REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-389/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja RB, državljanin Savezne Demokratske Republike Nepal, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Daniel Ćukušić, odvjetnik u Zagrebu, Sarajevska 41, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, nakon usmene rasprave, održane i zaključene istog dana, 9. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216- 03/25-06/10792, URBROJ: 511-01-212-25-14 od 10. prosinca 2025.

II Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Danielu Ćukušiću, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eur (tisućudvjestopedeset eura) u roku od petnaest dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/25- 06/10792, URBROJ: 511-01-212-25-14 od 10. prosinca 2025.pod točkom I. odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, a pod točkom II. tužitelju je naloženo da je u roku od osam dana od dana izvršnosti ovog rješenja dužan napustiti Europski gospodarski prostor, jer će u protivnom biti prisilno udaljen s tog područja.

2. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke te ističe da rješenje nema odgovarajuće obrazloženje i da je krajnje nejasno, da je protivno načelu pomoći stranci, da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, materijalno pravo je pogrešno primijenjeno i zakonska odredba pogrešno protumačena, te je pogrešno shvaćanje tuženika o teretu dokazivanja.

3. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje i predmet vrati na ponovni postupak.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu opisuje tužbene navode tužitelja i na njih odgovara, te ističe da je u konkretnom predmetu izveo i ocijenio sve potrebne dokaze i potpuno i točno utvrdio činjenično stanje te postupak povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu okončao sukladno materijalnim i procesnim odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti i Zakona o strancima uz dosljedno poštivanje osnovnih načela navedenih Zakona, te da tužitelj ima dostatna sredstva da osigura pravno zastupanje o vlastitom trošku.

5. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

6. Tužitelj se na odgovor tuženika očitovao da je u upravnom postupku komunikacija bila otežana zbog razlike između nepalskog i hindija, da tužitelju u konkretnom predmetu nije omogućeno korištenje materinjeg jezika, te da je strah tužitelja od povratka u zemlju dodatno pojačan predstojećim parlamentarnim izborima u Nepalu zbog čega su zabilježene situacije koje potvrđuju ozbiljnu političku nestabilnost, polarizaciju društva, slabost državnog aparata u kontroli nasilja i povećani rizik od novih nemira u predizbornom i izbornom razdoblju.

7. Ističe da tužitelj ne ostvaruje prihode u Republici Hrvatskoj i da novčana sredstva tužitelja ne prelaze iznos proračunske osnovice te tužitelj nema imovinu kojom može raspolagati pa su kumulativno ispunjeni svi zakonski uvjeti za odobravanje besplatne pravne pomoći.

8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Sud je održao usmenu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, opunomoćenice tuženika i sudskog tumača za engleski jezik, te u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja, a sukladno ovlaštenju iz članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24), o čemu je tužitelj bio upozoren u pozivu za raspravu.

10. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

11. Prema podacima spisa predmeta, osporavano rješenje od 10. prosinca 2025. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj doneseno je, pozivom na članak 20., članak 21. stavak 1. i 2., članak 37. stavak 1. i 2., članak 38. stavak 1. točku 3. i članak 53. stavak 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25), te na članak 183. stavak 1. točku 3. i članak 184. stavak 1. i 3. Zakona o strancima (Narodne novine, broj: 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25).

12. U obrazloženju rješenja navodi se da je tužitelj zemlju podrijetla napustio bez ikakvih poteškoća koristeći se vlastitom putnom ispravom, te mu je u Republici Hrvatskoj odobrena dozvola za boravak i rad, a kada ju više nije mogao ponovno ishoditi, izrazio je namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, jer strahuje od trenutne nestabilne političke situacije u Nepalu, iako se tužitelju u zemlji podrijetla ništa konkretno nije dogodilo što bi ukazivalo na individualiziranu prijetnju po njegov život, slobodu ili sigurnost, već je njegov razlog napuštanja zemlje bio egzistencijalne prirode, a čime se definirao kao ekonomski migrant, pa njegov iskaz o političkim razlozima napuštanje zemlje nije ocjenjen vjerodostojnim.

13. Prema pribavljenom izvješću Humanitarian data exchange iz kolovoza 2025. u Nepalu ne postoji sigurnosni rizik koji doseže mjeru ugroze života civilnog stanovništva, a politički prosvjedi u rujnu 2025. su se odvijali samo na području glavnog grada Kathmandua, u međuvremenu politička situacija se stabilizirala pa za tužitelja ne postoji rizik od povratka, te na temelju navedenog u odnosu na tužitelja nije utvrđeno postojanje osnovanog straha od proganjanja u smislu članka 20. i 21. navedenog Zakona, jer obzirom na opisano činjenično stanje u odnosu na tužitelja nisu nađeni nikakvi dokazi koji bi ukazivali na to da će se tužitelj povratkom u zemlju podrijetla suočiti s prijetnjom, smrtnom kaznom ili smaknućem, kao ni da će biti izložen mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju, a naročito obzirom da je u procjeni općeg stanja utvrđeno da na području na kojem je tužitelj živio ne postoji sigurnosni rizik za civilno stanovništvo..

14. Odredbom članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

15. Odredbom članka 21. stavka 1. navedenog Zakona propisano je da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje. Stavkom 2. navedenog članka Zakona propisano je da ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

16. Odredbom članka 37. stavkom 1. navedenog Zakona propisano je da će se odlukom o zahtjevu ili odlukom o prestanku, odnosno poništenju međunarodne zaštite, odlučiti i o mjeri osiguranja povratka sukladno odredbama Zakona o strancima.

Stavkom 2. navedenog članka Zakona propisano je da će se prilikom određivanja mjere za osiguranje povratka iz stavka 1. ovoga članka prednost dati dragovoljnom odlasku, osim ako je zahtjev odbijen kao očito neosnovan sukladno članku 38. stavku 1. točki 5. ovoga Zakona ili je naknadni zahtjev odbačen kao nedopušten sukladno članku 43. stavku 2. ovoga Zakona.

17. Odredbom članka 53. stavka 1. navedenog Zakona propisano je da tražitelj ima pravo na boravak u Republici Hrvatskoj od dana izražene namjere do izvršnosti odluke o zahtjevu.

18. Odredbom članka 183. stavkom 1. točkom 3. Zakona o strancima propisano je da državljanin treće zemlje nezakonito boravi ako nema pravo na zakoniti boravak sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita.

19. Odredbom članka 184. stavkom 1. navedenog Zakona propisano je da državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem rješenjem Ministarstva u sjedištu ili rješenjem Ministarstva donesenog putem policijske uprave odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak donijet će se rješenje o povratku.

Stavkom 3. navedenog članka Zakona propisano je da će se prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. ovoga Zakona, uzeti u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana niti dulje od 30 dana.

20. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

21. Naime, tuženik je pravilno zaključio, da u konkretnom slučaju nema ključnih elemenata u smislu djela proganjanja, progonitelja i razloga proganjanja, jer tužitelj nije u upravnom postupku dao uvjerljivo obrazloženje da je imao probleme povezane s jednom ili više osnova za eventualno priznanje prava na međunarodnu ili supsidijarnu zaštitu, te spisu prileži zapisnik od 1. i 10. prosinca 2025. koje je tužitelj vlastoručno potpisao i u kojima je tužitelj odgovorio da je suglasan da prevođenje izvrši prevoditeljica za hindu jezik i da se sa istom tužitelj razumije.

22. Prema mišljenju suda, tuženik je obrazložio razloge zbog kojih je na temelju slobodne ocjene dokaza zaključeno da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje međunarodne zaštite ili supsidijarne zaštite, te naveo činjenice na temelju kojih je utvrdio da je tužitelj ekonomski migrant i da za tužitelja povratkom u zemlju podrijetla, ne bi došlo do stvarnog rizika da će kao tražitelj međunarodne zaštite biti izložen ozbiljnoj nepravdi, a koje razloge kao pravilne i utemeljene na činjenicama spisa, prihvaća i ovaj sud.

23. Kako je danom izvršnosti rješenja o odbijanju zahtjeva za međunarodnu zaštitu tužitelju prestao zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, temeljem članka 184. stavka 1. i 2. Zakona o strancima, tužitelju je određen primjeren rok za napuštanje Republike Hrvatske, uz valjano obrazloženje, koje kao pravilno i zakonito prihvaća i ovaj sud.

24. Sukladno članku 60. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, te sukladno članku 8., 9. i 10. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15.), sud je utvrdio da je tužitelj u zahtjevu za odobravanje besplatne pravne pomoći naveo da ne posjeduje nikakvu imovinu, osim 2.000,00 eura, koji su tužitelji potrebni za rješavanje egzistencijalnih pitanja, obzirom da tužitelj nema zaposlenje niti bilo kakve druge prihode, pa su ispunjeni uvjeti da sud tužitelju odobri pravo na besplatnu pravnu pomoć, te je o visini i isplati troška pravne pomoći odlučeno na način kako je to navedeno u izreci presude.

25. Naime, sukladno članku 9. stavku 2. navedenog Pravilnika, trošak pravne pomoći za sastavljanje tužbe i zastupanje pred Upravnim sudom određuje se sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, a na snazi je Tarifa o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23), umanjen za 50%.

26. Stoga je pružatelju pravne pomoći, vezano uz trošak sastava tužbe u neprocjenjivim predmetima od 1.000,00 eur (Tbr.27.t.1.) i zastupanja na ročištu od 1.000,00 eur (Tbr.27.t.2.), sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, umanjenoj za 50% sukladno navedenoj točci Pravilnika, pa je pružatelju pravne pomoći priznata visina troška pravne pomoći u sveukupnom iznosu od 1.250,00 eur.

27. Slijedom iznesenog, sud je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučio kao u izreci.

U Zagrebu 9. lipnja 2026.

Sutkinja:

Tamara Bogdanović, univ. spec.iur.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Daniel Ćukušić, putem e-kom

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, [adresa] Zagreb, Ilica 335

3. U spis