Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske Zagreb
Broj: Ppž-5539/2026
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Ivanke Mašić i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. ČN, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj 5/90, 47/90, 29/94, 114/22), odlučujući o žalbi okr. ČN, podnijete po branitelju Srđanu Graniću, odvjetniku iz Splita, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-3034/2026-14 od 20. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se kao osnovana žalba okr. ČN, ukida se prvostupanjska presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okr. ČN proglašeni krivim, zbog djela prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 100,00 ( sto ) eura, te je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.
2. Protiv te presude okr. ČN je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
3. Žalba je osnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22 ), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku činjenično stanje nije u pravilno utvrđeno, u odnosu na pitanje je li na strani okrivljenog ČN postojala nužna obrana kao razlog isključenja protupravnosti, na što se opravdano ukazuje sadržajno žalbom.
5. Naime, žalitelju se stavlja na teret da je se fizički sukobio sa GN na način da je prethodno GN ušao u njegovo plovilo i udario ga otvorenim dlanom u predjelu lica. Dakle, nakon što je GN ušao u njegovo plovilo i fizički ga napao, on je uzvratio. Žalitelj je osporavao počinjenje prekršaja, za razliku od drugog sudionika događaja koji je priznao da je nakon prethodnog verbalnog sukoba između njih dvojice, on ušao na plovilo okrivljenika i udario ga otvorenim dlanom u lice, nakon čega je došlo do njihovog međusobnog naguravanja.
6. Prvostupanjski sud na osnovu ovako provedenog postupka, donosi odluku o krivnji, te zaključuje kako okrivljenik nije postupao u nužnoj obrani. Mišljenje suda je da osoba gubi pravo na nužnu obranu jer je namjerno izazvala napad na sebe. On ima pravo samo da uzmakne ili ograniči na defanzivnu obranu ili čak da pretrpi lakše tjelesne ozljede.
7. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda je u potpunosti neprihvatljiv i neživotan, a osim toga ne zasniva se niti na utvrđenom činjeničnom stanju u postupku. Naime, nije točno da je okrivljenik namjerno izazvao napad na sebe, s obzirom je utvrđeno da je drugi sudionik događaja prvi ušao njemu u plovilo, prvi ga fizički napao, a osim toga i prvi započeo verbalni sukob.
8. Nadalje, u potpunosti je krivi zaključak kako napadnuti ima isključivo pravo da se uzmakne ili ograniči na defanzivnu obranu ili čak pretrpi lakše tjelesne ozljede. Pri ocjeni ostvarenja prava na nužnu obranu treba utvrditi je li počinitelj bio napadnut ( u konkretnom je) i je li taj napad bio protupravan i istodoban, a uzimajući u obzir načelo da nitko nije dužan trpjeti povrede svojih pravnih dobara (konkretno u ovom slučaju tjelesnog integriteta) pa je ovlašten silom odbiti napad na njih, odnosno praktično pravilo da napadnuti nije dužan trpjeti da ga tuku i da se nikada ne smije tražiti od njega da se spašava bijegom, jer bi se u tom slučaju nepravo stavljalo iznad prava i time negirao pravni poredak, te dopustila vladavina nasilja u kojem se drugi moraju pokoravati.
9. Dakle, ukoliko se cijeni i analizira verzija događaja žalitelja , bilo je s obzirom na sve očite okolnosti , nužno utvrditi jesu li žalitelji u fizičkom sukobu kao napadnut ostvario obilježja prekršaja u nužnoj obrani.
10. Činjenica da je žalitelj sudionik sukoba nije dovoljna sama po sebi da bude ispunjeno zakonsko biće djela, već je nužno sa sigurnošću isključiti postojanje nužne obrane, te utvrditi je li postupao u položaju napadnutog, koja je činjenica utvrđena iskazom svjedoka GN, te pri kojoj ocjeni treba cijeniti jačinu napada, opasnost napadača i obrambena sredstva koja napadnutom stoje na raspolaganju, uzimajući u obzir da napadnuti ima pravo i na ofenzivnu obranu, a ne samo na defanzivnu kako tvrdi prvostupanjski sud, te završno ocijeniti je li došlo do prekoračenja nužne obrane.
11. Prvostupanjski sud će u ponovnom postupku, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja, provesti novi postupak u kojem će ponovno okolnosno ispitati okrivljenika, svjedoke, te provesti i druge dokaze čije provođenje se ukaže potrebnim i nakon toga ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
12. Iz navedenih razloga odlučeno je, na temelju članka 206. Prekršajnog zakona, kao u izreci.
U Zagrebu, 9. lipnja 2026.
Zapisničar
Predsjednica vijeća
Ivica Ožbolt , v.r.
Anđa Ćorluka, v.r
Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 (četiri) otpravka za: spis, žalitelja i tužitelja.
