Poslovni broj: Us I-2768/2025-7
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužiteljice OA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćeniku Dinu Miljak, odvjetniku iz Zagreba, Supilova ulica 7, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, zastupan po opunomoćenici (zaposlenici tuženika) ZA, radi prava iz mirovinskog osiguranja, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 14. svibnja 2026. u prisutnosti opunomoćenice tuženika a u odsutnosti tužiteljice, dana 9. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I.Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 140-02/25-01/03145746095, Urbroj: 341-99 05/3-25- 1570 od 27. kolovoza 2025.
II.Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Zadru, Klasa: UP/I 140-02/24-01/03145746095, Urbroj: 341-24- 05/3-24-19978 od 07. veljače 2025. te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak i odlučivanje, u kojem je prvostupanjsko tijelo dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama izraženim u obrazloženju presude.
Obrazloženje
1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II 140-02/25-01/03145746095, Urbroj: 341-99 05/3-25-1570 od 27. kolovoza 2025. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužiteljice izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u [adresa], Klasa: UP/I 140-02/24-01/03145746095, Urbroj: 341-24-05/3-24-19978 od 07. veljače 2025. (prvostupanjsko rješenje), a kojim rješenjem je tužiteljici, rođenoj **.**.1960. određena, počevši od 1. siječnja 2025., starosna mirovina u svoti od 626,78 eur. Umjesto te mirovine određena je najniža mirovina u svoti od 651,21 eur. Isplata mirovine pripada tužiteljici od 1. siječnja 2025. Određeno je da će se mirovina isplaćivati iz sredstava Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, mjesečno unatrag.
2.Tužiteljica u pravodobno podnesenoj tužbi ovome sudu navodi da je tuženik pobijanim rješenjem odbio žalbu tužiteljice i potvrdio prvostupanjsko rješenje, iako da je tužiteljica tijekom žalbenog postupka istaknula da pri izračunu mirovine nisu uzeti u obzir svi relevantni podaci o radnom stažu, osobito rad u tvornici „Dalmacija“, Dugi Rat, u razdoblju od 9. travnja 1979. do 1. travnja 1990. Iz obrazloženja pobijanog rješenja, osobito iz pretposljednjeg odlomka, da proizlazi da tuženik nije raspolagao podacima o navedenom razdoblju staža jer da ti podaci nisu bili evidentirani u HZMO-u niti su dostavljeni službenim putem od poslodavca. Upravo zbog toga da tuženik odnosno tijelo prvog stupnja nije mogao uvrstiti navedeno razdoblje u ukupni mirovinski staž, što da je izravno utjecalo na izračun visine mirovine. Tužiteljica da je u međuvremenu samostalno pribavila vjerodostojnu arhivsku dokumentaciju iz Državnog arhiva u Splitu koja da potvrđuje njezin radni odnos u tvornici Dalmacija Dugi Rat u navedenom razdoblju. Ovi podaci da predstavljaju odlučnu činjenicu za pravilno utvrđivanje ukupnog mirovinskog staža i, posljedično, za zakonit izračun mirovine tužiteljice. Ističe se da nije moguće pravilno i zakonito niti pravedno odlučiti o pravu na mirovinu tužiteljice bez potpunog uvida u sve podatke o mirovinskom stažu iste. Mirovinsko osiguranje da je sustav koji po svojoj naravi zahtijeva potpunu i točnu evidenciju rada te da svako odstupanje ili propust u utvrđivanju staža nužno vodi do nepravilnog izračuna mirovine te povrede prava stranke. Upravo da je u ovom je slučaju činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, a posljedica toga da je donošenje nezakonite odluke na štetu tužiteljice. Neovisno o tome je li tužiteljica u žalbenom postupku dostavila sve podatke o spornom razdoblju staža, da valja istaknuti da je bilo na tijelima prvog i drugog stupnja da, sukladno načelu materijalne istine i obvezi utvrđivanja svih odlučnih činjenica, poduzmu sve potrebne radnje radi utvrđenja stvarnog stanja ukupnog radnog staža tužiteljice. Tijela mirovinskog osiguranja da su dužna po službenoj dužnosti provjeriti dostupne evidencije, zatražiti podatke od nadležnih arhiva, poslodavaca ili drugih institucija te osigurati da odluka bude donesena na temelju potpunog i točnog činjeničnog stanja. Budući da to nije učinjeno, postupak da je proveden protivno pravilima upravnog postupka, a donesene odluke da se temelje na nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. Tek u ponovnom postupku, uz uvažavanje arhivske dokumentacije koja se dostavlja uz tužbu, da će se moći utvrditi stvarni ukupni staž tužiteljice te izvršiti novi, zakoniti izračun mirovine za cijeli njezin radni vijek. Slijedom svega navedenog tužiteljica tužbenim zahtjevom traži da se osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, ponište te predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
3.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana , u bitnome ponavlja razloge obrazloženja osporavanog rješenja, smatra da je isto na zakonu osnovano te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.
4.U sporu je održavanjem rasprave i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24 – dalje: ZUS).
5.Tužiteljica odnosno opunomoćenik iste na raspravu nije pristupio, iako uredno pozvan. Isti je podneskom od 12. svibnja 2026. opravdao izostanak s rasprave zbog službene spriječenosti te je predložio da se rasprava održi u njegovoj odsutnosti. Stoga je rasprava održana u odsutnosti opunomoćenika tužiteljice.
6.Tuženik je po svojoj opunomoćenici na raspravi ostao pri navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja.
7.Sud je izveo dokaze čitanjem svih isprava sadržanih u spisu ovog upravnog spora te spisu tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.
8.Tužiteljica a ni tuženik nisu zatražili niti popisali troškove ovog upravnog spora.
9.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja ovaj sud utvrđuje da j e tužbeni zahtjev osnovan.
10.Iz podataka spisa je razvidno, kako slijedi:
-da je tužiteljici pravomoćnim rješenjem HZMO, Područnog ureda u Zadru, broj spisa 17768 od 20. lipnja 2024., određena starosna mirovina, počevši od 1. veljače 2024., u iznosu od 589,65 eur te joj je umjesto te mirovine određena kao najpovoljnija najniža mirovina u svoti od 606,21 eur uz utvrđeni mirovinski staž od 44 godine, 11 mjeseci i 02 dana, polazni fakto je iznosio 1,0900, prosječni vrijednosni bodovi 0,7734 ostvareni u razdoblju od 1979. do 2023. koji su tada izračunati bez podataka o plaći za 1992. i 1993. godinu;
-da je tužiteljica dana 17. prosinca 2024. podnijela zahtjev za ponovno određivanje starosne mirovine u kojem u bitnome navodi da je radni staž od 1979. do 2. travnja 1990. odrađen u tvornici Dalmacija Dugi Rat te je kao dokaz priložila izvornik radne knjižice. Navela je da se podaci za to razdoblje staža i primanja nalaze u Državnom arhivu u Splitu obzirom da je tvornica otišla u likvidaciju-stečaj te da je stečajni upravitelj sve arhivirao. Po procjeni tužiteljice primanja za to razdoblje su bila najveća, a na izračunu da ne vidi osnovicu plaća/naknada za obračun mirovine. Ističe i da joj je, prije nego je dala zahtjev za starosnu mirovinu, na HZMO [adresa] rečeno da ne donosi te podatke sama nego da HZMO po službenoj dužnosti traži te podatke od Državnog arhiva u Splitu. Za navedeno razdoblje podaci da nisu u [adresa] bili upisani. Tužiteljica je uz zahtjev priložila obrasce M-4P za 1992, i 1993. godinu;
-da je prvostupanjsko tijelo, postupajući po zahtjevu tužiteljice, sukladno odredbi članka 134. ZOMO-a, utvrdilo vrijednosne bodove za 1992. i 1993. godinu te prvostupanjskim rješenjem odredilo tužiteljici, počevši od 1. siječnja 2025., novu svotu starosne mirovine u svoti od 626,78 eur te joj je umjesto te mirovine određena najniža mirovina u svoti od 651,21 eur;
-da je tužiteljica na prvostupanjsko rješenje izjavila žalbu, u kojoj u bitnome navodi da je mišljenja da joj pri izračunu mirovine nisu korektno uzeti u obzir svi relevantni podaci, od svih poslodavaca, a posebice od Tvornice Dalmacija Dugi Rat, tijekom skoro 45 godina mirovinskog staža;
-da je tuženik osporavanim drugostupanjskim rješenjem žalbu tužiteljice odbio i potvrdio pravilnost prvostupanjskog rješenja, s obrazloženjem, da je izvršio računsku kontrolu svote starosne mirovine od 626,78 eur te je utvrdio kako je ista utvrđena u pravilnom iznosu a vezano za navode iz žalbe tužiteljice na prvostupanjsko rješenje, ističe da je predmetni postupak pokrenut zahtjevom za obnovu postupka, da je u obnovi postupka teret dokaza na stranci koja je pokrenula postupak pa s obzirom da tužiteljica za isto razdoblje nije dostavila nikakve nove platne podatke koji bi doveli u sumnju vjerodostojnost postojećih podatka to da nije bilo osnove da Zavod po službenoj dužnosti pribavlja te podatke od Državnog arhiva u Splitu.
11.Polazeći od navoda tužbe i priloga uz tužbu, kao i obrazloženja rješenja, ovaj sud za sada osporavana rješenja ne može ocijeniti pravilnim i zakonitim.
12.Naime, imajući u vidu navode tužbe proizlazi da je među strankama je i nadalje sporna visina predmetne starosne mirovine. Tužiteljica smatra da pri izračunu mirovine nisu uzeti u obzir svi relevantni podaci o radnom stažu osobito rad u tvornici „Dalmacija“ Dugi Rat u razdoblju od 9. travnja 1979. do 1. travnja 1990. Ista je uz tužbu dostavila podatke pribavljene iz Državnog arhiva u Splitu.
13.Tuženik i prvostupanjsko tijelo se pravilno pozivaju na odredbe članka 134. ZOMO-a. Međutim, prijedlog tužiteljice za obnovu postupka u konkretnom slučaju od strane javnopravnih tijela nije razmatran i na temelju odredbe članka 139. ZOMO -a prema kojoj odredbi se pravomoćno rješenje o pravu na mirovinsko osiguranje ili iz mirovinskog osiguranja može izmijeniti novim rješenjem ako je prvim rješenjem povrijeđen zakon, uredbe Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, međunarodni ugovor o socijalnom osiguranju ili opći akt Zavoda na štetu osiguranika, osigurane osobe ili korisnika mirovine.
14.Nadalje, prema navodima iz zahtjeva tužiteljice proizlazi da se ista prije podnošenja predmetnog zahtjeva interesirala u Područnoj službi u Zadru gdje joj je rečeno da ne donosi podatke sama nego da HZMO po službenoj dužnosti tražiti podatke od Državnog arhiva u Splitu. Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja ne proizlazi da je tužiteljica upozorena da se neće tražiti podaci od Državnog arhiva već je to navedeno tek u obrazloženju osporavanog drugostupanjskog rješenja. Da je tužiteljica o navedenom imala saznanja ista bi zasigurno sama tražila podatke od Državnog arhiva te ih dostavila uz žalbu na prvostupanjsko rješenje. Nakon što je dobila drugostupanjsko rješenje u kojem je navedeno da je u obnovi postupka teret dokaza na stranci koja je pokrenula postupak, ista je sama od Državnog arhiva pribavila podatke za sporno razdoblje. Obzirom na izloženo proizlazi da javnopravna tijela nisu vodila računa ni o odredbi članka 7. ZUP-a kojom odredbom je propisano da kad ovlaštena službena osoba tijekom postupka sazna ili ocijeni da stranka ima osnovu za ostvarenje nekog prava, upozorit će je na to, kao i na posljedice njezinih radnji ili propuštanja u postupku, a brinut će se i da neznanje odnosno neukost stranke i drugih osoba koje sudjeluju u postupku ne budu na štetu prava koja im po zakonu pripadaju.
15. Podaci koje je pribavila tužiteljica iz Državnog arhiva, a koji su priloženi uz tužbu, po ocjeni ovoga suda, predstavljaju novi dokaz te dovode u sumnju izračun predmetne starosne mirovine, a na što tužiteljica s pravom prigovara.
16.Slijedom navedenog, a imajući u vidu i navedene zakonske odredbe, proizlazi da o prijedlogu tužiteljice za obnovu postupka nije pravilno riješeno radi čega se osporavano rješenje tuženika a jednako tako ni prvostupanjsko rješenje, ne mogu smatrati pravilnim i zakonitim.
17.Stoga je temeljem odredbe članka 117. stavak 1. ZUS-a osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, valjalo poništiti te predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak odnosno presuditi kao pod točkom
I. i II. izreke presude.
18.U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo će ocijeniti postoje li uvjeti za intervenciju u pravomoćno rješenje na temelju članka 139. ZOMO-a odnosno da li je istim povrijeđen zakon na štetu tužiteljice imajući u vidu i navode predmetne tužbe kao i dokumentaciju koju je tužiteljica pribavila od Državnog arhiva u Splitu te potom donijeti novo rješenje kojim će odlučiti o prijedlogu iste pridržavajući se pritom izloženih pravnih shvaćanja i primjedaba ovog Suda, u skladu s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a.
U Splitu, 9. lipnja 2026.
S U D A C
Marica Goreta
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nije dopuštena žalba.
DNA:
-tužiteljici po opunomoćeniku,
-tuženiku,
-u spis.
