Poslovni broj: Us I-1391/2025-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja RĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Krunoslavu Vuljaku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vuljak & Vuljak d.o.o., Koprivnica, Zrinski trg 11, protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja, Trg Nevenke Topalušić 1, Zagreb, OIB: 95131524528, zastupan po generalnom opunomoćeniku Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Split, Gundulićeva 29a, radi prestanka prava na naknadu za nezaposlene hrvatske branitelje, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 14. svibnja 2026., u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja a u odsutnosti tuženika, dana 9. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Poništava se rješenje tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja, Klasa: UP/II- 562-02/25-13/303, Urbroj: 522-4/1-1-1-25-2 od 30. travnja 2025. te se predmet vraća tuženiku na ponovni drugostupanjski postupak, u kojem je tuženik dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama izraženim u obrazloženju presude.

r i j e š i o  j e

Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne odluke o trošku naknadi tužitelju trošak ovog upravnog spora u iznosu od 3.750,00 eur.

Obrazloženje

1.Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-369/2025-17 od 13. lipnja 2025. predmet Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-2184/2025 ustupljen je na rješavanje Upravnom sudu u Splitu. Kod ovog suda predmet je zaveden pod poslovnim brojem Us I-1391/2025.

2.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-562-02/25-13/303, Urbroj:

522-4/1-1-1-25-2 od 30. travnja 2025. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Koprivničko-križevačke županije, Upravnog odjela za zdravstveno socijalne djelatnosti, [adresa], Klasa: UP/I-562- 03/21-01/176, Urbroj: 2137-06/08-24-18 od 04. prosinca 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

3.Navedenim prvostupanjskim rješenjem je točkom I. izreke tužitelju priznato pravo na naknadu za nezaposlene hrvatske branitelje iz Domovinskog rata počev od 1. siječnja 2024. pa nadalje, u iznosu od 88,96 eur mjesečno, dok ispunjava Zakonom propisane uvjete za korištenje priznatog prava, u mjesečnom iznosu od 88,96 EUR. U točki II. poništeno je rješenje Koprivničko-križevačke županije, Upravnog odjela za zdravstveno-socijalne djelatnosti, [adresa], Klasa: UP/I-562-03/21-01/176, Urbroj:

2137-06/08-24-17 od 15. listopada 2024. Točkom 3. izreke je određeno da je korisnik novčane naknade dužan prijaviti tom tijelu svaku promjenu koja je od utjecaja na korištenje i opseg priznatog prava u roku od 15 dana od dana nastanka promjene.

4.Tužitelj tužbom pobija zakonitost navedenih rješenja navodeći da ista, kao ni postupak koji je prethodio njihovom donošenju, nisu osnovani. Ističe se naime da je tužitelj još u rujnu 2021.g predao potpun zahtjev za priznavanjem prava na novčanu naknadu za nezaposlene hrvatske branitelje te da mu je ista bila pravilno utvrđena (sada poništenim) rješenjem od 15. listopada 2024.g u kojem da je navedeno kako mu se to pravo priznaje počevši sa 1. listopada 2021.g. Prvostupanjsko tijelo da je svega 49 dana nakon donošenja gore citiranog rješenja, iz razloga koji tužitelju uopće nisu poznati, na vlastitu inicijativu donijelo novo rješenje kojim se ovo prethodno poništava i kojim mu se to isto pravo priznaje počevši sa danom 01. siječnja 2024.g. s time da u zaglavlju osporenog prvostupanjskog rješenja stoji kako je isto donijeto "po zahtjevu stranke", a što da nije točno jer da je osporeno prvostupanjsko rješenje donijeto bez zahtjeva stranke obzirom da je zahtjev stranke bio riješen rješenjem od 15. listopada 2024.g, a koje je u vrijeme donošenja rješenja od 04. prosinca 2024.g bilo pravomoćno (!). Protiv tog nezakonitog rješenja Koprivničko-križevačke županije od 04. prosinca 2024.g tužitelj da je pravodobno uložio žalbu u kojoj je naveo kako je prethodno rješenje bilo pravilno te kako je prvostupanjsko tijelo prilikom donošenja ovog osporenog rješenja pogrešno i nepotpuno utvrdilo činjenično stanje, da je pogrešno primijenilo materijalno pravo te počinilo bitne povrede odredaba upravnog postupka. Tužitelj da je u žalbi jasno ukazao na činjenicu da u potpunosti ostaje nejasno kako je i na temelju čega prvostupanjsko tijelo utvrdilo da tužitelj nema pravo na traženu naknadu za razdoblje od podnošenja zahtjeva pa do 31. prosinca 2023.g budući da se to u obrazloženju ne navodi, odnosno iz osporenog rješenja da se ne može zaključiti temeljem čega je to tijelo utvrdilo ovu odlučnu činjenicu. Povodom žalbe tužitelja ovdje tuženo Ministarstvo Hrvatskih branitelja da je donijelo rješenje kojim se žalba tužitelja odbija kao neosnovana. Na samom početku str. 2. drugostupanjskog rješenja stoji kako je "na temelju dokaza priloženih u predmetu utvrđeno da je prvostupanjsko tijelo donijelo pravilno i na Zakonu osnovano rješenje" dok u nastavku pak stoji (posljednji odlomak str.2.) da drugostupanjsko tijelo nalazi da je prvostupanjsko tijelo "uzimajući u obzir sve činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavanog rješenja, sukladno ovlasti iz čl. 9. ZUP-a, pravilno utvrdilo činjenično stanje". Međutim, tužitelj da i dalje ne zna na temelju čega su ta tijela donijela ovakav zaključak, odnosno na temelju kojih dokaza - obzirom da se niti jedan takav "dokaz" ne spominje niti u prvostupanjskog rješenju, a niti u drugostupanjskom rješenju. Budući da se niti jedan dokaz uopće ne spominje, u cijelosti da je izostalo obrazloženje glede odlučnih činjenica u smislu da bi se iz osporenih rješenja moglo utvrditi temeljem kojeg je dokaza utvrđena koja odlučna činjenica. Dapače, usporednim čitanjem ovdje osporenog prvostupanjskog rješenja od 04. prosinca 2024.g i poništenog prvostupanjskog rješenja od 15. listopada 2024.g da se jasno može uvidjeti kako u obrazloženju oba ta rješenja stoji: " "Provedenim postupkom utvrđeno je: ... odnosno, kako su identične činjenice utvrđene. Budući da su identične činjenice utvrđene, u potpunosti da ostaje nejasno kako je u ovom osporenom rješenju donijet drugačiji zaključak. Dapače, uvidom u sve isprave koje je tužitelj bio dostavio uz zahtjev da se jasno može utvrditi da njegovo domaćinstvo od dana podnošenja zahtjeva pa do dana pisanja ove upravne tužbe nije ostvarivalo prihode koji bi premašili propisani cenzus iz čl. 108. st. 1. f) Zakona, kako u vrijeme podnošenja zahtjeva, tako i u vrijeme donošenja rješenja. Čitanjem drugostupanjskog Rješenja da se može jasno uočiti da žalbeni razlog stranke u pogledu dana početka priznavanja prava nije niti raspravljen. Iz obrazloženja drugostupanjskog rješenja da je vidljivo da to tijelo "prihvaća obrazloženje kakvo je dano u prvostupanjskom rješenju". Prvostupanjsko tijelo u obrazloženju osporenog rješenja navodi: "U vezi ranijih godina (2021. i 2022.godina) kućanstvo imenovanog je ostvarivalo ukupno novčane prihode mjesečno po članu kućanstva veće od 30% od utvrđene proračunske osnovice (997,80 kuna) prema odredbi Zakona koja je vrijedila do 31.12.2023.g, i to 2.058,36 kuna 2021. i 1551,31 kuna 2022." No, navedeno da nije točno. S time da se ističe da se sin tužitelja CĐ u vrijeme podnošenja zahtjeva (rujan 2021.) još uvijek redovno školovao te da se zaposlio tek 2023.g, a do kada nije ostvarivao nikakva primanja, kao i da se nakon zaposlenja on de facto nalazi u odvojenom domaćinstvu. Kako je osporeno prvostupanjsko rješenje donijeto bez zahtjeva stranke, a istim je umanjeno ranije stečeno pravo tužitelja, takvo je rješenje u potpunosti nezakonito i da ga je nužno poništiti, odnosno proglasiti ga ništavim. Drugostupanjsko tijelo rješavajući žalbu tužitelja da nije u skladu sa odredbom čl. 115. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku pazilo na razloge za oglašavanje rješenja ništetnim. Odredba čl. 128. st. 1. toč. 5. Zakona o općem upravnom postupku jasno propisuje da izostanak zahtjeva stranke uzrokuje ništavost rješenja, a obzirom na podnijetu žalbu tužitelja da je sasvim jasno da je izostao i naknadni (prešutan ili izričit) pristanak stranke. Slijedom navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se tužba uvaži te da se osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, poništi, odnosno alternativno predlaže da se osporavano drugostupanjsko rješenje poništi, i predmet vrati tuženiku na ponovni postupak.

5.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da su tužbeni navodi neosnovani te u cijelosti osporava osnovanost tužbenog zahtjeva. Navodi da je drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, pravilno i zakonito. Poziva se na članak 109. stavak 1., 2. i 3. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i lanovima njihovih obitelji („Narodne novine“ broj: 121/17, 98/19, 84/21, 156/23 – dalje ZHBDR) te članak 15. Pravilnika o načinu ostvarivanja prava na naknadu za nezaposlene hrvatske branitelje iz Domovinskog rata i članove njihovih obitelji („Narodne novine“ broj: 56/22, 40/24 – dalje Pravilnik) te u bitnome ističe da je uvidom u dokaze u spisu utvrđeno da je prvostupanjsko tijelo sukladno odredbi članka 20. Pravilnika prilikom kontrole ranijeg rješenja o priznavanju prava, pribavilo propisane dokaze te da je iz istih vidljivo kako je tužitelj evidentiran kao prodavatelj nekretnine prema podacima dostavljenim od Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Šibenik, Ispostave Šibenik od 28. ožujka 2024. u iznosu od 25.000,00 eur. Osnovica koju odlukom određuje Vlada Republike Hrvatske iznosi 500,00 eur, a 30% od osnovice iznosi 150,00 eur te kako se iznos dodatka za dane sudjelovanja u borbenom sektoru dobije na način da se iznos iz članka 109. stavka 1. ZHBDR-a (150,00 eur) povećava za 0,01% od osnovice (500,00 eur), što iznosi 0,005 eur, broj dana sudjelovanja (235 dana) pomnoži s 0,05 te se dobije iznos dodatka od 11,5 eur. Zbrajanjem iznosa od 215,27 eur i dodatka od 11,75 eur dobije se iznos od 227,02 eur umanjen za propisanih 45% daje iznos od 88,96 eur koje mjesečno pripadaju tužitelju. Ukazuje se kako je člankom 20. Pravilnika propisana kontrola ranijeg rješenja o priznatom pravu od strane prvostupanjskog tijela te da je u skladu s utvrđenim u postupku kontrole o istom pravilno odlučeno rješenjem od 4. prosinca 2024. Slijedom navedenog predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

6.Generalni opunomoćenik tuženika se u podnesku od 9. rujna 2025. pridružuje navodima iz tuženikova odgovora na tužbu.

7.Tužitelj se u podnesku od 26. ožujka 2026. očitovao na odgovor na tužbu navodeći da je u tužbi jasno istaknuo kako se u prvostupanjskom rješenju od 04. prosinca 2024.g (kojim je poništeno pravomoćno prvostupanjsko rješenje istoga tijela od 15. listopada 2024.g) navodi da je to rješenje donijeto po zahtjevu stanke (!). Tuženik da se nije niti u odgovoru na tužbu, a niti u podnesku od 09. rujna 2025.g uopće osvrnuo na navedeno, jednako kao i drugostupanjsko tijelo po žalbi tužitelja. Nadalje, i u odgovoru na tužbu i u podnesku od 09. rujna 2025.g da se navodi prihod od prodaje nekretnine u iznosu od 25.000,00 EUR, navodno utvrđen iz podataka Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Šibenik, Ispostave Šibenik od 28.03.2024.g. Ističe se da tužitelj prvi puta čuje za tako nešto. Tužitelj da nikada nije bio niti vlasnik, niti prodavatelj bilo kakve nekretnine na području Šibenika, niti je ikada živio na području Šibenika (!). Predlaže da tuženik dostavi te podatke u ovaj spis na način da budu dostupni i tužitelju. Osim što tužitelj nije bio prodavatelj nikakve nekretnine u vrijednosti 25.000,00 EUR, a kako se neistinito tvrdi u odgovoru na tužbu i podnesku od 09. rujna 2025g., napominje se da se ta "činjenica" nije spominjala niti u prvostupanjskom rješenju od 04. prosinca 2024.g., niti u drugostupanjskom rješenju od 30. travnja 2025.g čija se poništenja traže u ovom postupku.

8.U sporu je održavanjem rasprave i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima „(Narodne novine“, br. 36/24 – dalje: ZUS).

8.1.Tuženik odnosno opunomoćenik istoga na raspravu nije pristupio, iako uredno pozvan, a svoj izostanak nije opravdao. Stoga je sukladno ovlaštenju iz odredbe članka 91. stavak 3. ZUS-a rasprava održana u odsutnosti tuženika odnosno opunomoćenika istoga.

8.2.Tužitelj je po zamjeniku svog opunomoćenika na raspravi ostao pri navodima tužbe i navodima tijekom spora. Predlaže da se osporavano rješenje tuženika poništi i predmet vrati na ponovni drugostupanjski postupak.

9.Sud je izveo dokaze čitanjem cjelokupne dokumentacije sadržane u spisu ovog upravnog spora te u spisu tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu.

Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

10.Tužitelj je zatražio i popisao trošak ovog upravnog spora dok tuženik to nije učinio.

11.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

12.Iz podataka spisa je razvidno da je tužitelju pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog tijela, Klasa: UP/I-562-03/21-01/176, Urbroj: 2137-06/08-24-17 od 15. listopada 2024. priznato pravo na novčanu naknadu za nezaposlene hrvatske branitelje iz Domovinskog rata počam od 1. listopada 2021. pa nadalje u iznosu od 88,96 eur mjesečno, dok ispunjava Zakonom propisane uvjete za korištenje priznatog prava. Navedeno rješenje je doneseno po zahtjevu tužitelja od 21. rujna 2021.

13.Potom je prvostupanjskim rješenjem od 4. prosinca 2024. točkom I. izreke tužitelju priznato pravo na novčanu naknadu za nezaposlene hrvatske branitelje iz Domovinskog rata počam od 1. siječnja 2024. pa nadalje u iznosu od 88,96 eur mjesečno, dok ispunjava Zakonom propisane uvjete za korištenje priznatog prava. Točkom II. izreke ukinuto je gore navedeno rješenje od 15. listopada 2024.

14.Tužitelj je na prvostupanjsko rješenje od 4. prosinca 2024. izjavio žalbu koja je osporavanim drugostupanjskim rješenjem odbijena i potvrđena pravilnost prvostupanjskog rješenja.

15.U prvostupanjskom rješenju od 4. prosinca 2024. navodi se da se isto donosi po zahtjevu stranke. Međutim, to ne proizlazi iz podataka spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu, a na što pravilno ukazuje i tužitelj. Jedini zahtjev tužitelja koji prileži spisu tuženog tijela je onaj od 21. rujna 2021. o kojem je odlučeno pravomoćnim prvostupanjskim rješenjem od 15. listopada 2024. Kad se usporedi obrazloženje prvostupanjskog rješenja od 15. listopada 2024. i prvostupanjskog rješenja od 4. prosinca 2024. razvidno je da su ista, vezano za utvrđene činjenice identične, a na što ukazuje i tužitelj, pa stoga doista nije jasno zbog čega je u prvostupanjskom rješenju od 4. prosinca 2024. predmetna naknada tužitelju priznata počam od 1. siječnja 2024.

16.Nadalje, tuženik se u obrazloženju drugostupanjskog rješenja nije osvrnuo na navode žalbe koju je tužitelj izjavio na prvostupanjsko rješenje od 4. prosinca 2024. odnosno iste nije cijenio pa tako ni prigovor tužitelja vezano za dan početka priznavanja predmetnog prava.

17.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je uvidom u dokaze u spisu utvrđeno da je prvostupanjsko tijelo sukladno odredbi članka 20. Pravilnika prilikom kontrole ranijeg rješenja o priznavanju prava, pribavilo propisane dokaze te da je iz istih vidljivo kako je tužitelj evidentiran kao prodavatelj nekretnine prema podacima dostavljenim od Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Šibenik, Ispostave Šibenik od 28. ožujka 2024. u iznosu od 25.000,00 eur.

18.Međutim, dokaz o kojem govori tuženik ne prileži spisu tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu a o tome nema ni riječi ni u prvostupanjskom rješenju od 4. prosinca 2024. kao ni u osporavanom drugostupanjskom rješenju. Tužitelj u podnesku od 26. ožujka 2026. ističe da prvi put čuje da bi tužitelj imao prihod od prodaje nekretnine o kojoj govori tuženik, štoviše, tvrdi da nikada nije bio niti vlasnik niti prodavatelj bilo kakve nekretnine na području Šibenika te da nikada nije živio na tom području. Navedeni podnesak je tuženiku putem njegovog opunomoćenika uredno dostavljen, no isti se na taj podnesak nije očitovao niti je pristupio na raspravu održanu dana 14. svibnja 2026. a ni svoj izostanak nije opravdao.

19.S obzirom na stanje spisa predmeta i obrazloženje koje je prvostupanjskim rješenjem od 4. prosinca 2024. te osporavanim drugostupanjskim rješenjem dano, ovaj sud za sada ne može otkloniti prigovore tužitelja istaknute u tužbi i tijekom ovog spora pa tako ni prigovor manjkavosti obrazloženja navedenih rješenja niti može ispitati zakonitost istih.

20.Slijedom svega navedenog povrijeđene su, između ostalih, odredbe članka 98. stavak 5. i članka 120. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09, 110/21 – dalje ZUP).

21.Uzevši u obzir sve izloženo te da je tužitelj na raspravi predložio da se osporavano drugostupanjsko rješenje poništi i predmet vrati tuženiku na ponovni postupak to je, temeljem odredbe članka 117. stavak 1. ZUS-a, isto valjalo poništiti i predmet vratiti tuženiku na ponovni drugostupanjski postupak odnosno odlučiti kao u izreci ove presude.

22.U ponovnom postupku tuženik će ponovno odlučiti o žalbi tužitelja imajući u vidu navode i prigovore tužitelja u tužbi i tijekom ovoga spora, pridržavajući se pritom izloženih pravnih shvaćanja i primjedaba ovog Suda, u skladu s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a.

23.Kako je tužitelj uspio u ovom sporu, te imajući u vidu kako se vrijednost predmeta spora u skladu s odredbom članka 144. stavak 3. ZUS-a smatra neprocjenjivom, istome je u skladu sa odredbom članka 147. stavak 1. ZUS-a te Tbr. 27., 46., 52. i 54. važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika valjalo priznati trošak sastava tužbe, sastava obrazloženog podneska od 26. ožujka 2026. te zastupanja na raspravi od 14. svibnja 2026., i to za svaku radnju u iznosu od po 1.000,00 eura, odnosno ukupno 3.000,00 eura, što uvećano za PDV od 25% u iznosu od 750,00 eura, sveukupno iznosi 3.750,00 eur. Navedenim je odlučeno kao u izreci rješenja.

U Splitu, 9. lipnja 2026.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena.

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka rješenja, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

-tužitelju, po opunomoćeniku

-tuženiku, po opunomoćeniku,

-tuženiku vratiti spis upravnog tijela,

-u spis.