Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29 a
Poslovni broj: Kžzd-69/2023-5
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Damira Romca i Nevena Cambja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ane Papić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenice BM, zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 126/19 i 84/21 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenice BM podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku pod poslovnim brojem Kzd-39/2022 od 25. travnja 2023., u sjednici održanoj 9. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenice BM kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Dubrovniku proglasio je krivom okrivljenicu BM, zbog tri kaznena djela neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta i drugih ranjivih skupina ili postupanje protivno pravilima struke iz čl. 173. st. 1. KZ/11, te joj je za sva tri kaznena djela prethodno izrekao kazne zatvora u trajanju od po četiri mjeseca, nakon čega ju je, temeljem čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a potom joj je, temeljem čl. 56. KZ/11, izrekao uvjetnu osudu na način da se okrivljenici jedinstvena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci na koju je osuđena neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od dvije godine, po pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo.
2. Temeljem čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu: ZKP/08) okrivljenica je obvezana nadoknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točke 1. do 8. ZKP/08, od kojih paušalna svota iz čl. 145. st. 2. točka 6. ZKP/08 iznosi 39,82 eura (300,00 kuna), dok troškovi svjedoka iz čl. 145. st. 2. točka 1. ZKP/08 iznose 31,96 eura (240,80 kuna), a koje troškove je okrivljenica dužna platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.
3. Protiv navedene presude žalbu je podnijela okrivljenica BM, po braniteljici Nataši Đurović Đanović, odvjetnici u Dubrovniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Spis je, u suglasju s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.
6. Žalba okrivljenice BM je neosnovana.
7. Nema pravo okrivljenica kada navodi da je sud prvog stupnja povrijedio njezino pravo na pravičan postupak koji je zajamčen čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda sa tvrdnjom da su joj u postupku ograničena minimalna prava na obranu i da je povrijeđeno njezino konfrontacijsko pravo jer da joj prvostupanjski sud nije osigurao neposredno ispitivanje vještaka koji su dali svoje vještvo u parničnom postupku, a na temelju čijih iskaza je temeljio presudu, na koji način okrivljenica pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08.
7.1. Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima okrivljenice, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl. 468. st. 2. ZKP/08). Pri tome se treba kazati kako se pobijana presuda uopće ne temelji isključivo na vještačenju sudskih vještaka koji su izradili vještačenja u parničnom postupku, kako to tvrdi okrivljenica, već je pobijana presuda temeljena na iskazu svjedoka EM te ostalih izvedenih materijalnih dokaza, a posebno izvješća Centra za socijalnu skrb Metković od 3. kolovoza 2021. o obiteljskim i osobnim prilikama za djecu DM, RM i BMJ te pregledane pravomoćne presude Općinskog suda u Metkoviću pod poslovnim brojem P Ob-36/2019 od 4. prosinca 2020.
8. Obzirom da okrivljenik pobija predmetnu presudu i zbog povrede kaznenog zakona, ne navodeći pri tome u čemu bi se sastojala ta povreda, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, ispitao je pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenice, ali i po službenoj dužnosti u skladu s čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-26), ali nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenice, na koje pazi po službenoj dužnosti.
9. Nije u pravu okrivljenica niti kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
10.1. U svojoj žalbi okrivljenica na detaljan način analizira prvostupanjsku presudu i dokaze provedene u postupku, izvodeći pri tome drukčiji zaključak od onog u pobijanoj presudi. U žalbi se navodi kako je prvostupanjski sud odbio provesti vještačenje u ovom postupku, iako da je trebalo, s obzirom na sve okolnosti, provesti novo vještačenje po sudskim vještacima Jadranki Zorić i Josipu Podobniku kako bi se pokazalo da djeca žele živjeti s majkom i da nikad nisu htjela otići od majke, čime bi se dovelo u pitanje vještačenje sudskih vještaka Jadranke Zorić i Josipa Podobnika u parničnom predmetu. U žalbi se navodi i kako je trebalo uzeti u obzir želju djeteta DM, pribaviti cjelokupni spis Centra za socijalnu skrb Metković o osobnim i obiteljskim prilikama u obitelji DM te provesti novo vještačenje kojim bi se nedvojbeno utvrdilo je li majka imala utjecaj na odluku djece da ne žele živjeti s ocem.
10.2. Sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje, davši valjane razloge koje, kao ispravne, jer imaju potporu u stanju u spisu, prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.
10.3. Sud prvog stupnja opravdano drži da je neuvjerljiva obrana okrivljenice BM kojom poriče počinjenje kaznenih djela. Naime, sud prvog stupnja je savjesnom i svestranom ocjenom obrane okrivljenice i svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje pobliže opisano u izreci presude i na isto ispravno primijenio kazneni zakon, zaključivši da je okrivljenica počinila predmetna kaznena djela.
10.4. Sud prvog stupnja je u pobijanoj presudi argumentirano i uvjerljivo obrazložio da okrivljenica BM, u inkriminiranom razdoblju, nije provodila, odnosno da je onemogućavala provođenje odluke za zaštitu dobrobiti djece koju joj je odredio sud, čime je počinila tri kaznena djela iz čl. 173. st. 1. KZ/11 i to na način kako je opisano u izreci pobijane presude.
10.5. Naprijed navedena utvrđenja proizlaze iz dokaza provedenih u dokaznom postupku, a prvenstveno iz uvjerljivog, logičnog i detaljnog iskaza svjedoka EM koji je u svom iskazu opisao na koji način su okrivljenica BM i njezina majka priječila djecu da dođu živjeti kod njega, kako je okrivljenica izmišljala razne izlike kako on ne bi uopće viđao djecu, kako je okrivljenica postupala da osujeti provođenje sudske odluke te na koji način je odbijala postupiti po toj sudskoj odluci i onemogućavala djeci da stanuju s ocem. Sud prvog stupnja je ispravno prihvatio takav iskaz svjedoka EM vjerodostojnim, a taj iskaz je potkrijepljen i izvješćem Centra za socijalnu skrb Metković od 3. kolovoza 2021. o obiteljskim i osobnim prilikama za djecu DM, RM i BMJ te pravomoćnom presudom Općinskog suda u Metkoviću pod poslovnim brojem P Ob- 36/2019 od 4. prosinca 2020. u kojoj je određeno da će djeca stanovati s ocem EM.
10.6. Neosnovani su navodi okrivljenice kada tvrdi da je u ovom postupku trebalo izvesti novo vještačenje po sudskim vještacima Jadranki Zorić i Josipu Podobniku, koji su izradili kombinirano psihologijsko-psihijatrijsko vještačenje u parničnom postupku pred Općinskim sudom u Metkoviću i u kojem postupku je donesena pravomoćna presuda pod poslovnim brojem P Ob-36/2019 od 4. prosinca 2020., a u kojoj presudi je određeno da će djeca DM, RM i CM stanovati s ocem EM. Naime, u ovom kaznenom postupku se ne odlučuje o tome s kojim će roditeljem djeca stanovati jer je o tome već odlučeno u parničnom postupku, već je predmet ovog postupka neprovođenje i onemogućavanje provođenja naprijed navedene pravomoćne presude Općinskog suda u Metkoviću od strane okrivljenice.
10.7. Imajući u vidu navedeno, nije utemeljena žalbena osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koju u žalbi ističe okrivljenica BM.
11. Kako žalba okrivljenice BM, iako se to u žalbi posebno ne ističe, sukladno čl. 478. ZKP/08-26, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji, trebalo je, u skladu s tom odredbom, ispitati i odluku o kaznenoj sankciji.
11.1. Sud prvog stupnja je, prigodom izbora vrste i mjere kazne, pravilno prosudio težinu inkriminiranih radnji okrivljenice te je vodio računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima na njezinoj strani pa je, sagledavajući sve navedene okolnosti, prema njoj primijenio adekvatnu kaznenu sankciju.
11.2. Pravilno je sud prvog stupnja okrivljenici BM, kao olakotne okolnosti, cijenio njezinu dosadašnju neosuđivanost i činjenicu što je majka troje malodobne djece, dok joj nekih posebnih otegotnih okolnosti nije našao.
11.3. Uzevši u obzir sve naprijed navedene okolnosti na strani okrivljenice, ispravno ju je sud prvog stupnja, uz prethodno utvrđene pojedinačne kazne zatvora za svako djelo, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a potom joj izrekao uvjetnu osudu s vremenom provjeravanja od dvije godine, koja uvjetna osuda se ukazuje u cijelosti primjerenom te prilagođenom težini počinjenih kaznenih djela i stupnju krivnje okrivljenice, radi čega je za očekivati da će se takvom uvjetnom osudom postići odgovarajuća svrha kažnjavanja propisana odredbom čl. 41. KZ/11.
12. Slijedom svega iznijetog, žalbu okrivljenice BM valjalo je odbiti kao neosnovanu, pa je temeljem čl. 482. ZKP/08-26, presuđeno kao u izreci.
Split, 9 lipnja 2026.
Predsjednica vijeća za mladež
Maria Majić
