REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-5421/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perica, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja L-trade d.o.o., Velika Gorica, Šćitarjevo 4c, OIB: 96397230931, kojeg zastupa opunomoćenik Domagoj Olujić, odvjetnik u Splitu, Narodni trg 2, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja ispravnih podataka i naplate carinskih davanja u carinskoj deklaraciji, 9 . lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-413-01/24-01/16, URBROJ: 513-04-24-3 od 6. prosinca 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak , KLASA: UP/II-413-01/24- 01/16, URBROJ: 513-04-24-3 od 6. prosinca 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, Carinskog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-472-01/24-06/123, URBROJ: 513-02- 3035/22-24-1 od 17. srpnja 2024.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem donesenim po službenoj dužnosti, utvrđuju se ispravni podaci u uvoznim carinskim deklaracijama (UCD) MRN 20HR030171U0237601 od 03.08.2020.g. (stavka 1 deklaracije) i MRN 20HR030171U0271132 od 02.09.2020.g. (stavka 1 deklaracije), Carinskog ureda Zagreb, Službe za RGP Jankomir i Sl. zona, za primatelja robe tvrtku «LTRADE» d.o.o., Velika Gorica (žalitelj), tako da ispravno glase kao što je navedeno u osporenom rješenju. Zbog iznesenog, obvezuje se dužnika primatelja robe tvrtku «L -TRADE» d.o.o., Velika Gorica, na plaćanje razlike uvoznog duga u iznosu od 28.073,48 EUR-a (na ime carine na ind. proizvode 1.610,78 €, konačne antidampinške carine 16.671,59 €, konačne kompenzacijske carine 4.617,58 € i pripadajuće zatezne kamate 5.173,53 €), za robu puštenu u slobodan promet (K-4000) po spomenutim uvoznim carinskim deklaracijama. Navodi se da će, ukoliko plaćanje ne bude izvršeno u određenom roku, Područni carinski ured Zagreb naplatiti dužni iznos kao i zateznu kamatu za svaki dan zakašnjenja od dana izvršnosti rješenja do dana namirenja, s bankovne garancije izdane deklarantu/zastupniku tvrtki «TSP» d.o.o., Zagreb i evidentirane u registru Carinske uprave. Nastavno, utvrđuje se da je slijedom izmijenjenih podataka nastao i iznos od 5.724,99 EUR-a za naknadnu naplatu na ime poreza na dodanu vrijednost sa odgodom (BOO), kao razlika ukupno obračunatog carinskog duga prije izmjene podataka po carinskoj stopi «0» temeljem netočno deklariranog nepreferencijalnog podrijetla Republike Turske i ukupno obračunatog carinskog duga nakon izmjene, temeljem konvencionalne carinske stope za treće zemlje od 6%, konačne antidampinške carine u visini od 62,1% (za sva ostala društva), te konačne kompenzacijske carine od 17,2%, pri čemu će naknadna naplata spomenutog duga biti ostvarena kroz obveze u prijavi PDV-a od strane primatelja robe kao obveznika istog poreza kod nadležne ispostave Porezne uprave RH. Također se navodi da žalba izjavljena protiv rješenja ne obustavlja provedbu osporavane odluke (točke I. do VII. izreke).

3. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava odluku tuženika iz svih zakonom dopuštenih razloga. Ističe kako je do saznanja o postojanju i djelovanju društva RKS OTOMOTIV SANAYI VE ULCU CAMI MAH (u daljnjem tekstu : „RKS“) došao prilikom sudjelovanja na sajmu Eurobike u Njemačkoj. RKS je tada bilo društvo koje je dobro poslovalo, surađivalo sa klijentima iz svih zemalja Europske unije te se, na spomenutom sajmu, isticalo atraktivnim modelima bicikala po solidnim cijenama. Bio je zainteresiran za njihovu ponudu, te su predstavnici, prije donošenja odluke o suradnji, posjetili tvornicu RKS koja se nalazi u Turskoj, a nakon čega je donesena odluka o poslovnoj suradnji s njima, a prilikom donošenja odluke o poslovnoj suradnji uzeo je u obzir činjenicu da se radi o biciklima koji su proizvedeni u Turskoj, a na uvoz kojih se ne plaća carina.

3.1. Tužitelj napominje da su predmetni bicikli uredno dostavljeni, u ugovorenom roku, sa svim potrebnim certifikatima te pripadajućom dokumentacijom koja dokazuje da su proizvedeni u Turskoj i da zadovoljavaju norme Europske unije, a nakon čega su uredno i carinjeni, stoga nije imao nikakvog razloga posumnjati da podaci u uvoznim carinskim deklaracijama nisu ispravni. Navodi kako iz dostavljenih dokumenata, sadržaj kojih citira, proizlazi da opisana roba potječe iz zemlje prikazane u polju 3 (Turska). Navodi kako nije znao, niti je mogao znati da predmetna roba nije proizvedena u Turskoj, već da je ista podrijetlom iz Kine.

3.2. Tužitelj smatra da ni po kojoj osnovi, ne može biti odgovoran što je carinski postupak proveden na osnovi netočnih podataka, štoviše, ističe da je postupao sukladno važećim pozitivnim propisima i s pažnjom dobrog gospodarstvenika pa je, odmah nakon uvoza predmetne robe, svu potrebnu dokumentaciju dostavio nadležnom carinskom uredu za potrebe carinskog postupka, a prilikom čega je koristio špediterske usluge društva TSP d.o.o. Da je postupao u dobroj vjeri potvrđuje i činjenica kako, unatoč tome što se već dugi niz godina, između ostalog, bavi kupnjom i prodajom robe te pružanjem usluga u trgovini, nikada nije prekršajno kažnjavan za iste ili slične prekršaje. Odgovornim za predmetni događaj smatra RKS, čijim je postupanjem doveden u zabludu prilikom kupnje predmetne robe, dakle, u konkretnom slučaju je kolateralna žrtva očigledno unaprijed osnovane organizacije kojoj je cilj zaobilaženje antidampinških i kompenzacijskih pristojbi koje su nametnute kineskim e- biciklima.

3.3. Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno i prvostupanjsko rješenje uz naknadu troškova.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja i predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Sud je 29. svibnja 2026. održao usmenu i javnu raspravu, na koju je pozvao stranke spora, pa je time strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24. i 39/26., dalje u tekstu: ZUS) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. Na temelju odredbe članka 91. stavka 3. ZUS-a rasprava je održana u odsutnosti tuženika, koji iako uredno pozvan raspravi nije pristupio, niti je svoj izostanak opravdao.

7. Na navedenoj raspravi tužitelj u bitnome navodi kao u tužbi. Predlaže provesti dokazni postupak saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja na okolnosti navedene u tužbi.

8. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika.

8.1. Raspravnim rješenjem suda odbijen je dokazni prijedlog tužitelj za provođenjem daljnje dokaznog postupka saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja na predložene okolnosti, Izvođenje ovog dokaza sud je cijenio nepotrebnim.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Iz podataka spisa predmeta, obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi je proveden po službenoj dužnosti postupak naknadne provjere ispravnosti podataka u uvoznim carinskim deklaracijama primatelja robe L-TRADE d.o.o., a predmet nadzora je provjera ispravnosti deklariranja zemlje podrijetla deklarirane robe.

10.1. Zapisnikom je konstatirano da je roba koja je puštena u slobodan promet po uvoznim carinskim deklaracijama MRN 20HR030171U0237601 od 3. kolovoza 2020. i MRN 20HR030171U0271132 od 2. rujna 2020. predmet kontrole, sukladno obavijesti AM/2022/013-S, izvršen je uvid u Završno izvješće OLAF-a (Europski ured za borbu protiv prijevara) od 25. travnja 2024. i njegove priloge, dostavljenu dokumentaciju koja se odnosi na deklariranje. Istraga OLAF-a odnosi se na zaobilaženje antidampinških i kompenzacijskih pristojbi na uvoz e-bicikala iz Turske na području EU, za koje se sumnja da su kineskog podrijetla. Na str. 4. i 5. obrazloženja prvostupanjskog rješenja opisane su poduzete radnje i zaprimljena dokumentacija koja je omogućila analizu od slučaja do slučaja koje tvrtke izvoze u EU, a dostavljeno je i OLAF-u od strane Turske carine kompletan dokument o zatvaranju postupka unutarnje proizvodnje, a iz kojih podataka proizlazi da su e-bicikli jednostavno sastavljani odnosno sklapani u Turskoj, dakle, nisu mogli dobiti tursko podrijetlo, već su ostali kineskog podrijetla.

10.2. Prvostupanjsko tijelo obrazlaže da su identificirane 2 pošiljke pošiljatelja RKS koje su puštena na RGP Jankomir i Sl. zona u slobodan promet prema UCD -u MRN 20HR030171U0237601 od 3. kolovoza 2020. i MRN 20HR030171U0271132 od 2. rujna 2020. za primatelja - tužitelja, a za koje je utvrđeno da isti nisu turskog nepreferencijalnog podrijetla, jer je predmetna roba – električni bicikli kineskog podrijetla, budući da su u dijelovima stizali u Tursku te tamo sastavljani u kompletne električne bicikle i prodavani na području EU. Iz navedenog proizlazi da je uvoznik – tužitelj deklarirao nepreferencijalno podrijetlo Republike Turske, te je podnijeta dokumentacija koja ukazuje na navedeno, međutim, s obzirom na Završno izvješće OLAF-a od 25. travnja 2024. proizlazi da su carinskoj službi podneseni netočni podaci i dokumentacija u pogledu deklariranja nepreferencijalnog turskog podrijetla.

10.3. Slijedom utvrđenog, u postupku naknadne provjere ispravnosti podataka u navedenoj deklaraciji sastavljen je zapisnik Poručnog carinskog ureda Zagreb, CU Zagreb, KLASA: 472-01/24-06/786, URBROJ: 513-02-3035/22-24-5 od 14. lipnja 2024., na koji tužitelj nije podnio svoje stajalište, a s obzirom na utvrđene nepravilnosti glede nepravilnog deklariranja zemlje podrijetla robe, izmijenjeni su podaci u carinskoj deklaraciji, slijedom kojih je utvrđen novi carinski dug.

10.4. Rješenje je doneseno pozivom na odredbe članka Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. listopada 2013. o Carinskom zakoniku Unije (SL L 269/1, 10.10.2013, sa svim izmjenama i dopunama, dalje: Carinski zakonik Unije) te Provedbene Uredbe Komisije (EU) 2015/2447 od 24. studenog 2015., Priloga 2. Pravilnika o popunjavanju jedinstvene carinske deklaracije („Narodne novine“ broj: 65/19) te Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22 i 152/24, dalje: OPZ).

10.5. Odluka o ne suspenzivnom učinku žalbe obrazložena je pozivom na odredbe članka 45. Carinskog zakonika Unije.

11. Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja potvrđujući rješenje pravilnim i zakonitim.

11.1. Otklanjajući žalbene prigovore tuženik obrazlaže da su isti bez utjecaja na drugačije rješenje, jer je u postupku naknadne provjere predmetn ih deklaracija utvrđena nepravilnost glede nepravilnog deklariranja zemlje podrijetla robe. U obrazloženju rješenja otklanja i prigovore tužitelja vezano za dostavu zapisnika o naknadnoj provjeri od 14. lipnja 2024. i osporenog rješenja, pozivom na odredbe članka 88. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) iznoseći sadržaj podataka u spisu, vezano za dostavu.

11.2. Žalba je odbijena na temelju članka 116. ZUP-a.

12. Člankom 48. Carinskog zakonika Unije propisano je da za potrebe carinskih provjera, carinska tijela mogu provjeriti točnost i potpunost informacija iz carinske deklaracije, deklaracije za privremeni smještaj, ulazne skraćene deklaracije, izlazne skraćene deklaracije, deklaracije za ponovni izvoz ili obavijesti o ponovnom izvozu te postojanje, vjerodostojnost, točnost i valjanost svih pratećih isprava te mogu ispitati račune deklaranta i ostale evidencije koje se odnose na aktivnosti u vezi predmetne robe ili prije naknadnih trgovačkih aktivnosti koje uključuju tu robu nakon njezinog puštanja. Ta tijela također mogu pregledati takvu robu i/ili uzeti uzorke ako je to još uvijek moguće učiniti. Takve se provjere mogu obaviti u poslovnim prostorima posjednika robe ili posjednikovog zastupnika, prostorima svake osobe koja je izravno ili neizravno uključena u te radnje u poslovnom svojstvu ili bilo koje druge osobe koja je u posjedu tih isprava i podataka u poslovne svrhe.

13. Člankom 59. Carinskog zakonika Unije propisano je da se člancima 60. i 61. istog Zakona utvrđuju pravila za određivanje nepovlaštenog podrijetla robe.

14. Člankom 60 stavkom 1. Carinskog zakonika Unije propisano je da se roba koja je u cijelosti dobivena u jednoj zemlji ili područja smatra robom podrijetla iz te zemlje ili područja, a člankom 60. stavkom 2. Carinskog zakonika Unije propisano je da se roba čija proizvodnja uključuje više od jedne zemlje ili područja, smatra robom podrijetlom iz zemlje ili područja u kojoj je obavljena posljednja značajna, gospodarski opravdana obrada ili prerada, što rezultira izradom novog proizvoda ili predstavlja značajan stupanj obrade. Kriteriji po kojima se smatra da je roba u cijelosti dobivena u jednoj zemlji ili području navedeni su u članku 31. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2015/2446, a kriteriji posljednje značajne, gospodarski opravdane prerade ili obrade, sukladno članku 32. iste Uredbe, navedeni su u Prilogu 22-11 predmetne Uredbe.

15. Člankom 34. Delegirane Uredbe Komisije (EU) 2015/2446 propisano je da se slijedeći postupci ne smatraju bitnom, gospodarski opravdanom preradom ili obradom radi stjecanja podrijetla – jednostavno sklapanje dijelova kako bi se izradio cjelovit proizvod (f).

16. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja i primjenjujući citirane odredbe mjerodavnog prava na koje se pozivaju upravna tijela utvrđeno je da navodima tužbe i tijekom spora pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u postupku koji je prethodio ovom sporu, kao i primjena materijalnog prava nije dovedena u pitanje. Na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo, bez povreda odredaba postupka koja bi bila razlog za poništenje osporenog i prvostupanjskog rješenja.

17. Kao što je iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija žalbu kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, te se očitovao na istaknute žalbene prigovore, pa je time u cijelosti postupio sukladno odredbi članka 189. stavka 1. OPZ-a kojim je propisano da je nadležno drugostupanjsko porezno tijelo dužno ispitati zakonitost pobijanog poreznog akta u cijelosti, te članku 98. stavku 5. ZUP-a koji se supsidijarno primjenjuje, a kojim je propisano što sve obrazloženje rješenja treba sadržavati.

18. Stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj Sud jer za navedeno postoji uporište u dokumentaciji dostavljenog spisa tuženika i primijenjenim odredbama materijalnog prava.

19. Navode tužbe sud nije prihvatio osnovanima. Isti su takvi da ne dovode do drugačije odluke u predmetnoj upravnoj stvari. U bitnome radi se o ponovljenim navodima žalbe, na koji se na sudu prihvatljiv način očitovao tuženik u osporenom rješenju.

20. Tužitelju je u postupku koji je prethodio ovom sporu omogućeno sudjelovanje i očitovanje o bitnim činjenicama i okolnostima relevantnim za odluku. Tužitelj je pozvan sudjelovati u postupku nadzora dostavom Obavijesti o naknadnoj provjeri uvozne carinske deklaracije od 3. lipnja 2024., te zahtjevom za davanje obavijesti i dostavu poslovne dokumentacije od 4. lipnja 2024. koje je uredno zaprimio, dok se podaci zaprimljeni od OLAF-a odnose na administrativnu istragu usmjerenu na zaobilaženje antidampinških i kompenzacijskih pristojbi na uvoz e-bicikala iz Turske na područje EU, deklarirane s porijeklom iz Turske, a pri čemu se sumnja na porijeklo Kine. S navedenim podacima tužitelj je upoznat dostavom zapisnika koji je uredno zaprimio.

21. Navodi tužitelja da je imao povjerenja u dokumentaciju koja prati robu koja je predmet oporezivanja, nije od utjecaja na odluku. Ovo zato, jer je nesporno da nadležno javnopravno tijelo ima ovlaštenje vršiti naknadnu provjeru dokumentaciju robe koja je predmet nadzora, a tužitelj ne tvrdi niti ne dokazuje, niti na okolnost podrijetla robe predlaže izvođenje daljnjeg dokaznog postupka kojim bi osporio pravilnost činjenica utvrđenih u postupku naknadne provjere. Izvršeno pogrešno deklariranje predmetne uvozne robe tužitelj svojim navodima nije doveo u pitanje. U predmetnom slučaju, navedeno je dovelo do plaćanja uvoznih i drugih carinskih davanja u umanjenom iznosu, s obzirom na to da je u trenutku puštanja robe u slobodan promet za predmetnu robu na snazi bila konačna antidampinška carina u visini od 62,1% i konačna kompenzacijska carina u visini od 17,2%, a čija primjena je izbjegnuta netočnim označavanjem zemlje podrijetla robe. Stoga je prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdilo carinski dug, odnosno razliku carinskog duga.

22.1. U konkretnom predmetu radi se o utvrđivanju razlike uvoznog carinskog duga, pa navode tužbe sud nije prihvatio osnovanima.

22.2. Budući da je prema ocjeni suda u postupku pravilno utvrđeno činjenično stanje u pogledu relevantnih činjenica vezanih za odluku u predmetnoj upravnoj stvari, nije bilo razloga izvođenju daljnjeg dokaznog postupka saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja. Stoga je raspravnim rješenjem suda izvođenje istog odbijeno. Pored navedenog, saslušanje zakonskog zastupnika tužitelja nije adekvatno dokazno sredstvo kojim bi se sporne činjenice (preferencijalno podrijetlo) mogloeutvrditi. Odluka o dokaznom prijedlogu temelji se na odredbama članka 49. stavka 4. ZUS -a prema kojoj stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima.

22. Razlozi ništavosti pojedinačne odluke, na koje sud sukladno odredbi članka 47. stavka 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, nisu utvrđeni.

23. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se to rješenje ne može ocijeniti nezakonitim.

24. Na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci, pod točkom I.

25. O zahtjevu tužitelja za naknadom troškova sud je odlučio primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora ako zakonom nije drukčije propisano. Stoga, kako je tužitelj izgubio spor, nema osnova za zaključak da bi mu tuženik bio dužan nadoknaditi troškove spora.

26.1. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci, pod točkom II.

U Zagrebu 9. lipnja 2026.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnik Domagoj Olujić, Split, Narodni trg 2

2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, [adresa] Zagreb, Koturaška 43/IV

3. U spis