Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split,Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Kž-372/2025-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, Marie Majić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ane Papić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog BA, zbog kaznenih djela iz članka 278. stavaka 1. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15,101/17, 118/18,126/19, 84/21, 114/23 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovnog broja K- 379/2024-54 od 30. kolovoza 2024., u sjednici održanoj 2. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog BA kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Karlovcu pobijanom presudom optuženog BA proglasio je krivim zbog počinjenja dva kaznena djela krivotvorenja isprave u stjecaju iz članka 278. stavka 1. i 3.KZ/11 u vezi s člankom 51. istog zakona te su mu za svako pojedino kazneno djelo, na temelju članka 278. stavka 3. KZ/11 utvrđene kazne zatvora u trajanju od po 1 (jedne) godine, nakon čega je na temelju članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci.
1.1.Na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvoru optuženom GA uračunava se vrijeme uhićenja od 21. ožujka 2024, pa nadalje , pri čemu se ističe kako je optuženiku ukinut istražni zatvor rješenjem Općinskog suda u Karlovcu broja Kv-150/2024-4 od 21. listopada 2024.
1.2. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11 od optuženog BA oduzeta je rumunjska vozačka dozvola serijskog broja [broj vozačke dozvole] izdana na ime UA, a koja je oduzeta potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PP Slunj, serijskog broja [serijski broj] od 20. ožujka 2024. te će se navedena vozačka dozvola uništiti.
1.3. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24- dalje u tekstu: ZKP/08) optuženi UA je u cijelosti oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točki 1. do 6. ZKP/08, nagrade i nužnih izdataka postavljenog mu branitelja po službenoj dužnosti te je odlučeno da ti troškovi padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv ove presude žalbu je podnio optuženi UA po branitelju Hasanu Karajiću, odvjetniku u Karlovcu, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede „materijalnog prava“ i odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da se preinači na način da mu se izrekne blaža kazna. Ujedno je u žalbi zatraženo da se branitelja optuženika obavijesti o održavanju sjednice drugostupanjskog suda na kojoj će se odlučivati o žalbi.
3. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu u kojem se podupiru zaključci prvostupanjskog suda i predlaže se žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu.
4. Prije održavanja sjednice vijeća u suglasju s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je po obavljenom uvidu vratilo ovom sudu na nadležno postupanje.
5. Na sjednicu vijeća nisu pristupili uredno obaviješteni branitelj optuženog BA, Hasan Karajić, odvjetnik u Karlovcu, Županijska državna odvjetnica u Splitu niti koji od njezinih zamjenika. Optuženi UA također nije pristupio na sjednicu, a obavijest o sjednici vijeća vratila se sudu neuručena, s naznakom „nepoznat“ na adresi na koju je pismeno upućeno je pa je očigledno kako je optuženik promijenio adresu prebivanja koju je dao sudu, a da ga o tome nije izvijestio. Stoga je na temelju članka 475. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26- dalje u tekstu: ZKP/08-26) sjednica vijeća održana u odsutnosti stranaka.
6. Žalba optuženog BA nije osnovana.
7. Pobijajući pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu optuženik u žalbi ponavlja navode obrane iznesene tijekom postupka, smatrajući kako nije dokazano da je znao kako je vozačka dozvola, koju je dao na uvid policijskim službenicima, lažna javna isprava te da je položio vozački ispit, a predmetnu dozvolu kako je koristio dulje vrijeme bez ikakvih problema. Nadalje, optuženik u žalbi ističe kako nije dokazano niti da je upravo on skinuo registarske pločice s vozila MA i postavio ih na svoje vozilo jer nitko od ispitanih svjedoka nije neposredno uočio tu radnju, zbog čega da osuđujuća presuda počiva na pretpostavkama, a ne na valjanim dokazima.
7.1. Međutim, ovakvi navodi žalbe su potpuno promašeni jer je pravilno prvostupanjski sud, nakon iscrpne analize svih izvedenih dokaza, zaključio da su navodi obrane optuženika neosnovani i da je navedeni inkriminiranim radnjama počinio kaznena djela za koja se tereti. Naime, iz dopisa Ravnateljstva policije, Službe za međunarodnu policijsku suradnju, pribavljenog putem Interpola Bukurešt, proizlazi kako optuženom GA nikada nije izdana vozačka dozvola Republike Rumunjske serijskog broja B00529311, već da je navedena vozačka dozvola izdana sasvim drugoj osobi. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio kako se radi o lažnoj javnoj ispravi koju je optuženik uporabio kao pravu. Pri tome žalbeni navodi o mogućoj pogrešci rumunjskih upravnih tijela ostaju na razini pukog nagađanja i nisu potkrijepljeni niti jednim dokazom koji bi s uspjehom doveo u sumnju vjerodostojnost službene međunarodne provjere nadležnih tijela Republike Rumunjske.
7.2. Iako nitko nije neposredno vidio optuženika kako skida registarske pločice s vozila MA i postavlja ih na teretno vozilo kojim je upravljao, a što se ispravno navodi u žalbi, pravilno je prvostupanjski sud zaključak o toj odlučnoj činjenici izveo na temelju zatvorenog kruga indicija. Naime, neprijeporno je da su registarske pločice otuđene s vozila MA tijekom 21. ožujka 2024., a nedugo nakon toga optuženik je zatečen kako upravlja vozilom na kojem su se nalazile te iste registarske pločice. Kada se pritom uzme u obzir kako se optuženik oglušio na upozorenja policije i nije se zaustavio na svjetlosne i zvučne signale policijskih službenika, već je napustio vozilo i pobjegao, nakon čega je pronađen tek višesatnom potragom , sve navedene okolnosti promatrane u međusobnoj povezanosti čine logičnu i zatvorenu cjelinu iz koje proizlazi samo jedan razuman zaključak, a to je da je upravo optuženik prethodno skinuo predmetne registarske pločice i postavio ih na vozilo kojim je upravl jao. Stoga žalbeni navodi optuženika kojima se takav zaključak prvostupanjskog suda osporava, neosnovani i predstavljaju samo neprihvaćanje pravilne ocjene dokaza prvostupanjskog suda, bez ukazivanja na bilo kakve konkretne proturječnosti, nelogičnosti ili propuste u dokaznoj ocjeni, a koji bi doveli u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.
7.3. Uslijed toga prvostupanjski sud je pravilno zaključio kako je optuženik postupio na načine pobliže opisane u činjeničnim opisima kaznenih djela u izreci prvostupanjske presude, čime je ostvario sva zakonska obilježja kaznenih djela krivotvorenja isprave iz članka 278. stavaka 1.i 3. KZ/11, kako u odnosu vozačku dozvolu koju je koristio tako i u odnosu na registarske pločice koje je postavio na vozilo kojim je upravljao.
8. Na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno je primijenio kazneni zakon kada je optuženika proglasio krivim za počinjenja dva takva kaznena djela u stjecaju, kao ubrojivog počinitelja, koji je postupao s izravnom namjerom, svjestan protupravnosti svojeg postupanja i bez postojanja ijednog ispričavajućeg razloga. Zbog toga nije utemeljena ni žalba optuženika zbog povrede kaznenog zakona ili „povrede materijalnog prava“ kako se to pogrešno u žalbi optuženika označava.
9. Nije osnovana ni žalba optuženika zbog odluke o kazni jer je prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne prvostupanjski sud pravilno vrednovao sve okolnosti koje su od značaja za odabir vrste i mjere kazne u smislu članka 47. KZ/11.Tako je sud imao u vidu osobne i obiteljske prilike optuženika, uključujući činjenicu da je otac sedmero djece te da se nalazi u nepovoljnim imovinskim prilikama. Međutim, pravilno je kao otegotne okolnosti cijenio visoki stupanj kriminalne volje i upornosti iskazane u počinjenju kaznenih djela, činjenicu da je optuženik najprije koristio lažnu javnu ispravu prilikom policijske kontrole, a potom već sljedećeg dana, nakon što je vozilo bilo isključeno iz prometa, pribavio i koristio registarske pločice koje nisu pripadale njegovom vozilu kako bi stvorio privid propisnog sudjelovanja u prometu. Tome valja pridodati i njegovo ponašanje nakon što su ga policijski službenici pokušali zaustaviti, kada je pobjegao iz vozila i skrivao se do pronalaska.
9.1. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda upravo navedene okolnosti ukazuju da se radi o svjesnom i ustrajnom ignoriranju pravnog poretka i propisa kojima se štiti sigurnost pravnog prometa i povjerenje građana u javne isprave. U tom smislu izrečene pojedinačne kazne i jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci nije prestroga, kako to neosnovano smatra optuženik, već predstavlja primjerenu reakciju društva na počinjena kaznena djela. Naime, svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 ne iscrpljuje se samo u utjecaju na konkretnog počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, već i u izražavanju društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela te jačanju povjerenja građana u pravni poredak i vladavinu prava.
9.2. U konkretnom slučaju upravo je specijalna prevencija od osobitog značaja jer okolnosti počinjenja djela pokazuju izraženu upornost optuženika u protupravnom postupanju. Takav kontinuitet protupravnog postupanja jasno pokazuje da blaža kaznenopravna reakcija ne bi bila dostatna za ostvarenje svrhe kažnjavanja. Jednako tako, izražen je i zahtjev generalne prevencije. Kaznena djela krivotvorenja isprava predstavljaju napad na povjerenje koje građani i državna tijela moraju imati u vjerodostojnost javnih isprava i službenih evidencija. Uporaba lažnih vozačkih dozvola te registarskih oznaka koje ne pripadaju određenom vozilu ozbiljno ugrožava pravnu sigurnost i pravilno funkcioniranje sustava nadzora i sigurnosti prometa. Stoga je potrebno primjerenom kaznenopravnom sankcijom poslati poruku da se takvi oblici ponašanja neće tolerirati te da će počinitelji biti odgovarajuće sankcionirani . Imajući u vidu ukupnost svih utvrđenih okolnosti, ovaj drugostupanjski sud nalazi da su pojedinačno utvrđene kazne zatvora od po jedne godine, kao i jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci, primjerene težini počinjenih kaznenih djela, stupnju krivnje optuženika i svim okolnostima konkretnog slučaja te podobne za ostvarenje svrhe kažnjavanja propisane u članku 41. KZ/11, zbog čega je žalba optuženika i u tom dijelu neosnovana.
10. Kako ispitivanjem pobijane presude u smislu članka 476. stavka 1. ZKP/08-26 nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a žalba optuženika je neosnovana, na temelju članka 482. ZKP/08-26 valjalo je tu žalbu odbiti kao takvu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Split, 9. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća
Neven Cambj