REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Pr-831/2023-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice PS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Spinčićeva 1, 21000 Split, OIB: 51401063283, radi isplate, u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice te punomoćnika tuženika prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 9. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 01.07.2018.g. do 30.09.2024.g. u ukupnom iznosu od 7.998,99 EUR bruto zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 53,38 EUR koja teče od 15. kolovoz 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 54,45 EUR koja teče od 15. rujan 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 52,36 EUR koja teče od 15. listopad 2018.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 50,69 EUR koja teče od 15. studeni 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 53,62 EUR koja teče od 15. prosinac 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 59,92 EUR koja teče od 15. siječanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 39,97 EUR koja teče od 15. veljača 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 60,74 EUR koja teče od 15. ožujak 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 64,66 EUR koja teče od 15. travanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 55,22 EUR koja teče od 15. svibanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 52,81 EUR koja teče od 15. lipanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 60,74 EUR koja teče od 15. srpanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 54,78 EUR koja teče od 15. kolovoz 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 55,79 EUR koja teče od 15. rujan 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 62,94 EUR koja teče od 15. listopad 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 59,96 EUR koja teče od 15. studeni 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 126,84 EUR koja teče od 15. prosinac 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 60,35 EUR koja teče od 15. siječanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 55,19 EUR koja teče od 15. veljača 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 70,98 EUR koja teče od 15. ožujak 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 41,30 EUR koja teče od 15. travanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 57,46 EUR koja teče od 15. svibanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 55,10 EUR koja teče od 15. lipanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 57,71 EUR koja teče od 15. srpanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 56,57 EUR koja teče od 15. kolovoz 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 63,14 EUR koja teče od 15. rujan 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 61,56 EUR koja teče od 15. listopad 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 50,22 EUR koja teče od 15. studeni 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 157,85 EUR koja teče od 15. prosinac 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 156,22 EUR koja teče od 15. siječanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 225,10 EUR koja teče od 15. veljača 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 170,68 EUR koja teče od 15. ožujak 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 167,40 EUR koja teče od 15. travanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 137,46 EUR koja teče od 15. svibanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 63,16 EUR koja teče od 15. lipanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 60,29 EUR koja teče od 15. srpanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 83,25 EUR koja teče od 15. kolovoz 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 68,33 EUR koja teče od 15. rujan 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 60,29 EUR koja teče od 15. listopad 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 63,37 EUR koja teče od 15. studeni 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 60,56 EUR koja teče od 15. prosinac 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 61,78 EUR koja teče od 15. siječanj 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 67,68 EUR koja teče od 15. veljača 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 78,01 EUR koja teče od 15. ožujak 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 70,88 EUR koja teče od 15. travanj 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 80,36 EUR koja teče od 15. svibanj 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 65,57 EUR koja teče od 15. lipanj 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 102,95 EUR koja teče od 15. srpanj 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 134,96 EUR koja teče od 15. kolovoz 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 143,91 EUR koja teče od 15. rujan 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 160,95 EUR koja teče od 15. listopad 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 194,17 EUR koja teče od 15. studeni 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 174,31 EUR koja teče od 15. prosinac 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 174,31 EUR koja teče od 15. siječanj 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 127,03 EUR koja teče od 15. veljača 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 137,59 EUR koja teče od 15. ožujak 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 130,08 EUR koja teče od 15. travanj 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 145,98 EUR koja teče od 15. svibanj 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 130,01 EUR koja teče od 15. lipanj 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 156,27 EUR koja teče od 15. srpanj 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 150,45 EUR koja teče od 15. kolovoz 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 136,50 EUR koja teče od 15. rujan 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 160,47 EUR koja teče od 15. listopad 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 133,70 EUR koja teče od 15. studeni 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 145,96 EUR koja teče od 15. prosinac 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 154,93 EUR koja teče od 15. siječanj 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 154,51 EUR koja teče od 15. veljača 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 158,48 EUR koja teče od 15. ožujak 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 237,30 EUR koja teče od 15. travanj 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 200,91 EUR koja teče od 15. svibanj 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 233,31 EUR koja teče od 15. lipanj 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 245,93 EUR koja teče od 15. srpanj 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 231,88 EUR koja teče od 15. kolovoz 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 155,43 EUR koja teče od 15. rujan 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 40,02 EUR koja teče od 15. listopad 2024. do isplate, koja se kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici na ime parničnog troška iznos od 2.575,00 EUR na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi predanoj ovom sudu dana 24. srpnja 2023. godine navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu zdravstveni djelatnik- medicinske sestre pri Klinici za kirurgiju. Navodi se da je tužiteljici radni odnos reguliran Zakonom o radu (dalje: ZOR), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: KU), te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU). Ističe se da je tužiteljica obavljajući poslove svog radnog mjesta dužna nakon završetka svog radnog vremena ostati dodatnih 30 minuta kako bi obavila primopredaju službe, a koji rad da od strane tuženika nije evidentiran i isplaćen. Ističe se da je odredbom iz čl.28.st.8.KU-a propisano da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta prije početka radnog vremena. Navodi se da je zaključkom broj 108 sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a održane 17.02.2023.g. zauzeto tumačenje da radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme primopredaje službe smatra se radnim vremenom pri čemu da primopredaja službe, koja ne može biti duža od 30 minuta da mora biti evidentirana u evidenciji prisutnosti na radu. Ako temeljem takovog rada, radnik ostvari veći broj sati rada od redovitog mjesečnog fonda radnih sati, navodi se da ti sati mu se obračunavaju kao prekovremeni rad. Odlukom tuženika od 28.12.2022.g. da je utvrđeno da višak iznad mjesečnog fonda sati plaća se kao prekovremeni rad. Prema tome, ističe se da tužiteljica ima pravo da joj se sati odrađeni prilikom primopredaje službe obračunaju i isplate kao prekovremeni rad. Nadalje, se ističe da je tužiteljica obavljajući poslove svog radnog mjesta pružala zdravstvenu skrb i pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19. Nadalje se ističe da je Vlada RH na sjednici održanoj 07.12.2020.g. donijela Odluku o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19, a kojom da je utvrdila posebnu nagradu u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika ili na isplatu prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca prije njegovog privremenog rasporeda ako je to za radnika povoljnije (Covid dodatak), a koja Odluka da započinje s obračunom plaće za mjesec studeni 2020.g. Međutim, navodi se da tuženik prilikom obračuna i isplate plaće tužiteljici nije uzeo u obzir sate odrađene prilikom primopredaje službe, a koji da se obračunavaju kao prekovremeni rad, kao i Covid dodatak, a što da ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Ističe se da sukladno odredbi iz čl.81.ZOR-a, radnik ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, odnosno sukladno odredbama čl.58.st.1.TKU-a (NN 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020) i čl.57.st.1.TKU-a (NN 56/22, 127/22) da radnik ima pravo na naknadu za bolovanje u visini od 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Navodi se da tužiteljica ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto jer da tuženik nije plaćao primopredaju službe, covid dodatak, te da je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje. Tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev podneskom od 15.12.2025.godine (list 186-191 spisa) te ista potražuje 7.998,99 Eur- a s pripadajućom kamatom na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 16.02.2024. (list 14-15 spisa) navodi da osporava da je Martina Radić Šunjić opunomoćena za zastupanje u predmetnoj pravnoj stvari od strane tužiteljice. U odnosu na primopredaju službe ističe da je netočno da tužiteljica na kraju svakog radnog dana ostaje dodatnih 30 minuta radi primopredaje službe već da poneki radnici najčešće zbog dežurstva ili rada u turnusu ponekad budu zaduženi za primopredaju službe te da ostanu malo duže nakon isteka radnog vremena, te da je to ponekad 5 minuta, ponekad 30, a maksimalno do 30 minuta. U odnosu na dio zahtjeva vezano za isplatu covid nagrade ističe se da je tuženik tužiteljici svaki put kad je radila poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelim od bolesti Covid-19 isplatio posebnu nagradu izračunatu sukladno Odluci o posebnoj nagradi za obavljanje poslova vezanih za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelim od bolesti Covid 19, a koju je donijela Vlada RH. U podnesku od 02.01.2025.godine tuženik je istakao i prigovor pravomoćno presuđene stvari pozivajući se na predmete Pr-228/2021 i Pr-1054/2019. Tuženik je u podnesku od 22.01.2026.godine istakao i prigovor zastare potraživanja.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom obračunske isprave za isplatu plaće za listopad 2017.godine (list 4 spisa); Zaključka sa 26 sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 17.02.2023.godine (list 6 i 68 spisa); odluke tuženika od 28.12.2022.godine (list 7 i 66 spisa); Odluke Vlade RH o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelim od bolesti Covid 19 od 07.12.2020.godine (list 8 spisa); naloga (list 42-46 spisa); odluke tuženika od 20.03.2020.godine (list 47 i 106 spisa); odluke tuženika od 31.03.2020.godine (list 48 i 105 spisa); odluke Ministarstva zdravstva od 19.03.2020.godine (list 49-50, te 107-108 spisa); izvatka iz Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24) (list 62-63 spisa); izvatka iz Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''NN'' 73/17) (list 64-65 spisa); ugovora o radu (list 67 spisa); Pravilnika o radu tuženika od 06.11.2023.godine (list 69-104 spisa); naloga vezano za radnicu ČS (list 109 spisa); evidencija rada i platnih lista (list 125 spisa); nalaza i mišljenja Centra za vještačenja (list 130-150 spisa); očitovanja vještakinje Ines Lozić (Centra za vještačenja) na podnesak tuženika od 22.siječnja 2026.godine (list 253-254, te 258- 259 spisa); obračunskih lista plaće (list 255-257 spisa), obračunskih lista plaće dostavljenih uz podnesak tuženika od 30.03.2026. (list 290-301, te 304-315 spisa); te priloga uz podnesak tuženika od 20.03.2026.godine (list 271-287 spisa). Izveden je i dokaz saslušanjem svjedoka FS i tužiteljice na ročištu od 02.rujna 2025.godine (list 126-128 spisa).

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti je osnovan.

5. Predmet ovog postupka je potraživanje tužiteljice za razdoblje od 01.07.2018.godine do 30.09.2024. s osnova razlike manje isplaćene plaće s osnova covid nagrade i primopredaje dužnosti te posljedično vezano za ta potraživanja neisplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje.

6. Među strankama nije sporno, a što proizlazi i iz iskaza saslušane tužiteljice, te svjedoka FS na ročištu od 02.rujna 2025.godine da je tužiteljica radila kod tuženika kao medicinska sestra u Klinici za kirurgiju, Zavodu za abdominalnu kirurgiju.

7. Među strankama je sporno pripada li tužiteljicu pravo na isplatu razlike plaće za utuženo razdoblje od 01.07.2018.godine do 30.09.2024.godine s osnova primopredaje dužnosti i covid nagrade, te posljedično naknade za godišnji odmor i bolovanje po tim osnovama, te da li je osnovan prigovor presuđene stvari istaknut u podnesku tuženika od 02.01.2025. godine . Tužiteljica je nesporno zastupana po punomoćnici Martini Radić Šunjić, budući je ista na ročištu od 02. rujna 2025.godine potvrdila činjenicu da je opunomoćila odvjetnicu Martinu Radić Šunjić odvjetnicu u Splitu da je zastupa u predmetnoj pravnoj stvari., a čime su otklonjeni svi prigovori u pogledu punomoći koju je ista izdala navedenoj odvjetnici i koja prileže spisu (list 5 spisa).

8. Neosnovan je i prigovor pravomoćno presuđene stvari istaknut u podnesku tuženika od 02.01.2025. Naime iz pregledanih predmeta Pr-228/21 i Pr-1054/2019, a koji su pravomoćni i ovršni proizlazi da se ne radi o istovrsnoj pravnoj stvari, te samim time pravomoćno presuđenoj stvari (članak 333. stavak 2. ZPP-a). Naime, uvidom u predmet Pr-228/2021 je razvidno da je ovaj sud u tom predmetu dosudio tužiteljici presudom na temelju priznanja Pr-228/2021-5 od 25.travnja 2022.godine , a za koju presudu je uvidom u navedeni predmet utvrđeno da je postala pravomoćna 20.09.2022.godine, a ovršna 10.11.2022.godine s osnova razlike manje isplaćene naknade bruto plaće za razdoblje od prosinca 2015.godine do siječnja 2017.godine ukupan iznos od 6.410,35 kuna sa pripadajućom kamatom i to s osnova uvećanja osnovice na plaću od 6%, dok je uvidom u predmet ovog suda Pr-1054/2019 razvidno da je ovaj sud u tom predmetu presudom od 19.veljače 2021.godine dosudio tužiteljici razliku manje isplaćene s osnova naknade za otežane uvjete rada, iznimnu odgovornost za živote i zdravlje ljudi, te naknade za godišnji odmor i bolovanje i to za razdoblje od studenog 2014. do lipnja 2020.godine u iznosu od 8.659,60 kuna sa pripadajućom kamatom, te je ova presuda postala pravomoćna 08.03.2021. godine, a ovršna 16.03.2021. Obzirom da je u predmetnoj pravnoj stvari riječ o potraživanju neisplaćene razlike plaće s osnova primopredaje dužnosti i covid nagrade te posljedično naknade za godišnji odmor i bolovanje s osnova tih potraživanja i to za utuženo razdoblje koje nema nikakve veze sa utuženim razdobljima i potraživanjima u navedenim predmetima Pr-228/21 i Pr-1054/2019 tad jasno proizlazi da je neosnovan u cijelosti prigovor pravomoćno presuđene stvari istaknut od strane tuženika u ovom postupku. Pored toga je neosnovan i prigovor zastare potraživanja istaknut od strane tuženika budući je u predmetnoj pravnoj stvari riječ o utuženom razdoblju od 01.07.2018.godine do 30.09.2024.godine, a tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena 24.07.2023.godine. Potraživanja tužiteljice dospijevaju počevši od 15.kolovoza 2018.godine pa nadalje sve do okončanja navedenog utuženog razdoblja, a potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju 5 godina od dospjelosti svakog pojedinog potraživanja (članak 139. ZR-a). Mjesečna potraživanja iz podneska tužiteljice od 15.12.2025.godine su postavljena sukladno mjesečnim iznosima navedenim u nalazu i mišljenju Centra za vještačenja te ista dospijevaju 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a nije proteklo 5 godina od dospijeća svakog navedenog mjesečnog potraživanja iz podneska tužiteljice od 15.12.2025.godine budući je tužba podnesena 24.07.2023.godine. Slijedom navedenog prigovor zastare istaknut od strane tuženika je u cijelosti neosnovan.

9. Iz pregledane obračunske liste plaće tužiteljice, a koja se odnosi na plaću tužiteljice za listopad 2017. (list 4 spisa) nedvojbeno proizlazi da navedena obračunska lista ne sadržava podatke o isplatama s osnova primopredaje dužnosti i covid nagrade.

10. Iz pregledanog Zaključka sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 17.veljače 2023.godine (list 6 spisa) proizlazi iz Zaključka broj 108. sa te sjednice da je navedeno da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena. Navodi se da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe, a da je poslodavac zadužen za vođenje evidencije o radnom vremenu, odnosno prisutnosti radnika na radnom mjestu. Istaknuto je u ovom zaključku da se radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme primopredaje službe smatra radnim vremenom pri čemu da vrijeme primopredaje službe koje ne može biti duže od 30 minuta mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu, te je navedeno da ako temeljem takvog rada radnik ostvari veći broj sati rada od redovnog mjesečnog fonda radnih sati da mu se ti sati obračunavaju kao prekovremeni rad.

11. Iz pregledane Odluke tuženika, Klasa: 113-01/22-01/151, Ur.broj: 2181-147- 01/GB-22-1 od 28.prosinca 2022. godine (list 7 spisa) proizlazi da je tuženik naveo da se pod izrazom primopredaja službe podrazumijeva međusobna komunikacija između liječnika i međusobna komunikacija između medicinskih sestara, a u svrhu predavanja informacija o pacijentima o kojima skrbe u službi dežurstva i turnusu. U odluci je istaknuto da primopredaju službe obavljaju liječnici i medicinske sestre koje izlaze iz dežurstva odnosno turnusa, te je istaknuto da liječnike i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe određuje voditelj odnosno glavna medicinska sestra ustrojstvene jedinice. Navodi se da primopredaja službe u ustrojstvenoj jedinici na bolničkom odjelu traje 20 minuta, a u jedinicama intenzivnog liječenja 30 minuta, te da se vrijeme primopredaje službe dodatno evidentira u evidenciji radnog vremena liječnika i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe te da se zbraja sa ostalim satima odrađenog rada u tekućem mjesecu, a da se višak iznad mjesečnog fonda sati plaća kao prekovremeni rad. Navedeno je da ta odluka stupa na snagu i da se primjenjuje počevši od 01. siječnja 2023. godine. Ova odluka je prema podacima iz iste dostavljena predstojnicima/ pročelnicima/voditeljima klinika, kliničkih zavoda i zavoda, glavnim medicinskim sestrama/tehničarima klinika, kliničkih zavoda i zavoda, dr.sc. OS, dr. sc. ĐS, BS, mag.med.techn., ĆS dipl. iur, te JS, univ.spec.ecc.

12. Iz iskaza saslušanog svjedoka FS, a koje saslušanje je podneskom od 21.03.2025. godine predložio tuženik proizlazi da navedeni svjedok potvrđuje navode tužiteljice iz tužbe ističući da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila kao medicinska sestra kod tuženika na Klinici za kirurgiju. Isti je ujedno potvrdio da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila u turnusima 12-24, 12-48, te da imala radno vrijeme od 07:00 do 19:00 i od 19:00 do 7:00. Pored navedenog svjedok je istakao da je on glavna osoba na Klinici za kirurgiju, te je istakao da tužiteljica radi na Klinici za kirurgiju, Zavodu za abdominalnu kirurgiju, te je potvrdio navode tužiteljice iz tužbe ističući da ista svakodnevno i redovno obavlja primopredaju dužnosti i to na način da sestri koja dolazi u smjenu vrši primopredaju dužnosti ujutro u 7,00 sati i navečer u 19,00 sati. Svjedok FS je decidirano istakao u svom iskazu da se ne može izjasniti o činjenici koliko vremenski traje navedena primopredaja dužnosti, a kao razlog za to je naveo činjenicu da on nije prisutan kad se vrši primopredaja dužnosti. Također iz iskaza svjedoka FS proizlazi da medicinske sestre navedenu primopredaju dužnosti i sve radnje vezane za primopredaju upisuju u bolnički informacijski sustav (BIS). Svjedok FS se ujedno izjasnio da je tuženik počeo obračunavati i plaćati primopredaju 2025.godine s time da tuženik plaća primopredaju dužnosti u trajanju od 20 minuta za svaku od navedenih smjena. Također iz iskaza svjedoka FS proizlazi da tuženik nije zadužio nikog da vodi primopredaju dužnosti već da djelatnici navedeno rade sami. Ujedno iz iskaza svjedoka FS proizlazi da su se početka koronavirusa od korona bolesti liječili pacijenti i na samom odjelu Klinike za kirurgiju, ali izolirani od drugih bolesnika, te da su svi djelatnici koji rade na odjelu Klinike za kirurgiju sudjelovali u liječenju tih pacijenata i da su nosili na sebi zaštitnu odjeću i obuću. Pored navedenog svjedok FS je potvrdio navode tužiteljice iz tužbe ističući da je tužiteljica radila sa covid oboljelim pacijentima i u Respiratorno intezivističkom centru na Križinama s time da nije imao saznanja u kojem je to točno bilo razdoblju. Svjedok FS je istakao da se medicinskim sestrama plaćalo za rad sa oboljelim pacijentima u korona bolesti u Respiratorno-intezivističkom centru na Križinama, ali je naveo da se istima nije plaćala nikakva nagrada za rad sa takvim pacijentima na odjelu Klinike za kirurgiju. Ujedno je svjedok FS potvrdio činjenicu da on kao glavni tehničar Klinike za kirurgiju ne izdaje posebne naloge medicinskim sestrama na Klinici za kirurgiju za rad u primopredaji dužnosti već je naveo da je primopredaja dužnosti sastavni dio sestrinskog posla skrbi o pacijentima, te je istakao da medicinska sestra ne može otići s radnog mjesta na kraju radnog vremena, a da nije kolegici izvršila primopredaju službe.

13. Iz iskaza saslušane tužiteljice PS (list 428 spisa) proizlazi da je ista medicinska sestra na Klinici za kirurgiju. Ista ističe da radi u turnusima, te da je tako radila i u utuženom razdoblju i to sa radnim vremenom od 7-19 i od 19-7,00. Ističe da se primopredaja dužnosti vrši ujutro u 7,00 sati i navečer u 19,00 sati, te da traje najmanje 30 minuta, a da u zavisnosti od stanja pacijenta može trajati i duže. Također iz iskaza tužiteljice proizlazi da je svakodnevno obavljala poslove primopredaje dužnosti, te je istakla da primopredaju dužnosti ne vrši ispred samog pacijenta budući je riječ o pacijentima sa teškim dijagnozama karcinoma već da se primopredaja prenosi kolegici koja dolazi u smjenu detaljno navodeći sve o svakom pacijentu, kao i lijekove koji su davani, terapije i sve što se događalo za pojedinog pacijenta. Tužiteljica navodi da se nikad nije dogodilo da ista ode sa radnog mjesta kad završi smjena, a da ne izvrši primopredaju dužnosti kolegici koja dolazi u smjenu budući da kolegica koja dolazi u smjenu ni ne može početi raditi dok joj ona ne izvrši primopredaju pacijenata. Također tužiteljica ističe da podatke o primopredaji dužnosti vodila putem bolničkog informacijskog sustava, te da postoje određene činjenice vezane za stanje pacijenta koje se moraju osobno prenijeti kolegici koja dolazi u smjenu. Tužiteljica ističe da se tek nedavno u 2025.godini počela od strane tuženika vršiti evidencija i obračun primopredaje dužnosti, a da do tada tuženik nije vodio nikakve podatke vezano za primopredaju dužnosti. U odnosu na covid pacijente tužiteljica navodi da je tijekom 2020. godine radila sa covid oboljelim pacijentima u Respiratorno intezivističkom centru na Križinama i to godinu i četiri mjeseca, te da joj je tuženik po tom osnovu vršio isplate koje da su bile male i zanemarive jer da joj nije plaćao puni iznos covid nagrade kako je bilo predviđeno Odlukom Vlade RH. Također iz iskaza tužiteljice proizlazi i da je cijelo vrijeme od kad je počela pandemija corona virusa bilo rada sa pacijentima i na odjelu Klinike za kirurgiju, te da kad bi se utvrdilo da je pacijent pozitivan na corona virus da bi se istog izoliralo u posebnoj sobi i liječilo odvojeno od drugih pacijenata, te da je ona imala pri navedenoj skrbi o takvim pacijentima na sebi zaštitnu odjeću i masku za lice, a koju je masku istoj osigurao poslodavac, te je istakla da joj za rad na odjelu sa covid oboljelim pacijentima nije ništa plaćeno. Tužiteljica je potvrdila u iskazu činjenicu da ne dobiva posebne naloge poslodavca (pismene i usmene) za rad u primopredaji službe već da joj je navedeni rad u opisu posla, te je istakla da se u primopredaji ne vrši samo primopredaja pacijenata već i uređaja s kojima se radi.

14. Dodatak II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 92/2019), a koji je zaključen 27.09.2019. godine, te koji je prema odredbi članka 34. tog Dodatka u primjeni od 01.09.2019. godine (osim članka 12. koji je u primjeni od 01.01 .2020.godine) je izmijenjen članak 28. KU/18 na način da se istome dodaju stavci 8. i 9. i to stavak 8. koji glasi da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena, te stavak 9. koji glasi da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe. Nadalje, Zaključkom broj 108. sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a održane 17.02.2023.godine (list 6 spisa) zauzeto je tumačenje da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena, te da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe. Također je navedenim Zaključkom zauzeto shvaćanje da je poslodavac zadužen za vođenje evidencije o radnom vremenu, odnosno prisutnosti radnika na radnom mjestu. Nadalje je ovim zaključkom zauzeto shvaćanje da radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme službe se smatra radnim vremenom pri čemu vrijeme primopredaje službe koje ne može biti duže od 30 minuta mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu, te ako temeljem takvog rada radnik ostvari veći broj sati rada od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, ti sati mu se obračunavaju kao prekovremeni rad.

15. Pravo radnika u sustavu zdravstva na Covid nagradu je propisano Odlukom Vlade RH o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid 19 (''NN'' 136/2020), a koja odluka datira od 09.12.2020.godine (list 8 spisa). Temeljem članka 1. ove Odluke je propisano da radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid 19 utvrđuje se posebna nagrada, a temeljem članka 1. stavka 2. citirane Odluke je propisano posebna nagrada iz stavka 1. ove točke utvrđuje se u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika, a isplaćuje se uz plaću radnika. Temeljem članka 2. iste Odluke je propisano da posebna nagrada iz točke I/ te odluke se isplaćuje radniku koji je sukladno rasporedu poslodavca/ravnatelja doma zdravlja proveo na obavljanju poslova u ustrojstvenim jedinicama/djelatnostima koje pružaju skrb oboljelima od bolesti Covid 19. Člankom 3. iste Odluke je propisano da radnik koji je privremeno raspoređen na obavljanje poslova vezano za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelim od bolesti Covid 19 ima pravo umjesto plaće za tekući mjesec koju je ostvario temeljem privremenog rasporeda uvećanu za posebnu nagradu iz točke 1. navedene Odluke za to razdoblje ostvariti plaću u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca prije njegovog privremenog rasporeda, ako je to za radnika povoljnije. U članku 4. iste Odluke je istaknuto da primjena isplate u skladu s tom Odlukom počinje od studenog 2020.godine, a odredbom članka VII. navedene Odluke je istaknuto da ista stupa na snagu prvog dana od dana objave iste u Narodnim novinama.

16. U odnosu na potraživanje neisplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje za utuženo razdoblje od 01.07.2018.godine do 30.09.2024.godine kao posljedice toga što tuženik prilikom obračuna i isplate plaće tužiteljice nije uzeo u obzir sate odrađene prilikom primopredaje službe i Covid nagradu, temeljem odredbe članka 58. stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''NN'' 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020- u daljnjem tekstu TKU-a), te članka 57.stavka 1. navedenog TKU-a (''NN'' 56/22, te 127/22) je propisano da radnik ima pravo na naknadu za bolovanje u visini od 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Temeljem odredbe članka 34. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18) je propisano da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca ako je to za njega povoljnije.

17. Vezano za predmetni postupak prvenstveno je potrebno istaći da je sukladno odredbi članka 5. Zakona o radu (''NN'' 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23- u daljnjem tekstu ZR-a) poslodavac dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a koja evidencija mora sadržavati i podatke o radnicima i o radnom vremenu. Ovo je razvidno i iz članka 8. izvatka iz Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''NN'' 73/17), te iz članka 13.stavka 1. izvatka iz Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24), Pravilnika iz kojeg je jasno razvidno da evidencija o radnom vremenu radnika mora sadržavati osim podataka o radniku i podatke o početku i završetku radnog vremena. Temeljem odredbe članka 135.stavka 4. ZR-a u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz članka 5. stavka 1. ovog Zakona na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena je na poslodavcu. Tuženik je bio u obvezi voditi sve propisane podatke u evidenciji o radnom vremenu i sukladno onome što je bilo propisano pravilnikom koji je važio u utuženom razdoblju i to Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''NN'' 73/17), a koji pravilnik je prestao važiti donošenjem Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24), a koji je stupio na snagu dana 01.10.2024.godine. Prema odredbi članka 8.stavka 1. ranije važećeg Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima tuženik je kao poslodavac bio dužan voditi i evidencije o radnom vremenu s točnim početkom i završetkom rada, a odredbom članka 8. stavka 2. tog Pravilnika je bilo propisano da je poslodavac osim podataka iz stavka 1. ovog članka dužan voditi i posebne podatke o radnom vremenu od kojih ovisi ostvarivanje pojedinih prava iz radnog odnosa odnosno u vezi sa radnim odnosom kao što su primjerice prekovremeni radni sati provedeni u primopredaji dužnosti. Podjednako je propisano i novovažećim Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencija o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24) i to odredbom članka 13.stavak 1. i 2. tog Pravilnika. U odnosu na sve navedeno potrebno je istaći da je tuženik dostavio ovom sudu, a sukladno nalogu ovog suda sa ročišta od 26.ožujka 2025.godine kao prilog uz svoj podnesak od 21.08.2025.godine (list 117- 125 spisa) evidencije rada ( s točnim početkom i završetkom rada) i platne liste, a koje činjenice je utvrdio i Centar za vještačenja u svom nalazu i mišljenju. Međutim, iz dokaza provedenih u ovom postupku, posebice iskaza saslušane tužiteljice i svjedoka FS, te nalaza i mišljenja Centra za vještačenja nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica cijelo utuženo razdoblje radila na Klinici za kirurgiju, te da je cijelo utuženo razdoblje svakodnevno vršila primopredaju dužnosti, dok je tuženik prema iskazu svjedoka FS i tužiteljice tek naknadno počeo evidentirati, obračunavati i plaćati primopredaju dužnosti i to tek u 2025.godini. Međutim, Centar za vještačenja na stranici 8. svog nalaza i mišljenja (list 138 spisa) istakao da je tuženik u pravilu vršio obračune koji se dovode u vezu sa primopredajom službe tek počevši od 01.01.2023.godine i to na način da se u evidencijama rada, gdje je primjenjivo iskazuje završetak rada za 15 ili 20 minuta nakon uobičajenog radnog ciklusa, te ovaj sud u tom smislu prihvaća kao dokazanom činjenicu da je tuženik djelomično u trajanju od 15-20 minuta počeo isplaćivati sate tužiteljičinog rada u primopredaji tek od 01.01.2023.godine, dok za cijelo razdoblje od 01.07.2018.godine do 01.01.2023.godine tuženik uopće nije evidentirao, obračunavao ni plaćao tužiteljici nesporno odrađene sate primopredaje dužnosti, što je razvidno iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenja, a i iz iskaza svjedoka FS i tužiteljice, a slijedom čega proizlazi da tuženik nije na pravilan način vodio evidencije o radnom vremenu u pogledu radnih sati koje su njegovi djelatnici pa tako i tužiteljica provodili u obavljanju primopredaje dužnosti na Klinici za kirurgiju. Također treba istaći da iz pregledanih evidencija rada koje je tuženik dostavio uz podnesak tuženika od 21.08.2025.godine za cijelo utuženo razdoblje je razvidno da iste evidencije ne sadržavaju posebnu rubriku primopredaje dužnosti pa unatoč činjenici što je iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenja kao i očitovanja Centra za vještačenja (vještakinje Ines Lozić) proizlazi da je tuženik počevši od 01.01.2023.godine tužiteljici evidentirao i plaćao na ime odrađenih sati primopredaje dužnosti dodatnih 20 minuta iz navedenog je razvidno da se ne može smatrati da je tužitelj uredno vodio evidencije radnih sati vezano za primopredaju dužnosti budući njegova evidencija radnog vremena nije sadržavala rubriku primopredaje dužnosti. Ovo je posebno razvidno i iz načina obračuna neisplaćene primopredaje dužnosti od strane Centra za vještačenja a iz kojeg je nalaza i mišljenja proizlazi da je vještak izračun vršio tako što je izvršio uvid u evidencije o radnom vremenu za svaki dan utuženog razdoblja, utvrdio je broj dana primopredaje u pojedinom mjesecu i po tome na mjesečnoj osnovi izvršio obračun naknade. U navedenom smislu budući tuženik nije vodio evidencije odrađenih radnih sati u primopredaji dužnosti, a koje je tužiteljica uredno obavljala vršeći primopredaju dužnosti kod tuženika u cijelom utuženom razdoblju jer ih od 01.07.2018.godine do 01.01.2023.godine prema nalazu i mišljenju Centra za vještačenja te iskaza tužiteljice i svjedoka FS nije uopće vodio, a od 01.01.2023.godine pa nadalje ih je evidentirao i plaćao za vremenski paušalno utvrđen period od strane tuženika u trajanju od 20 minuta, ali tad još u njegovim evidencijama radnog vremena nije postojala rubrika primopredaje dužnosti, a što je sve razvidno iz pregledanih evidencija o radnom vremenu, iskaza tužiteljice i svjedoka FS te nalaza i mišljenja Centra za vješačenja prema mišljenju ovog suda radi navedenog na tuženiku je teret dokazivanja u ovom postupku sukladno odredbi članka 135.članka 4. Zakona o radu budući je u predmetnoj pravnoj stvari riječ o sporu u vezi sa radnim vremenom i to radnim vremenom provedenim u radu vezano za primopredaju dužnosti i u radu vezano za rad sa covid oboljelim pacijentima. Tuženik u navedenom smislu ničim nije pobio tvrdnje tužiteljice i svjedoka kojeg je sam predložio FS iz kojih proizlazi da je tužiteljica radila na Klinici za dječju kirurgiju u cijelom utuženom razdoblju u turnusima 12-24,12-48 s radnim vremenom od 7-19 i od 19-7 sati te da je redovno vršila primopredaju dužnosti u 7,00 ujutro i 19,00 sati navečer u trajanju od najmanje 30 minuta, a kako to proizlazi iz iskaza same tužiteljice. U predmetnoj pravnoj stvari potrebno je istaći da tuženik u cijelom utuženom razdoblju od 01.07.2018.godine do zaključno 30.09.2024.godine nije utvrđivao stvarne sate rada tužiteljice provedene u primopredaji službe već je isti samo počevši tek od 01.01.2023.godine tamo gdje je bilo primjenjivo u evidencijama rada iskazivao završetak radnog vremena u trajanju od 15-20 minuta nakon uobičajenog radnog ciklusa. Ovo proizlazi i iz sadržaja navoda Centra za vještačenja na stranici 8 vještva. Podjednako proizlazi i iz očitovanja Centra za vještačenja na prigovore tuženika na njegov nalaz i mišljenje iz podneska tuženika od 22.siječnja 2026.godine (list 253-254 spisa) gdje je vještak istakao da je iz evidencija radnog vremena razvidno da je tuženik počevši od 01.01.2023.godine nakon isteka radnog vremena kad je tužiteljica radila u turnusu od 12 sati evidentirao tužiteljici dodatnih 20 minuta, te da joj je u tom smislu tuženik počevši od 01.01.2023.godine obračunao i platio dodatnih 20 minuta. Iz navedenog je razvidno da tuženik nije prilikom navedenog obračuna precizno računao početak i završetak tužiteljičinog rada u primopredaji niti evidentirao sate primopredaje u evidenciji prisutnosti tužiteljice na radu niti je utvrđivao da li su odrađeni sati primopredaje prelazili redovnih mjesečni fond sati, a u kojoj situaciji se ti radni sati tretiraju kao prekovremeni rad već je istoj samo nakon odrađenih 12 radnih sati u turnusu paušalno dodavao 20 minuta i to je evidentirao i plaćao. Prema mišljenju ovog suda iz navedenih u ovom postupku nedvojbeno utvrđenih činjenica proizlazi da tuženik u dužem periodu utuženog razdoblja (od 01.07.2018. do 01.01.2023) uopće nije vodio evidenciju radnih sati koje je tužiteljica provela u primopredaji dužnosti, a kad je isti naknadno počeo obračunavati i plaćati radne sate provedene u primopredaji službe tad nije utvrđivao putem evidencija o prisutnosti na radu koliko je tužiteljica stvarno provela radnih sati u primopredaji dužnosti nego je na 12 radnih sati u turnusu kroz rubriku završetka rada dodao paušalno 20 minuta bez da utvrđuje stvarne sate tužiteljice provedene u primopredaji. U navedenom smislu tuženik u cijelom utuženom razdoblju nije na pravilan način vodio evidencije o radnom vremenu. Ovo je razvidno i iz pregledane odluke tuženika od 28.12.2022.godine (list 7 spisa) iz koje je vidljivo da je tuženik tek od 01.01.2023.godine definirao pojam primopredaje službe ističući da primopredaju službe obavljaju liječnici i medicinske sestre koje izlaze iz dežurstva i turnusa. Iz navedene odluke tuženika od 28.12.2022.godine ujedno proizlazi da je tuženik paušalno odredio da primopredaja službe u ustrojstvenoj jedinici na bolničkom odjelu traje 20 minuta, a u jednicama intezivnog liječenja 30 minuta, te da se vrijeme primopredaje službe dodatno evidentira u evidenciji radnog vremena i zbraja sa ostalim satima odrađenog rada u tekućem mjesecu. Navedena odluka tuženika od 28.12.2022.godine vezano za trajanje primopredaje službe je upotpunosti suprotna citiranom Zaključku sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja jer tuženik određuje trajanja primopredaje dužnosti paušalno u određenom vremenu trajanja, a ne prema evidenciji prisutnosti na radu gdje treba bilježiti sate provedene u primopredaji dužnosti pa takav način utvrđivanja vremena trajanja primopredaje dužnosti može bitno odstupati od stvarno odrađenih sati rada u primopredaji dužnosti. Iz iskaza svjedoka FS proizlazi da isti nema spoznaju o tome koliko vremenski traje primopredaja dužnosti na Klinici za kirurgiju, a iz iskaza saslušane tužiteljice proizlazi da je navedena primopredaja trajala najmanje 30 minuta, a ponekad i duže obzirom na vrstu pacijenata odjelu Klinike za kirurgiju. Budući priložene evidencije o radnom vremenu ne sadrže rubriku primopredaje dužnosti u cijelom utuženom razdoblju, a iz iskaza tužiteljice i saslušanog svjedoka kojeg je predložio tuženik FS proizlazi da tuženik nije uredno vodio evidencije o radnom vremenu u utuženom razdoblju, dok iz iskaza tužiteljice nedvojbeno proizlazi da je primopredaja dužnosti trajala najmanje 30 minuta ovaj sud je mišljenja da je potrebno uzeti kao dokazanu činjenicu da je tužiteljica svakodnevno obavljala primopredaju dužnosti u trajanju od najmanje 30 minuta budući svjedok tuženika FS nije imao saznanja o vremenskom trajanju primopredaje dužnosti, a tužiteljica je navela u iskazu da je primopredaja dužnosti trajala 30 minuta, da je bila usmena i pismena i da se odvijala uvijek na završetku turnusa.

18. Iskaz tužiteljice kao i svjedoka FS u pogledu načina rada u primopredaji dužnosti i rada sa covid oboljelim pacijentima ovaj sud prihvaća u cijelosti kao vjerodostojan i logičan budući nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica kod tuženika radila u utuženom razdoblju na Klinici za kirurgiju, Zavodu za abdominalnu kirurgiju i to u turnusima 12- 24, 12-48, a i u covid centru prema nalozima samog tuženika u utuženom razdoblju, a iz pregledane Odluke tuženika Klasa: 113-01/22-01/151, Urbroj: 2181-147-01/GB-22- 1 od 28.12.2022.godine (list 7 spisa) je razvidno da je tuženik tek tom Odlukom sukladno onome što je propisano odredbom članka 28. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20) definirao pojam primopredaje službe, te u tom pravcu istakao da se pod izrazom primopredaja službe podrazumijeva međusobna komunikacija između liječnika i međusobna komunikacija između medicinskih sestara, a u svrhu predavanja informacija o pacijentima o kojima skrbe u službi dežurstva i turnusu, te navodi da primopredaju službe obavljaju liječnici i medicinske sestre koje izlaze iz dežurstva odnosa turnusa, te da liječnike i medicinske sestre za primopredaju službe određuje voditelj odnosno glavna medicinska sestra ustrojstvene jedinice, te određuje vrijeme trajanja primopredaje službe ističući da primopredaja službe na bolničkom odjelu traje 20 minuta, a u jedinicama intenzivnog liječenja 30 minuta, te je naveo da se vrijeme primopredaje službe dodatno evidentira u evidenciji radnog vremena liječnika i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe i da se zbraja sa ostalim satima odrađenog rada u tekućem mjesecu, a da se višak iznad mjesečnog fonda plaća kao prekovremeni rad, te ističe da se navedena odluka vezano za primopredaju službe primjenjuje od 01.siječnja 2023.godine. Dakle, iz citirane odluke tuženika nedvojbeno proizlazi da tuženik evidentira primopredaju dužnosti tek od navedene odluke i to od 01.siječnja 2023.godine a istu određuje paušalno, a ne prema stvarno utvrđenim satima primopredaje i to u trajanju od 20 minuta za odjele, a 30 minuta za odjele intezivne njege bez da utvrđuje stvarne sate odrađene u primopredaji službi, a iz čega jasno proizlazi da je tužiteljica osnovano navela da joj tuženik nije plaćao sate primopredaje dužnosti i to u razdoblju od 01.07.2018.godine do 01.01.2023.godine da joj uopće nije plaćao sate primopredaje, a prema utvrđenju Centra za vještačenja u nalazu i mišljenju proizlazi da je tuženik tužiteljici djelomično za paušalno određeno vrijeme primopredaje od strane samog poslodavca u trajanju od 20 minuta plaćao primopredaju dužnosti tek počevši od 01.01.2023.godine umjesto u trajanju od 30 minuta, a što prema iskazu tužiteljice predstavlja stvarno odrađene sate primopredaje dužnosti za cijelo utuženo razdoblje koje je tužiteljica odrađivala. Iz iskaza tužiteljice i svjedoka FS jasno proizlazi da je tužiteljica kod tuženika na Klinici za kirurgiju, Zavoda za abdominalnu kirurgiju redovno obavljala primopredaju dužnosti ujutro u 7,00 sati i navečer u 19,00 sati, a tuženik je navedeno tek naknadno počeo evidentirati u 2023. godini i 2025.godini prema iskazima tužiteljice i svjedoka FS te prema nalazu i mišljenju Centra za vještačenja. Budući da iz iskaza saslušane tužiteljice i svjedoka FS kao i dostavljenih navedenih naloga tuženika uz podnesak tuženika od 02.01.2025. nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je tužiteljica u periodima koji se navode u nalozima tijekom 2021. i 2022. godine radila u respiratorno intezivističkom odjelu na Križinama sa covid oboljelim pacijentima na Križinama, a i na samom odjelu Klinike za kirurgiju gdje su isti prema iskazu svjedoka FS i tužiteljice bili liječeni odvojeno od ostalih pacijenata, te se pri tome kao i svi ostali djelatnici držala odgovarajućih protokola i koristila sva potrebna sredstva zaštite budući se samim time smatra da je tužiteljica nedvojbeno obavljala poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid 19 ista sukladno onome što je propisano člankom 1. citirane Odluke Vlade RH o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid 19 (list 7 spisa), a koja je odluka donesena 07.12.2020., a primjenjuje se s obračunom plaće za mjesec studeni 2020.godine istu pripada posebna nagrada koja se utvrđuje u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika, a isplaćuje se uz plaću radnika. Tuženik pogrešno ističe u podnesku od 22.01.2026.godine da tužiteljica konačno uređenim tužbenim zahtjevom od 15.12.2025.potražuje samo isplatu razlike plaće i naknade plaće pa iz toga izvlači zaključak da ista više ne potražuje isplatu s osnova Covid nagrade. Naime, tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev sukladno izračunu iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenja (list 130-150 spisa), te je navela ukupan zbrojeni neisplaćeni iznos manje isplaćene plaće i to u iznosu od 7.998,99 Eura, a koji ukupan iznos predstavlja zbroj potraživanja po osnovi neisplaćene posebne nagrade za rad s oboljelima od bolesti Covid 19, u iznosu od 3.959,85 Eur-a (Tabela 6. stupac 4) nalaza i mišljenja Centra za vještačenja, te potraživanja po osnovi neisplaćene primopredaje službe u iznosu od 3.849,59 Eur-a (Tabela 6. stupac 7.) nalaza i mišljenja Centra za vještačenja, te potraživanje manje obračunate naknade za vrijeme godišnjeg odmora i privremenu nesposobnost za rad temeljem prosječne mjesečne plaće obračunate i isplaćene u prethodna tri mjeseca koje iznosi 189,55 Eur- a (Tabela 6. stupac 8.) nalaza i mišljenja Centra za vještačenja. U navedenom smislu neosnovano ističe u podnesku od 22.01.2026.godine da se ne protivi djelomičnom povlačenju potraživanja po osnovi Covid nagrade budući je iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenja i dopune tog nalaza i mišljenja razvidno da je vještakinja utvrdila da u razdoblju od 01.11.2020.godine do 23.08.2024.godine postoji neisplaćeni iznos na ime covid nagrade i to u ukupnom iznosu od 3.959,85 Eur-a. Centar za vještačenja navodi na listu 3. nalaza i mišljenja (list 133 spisa) da ukoliko sud zauzme stav da tužitelji imaju pravo na posebnu nagradu za rad s oboljelima od bolesti Covid 19 na sve sate rada da se u Tabeli 1 daje izračun visine potraživanja tužiteljice po osnovi Covid nagrade, te je naglašeno da su prilikom izračuna utvrđeni isplaćeni iznosi po osnovi posebne nagrade za rad s oboljelima od bolesti Covid 19, te očekivani iznos posebne nagrade za rad s oboljelima od bolesti Covid 19 u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika za sve iskazane sate rada. U tom smislu je neosnovan navod tuženika da je isti isplatio cjelokupan iznos Covid nagrade. Iz pregledanih naloga (list 42-46 spisa) nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica nalogom tuženika bila raspoređena na rad u Respiratorno intezivistički centar na Križinama za liječenje pacijenata oboljelih od bolesti Covid 19 i to u razdoblju od 01.04. do 31.05.2022.godine, od 01.09. do 30.09.2021.godine, od 01.10. do 31.10.2021.godine, te od 01.11. do 30.11.2021.godine, te od 01.01. do 31.03.2022.godine, te je i iz navedenih naloga kao i iskaza tužiteljice i svjedoka FS razvidno da je tužiteljica obavljala poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid 19 i u navedenom Respiratorno intezivističkom centru na Križinama, a i na samom odjelu Klinike za kirurgiju. Naposljetku tuženik pogrešno smatra, a što proizlazi iz sadržaja tuženikovog podneska od 21.03.2025.godine da covid nagrada ne dospijeva mjesečno i da ne predstavlja dodatak na plaću. Naime, iz očitovanja vještakinje Ines Lozić (Centra za vještačenja) na prigovore tuženika istaknute u podnesku tuženika od 22.01.2026.godine proizlazi da je vještakinja decidirano istakla da u nazivu Odluke Vlade RH vezano za covid nagradu da se navodi da je riječ o posebnoj nagradi, ali da neovisno o nazivu je riječ o dodatku na plaću s obzirom da se u Odluci pod I/ navodi da se nagrada utvrđuje u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika, te da se isplaćuje uz plaću radnika. Vještakinja Lozić je istakla da je Zakonom o porezu na dohodak (''NN'' 115/2016, 151/2022) kao i Pravilnikom o porezu na dohodak (''NN'' 10/2017, 56/2003) za Covid nagradu nije propisano da bi bila riječ o neoporezivom primitku radnika, te je navedeno da se obračun vrši i isplaćuje kao dio primitka od nesamostalnog rada, a čime da se covid nagrada tretira kao neoporezivi primitak, te da je iz obračunske isprave za isplatu plaće razvidno da je Covid nagrada obračunata u bruto iznosu od strane samog tuženika, a na koji iznos da se obračunavaju doprinosi i porezi.

19. Radi utvrđivanja visine predmetnog potraživanja s osnova covid nagrade i primopredaje službe izveden je dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po Centru za vještačenja d.o.o. Split (vještakinja Ines Lozić).

20. Iz pregledanog nalaza i mišljenja Centra za vještačenja (vještakinje Ines Lozić) (list 130-150 spisa) proizlazi da je vještakinja pri izradi nalaza i mišljenja koristila obračunske isprave na isplatu plaće te evidencije o radnom vremenu koje sadrže točan podatak o početku i završetku radnog vremena za razdoblje od 01.07.2018.godine do 30.09.2024.godine. Vještak navodi da je uvidom u platne liste razvidno da bi tuženik tužitelju u razdoblju od studenog 2020.godine pa nadalje obračunavao i isplaćivao posebnu nagradu za rad s oboljelima od bolesti Covid-19 za sve odrađene sate u razdoblju važenja Odluke o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19. Vještakinja navodi da ukoliko sud zauzme stav da tužitelj ima pravo na posebnu nagradu za rad s oboljelima od bolesti Covid 19 na sve sate rada da se u nastavku u Tabeli 1 daje izračun visine potraživanja tužitelja po osnovi posebne nagrade za rad s oboljelima od bolesti Covid-19. Ističe se da su prilikom izračuna utvrđeni isplaćeni iznosi po osnovi posebne nagrade za rad s oboljelima od bolesti Covid 19 te očekivani iznos posebne nagrade za rad s oboljelima od bolesti Covid 19 u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika za sve iskazane sate rada. Navodi se da je u dijelu utuženog razdoblja službena valuta u RH bila kuna dok da je na dan izrade vještačenja službena valuta euro pa da će vještak sve izračune izvršiti u valuti koja je bila izvještajna i obračunska te u kojoj su izvršena plaćanja u utuženom razdoblju, te da će vještak iznose utvrđene u izvještajnoj valuti u utuženom razdoblju preračunati u službenu valutu RH na dan izrade vještačenja primjenom odredbi članka 7. i 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u RH (''NN'' 57/22,88/22) kao i primjenom fiksnog tečaja konverzije kune u euro temeljem Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u RH (''NN'' 85/22) koji iznosi 7,53450 kuna za jedan euro. Vještakinja je izračune prikazala u Tablicama koje prileže vještvu. Na stranici 8 vještva vještakinja navodi da je uvidom u raspoloživu dokumentaciju razvidno da se tužbenim zahtjevom navodi da tužiteljica potražuje iznos po osnovi naknade za primopredaju službe 30 minuta nakon završetka radnog vremena, te da pod pretpostavkom da sud zauzme stav da tužiteljici pripada pravo potraživanja za primopredaju službe, odnosno da je tužiteljica nakon završetka radnog vremena ostala raditi 30 minuta dulje te da bi rad iznad 8 sati dnevno predstavljao prekovremeni rad, da se u Tabeli 3 vještva daje obračun neisplaćene naknade za primopredaju službe. Vještakinja navodi da je izvršila uvid u evidencije o radnom vremenu za svaki dan utuženog razdoblja, utvrdila broj dana primopredaje u pojedinom mjesecu te izvršila obračun naknade za primopredaju službe, te da je taj obračun izvršen na mjesečnoj osnovi, a da je polazište za izračun vrijednost osnovne plaće. Ističe se da je za svaki mjesec utvrđena vrijednost osnovne plaće za svaki dan rada te da su uzeti u obzir dani iz evidencija rada kad je tužiteljica obračune koji se dovode u vezu sa primopredajom službe počevši od siječnja 2023. godine i to na način da se u evidencijama rada, gdje je to primjenjivo iskazuje završetak rada za 15 ili 20 minuta nakon uobičajenog radnog ciklusa, te da je vještakinja u tom slučaju, ako je bilo iskazano vrijeme koje se dovodi u vezu sa primopredajom uzela u obzir prethodno obračunato te utvrdila razliku do 30 minuta koja nije bila obračunata i prethodno plaćena. Zaključno u nalazu i mišljenju vještakinja navode da pod pretpostavkom da sud zauzme stav da tužiteljici pripada pravo potraživanja po osnovi posebne nagrade za rad s oboljelima od bolesti Covid 19 na sve odrađene sate za razdoblje od 01.11.2020. do 23.08.2024.godine da potraživanje po osnovi posebne nagrade za rad s oboljelima od Covid 19 iznosi 3.473,31 Eur-a, a manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad koji proizlazi iz neobračunate posebne nagrade za rad s oboljelima od bolesti Covid 19 da iznosi 486,54 Eur-a pa da ukupno potraživanje tužitelja koje proizlazi iz neobračunate posebne nagrade za rad s oboljelima od bolesti Covid 19 iznosi 3.959,85 Eur-a (Tabela 6. stupac 4.). Također se navodi da po osnovi primopredaje službe odnosno da je tužiteljica nakon kraja svakog radnog dana ostala raditi 30 minuta dulje da za razdoblje od 01.07.2018. do 30.09.2024.godine potraživanje po osnovi primopredaje službe iznosi 3.340,01 Eur-a, a manje obračunati iznosi naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad koji proizlazi iz neobračunate naknade za primopredaju službe 509,58 Eur-a. Navodi se da slijedom navedenog ukupno potraživanje tužiteljice koje proizlazi iz neobračunate primopredaje službe iznosi 3.849,59 Eur-a (Tabela 6. stupac 7.). Također vještakinja ističe da je manje obračunata naknada za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad temeljem prosječne mjesečne plaće obračunate i isplaćene u prethodna tri mjeseca iznosi 189,55 Eur-a (Tabela 6. stupac 8.)

21. Tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev sukladno navedenom nalazu i mišljenju Centra za vještačenja podneskom od 15.12.2025.godine. Tuženik je u podnesku od 22.01.2026.godine istakao prigovore na navedeni nalaz i mišljenje Centra za vještačenja. Tuženik ističe prigovor da je vještačenje provedeno isključivo po parametrima koje je postavila tužiteljica. Međutim, punomoćnik tuženika je bio prisutan na drugom pripremnom ročištu održanom 26.ožujka 2025.godine, a na kojem ročištu je mogao predlagati dokaze, a po potrebi se očitovati i vezano za parametre prema kojima bi trebalo provesti financijsko-knjigovodstveno vještačenje, ali isti u tom pravcu nije ništa istakao niti je imao nikakve primjedbe pa je sud dao nalog vještaku na jedini mogući i prihvatljivi način, a u skladu sa dokumentacijom koja prileže predmetnom spisu. U navedenom smislu je neosnovan navod tuženika da je vještačenje provedeno po parametrima koje predlaže tužiteljica. Budući je tuženik u navedenom podnesku od 22.01.2026.godine imao pitanja za vještaka i primjedbe sud je uputio predmet na dopunu-očitovanje Centru za vještačenje, a vezano za prigovore tuženika na navedeni nalaz i mišljenje.

22. Iz očitovanja, dopune nalaza i mišljenja Centra za vještačenja (vještakinje Ines Lozić) proizlazi da je vještakinja Lozić istakla kao odgovor na tuženikovo pitanje da li je vještak plaću na ime sati primopredaje računao prekovremene sate tj. sa uvećanjem od 50% na način da je navela da je vještak sukladno danom zadatku, uzeo u obzir da je tužiteljica nakon završetka radnog vremena ostala raditi 30 minuta dulje kao i da bi rad iznad 8 sati dnevno predstavljao prekovremeni rad te da je u skladu s tim primijenio uvećanje za prekovremeni rad od 50%. Navedeno da je razvidno iz provedenog vještačenja (Tabela 3, stupac '11', str 8., 9. i 10. Nalaza). U odnosu na pitanje tuženika da li je vještak baš za svaki radni dan tužitelja računao 30 minuta primopredaje ili je tih 30 minuta primopredaje računao samo kada je tužitelj radio u smjenama u turnusima (rad u dvije smjene, prve od 07,00 sati do 19,00 sati, druge od 19,00 do 07,00 sati) vještakinja je odgovorila da sukladno postavljenom zadatku vještačenja, vještak je izvršio obračun naknade za primopredaju službe pod pretpostavkom da je ista rađena svakog dana u trajanju od 30 minuta neovisno o obliku rada, što je također razvidno iz provedenog vještačenja. U odnosu na pitanje da li je tuženik u evidenciji radnog vremena, počev od 01.01.2023. godine, kada je tužitelj radio u smjenama u turnusima (rad u dvije smjene, prve od 07,00 sati do 19,00 sati, druge od 19,00 do 07,00 sati), nakon isteka radnog vremena-smjene u 19,00 ili 07,00 sati, evidentirao dodatnih 20 minuta i da li ih je tužitelju obračunao i platio vještakinja je navela da je iz evidencija radnog vremena razvidno je da je tuženik, počevši od 01.01.2023. godine, nakon isteka radnog vremena kada je tužitelj radio u turnusu u trajanju od 12 sati, evidentirao tužitelju dodatnih 20 minuta te da je tuženik obračunao i platio evidentiranih dodatnih 20 minuta, a što da je razvidno iz provedenog vještačenja, a koje sate da je vještak uzeo u obzir prilikom izračuna te ih iskazao u Tabeli 3., str. 8., 9. i 10. Nalaza stupac '8'. U odnosu na pitanje da li je vještak izračunao Covid nagradu za sve mjesece 6- godišnjeg utuženog razdoblja, vještak se očituje kako nije izvršio izračune za 6- godišnje razdoblje već da su izračuni u odnosu na Covid nagradu izvršeni za razdoblje primjene Odluke o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid- 19 (NN 136/20), odnosno za razdoblje od 01.11.2020. do 23.08.2024.g., sve sukladno danom mu zadatku. U odnosu na činjenicu da li je Covid nagrada plaća ili nagrada te oporezuje li se Covid nagrada vještakinja odgovara da u nazivu Odluke se navodi da je riječ o posebnoj nagradi. Međutim, neovisno o nazivu ista ističe da je riječ o dodatku na plaću s obzirom da se u Odluci pod I. navodi da se nagrada utvrđuje u iznosu od 10 % od osnovne plaće radnika, a isplaćuje uz plaću radnika. Ističe da je Zakonom o porezu na dohodak (NN 115/2016- 151/2022) kao i Pravilnikom o porezu na dohodak (NN 10/2017- 56/2023) za Covid nagradu da nije propisano da bi bila riječ o neoporezivom primitku radnika. Slijedom navedenog, da se obračun vrši i isplaćuje kao dio primitka od nesamostalnog rada, a čime da se tretira kao oporezivi dohodak, a ne kao neoporezivi primitak. Također, iz Obračunske isprave za isplatu plaće da je razvidno da je Covid nagrada obračunata u bruto iznosu, a na koji iznos da se obračunavaju doprinosi i porezi. U prilogu da se dostavlja obračunska isprava za isplatu plaće za prosinac 2020. godine, a u kojem mjesecu da je posebna nagrada obračunata na sve odrađene sate u bruto iznosu (726,83 = 5.809,79 x 1,164 x 1,03 / 184 x 192).

23. Navedeni nalaz i mišljenje Centra za vještačenja kao i očitovanje-dopunu nalaza i mišljenja Centra za vještačenja ovaj sud prihvaća kao vjerodostojne i logične budući se zasnivaju na nalogu ovog suda i relevantnoj dokumentaciji u spisu, a Centar za vještačenja je u očitovanju-dopuni vještva (list 253-254 spisa) odgovorio na sva pitanja i prigovore tuženika na njegov nalaz i mišljenje, slijedom čega su navedeni prigovori u cijelosti razjašnjeni. Tuženik je sudu ponovo dostavio podnesak od 20.03.2026.godine koji predstavlja njegovo očitovanje na očitovanje Centra za vještačenja na njegove prigovore iz podneska tuženika od 22.siječnja 2026.godine. U navedenom podnesku od 20.03.2026.godine tuženik neosnovano predlaže da mu Centar za vještačenja izvrši dodatni izračun primopredaje i to samo za one dane kad je tužiteljica radila u smjenskom turnusu i to u trajanju od 30 minuta, te da pri tome oduzme ono što je tuženik platio na ime primopredaje dužnosti. Vezano za ovaj prijedlog tuženika potrebno je istaći da je upravo tuženikov svjedok FS podjednako kao i tužiteljica tijekom postupka potvrdio kao neospornu činjenicu da je tužiteljica cijelo utuženo razdoblje radila u turnusu 12-24, 12-48 sa radnim vremenom od 7,00-19 i od 19-7,00, a iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenja je upravo razvidno da je navedena okolnost i uzeta u obzir jer nigdje iz iskaza ni tužiteljice ni svjedoka FS ne proizlazi da je tužiteljica ikad u utuženom razdoblju radila drukčije osim u turnusu. Pored toga iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenja (list 130-150 spisa) proizlazi da je Centar za vještačenja već vještačio i izvršio izračun na način da je uzeo u obzir dane kad je tužiteljica radila u turnusu od 7,00 -19,00 i od 19,00-7,00 i to u trajanju od 30 minuta, te je pri tome uzeo u obzir ono što je tuženik platio tužiteljici na ime primopredaje. Ovo vještak i navodi na listu 8 nalaza i mišljenja (list 138-139 spisa) jer decidirano kaže da se napominje da je tuženik u pravilu vršio obračune koji se dovode u vezu sa primopredajom službe počevši od siječnja 2023.godine, na način da se u evidencijama rada gdje je primjenjivo iskazuje završetak rada za 15 ili 20 minuta nakon uobičajenog radnog ciklusa. Vještak navodi da je u tom slučaju ako je bilo iskazano vrijeme koje se dovodi u vezu sa primopredajom uzeo u obzir prethodno obračunato te utvrdio razliku do 30 minuta koja nije bila obračunata i prethodno plaćena. Ostatak izračuna je također dan u smislu utvrđivanja dugovanja po osnovi primopredaje dužnosti. Navedeno je prikazano u Tablici 3. vještva. U navedenom smislu sud ne može tražiti od vještaka da izračuna ono što je već izračunato u osnovnom vještvu. Također je neosnovan i prijedlog tuženika da se od Centra za vještačenje zatraži izračun samo na one dane kad je tužiteljica radila u smjenskom turnusu u trajanju od 20 minuta pa da se oduzme ono što je tuženik platio na ime primopredaje. Naime, u predmetnoj pravnoj stvari budući tuženik nije uredno vodio evidencije o radnom vremenu u primopredaji službe jer ih je prema vlastitom priznanju i odluci od 28.12.2022.godine počeo voditi tek od 01.01.2023.godine na istome je teret dokaza vezano za radno vrijeme provedeno u primopredaji službe. Tuženikove evidencije o radnom vremenu ne sadrže točan podatak o stvarno odrađenim radnim satima tužiteljice u primopredaji službe budući ne sadrže u cijelom utuženom razdoblju posebnu rubriku primopredaju službe pa se ne može u postupku smatrati dokazanom činjenica da je tužiteljica na Klinici za kirurgiju obavljala primopredaju dužnosti kao tuženik tvrdi u trajanju od 20 minuta. Tuženikov svjedok FS također nije imao saznanja o vremenskom periodu radnih sati primopredaje službe službe za tužiteljicu budući je isti istakao da ne prisustvuje osobno primopredaji službe. U navedenom smislu tuženik ničim nije pobio tvrdnje tužiteljice da primopredaja službe na Klinici za kirurgiju traje najmanje 30 minuta, a slijedom čega sud nije mogao prihvatiti navedenu prijedlog tuženika vezano za dopunu vještačenja. Pored navedenog tuženik je navedene prijedloge-varijante vještačenja mogao predložiti do zaključenja pripremnog ročišta, a što isti nije uradio. Budući je Centar za vještačenja razjasnio u navedenoj dopuni nalaza i mišljenja sve prigovore tuženika, a prijedlozi za dopunu vještačenja nisu osnovani iz navedenih razloga pa je u navedenom smislu ovaj sud na ročištu od 17.travnja 2026.godine odbio navedene prijedloge tuženika za nove dopune vještačenja kao suvišnim, a ujedno i neosnovanim.

24. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja usvojen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučeno je kao u točki I/ izreke ove presude. Na navedeni ukupni iznos glavnice potraživanja u iznosu od 7.998,00 Eur-a (a od čega se iznos od 3.959,85 Eur-a odnosi na neisplaćenu covid nagrade, iznos od 3.849,59 Eur-a na neisplaćenu primopredaju službe, a iznos od 189,55 Eur-a na manje obračunatu naknadu za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad) tužiteljicu pripadaju i zakonske zatezne kamate koje se do 31.12.2022.godine obračunavaju temeljem odredbe članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' br. 35/05, 41/08, 126/21 i 78/15), a od 01.01.2023.godine do isplate temeljem izmijenjene odredbe članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a koje zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa iz Tablice 6. nalaza i mišljenja Centra za vještačenja i to petnaestog dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a prema članku 84. stavku 3. ZR/09, odnosno 92. stavku 3. ZR/14. Budući zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) tužiteljici je dosuđena zakonska zatezna kamata kao u točki I/ izreke izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

25. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovom postupku tuženik je istoj dužan sukladno odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a naknaditi parnične troškove. U navedenom smislu tužiteljicu kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 02.12.2024.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 10.12.2024.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 26.03.2025.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 02.09.2025.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 15.12.2025.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 02.02.2026.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 17.04.2026.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 50 bodova, a što ukupno iznosi 850 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 1.700,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 425,00 Eur-a ukupno iznosi 2.125,00 Eur-a, te što uz trošak vještačenja u iznosu od 450,00 Eur-a ukupno iznosi 2.575,00 Eur-a, koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužiteljici na ime troškova ovog parničnog postupka, a kako je i odlučeno u toč. II izreke presude. Na navedeni priznati iznos na ime troškova ovog parničnog postupka u iznosu od 2.575,00 Eur-a tužiteljici je priznata i zakonska zatezna kamata koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te sukladno Uredbi o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22). Tuženik se u podnesku od 02.01.2025.godine protivio isplati parničnog troška na račun punomoćnice tužiteljice. Međutim, tužiteljici je dosuđen parnični trošak kako je i potraživala na račun punomoćnice tužiteljice budući je člankom 94. stavak 1. ZPP-a propisano da opseg punomoći određuje stranka, a člankom 95. stavak 1. točka 3. ZPP-a je propisano da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći da je odvjetnik na temelju takve punomoći ovlašten od protivne stranke primiti dosuđene troškove. Tužiteljica je na ročištu od 02.rujna 2025..godine izričito u svom iskazu navela da je opunomoćila odvjetnicu Martinu Radić Šunjić odvjetnicu u Splitu da je zastupa u ovom predmetu kao i za primanje svih novčanih primitaka računajući i za primitak parničnih troškova, a s čime se može smatrati da joj je za primitak parničnih troškova na ovom ročištu izdala specijalnu punomoć. U punomoći koju je tužiteljica izdala odvjetnici Martini Radić Šunjić (list 5 spisa) proizlazi da je ista izričito ovlastila istu na primanje novca i novčanih vrijednosti, a čime ju je ovlastila da može primiti i ispunjenje obveze na naknadu troškova postupka u korist tužiteljice. Pored navedenog potrebno je istaći da zahtjev tužiteljice za isplatom parničnog troška na račun punomoćnika tužiteljice ne predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva budući je sukladno odredbi članka 191. stavak 1. ZPP-a propisano da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti tužbenog zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanja drugog zahtjeva uz postojeći dok parnični trošak sukladno onome što je propisano odredbom članka 151.stavka 1. ZPP-a ne predstavlja tužbeni zahtjev već nastali izdatak učinjen u tijeku ili u povodu postupka. Sud odlučuje sukladno odredbi članka 164.stavka 1. ZPP-a o tome da li i u kojem iznosu stranku pripada zatraženi parnični trošak i to na određeni zahtjev stranke u zavisnosti od uspjeha u parnici. U tom smislu stranka postavlja zahtjev za isplatu troška, a sud odlučuje o visini parničnog troška koji stranku pripada pa u tom smislu izmjena potraživanja načina plaćanja u zahtjevu za isplatu parničnog troška ne predstavlja u pravnom smislu ni preinaku tužbe. Radi navedenog dosuđen je tužiteljici parnični trošak na račun njene punomoćnice, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude. Također tuženik u podnesku od 22.01.2026.godine neosnovano ističe da je tužiteljica preinačila tužbeni zahtjev povećavajući iznos mjesečnog potraživanja. Međutim, potrebno je istaći da tužiteljica u predmetnom postupku nije djelomično povukla tužbu niti smanjila tužbeni zahtjev. Tužiteljica je po nalogu suda sa ročišta od 02.12.2024.godine najprije postavila kondemnatorni tužbeni zahtjev podneskom od 10.12.2024..godine (list 21- 24 spisa), a kojim je na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće potraživala ukupan iznos od 1.875,00 Eur-a. Podneskom od 15.12.2025..godine (list 186-191 spisa) kojim je konačno uredila tužbeni zahtjev te potražuje iznos od ukupno 7.998,99 Eur-a (od čega 3.959,85 Eur-a po osnovi covid nagrade, a 3.849,59 Eur-a po osnovi primopredaje službe, te 189,55 Eur-a po osnovi manje obračunate naknade za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja). U predmetnom slučaju se ne radi o djelomičnom povlačenju tužbe u vidu smanjenja tužbenog zahtjeva, već je razvidno da je tužiteljica povećala tužbeni zahtjev. Naime, iz ranije postavljenog kondemnatornog tužbenog zahtjeva tužiteljice podneskom od 10.12.2024. je razvidno da tužiteljica prilikom podnošenja tužbe nije raspolagala cjelokupnom dokumentacijom , a zbog čega je u tom podnesku i navela da pridržava pravo precizirati tužbeni zahtjev nakon provedbe financijsko-knjigovodstvenog vještačenja. Ista je po nalogu suda sa postavila kondemnatorni zahtjev citiranim podneskom od 10.12.2024. godine potražujući iznos glavnice od ukupno 1.875,00 Eur-a s time da je u navedenom podnesku istakla da će specificirati tužbeni zahtjev nakon provođenja financijsko knjigovodstvenog vještačenja. Iz svega navedenog je razvidno da tužiteljica u vrijeme podnošenja tužbe i uređenja tužbenog zahtjeva podneskom od 10.12.2024. godine nije raspolagala svim odlučnim činjenicama potrebnim za uređenje tužbenog zahtjeva (platnim podacima, evidencijama o radu i rasporedu), a kojima je raspolagao tuženik, te u tom smislu nije mogla konačno precizirati tužbeni zahtjev bez provedbe financijsko knjigovodstvenog vještačenja. Tuženik je tek po nalogu ovog suda sa ročišta od 26.ožujka 2025. podneskom od 21.08.2025. godine dostavio obračune plaća i evidencije radnog vremena za utuženo razdoblje, te je Centar za vještačenja temeljem tih podataka izradio nalaz i mišljenje, a kojim se precizno utvrdio dug tuženika prema tužiteljici s osnova primopredaje dužnosti i covid nagrade te naknade za godišnji odmor i bolovanje. Tužiteljica je citiranim podneskom od 15.12.2025. godine specificirala tužbeni zahtjev odmah nakon provedenog vještačenja budući je tek nakon navedenog vještačenja bilo moguće objektivno procijeniti visinu tuženikovog dugovanja po navedenom osnovu. Budući tužiteljica uređenim tužbenim zahtjevom u konačnici potražuje veći iznos sukladno nalazu i mišljenju Centra za vještačenje u odnosu na svoj raniji tužbeni zahtjev od 10.12.2024. godine ne radi se o smanjenju tužbe (djelomičnom povlačenju zahtjeva), kako to ističe tuženik već o povećanju-preinaci tužbenog zahtjeva iz istog činjeničnog osnova, a kojoj se preinaci tuženik ne može protiviti (članak 191.stavak 2. ZPP-a). Naime, tužiteljica je u tužbi već iznijela činjenice na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev te sad iz istog činjeničnog osnova potražuje drugi iznos, te je u tom smislu citiranim podneskom od 15.12.2026. godine konačno uredila tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju Centra za vještačenja.

U Splitu, 9. lipnja 2026.

Sudac

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

1/ tužiteljici-po punomoćnici

2/ tuženiku