Poslovni broj: Us I-2160/2025-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja ĆS, OlB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]., protiv tuženika Grada Splita, Gradonačelnik, Split, Obala kneza Branimira 17., OIB:78755598868, zastupan po gradonačelniku i zakonskom zastupniku BS, a ovaj po opunomoćenici (zaposlenici tuženika) CS, radi godišnjeg odmora, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 14. svibnja 2026., u prisutnosti opunomoćenice tuženika, a u odsutnosti tužitelja, dana 9. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za poništenje rješenja Grada Splita, Gradonačelnik, Klasa: UP/II-113-02/25-01/1, Urbroj: 2181-1-03-4/3-25-1 od 10. srpnja 2025. te za poništenje rješenja Upravnog odjela za društvene djelatnosti Grada Splita, Klasa: UP/I-113-02/25-01/35, Urbroj: 2181-1-06/2-25-1 od 9. svibnja 2025.
Obrazloženje
1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-113-02/25-01/1, Urbroj: 2181- 1-03-4/3-25-1 od 10. srpnja 2025. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Upravnog odjel aza društvene djelatnosti Grada Splita, Klasa: UP/I-113-02/25-01/35, Urbroj: 2181-1-06/2-25-1 od 9. svibnja 2025. (dalje: prvostupanjsko rješenje).
2.Navedenim prvostupanjskim rješenjem je određeno da tužitelj, službenik raspoređenom na radnom mjestu „Savjetnik za kulturu“ u Upravnom odjelu za društvene djelatnosti, Odsjeku za kulturu, ima pravo na korištenje plaćenog godišnjeg odmora za kalendarsku 2025. godinu u trajanju od 32 radna dana (točka 1. izreke). Prvi dio godišnjeg odmora službenik će iskoristiti sukladno Planu korištenja godišnjeg odmora (točka 2. izreke). Preostali dio neiskorištenog godišnjeg odmora službenik će koristiti u dogovoru s neposrednim rukovoditeljem (točka 3. izreke). Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora službeniku pripada pravo na naknadu plaće u visini kao da je na radu (točka 4. izreke).
3.Tužitelj tužbom pobija citirano osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, iz svih zakonom predviđenih razloga. Ističe se naime da drugostupanjsko rješenje u svom zaglavlju kao pravnu osnov navodi i članak 114., 115. i 116. stavak 1. točka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine” broj 47/09 i 1 10/21 – dalje ZUP), no, da svjesno i zlonamjerno ispušta članak 113., koji se i citira. Tužitelj napominje da je presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 663/2023-6 od 27. rujna 2024., poništeno prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje kojim je raspoređen na poslove savjetnika za kulturu te da je do pravomoćnosti novog rješenja o rasporedu u ponovljenom postupku rasporeda Viši savjetnik za kulturu . Predmetna rješenja o njegovom rasporedu da su navedenom presudom poništena ex tunc odnosno od trenutka donošenja te da je njegov status kroz cijelo vrijeme i u vrijeme donošenja napadanih rješenja o godišnjem odmoru sukladno navedenoj presudi Upravnog suda u Splitu onaj koji je prethodio donošenju navedenih napadanih rješenja, a to je viši savjetnik u kulturi, te da ovakvo postupanje stručnih službi Grada Splita u nepoštivanju presuda Upravnog suda u Splitu postaje pravilo po teoremu i postulatu prijašnjeg gradonačelnika o krivljenu i savijanju zakona i zakonskih odredbi, kao bitnom elementu i doprinosu pravnoj znanosti u cjelini. U svezi navedenog tužitelj u tužbi citira prepisku sa voditeljicom Odsjeka za ljudske potencijale te ističe da ta e mail prepiska govori u prilog činjenici da prvostupanjsko tijelo koje donosi predmetno rješenje je zakonski ovlašteno tijelo - Upravni odjel za društvene djelatnosti, a da je stvarni donositelj predmetnog rješenja Odsjek za ljudske potencijale, što je protivno zakonskom određenju iz članka 113. ZUP-a. Ističe se nadalje da Grad Split ne poštuje temeljne odredbe iz ZUP-a i to članak 1., 2., 113. a koje odredbe se u tužbi i citiraju. U uvodu napadanog prvostupanjskog rješenja ili pravnog temelja ili osnova donošenja ovog prvostupanjskog rješenja da se navodi da isto donosi ovlaštena pročelnica Upravnog odjela za društvene djelatnosti, bez navođenja rješenja o davanju ovlaštenja i pravne osnove za davanje ovlaštenja, te da se ne može preispitati zakonitost navedenog rješenja niti zakonitost danog ovlaštenja, niti vremena njegovog važenja, jer da navedeno rješenje nije objavljeno u „Službenom glasniku Grada Splita", ne navodi se klasa i urbroj predmetnog rješenja o davanju ovlasti pročelnika pomoćnici pročelnika IS da bi se uopće moglo identificirati predmetno rješenje, preispitati zakonitost i pravna osnova ovako donesenog rješenja o davanju ovlasti te sam opseg ovlasti navedenih u predmetnom rješenju, pa da stoga nedostaje temeljna pravna osnova i identifikacija rješenja da bi se utvrdilo da je predmetno prvostupanjsko rješenje donijela na zakonu ovlaštena osoba. Nadalje se navodi da se napadano rješenje donosi temeljem odredbi članka 5. stavak 1. i 2. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine” broj 86/08, 61/11, 4/18 i 112/19), koje se i citiraju. Navedenim postupanjem da se ne poštuju remonstrativnost i devolutivnost žalbe kao pravnog lijeka u upravnom postupku, već da istu rješava isto tijelo u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku. Nadalje, ovakvo postupanje da ima i daljnje posljedice nepoštivanje presuda Upravnog suda u Splitu u pogledu poništavanja prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja o njegovom rasporedu čime da, iako su višekratno upozoreni, flagrantno krše ustavna načela iz članka 19, i 20 Ustava RH („Narodne novine” broj. 56/90, 135/97, 1 13/00, 28/01, 76/10 i 5/14) koja se i citiraju. Slijedom svega navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, utvrde ništavima odnosno podredno da se poništi i vrati tuženiku na ponovni postupak.
4.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava tužbi i protivi se tužbenom zahtjevu u cijelosti pozivajući se na razloge iznijete u obrazloženju pobijanih rješenja. Uz odgovor na tužbu dostavlja rješenje Gradonačelnika, Klasa: UP/I-981-03/25-01/5, Urbroj: 211-1-03-4/3-25-2 od 27. veljače 2025. navodeći da je iz istog vidljvo da je RS privremeno ovlaštena za obnašanje dužnosti pročelnice Upravnog odjela za društvene djelatnosti.
5.U sporu je održavanjem rasprave te razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24 – dalje: ZUS).
6.Tužitelj na raspravu nije pristupio, iako uredno pozvan, a svoj izostanak nije opravdao. Stoga je rasprava održana u odsutnosti istog.
7.Tuženik je po svojoj opunomoćenici ustrajao u navodima iz odgovora na tužbu.
8.Sud je izveo dokaze čitanjem svih isprava sadržanih u spisu ovog upravnog spora te spisu tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.
9.Tužitelj a ni tuženik nisu popisali troškove ovog upravnog spora.
10.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
11.Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS -a ocjena zakonitosti osporavanog drugostupanjskog rješenja kao i prvostupanjskog rješenja.
12.U uvodnom dijelu osporavanog drugostupanjskog rješenja, kako to navodi i tužitelj, nije navedena odredba članka 113. ZUP-a. Međutim, po ocjeni ovoga suda to nije od utjecaja na zakonitost tog rješenja obzirom na nespornu činjenicu da je tužiteljeva žalba na prvostupanjsko rješenje, pravodobna, dopuštena i izjavljena od ovlaštene osobe.
13.Nadalje, iz rješenja o privremenom ovlaštenju za obnašanje dužnosti pročelnice Upravnog odjela za društvene djelatnosti od 27. veljače 2025., koje je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu, razvidno je da je RS (koja je potpisala prvostupanjsko rješenje) privremeno ovlaštena za obnašanje dužnosti pročelnice Upravnog odjela za društvene djelatnosti do imenovanja pročelnika/ce putem javnog natječaja. Stoga nisu osnovani prigovori tužitelja u navedenom smislu.
14.Iz podataka spisa i obrazloženja osporavanog drugostupanjskog rješenja proizlazi nespornim da je presudom ovoga suda, poslovni broj: Us I-663/2023-6 od 27. rujna 2024. poništeno rješenje tuženika, Klasa: UP/II-112-07/23-01/5, Urbroj: 2181/01- 09-03/2-23-1 od 19. siječnja 2023. kao i rješenje Upravnog odjela za društvene djelatnosti Grada Splita, Klasa: UP/I-112-02/22-02/300 Urbroj: 2181/01-09-03/1-22-1 od 23. studenog 2022. (kojim je tužitelj raspoređen na radno mjesto „savjetnik za kulturu“) te je predmet vraćen prvostupanjskog tijelu na ponovni postupak. Nadalje proizlazi nespornim da je u izvršenju te presude doneseno rješenje o rasporedu Klasa:
UP/I-112/01/25-01/25, Urbroj: 2181-1-03-4/1-25-2 od 11. travnja 2025. kojim je tužitelj raspoređen na radno mjesto „viši savjetnik za kulturu“ u Upravnom odjelu za društvene djelatnosti, Odsjeku za kulturu te da to rješenje u vrijeme donošenja ovdje osporavanih rješenja nije bilo pravomoćno. Međutim, po ocjeni ovoga suda, to nije od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari niti su prigovori tužitelja u navedenom smislu osnovani. Naime, tužitelj ne osporava pravilnost prvostupanjskog rješenja da ima pravo na korištenje plaćenog godišnjeg odmora za kalendarsku 2025. godinu u trajanju od 32 radna dana. Ovo je sukladno odredbama članka 18. i 24. Kolektivnog ugovora za zaposlene u Gradskoj upravi Grada Splita („Službeni glasnik Grada Splita“, broj 33/18, 26/20, 52/20, 29/21, 3/23, 56/23, 35/24, 50/24, 9/25, dalje: Kolektivni ugovor) te odredbama članka 77. i 78. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19, 1 51/22, 46/23, 64/23, dalje: ZoR), a što tužitelj ne osporava. U obrazloženju osporavanog drugostupanjskog rješenja citirana je odredba članka 24. Kolektivnog ugovora. Obzirom na tu odredbu razvidno je da se kod utvrđivanju prava tužitelja na plaćeni godišnji odmor za 2025. godinu vodilo računa o svim propisanim kriterijima i to: zakonski minimum, složenost poslova, dužina radnog staža, socijalni uvjeti, rezultati rada, smjenski rad. Radno mjesto na koje je tužitelj raspoređen nije kriterij za uvećavanje broja dana plaćenog godišnjeg odmora. Činjenica je da je tužitelju sukladno svim gore navedenim kriterijima utvrđeno pravo na korištenje plaćenog godišnjeg odmora za kalendarsku 2025. godinu u maksimalnom trajanju od 32 radna dana.
15.Tužiteljeva žalba odgovara navodima istog u predmetnoj tužbi. Žalba tužitelja je osporavanim drugostupanjskim rješenjem odbijena i potvrđena pravilnost prvostupanjskog rješenja te je odgovoreno na sve žalbene prigovore tužitelja. Iz obrazloženja tog rješenja je razvidno da je tuženik naveo razloge za odbijanje tužiteljeve žalbe te da se očitovao na sve okolnosti koje su relevantne za odluku a koji se tiču relevantnih kriterija za predmetno pravo tužitelja na korištenje plaćenog godišnjeg odmora za 2025. godinu u trajanju od 32 radna dana.
16.Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, je pravilno i zakonito. U upravnom postupku koji je prethodio ovoj tužbi, suprotno navodima tužitelja, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje predmetne upravne stvari, utvrđene su sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje predmetne upravne stvari uz pravilnu primjenu materijalnog propisa. Nadalje, osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, su u dostatnoj mjeri obrazložena sukladno odredbi članka 98. stavak 5. ZUP-a. Navodi tužitelja nisu s uspjehom osporili zakonitost ni pravilnost osporavanih rješenja niti su isti od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari, radi čega, po ocjeni ovog suda, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
17.Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je, a kako je osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, zakonito, na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo kao neosnovan odbiti te odlučiti kao u izreci ove presude.
U Splitu, 9. lipnja 2026.
S U D A C
Marica Goreta
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave.
DNA:
-tužitelju,
-tuženiku,
-u spis.
