REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I – 5021/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ĆZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.1990. u mjestu Nazranj, Ruska Federacija, državljanina Ruske Federacije, sa smještajem u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite, Zagreb, Sarajevska cesta 41, kojeg zastupa opunomoćenica Martina Grgec, odvjetnica u Zagrebu, Bukovačka cesta 51, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, kojeg zastupa opunomoćenik RZ, radi međunarodne zaštite, 9. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216- 03/24-06/1385, URBROJ: 511-01-212-25-25 od 5. studenoga 2025.

II. Tužitelju se odobrava besplatna pravna pomoć u ovom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da pružatelju pravne pomoći, odvjetnici Martini Grgec isplati iznos od 1.250,00 eura (tisućudvjestopedeseteura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I -216-03/24- 06/1385, URBROJ: 511-01-212-25-25 od 5. studenoga 2025. odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj te mu je određena dužnost u roku od 8 dana od izvršnosti rješenja napustiti Europski gospodarski prostor (dalje: EGP) jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a (točke I. i II. Izreke).

2. Pravodobnom podnesenom tužbom tužitelj osporava odluku tuženika iz svih zakonom dopuštenih razloga. Navodi da je u ponovljenom postupku saslušan međutim, da se radilo o saslušanju na iste okolnosti na koje ga je tuženik saslušavao već ranije, pri tom su mu postavljana sugestivna, kapciozna i irelevantna pitanja (npr. o bratovoj invalidnini i sl.), pitanja na koja tužitelj ne može znati odgovor (npr. da objasni razloge postupanja vojnih vlasti u vezi s kojim postupanjima se tužitelj nije obraćao vlastima pa ih ni ne mora moći objasniti), kao i u zašto poziv nije jednostavno ostavljen u stanu, odnosno zašto je tužitelj tražio da mu se isti dostavi ovdje u Republici Hrvatskoj i zašto nije utvrđivao identitet osobe putem koje mu je brat poslao poziv i sl., a sve kraj očite i logične činjenice da navedeni poziv predstavlja važan dokaz o važnim činjenicama u njegovom slučaju. Također su mu postavljana pitanja o razlozima ranijeg (prije 10 godina) služenja redovnog vojnog roka, u vrijeme kada to nije predstavljalo služenje u ratu. Razlozi izbjegavanja vojne obveze u vrijeme kada Rusija vrši agresiju na Ukrajinu gdje čini ratne zločine i zločine protiv civila, ne zasnivaju se na izbjegavanje bilo kakve apstraktne vojne obveze, nego konkretne – sudjelovanja u oružanoj ruskoj agresiji na Ukrajinu – a za što je već prema izvješćima citiranim u tužbi u prethodnom sporu, argumentirano da bi predstavljalo sudjelovanje u ratnim zločinima i zločinima protiv civila i međunarodnog prava.

2.1. Tužitelj ističe da je pogrešno i neopravdano tuženik ocijenio da se njegov iskaz ne može smatrati vjerodostojnim, kao što je i pogrešan stav tuženika da poziv koji nije dostavljen osobno ne obvezuje osobu ni na što ako ga ista ne potpiše. Navodi da se neopravdano tuženik poziva na proklamirane ruske ustavne i zakonske obveze ruskih vlasti, kada je već u prvoj tužbi upućeno na brojne izvore kojima se jasno argumentira da navedene vlasti učestalo krše takve proklamirane odredbe. Netočne su i tvrdnje tuženika da se popuna ruskih vojnih jedinica uglavnom odvija putem unosnih ugovora koje pojedinci dobrovoljno potpisuju, jer čak i mobilizirane osobe potpisuju ugovor s vojskom o vojnoj službi, što proizlazi iz samog teksta Putinov Odluke o djelomičnoj mobilizaciji iz rujna 2022. godine

2.2. Nadalje, tuženik navodi kako procjena budućeg rizika u osporenom rješenju uopće ne postoji te ne postoje nikakve osnove za zaključak o nepostojanju rizika i navodnoj mogućnosti sigurnog povratka, dakle, nije analizirana tužiteljeva situacija u kontekstu odredbe čl. 24 Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, broj: 70/15, 127/17 i 33/23, dalje ZMPZ) (sur place izbjeglica), s obzirom na obveze tuženika iz čl. 28 i 29 ZMPZ. Za rok iz točke II. izreke navodi da je posebno iracionalan, neprimjeren te protivan pravu tužitelja na azil, boravak i načelu non refoulement, također nije u skladu s načelom jedinstva obitelji i odredbama Zakona o strancima.

2.3. Smatra povrijeđenima i odredbe i načela upravnog postupka, posebno odredaba članka 8. i 31. Zakona o općem upravnom postupku („Narode novine“ broj: 47/09 i 110/21, dalje. ZUP).

2.4. Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno rješenje uz odobrenje besplatne pravne pomoći i nalog tuženiku da plati troškove pružene pravne pomoći.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tužitelj tijekom prethodnog upravnog postupka izostavio bitne dokumente koje je naknadno tijekom upravnog spora dostavio sudu zbog čega se tuženik nije mogao u cijelosti očitovati. Iz sadržaja tužbe je vidljivo da je tužitelju u potpunosti nejasno činjenično stanje navedeno u pobijanom rješenju iz razloga što je tužitelj dostavio prvostupanjskom tijelu poziv za mobilizaciju, a nakon toga, tijekom upravnog spora, poziv na služenje vojnog roka i to isključivo za potrebe upravnog spora na sudu. Tuženik nije mogao prihvatiti činjenicu da tužitelj koji je odslužio vojni rok prije desetak godina jednostavno sudu dostavi ponovno poziv na služenje vojnog roka koji je već odslužio i za navedeno tvrdi da je upućivanje na ratište u Ukrajinu gdje će biti primoran činiti „ratne zločine i zločine protiv civila”. Kako tužitelj dalje tvrdi u tužbi, na irelevantna pitanja koja je tuženik postavljao tijekom ponovljenog postupka, tužitelj je potvrdio da mu je navedeni poziv stigao isključivo za potrebe sudskog spora u Republici Hrvatskoj. Tuženik također nije mogao prihvatiti činjen icu koju je tužitelj navodio, da je i poziv za mobilizaciju i kasniji poziv na služenje vojnog roka, nabavio putem teklića, dakle po narudžbi kojom je njemu „nepoznata" osoba iz Ingušetije čak dva puta dolazila u Prihvatilište za tražitelje azila u Zagrebu kako bi mu uručila te pozive ne potražujući ikakvu naknadu. S obzirom da je ovdje riječ o upravnom postupku odnosno upravnom sporu, a ne o dostavi hrane putem ”Glova", tuženik ističe da ne može prihvatiti tužiteljeve navode o tome da je riječ o irelevantnim pitanjima ili pitanjima za koja se ne bi trebalo očekivati konkretan odgovor. E - komunikacija je, kako sam tužitelj navodi u tužbi, trebala zaživjeti 01.01.2025. godine, tuženik je, kako je već prethodno navedeno, utvrdio funkcionalnost iste te od tužite lja zatražio da putem takve komunikacije uđe u svoj korisnički pretinac kako bi potvrdio nalazi li se u njemu ikakav poziv za vojnu službu koje je isti već dostavio sudu s više nego upitnom vjerodostojnošću.

3.1. Tuženik prilaže odgovoru na tužbu službeni dopis Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije KLASA: 730-

03/25-01/5503 URBROJ:514-10-06-14-02-01/07-25-02 od 01.12.2025. godine prema kojem je navedeno da je tužitelj lišen slobode 29.11.2025. godine i zaprimljen u istražni zatvor Zatvora u Zagrebu. Tužitelj je tom prilikom putem Uprave za konzularne poslove, Ministarstva vanjskih i europskih poslova KLASAO 17-02/25-01/3490 URBROJ:521-Vl-02-02/HŠ-25-2 od 03.12.2025. godine zatražio da se o njegovom lišavanju slobode obavijesti rusko veleposlanstvo u Hrvatskoj. Iz navedenog je vidljivo da tužitelj u svojstvu tražitelja međunarodne zaštite ne strahuje niti je ikada strahovao od tijela vlasti zemlje podrijetla te da i dalje smatra da uživa zaštitu Ruske Federacije. U rješenju koje tužitelj tužbom pobija je navedeno da je za tražitelja raspisano upozorenje u sustavu SIS od strane Republike Hrvatske kao državljaninu treće zemlje koji predstavlja prijetnju, a isto upozorenje je raspisano i od strane Savezne Republike Njemačke zbog čega je izlišno, kako je navedeno u tužbi, tražiti sigurnosnu provjeru nadležne agencije. Zbog svega navedenog, tuženik ostaje pri donesenom rješenju kao i pri obrazloženju istog vezano za tužiteljevo traženje međunarodne zaštite jer smatra da je tužba neosnovana.

3.2. Tuženik predlaže da se u slučaju žalbe postupi sukladno članku 51. stavku 3. ZMPZ-a, kao lex specialis kojim je propisano da žalba na prvostupanjsku odluku Upravnog suda ne odgađa izvršenje rješenja, pozivom na stajalište koje je zauzeo i Visoki upravni sud u presudi Usž-4354/19-3 od 26. kolovoza 2020. godine.

3.3. Tuženik predlaže da sud odbije tužbu kao neosnovanu.

4. Sukladno članku 6. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. i 39/26 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje u tekstu: ZUS) 22. svibnja 2026. u prisutnosti opunomoćenika stranaka, održana je usmena rasprava, na kojoj je strankama omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora.

5. Na temelju odredbe članka 90. stavka 2. i 3. ZUS-a i članka 12. stavka 1. ZMPZ- a sa navedene rasprave javnost je isključena raspravnim rješenjem suda.

5.1. Na navedenoj raspravi stranke spora u bitnome navode kao u tužbi odnosno odgovoru na tužbu.

5.2. Opunomoćenica tužitelja navodima tužbe dodaje kako se tužitelj nalazi u istražnom zatvoru, na vrijeme od 6 mjeseci, poziva se na sadržaj pisma tužitelja predanom u spis u preslici (izvornik dan na uvid) iz kojega bi proizlazilo da tužitelj osporava da bi znao što je potpisao, nije tražio obavještavanje ambasade niti kontakt s njima.

5.3. Tuženik se na raspravi izvođenju daljnjeg dokaza saslušanjem tužitelja protivio.

6. Sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika. Izvršen je uvid u spis ovog suda poslovni broj: UsI-4989/2024, između istih stranaka. Raspravnim rješenjem suda izvođenje daljnjeg dokaznog postupka saslušanjem tužitelja sud je odbio.

7. Pri donošenju odluke sud je uzeo u obzir dokaze izvedene i činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio ovom sporu, kao i činjenice koje je sam utvrdio.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev neosnovan.

9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je osporeno rješenje doneseno u ponovljenom postupku nakon presude ovog suda poslovni broj: UsI-4989/2024 od 18. travnja 2025. kojom je poništeno rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I -216- 03/24-06/1385, URBROJ: 511-01-212-24-14 od 28. listopada 2024. i predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak.

9.1. Razlozi poništenja prethodnog rješenja tuženika od 28. listopada 2024. obrazloženi su na slijedeći način:

- pod točkom 14. obrazloženja: „Naime, u upravnom sporu izvedenim dokazima, saslušanjem tužitelja i dostavom izvornika poziva za dan 10. listopada 2024. (dostavljen sudu u preslici, podneskom od 7. prosinca 2024., a dan na uvid u izvorniku na raspravi) koji je preveden po sudskom tumaču, kako proizlazi iz raspravnog zapisnika od 4. travnja 2025. (str. 37. i 38. spisa), prema ocjeni suda dovedeni su u pitanje zaključci tuženika izneseni u osporenom rješenju da kod tužitelja ne postoji osnovani strah od proganjanja u smislu članka 20. ZMPZ-a zbog pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja (osobe koje su odslužile vojsku, te su u strahu od mobilizacije, a protive se slanju u rat u Ukrajini iz vjerskih, političkih ili etičkih razloga), odnosno da ne bi bio izložen stvarnom riziku trpljenja ozbiljne nepravde, obzirom na navode sadržane u Izvješću EUAA, Russian Federation, Military service, glava 5, izbjegavanje poziva, dezerterstvo i odbijanje naredbe, koje citira tužitelj u tužbi (str. 10. prvi odlomak).“

- pod točkom 16. obrazloženja: „U konkretnom predmetu sud je iskaz tužitelja uz činjenicu da je tijekom spora zaprimio poziv koji je u izvorniku dao na uvid sudu, a sadržaj koje ga je preveden po ovlaštenom sudskom tumaču i naznačen u raspravnom zapisniku ocijenio takvim da dovode do drugačije odluke u upravnoj stvari. Slijedom navedenog, okolnosti koje je tuženik utvrdio u postupku koji je prethodio ovom sporu, a koje se tiču nevjerodostojnosti prethodnog poziva upućenog tužitelju kao i razloga napuštanja zemlje podrijetla i zlouporabe postupka međunarodne zaštite, imajući u vidu nove činjenice koje su utvrđene tijekom spora, a odnose se na dostavu drugog poziva, sadržaj kojega je prethodno citiran i prema kojemu je tužitelj evidentno osoba od interesa vojnim vlastima u Ruskoj Federaciji, te iskaz tužitelja koji je prema ocjeni suda dosljedan, dovoljno jasan, određen i sigurnog iskazivanja, pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u postupku koji je prethodio ovom sporu, na način kako je to utvrdio tuženik u postupku koji je prethodio ovom sporu, dovedeno je u pitanje. “,

- pod točkom 17. obrazloženja: „Okolnosti o kojima je iskazivao tužitelj kada je naveo kako smatra da bi bio poslan na ratište u Ukrajinu, sud je također prihvatio osnovanima. Radi se o ponovljenim navodima, isticanima u postupku pred upravnim tijelom, o kojima se očitovao tuženik cijeneći iste nevjerodostojnima, obzirom na zaključak tuženika o nevjerodostojnosti prethodnog poziva (obzirom na formu, sadržaj i ne/uručenje) i nevjerodostojnosti iskaza tužitelja o razlozima protivljenja ratu u Ukrajini iz vjerskih i moralnih razloga, a imajući u vidu činjenicu da je tužitelj služio vojni rok te je i napredovao (narednik), dok je istovremeno postojala mogućnost civilnog služenja vojnog roka. Ovakve zaključke tuženika sud za sada ne može prihvatiti valjanima niti dostatnima za odbijanje zahtjeva tužitelja za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj, jer je prema ocjeni suda tužitelj upravo kao osoba koja je služila vojni rok i ima čin narednika, kao osoba s vojnim znanjima i sposobnostima u kategoriji osoba koje bi mogle biti obuhvaćene mobilizacijom, slanjem na ratište. Razlozi koje navodi tuženik kada ističe da su djelomičnom mobilizacijom obuhvaćene osobe s prethodnim ratnim vojnim iskustvom te pozivanje na navode javnih istupa visoko rangiranih osoba u Ruskoj Federaciji, pa i samog predsjednika TZ, obzirom na protek vremena od tih izjava (2023.) i dugotrajnost sukoba, a imajući u vidu sadržaj izvješća na koja se detaljno poziva tužitelj i koja citira u tužbi o daljnjim slanjima osoba na ratište u Ukrajini, koja su u suprotnosti sa navodima tuženika, stoga je sud iste ocijenio takvima da na istima nije mogao temeljiti svoju odluku. Vezano za činjenicu da je tužitelj zemlju podrijetla napustio 30.11.2022., dakle, nakon prvog poziva (17.10.2022.), a koju je tuženik cijenio odlučnom za zaključak da istu ne bi mogao legalno napustiti da se radi o vjerodostojnom pozivu, napominje se da je odredbama Zakona o izlasku i ulasku u Rusku Federaciju C31 koji citira tuženik propisana fakultativna mogućnost ograničenja napuštanja odnosno povratka (može biti ograničeno).“

9.2. Dana je uputa tuženiku da u ponovljenom postupku provede dodatni dokazni postupak na način da provjeri vjerodostojnost drugog poziva koji je tužitelj u izvorniku dao sudu na uvid i kojim tužitelj raspolaže, te detaljno razmotri najnovija izviješća o stanju u Ruskoj Federaciji vezano za slanje vojnih obveznika na ratište u Ukrajinu, te nakon tako provedenog postupka imajući u vidu sve okolnosti koje je u konkretnom predmetu potrebno utvrditi ocijeniti da li su ispunjeni uvjeti propisani odredbama ZMPZ-a za odobravanje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj. Ukoliko se utvrdi da su takve okolnosti utvrđene i da je zahtjev tužitelja osnovan, provesti daljnji postupak radi ocjene postojanja eventualnih razloga isključenja međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj, na način da se zatraži i provede sigurnosna provjera pred nadležnom Sigurnosno - obavještajnom agencijom, te sukladno utvrđenom donijeti novo rješenje.

10. Uvidom spis utvrđeno je kako je tužitelj podnio zahtjev 29. siječnja 2024. (zapisnik KLASA: UP/I-216-03/24-06/1385, URBROJ: 511-01-213-24-3), da je u postupku saslušan o čemu je sastavljen zapisnik Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Odjela za postupak međunarodne zaštite, KLASA: UP/I-216-03/24-06/1385, URBROJ: 511-01-212-24-11 od 22. listopada 2024.

10.1. U ponovljenom postupku nakon presude ovog suda poslovni broj: UsI- 4989/2024-8 od 18. travnja 2025. sastavljen je zapisnik Službe za međunarodnu zaštitu, Odjela za postupak međunarodne zaštite, KLASA: UPI -216-03/24-06/1385, URBROJ: 511-01-212-25-24 od 17. listopada 2025., a sadržaj izjava tužitelja iznesen je u obrazloženju osporenog rješenja.

10.2. U detaljnom obrazloženju rješenja tuženika iznesen je sadržaj spisu priležeće dokumentacije, kao i sadržaj izjava tužitelja na saslušanju u prethodnom te ponovljenom postupku. Tuženik se u procjeni vjerodostojnosti materijalnih činjenica i valjanosti dokaza pozvao osim navedenog i na detaljnu analizu sadržaja poziva upućenih tužitelju kao i zakonsku regulativu dostave takvih poziva i način slanja, te na izvješća o stanju u Ruskoj Federaciji vezano za slanje na ratište u Ukrajinu, zaključno navodeći kako je vidljivo da kod tražitelja ne postoji niti moralnih niti vjerskih prijepora vezanih za vojnu službu. Bilo mu je omogućeno da ne služiti vojni rok tijekom 2014. i 2015. godine kao i kod većine drugih kandidata tijekom toga vremena ili čak eventualna mogućnost civilnog služenja, ali se isti, kako je sam navodio, odazvao redovnom služenju vojnog roka radi kasnijeg statusa u društvu i pronalaska boljeg zaposlenja. Navedeno je sasvim legitimno, ali baca sumnju na njegove tvrdnje da je rat suprotan njegovim idealima, političkom i vjerskom opredjeljenju naročito ako se uzmu u obzir njegovi navodi da je tijekom služenja vojnog roka napredovao u vojnoj hijerarhiji te imenovan za zapovjednika i obavještajca u ruskoj vojsci.

10.3. Nadalje, tuženik obrazlaže da je neprihvatljivo tumačenje tražitelja da mu je sva dokumentacija potrebna za tijek postupka međunarodne zaštite pristizala iz zemlje podrijetla putem "teklića" usprkos svim mogućim sankcijama koje su zapadne zemlje uvele Ruskoj Federaciji kao i ulasku Rusije u status neproglašenog ratnog stanja. Pozive, koje je priložio spisu predmeta, a na kojima temelji svoj zahtjev za međunarodnu zaštitu nije osobno primio što je u suprotnosti i sa ruskim zakonima i s izjavama drugih tražitelja međunarodne zaštite u Hrvatskoj koji navode potpuno drugačiju praksu dostave poziva za vojsku ili mobilizaciju. Također, iz priloženih izvješća vidljivo je da se popuna ruskih vojnih jedinica uglavnom odvija putem unosnih ugovora koje pojedinci dobrovoljno potpisuju s Ministarstvom obrane Ruske Federacije na određeni rok. Slično se tijekom 2022., 2023. i 2024. godine odvijalo po ruskim zatvorima gdje su ugovori nuđeni pojedincima u zamjenu za oprost zatvorske kazne. Ugovore su potpisivali s ruskom vojskom ili s privatnom vojskom "Wagner", ali uz odobrenje tijela vlasti koje je istekom ugovora zatvorenike amnestirali . Osim vlastitih građana, ruska vojska popunjava vojne redove strancima koji se za unosne ugovore rado odazivaju na pozive za sudjelovanje u "specijalnoj vojnoj operaciji" . Samo tijekom 2025. godine, ruska vojska je sklopila ugovore sa 280 000 ljudi koji su odlučili se pridružiti ruskoj agresiji na Ukrajinu. Brojna su dnevna izvješća o sudjelovanju sjevernokorejskih vojnika te srpskih, kineskih i ostalih građana u redovima ruske vojske na ratištu u Ukrajini. Slijedom svega navedenog, kao i činjenice da je utvrđena nevjerodostojnost samog poziva kao i dostave toga poziva te da niti tražitelj ne može ili ne želi pojasniti kako je dospio u posjed poziva kao niti činjenice da mu isti uopće nisu dostavljeni kroz potpuno funkcionalnu uslugu "Gosuslugi" te da je sve što je navodio u proturječnosti s dostupnim posebnim i općim informacijama relevantnim za tražiteljev slučaj ova materijalna činjenica kao i predočeni dokazi ne prihvaćaju se kao vjerodostojni. Što se tiče trenutnog stanja u Ruskoj Federaciji vezano za slanje na ratište u Ukrajinu navodimo isto izvješće prema kojem je pravo na prigovor savjesti (ACS) na vojnu službu i sudjelovanje u vojnim aktivnostima zajamčeno ruskim Ustavom, koji utvrđuje da građani imaju pravo zamijeniti vojnu službu ACS -om ako je vojna služba u suprotnosti s njihovim uvjerenjima ili religijom kao što je to navodio tražitelj u svome zahtjevu.

10.4. U procjeni budućeg rizika tuženik navodi da je tražitelj naveo da bi zbog odlaska u inozemstvo po povratku u zemlju podrijetla mogao biti poslan na ratište u Ukrajinu. Osobe koje se vraćaju u Rusku Federaciju nemaju problema prilikom povratka u zemlju podrijetla jer prema članku 15. Zakona o izlasku i ulasku u Rusku Federaciju, napuštanje, a samim time i povratak u Rusku Federaciju može biti ograničen u slučaju državljana koji imaju pristup dokumentima sa oznakom tajnosti i/ili državnoj tajni, primili su poziv za služenje vojnog roka, pritvoreni zbog sumnje na počinjene kaznenog djela ili osuđeni za počinjene kaznenog djela, napuštanjem države izbjegavaju ispunjene obveza danih od strane suda ili su namjerno predočili lažne informacije kod napuštanja države. Tražitelj u sustavu "Gosuslugi" nema nikakvu službenu korespondenciju s tijelima vlasti. Potvrdio je da nije putem te usluge primio niti jedan poziv za vojsku ili mobilizaciju, a nije navodio niti primitak drugačijeg pismena koje bi upućivalo na eventualno počinjenje kaznenog dijela, pokretanje sudskog postupka u zemlji podrijetla ili ičega sličnog. Iz svega navedenog je vidljivo da tražitelj i dalje uživa zaštitu zemlje podrijetla te njegovi razlozi napuštanja iste nisu vjerodostojni. Naveo je na saslušanju da u periodu prije napuštanja zemlje podrijetla niti on niti njegova supruga nisu imali stalno zaposlenje što objašnjava činjenicu da im nije bilo u interesu zadržavati se u Republici Turskoj ili Republici Srbiji.

10.5. Tuženik obrazlaže da prilikom utvrđivanja postoji li stvarni rizik da će stranac povratkom u zemlju podrijetla biti izložen ozbiljnoj nepravdi, treba razmotriti opće stanje u toj zemlji, kao i konkretne okolnosti u kojima se stranka nalazi. Utvrđujući osobne okolnosti tražitelja, nisu nađeni razlozi koji su obuhvaćeni ZMPZ-om, koji bi ukazivali da će se tražitelj povratkom u zemlju podrijetla suočiti s prijetnjom smrtnom kaznom ili smaknućem, kao niti da će biti izložen mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju. Nije utvrđeno postojanje ozbiljne i individualne prijetnje tražiteljevom životu zbog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba, s obzirom na to da se tužitelj u zemlji podrijetla nije bavio aktivizmom niti je služeći u ruskoj vojsci iskazao vjerski ili drugi radikalizam zbog čega bi mogao privući pažnju vlasti. Uz navedeno i sam navodi da u zemlji podrijetla nije bio kažnjavan, tužen, pritvaran, uhićen niti mu je mjesto boravka bilo pretresano. Također nije bio izložen mučenju, maltretiranju ili fizičkom nasilju.

11. Člankom 20. ZMPZ-a propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

12. Člankom 21. stavkom 1. ZMPZ-a propisano je da će se supsidijarna zaštita priznat tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

12.1. Prema stavku 2. članka 21. ZMPZ-a ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

13. Člankom 38. stavkom 1. točkom 3. ZMPZ-a propisano je da Ministarstvo donosi odluku o osnovanosti zahtjeva kojom odbija zahtjev ako tražitelj ne ispunjava uvjete iz članaka 20. i 21. ZMPZ-a.

14. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, primjenjujući citirane odredbe, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja osporene odluke tuženika, te u postupku koji je prethodio ovom sporu utvrđenog činjeničnog stanja, sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedeno u pitanje. Na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo, a povrede odredaba postuka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito sud nije našao.

15. Kao što je iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija zahtjev kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, te se očitovao na sve okolnosti i navode koje je tužitelj iznosio, a na kojima je temeljio zahtjev za međunarodnu zaštitu te je dao obrazloženje za odluku, u skladu s odredbom članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) kojim je propisano što sve obrazloženje rješenja treba sadržavati.

15.1. Stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj sud, jer za navedeno postoji uporište u dostavljenom spisu upravnog tijela, prvenstveno navodima tužitelja koji su detaljno razmotreni i analizirani kao i izneseni, a razlozi ocjene iskaza tužitelja obrazloženi i odredbama ZMPZ-a koje se u obrazloženju odluke citiraju.

16. Imajući u vidu podatke spisa predmeta utvrđeno je i prema ocjeni ovog suda da je tuženik imao osnova u ponovljenom postupku odbiti zahtjev tužitelja za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj, uz detaljno obrazloženje izneseno u osporenom rješenju koje upućuje na odluku kakva je dana u izreci.

17. Činjenično stanje sud je u postupku koji je prethodio ovom sporu u cijelosti i potpunosti cijenio utvrđenim stoga je raspravnim rješenjem izvođenje daljnjeg dokaznog postupka sud odbio kao nepotrebno i izvođenje istog neekonomično.

17.1. Pri tom se ističe da se odluka o dokaznom prijedlogu temelji na odredbama članka 49. stavka 4. ZUS-a prema kojemu stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima. Odlučujući o dokaznom prijedlogu sud je imao u vidu i činjenicu da je tužitelj u prethodnom upravnom sporu pod poslovnim brojem UsI-4989/2024 detaljno saslušan, što je vidljivo iz tog spisa kao i obrazloženja presude u tom sporu.

18. Nadalje, člankom 28. ZMPZ-a propisano je utvrđivanje činjenica i okolnosti, pa u dijelu propisane obveze upravnog tijela prilikom razmatranja zahtjeva, sud nije utvrdio povrede koje bi bile na štetu tužitelja. Odluka o zahtjevu tužitelja donesena je nakon pomnog razmatranja iznesenih razloga i opisanih okolnosti traženja međunarodne zaštite, nakon saslušanja te dovođenjem u vezu iznesenih razloga koje predstavljaju osnov traženja međunarodne zaštite i stanja u zemlji podrijetla tužitelja.

18.1. U ponovljenom postupku tužitelj je detaljno saslušan na okolnosti koje je sud u prethodnom upravnom sporu ocijenio bitnim za odluku, te su izjave tužitelja analizirane i dovedene u vezu sa razlozima traženja međunarodne zaštite. Suprotno navodima tužitelja u tužbi, prema ocjeni suda tužitelj je imao mogućnost samostalno iskazivati o svim relevantnim činjenicama, dakle, ne samo o onima o kojima ga je pitao tuženik. Ovo zato, jer iz zapisnika o saslušanju u ponovljenom postupku ne proizlaze zaključci na koje ukazuje tužitelj u tužbi, vezano za postavljana pitanja. Tužitelj je odgovarajući na pitanje da li postoji još nešto što nije naveo , a što je relevantno za zahtjev te da li ima pitanja o postupku odobrenja međunarodne zaštite prije završetka intervjua iskazao da je sve rekao te da nema pitanja. Pored navedenog, zapisnik je uredno bez primjedbi vlastoručno potpisao, a saslušan je uz prevoditelja za ruski jezik.

18.2. Povrede odredaba članka 29. ZMPZ-a sud nije našao. Tim je člankom propisano da će se iskaz tražitelja smatrat će se vjerodostojnim u dijelu u kojem određena činjenica ili okolnost nije potkrijepljena dokazima ako: 1. je utvrđena opća vjerodostojnost iskaza tražitelja, 2. je tražitelj uložio istinski napor da potkrijepi dokazima svoj zahtjev, 3. su svi relevantni elementi koji su mu na raspolaganju podneseni uz zadovoljavajuće objašnjenje glede nedostataka ostalih relevantnih elemenata, 4. je utvrđeno da su izjave tražitelja dosljedne i uvjerljive te da nisu u suprotnosti s dostupnim specifičnim i općim informacijama koje su relevantne za odlučivanje o zahtjevu i 5. je tražitelj zatražio međunarodnu zaštitu što je moguće prije ili je opravdao razlog zašto nije tako postupio. Okolnosti propisane ovim člankom u predmetu tužitelja, nisu ispunjene, pa nema osnova za primjenu načela blagodati sumnje. Navedeno proizlazi iz detaljnog obrazloženja rješenja tuženika u kojemu su iscrpno analizirane izjave tužitelja kako o razlozima napuštanja zemlje podrijetla, tako i o dokazima na kojima temelji zahtjev.

18.3. Povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito, sud nije našao. Postupak je u cijelosti proveden sukladno odredbama ZMPZ-a i ZUP- a, stoga navodi tužitelja kojima ukazuje na povrede odredaba postupka nisu osnovani.

19. Člankom 24. stavkom 1. ZMPZ-a propisano je da se osnovani strah od proganjanja ili stvarni rizik od trpljenja ozbiljne nepravde može se temeljiti na: 1. događajima koji su se dogodili nakon što je tražitelj napustio zemlju podrijetla , 2. aktivnostima tražitelja nakon što je napustio zemlju podrijetla, osobito kada se utvrdi da predstavljaju izražavanje i nastavak uvjerenja i/ili orijentacije koje je imao u zemlji podrijetla.

19.1. Podaci spisa predmeta ne daju osnova za zaključak da bi u konkretnom slučaju bilo opravdano i valjalo primijeniti citiranu odredbu.

20. Odluku tuženika u dijelu pod točkom II. izreke sud cijenio osnovanom i opravdanom. Naime, vidljivo je u obrazloženju da su prilikom određivanja roka za napuštanje EGP-a uzete u obzir osobne okolnosti, činjenica da se radi o punoljetnoj osobi dobrog zdravstvenog stanja koja posjeduje osobne isprave, te se ne smatra ranjivom osobom u smislu članka 182. stavka 2. Zakona o strancima („Narodne novine“ broj: 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25). Radi se o primjerenom roku određenom unutar raspona propisanog odredbama članka 184. stavka 3. Zakona o strancima , bez povreda na koje ukazuje tužitelj.

21. Prema ocjeni suda, u ponovljenom postupku tuženik je postupio u cijelosti u skladu s uputama suda u presudi poslovni broj: Us I-4989/2024-8 od 18. travnja 2025., bez povreda odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito.

21.1. Slijedom navedenog, navode tužbe sud nije prihvatio osnovanima.

22. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se to rješenje ne može ocijeniti nezakonitim.

23. Razlozi ništavosti pojedinačne odluke na koje sud, na temelju odredbe članka 47. stavka 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, sud nije našao.

24. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 116. ZUS-a odlučeno je kao u izreci, pod točkom I.

25. Odluka o besplatnoj pravnoj pomoći temelji se na čl. 60. ZMPZ-a te na čl. 8. i 9. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15. i 155/22., dalje u tekstu: Pravilnik), zahtjevu postavljenom u tužbi, uz kojeg je priložen i obrazac zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći, a opunomoćenica tužitelja je na listi pružatelja besplatne pravne pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite.

25.1. Iz podataka zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema imovine i ne raspolaže novčanim sredstvima potrebnima za podmirenje troškova upravnog spora, stoga je osnovan zahtjev tužitelja za odobrenjem besplatne pravne pomoći u predmetnom upravnom sporu, pa je odlučeno kao u izreci, pod točkom II.

25.2. Primjenom Tbr. 27. točka 1. alineja 2. i točki 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa) priznat je trošak sastava tužbe i zastupanja na raspravi u visini od 500 bodova za svaku radnju, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) ukupno iznosi 2.000,00 eura umanjeno za 50% (članak 9. stavak 2. Pravilnika) daje iznos od 1.000,00 eura, a kada se tome pridoda iznos poreza na dodanu vrijednost u visini od 25% sukladno Tbr. 46. Tarife što iznosi 250,00 eura, daje iznos naveden u točki III. izreke. Troškove pravne pomoći snosi Ministarstvo sukladno čl. 60. st. 6. ZMPZ-a.

25.3. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci, pod točkom III.

U Zagrebu 9. lipnja 2026.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnica Martina Grgec - ekomunikacija

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, [adresa] Zagreb, Ilica 335

3. U spis