Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-76/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Marie Majić, kao predsjednice vijeća te Višnje Strinić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ane Papić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika UC, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj K-291/2024-60 od 30. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba optuženika UC kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Varaždinu proglasio je krivim optuženika UC, zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11 te ga je, na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a potom mu je na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako optuženik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11 optuženiku UC se u kaznu zatvora na koju je osuđen u slučaju opoziva uvjetne osude uračunava vrijeme lišenja slobode, odnosno vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 28. travnja 2024. do 28. svibnja 2024., od 3. rujna 20024. do 4. rujna 2024. te od 16. rujna 2024. do 30. siječnja 2025., s time da su suvišno navedeni sati kada je isti lišen slobode odnosno pušen na slobodu.

3. Na temelju članka 148. stavaka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 84/21, 80/22 i 36/24 – u daljnjem tekstu ZKP/08) optuženik UC obvezan je platiti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 u iznosu od 100,00 (sto) eura na ime paušala, te iz članka 146. stavka 2. točke 1. ZKP/08 troškove vještačenja u iznosu od 768,73 eura (sedamstošezdesetosameuraisedamdesettricenta).

4. Žalbu protiv ove presude podnio je optuženik UC, po svom branitelju, Želimiru Pajkoviću, odvjetniku u Varaždinu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o kazni i odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se preinači prvostupanjska presuda na način da se donese presuda kojom se optuženik oslobađa optužbe.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

7. Žalba optuženika UC nije osnovana.

8. U žalbi optuženik UC navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer se pobijana presuda isključivo zasniva na iskazu oštećene-žrtve FC, a koji dokaz je obrana tijekom postupka predlagala izdvojiti kao nezakonit, ali prvostupanjski sud je odbio taj prijedlog kao neosnovan. Istaknuto je kako je sudskomedicinskim vještačenjem utvrđeno kako osobe koje boluju od paranoidne shizofrenije nisu zbog te bolesti sposobne dati objektivan iskaz niti su sposobne pravilno percipirati stvarni događaj u smislu da shvate sadržaj izgovorenih riječi i ozbiljnost prijetnje. Budući da oštećena-žrtva boluje od paranoidne shizofrenije to da ista ne može imati poslovnu sposobnost pa prvostupanjski sud nije imao zakonske osnove pobijanu presude temeljiti na njenom iskazu, a kako je prvostupanjski sud izveo pogrešne zaključke iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra o nesposobnosti žrtve da iskazuje istinito i objektivno to da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje, a činjenica da je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio to vještačenje da je dovela do nepravilne primjene odredaba kaznenog zakona. Na ovaj način optuženik pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08.

9. Suprotno navodima žalbe optuženika prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08 jer se pobijana presuda ne temelji na nezakonitom dokazu. Naime, o prijedlogu obrane za izdvajanjem zapisnika s dokaznog ročišta Županijskog suda u Varaždinu broj Kir-383/2024 od 13. svibnja 2024 o ispitivanju svjedokinje FC (listovi 92-94) pravomoćno je odlučeno rješenjem Općinskog suda u Varaždinu poslovnog broja K-291/2024-28 od 22. listopada 2024. (pravomoćno 5. studenog 2024.) kojim je odbijen prijedlog kao neosnovan. Stoga na opisani način nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se ukazuje žalbom.

10. Kako ovaj sud nije našao da bi bile počinjene neke druge bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08 to se žalba optuženika glede navedene žalbene osnove ukazuje neosnovanom.

11. Ovaj sud nije prihvatio ni žalbu optuženika zbog žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i za svoja činjenična utvrđenja dao valjane i logične razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. U žalbi se daje subjektivna ocjena dokaza koja se razlikuje od ocijene prvostupanjskog suda, a kojom se nastoji ukazati da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje te je na pogrešnim utvrđenjima, izveo zaključak o utvrđenom činjeničnom stanju.

12. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je obrana optuženika u kojoj priznaje da je žrtvi rekao da će joj izvaditi grkljan pokušavajući prikazati kako su se te riječi odnosile na prošlost kada je bio u Kaznionici u Lepoglavi, usmjerena ka izbjegavanju njegove krivnje te je pravilno prvostupanjski sud kao objektivan i vjerodostojan prihvatio iskaz oštećene-žrtve FC koja je jasno, detaljno i okolnosno opisala dinamiku događaja. Ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je sud prvog stupnja, pravilno kao vjerodostojan prihvatio iskaz oštećene-žrtve koja je u odnosu na odlučne činjenice, a pogotovo što se tiče izgovorenih riječi od strane optuženika bila dosljedna u kazivanjima u oba navrata kada je bila ispitivana, a osim toga njen iskaz je potvrđen dijelom i obranom optuženika koji je priznao daju je htio ustrašiti i da joj je izrekao navedene riječi samo da su se iste odnosile na prošlost. Da je oštećena-žrtva FC riječi prijetnje shvatila ozbiljno proizlazi iz njenog iskaza u dijelu u kojem je navela da ju je okrivljenik dok joj je prijetio da će joj iščupati grkljan „grdo gledao“. Pri tome, činjenica što je oštećena-žrtva, nakon što joj je optuženik izrekao riječi prijetnje, istog odlučila prijaviti policiji, samo potvrđuje zabrinutost oštećene-žrtve za svoj život. U svakom slučaju da bi se radilo o kaznenom djelu iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11, potrebno da prijetnja bude ozbiljna i prema svom sadržaju i načinu iznošenja da mora biti takva da bi kod prosječnog čovjeka i kod većine ljudi izazvala prestrašenost ili uznemirenost, pa sve i da navedene riječi i nisu kod oštećene-žrtve izazvale osjećaj straha bila bi ostvarena bitna obilježja tog kaznenog djela jer su objektivno podobne izazvati osjećaj straha, uznemirenosti ili nesigurnosti kod osobe kojoj su upućene.

13. Kako su se riječi prijetnje odnosile na suprugu optuženika, očito je da su se odnosile na blisku osobu, u smislu članka 89. stavka 9. KZ/11, čime je ostvareno i bitno obilježje kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavaka 3. u svezi stavka 2. KZ/11.

14. Optuženik UC pobija prvostupanjsku presudu i iz zakonske osnove iz članka 467. točka 4. ZKP/08, odnosno radi odluke o kazni.

15. Suprotno navodima žalbe optuženika UC ovaj sud je utvrdio kako je prvostupanjski sud pri izboru vrste i mjere kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, pravilno utvrdio i cijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji život počinitelja, te njegove osobne i imovinske prilike. Tako je pravilno utvrdio olakotne okolnosti i to dosadašnju neosuđivanost i činjenicu da se isti financijski brine o oštećenoj-žrtvi koja i dalje izražava osjećaje prema njemu i želju da se on i dalje brine o njoj. Prvostupanjski sud je pravilno otegotnim okolnostima cijenio činjenicu što optuženik u odnosu na oštećenu-žrtvu izražava negativno ponašanje iako zna da je ista psihički bolesna . Također, pravilno je prvostupanjski sud optuženog UC osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci koja kazna je u takvom trajanju primjerenja svim okolnostima počinjenog kaznenog djela, a potom mu je pravilno prvostupanjski sud izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od 3 (tri) godine koja se ukazuje odgovarajućom kazneno pravnom sankcijom u konkretnom slučaju. Naime, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda brojnost i kvaliteta olakotnih okolnosti na strani optuženog UC zavređuje da se i ovakvom kazneno pravnom sankcijom, kao određenim upozorenjem uz prijetnju kaznom bez njezina izvršenja pruži prilika optuženom da svoj život u potpunosti uskladi s društveno prihvaćenim normama ponašanja te da nema potrebe dodatno intervenirati izoliranjem optuženika iz društva pa mu je ova kazneno pravna sankcija prilika i poticaj za nastavak života u skladu s opće prihvaćenim uzusima ponašanja. Vrijeme provjeravanja od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude će optuženom biti dostatna opomena i upozorenje da mora dobro pripaziti na svoje ponašanje jer ako bi se pojavio kao počinitelj nekog novog kaznenog djela u vremenu provjeravanja, tada uvijek postoji mogućnost opoziva izrečene uvjetne osude u skladu s odredbom članka 58. KZ/11. Ovaj sud ocjenjuje da će se ovakvom kaznom ostvariti ciljevi generalne i specijalne prevencije, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, da će se na ovakav način utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela.

16. Nije u pravu optuženik kada pobija prvostupanjsku presudu u odnosu na odluku o troškovima kaznenog postupka. Naime, prvostupanjski sud je, imajući u vidu složenost postupka te imovinske prilike optuženika, i to činjenicu da u svom vlasništvu ima kuću i auto te prima plaću od 1.000 ,00 (tisuću) eura, pravilno optuženika sukladno članku 148. stavaka 1. ZKP/08 obvezao platiti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 u iznosu od 100,00 (sto) eura na ime paušala, te iz članka 146. stavka 2. točke 1. ZKP/08 troškove vještačenja

u iznosu

od 768,73

eura

(sedamstošezdesetosameuraisedamdesettricenta). U svakom slučaju sukladno članku 148. stavak 1. točka 6. ZKP/08-26 predsjednik vijeća može posebnim rješenjem osloboditi optuženika naknade troškova kaznenog postupka ako je nakon donošenja odluke o troškovima imovno stanje optuženika takvo da bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika ili osoba koje je on dužan uzdržavati.

17. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni navodi te kako ovaj drugostupanjski sud nije našao ni da bi bile počinjene povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, to je žalbe optuženika i državnog odvjetnika, sukladno članku 482. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj : 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26), valjalo odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Splitu 9. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Maria Majić