Poslovni broj: UsI-2905/2024-13

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Ani Jurišić, uz sudjelovanje Nene Čulić kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ad 1) Ministarstva financija Republike Hrvatske, Zagreb, Sektor za naknadu oduzete imovine, Ivana Lučića 6, OIB: 18683136487, ad 2) SZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad 3) DZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad 4) SZE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad 5) OZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ovi ad 2. do 5. zastupani po opunomoćeniku Tomislavu Krki, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Krka&Krka, u Splitu, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba pod 1. Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Gundulićeva 29a, Split i pod 2. Grada Splita, Obala kneza Branimira 17, Split, OIB: 78755598868, radi naknade za oduzetu imovinu, nakon javne rasprave zaključene 20. svibnja 2026. u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja 2. do 5 i opunomoćenice zainteresirane osobe pod 2) TZ, te u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja pod 1, tuženika i zainteresirane osobe pod1), dana 9. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika KLASA: UP/II-942-01/22-01/245, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24-02 od 25. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja od 2.-5. za naknadu troška ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-942-01/22-01/245, URBROJ: 514- 04-02-01-01/08-24-02 od 25. listopada 2024. odbijene su žalbe ovdje tužitelja izjavljene protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-944-05/97-01/00264, URBROJ: 2181/1- 13/599-22-58 od 23. lipnja 2022., kao neosnovana.

2. Prvostupanjskim rješenjem ovlaštenicima naknade, ovdje tužiteljima od 2. do 5., utvrđeno je pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske, svakome za po ¼ suvlasničkog dijela za oduzeto građevinsko zemljište čest. zem. [katastarska čestica] površine 717m2, 396/5 površine 570 m2 i 396/3 površine 1502 m2, sve k. o. [katastarska općina] 393/2, K. O. [katastarska općina], u površini od 712 m2, u ukupnom iznosu od 61.400,63 kune (svako od ovlaštenika po 15.350,15 kuna) (1.745,11 eura), koji iznos je Ministarstvo financija, kao obveznik naknade, dužno isplatiti u roku od 60 dana od pravomoćnosti tog rješenja, pri čemu je ujedno odlučeno kako ovlaštenik naknade, ako Ministarstvo financija ne isplati naknadu, ima pravo podnijeti tužbu nadležnom općinskom sudu (točke 1. do 4. izreke). Pod točkom 5. je odbijen zahtjev LZ i SZE na naknadu – povrat zemljišta označenog kao č.z. 396/8 i 398/4 k. o. [katastarska općina] kao neosnovan.

3. Protiv osporenog rješenja tuženika tužitelj pod 1. podnio je tužbu po kojoj je formiran spis poslovnog broja UsI-2905/2024. U tužbi se navodi kako je u upravnom postupku proveden očevid na licu mjesta te je sudski vještak građevinske struke Roko Mijanović u svom nalazu i mišljenju utvrdio kako dio zemljišta površine 2.175m2 nije priveden svrsi zbog koje je oduzet. Tužitelj ističe kako na predmetnom zemljištu nisu izvedeni radovi niti infrastruktura koja bi predstavljala pripremu za izgradnju, kao i to da se vraćanjem zemljišta vlasnicima ne bi narušila prostorna cjelovitost zemljišta. Pritom se tužitelj poziva na ranije izraženo pravno stajalište tuženika prema kojem za odlučivanje o povratu nije odlučno to što je okolno naselje već uređeno i izgrađeno objektima stanovanja ili javnog sadržaja, već je odlučno da li je na nekretninama povrat kojih se traži bilo potrebno izvoditi radove koji spadaju u pripremu zemljišta za izgradnju i koji su to radovi, pri čemu je relevantan dan, dana donošenja Zakona o naknadi, a sve što je izgrađeno naknadno ili do tog datuma nije privedeno namjeni, podobno je za povrat. Predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika.

4. Tužitelji pod 2. do 5. u svojoj tužbi po kojoj je formiran spis poslovnog broja UsI- 2935/2024 u bitnome navode kako je netočno utvrđenje upravnih tijela kako dio predmetnog zemljišta nije priveden namjeni u smislu odredbe čl. 17. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Navode kako iz vještva sudskog vještaka geodetske struke Petra Čorića proizlazi da dio nekretnina u površini od 2.175m2 nije priveden namjeni te da u naravi predstavlja zemljani plato i livadu. Također, ističu kako je vještak građevinske struke utvrdio da na predmetnom zemljištu nije izvedena infrastruktura niti su izvršene pripreme za izgradnju, te da se povratom tog dijela zemljišta prijašnjim vlasnicima, ne bi bitno okrnjila cjelovitost tog prostora. Obzirom na takva utvrđenja, ističu tužitelji u konkretnom slučaju je trebalo odrediti povrat u naravi, a ne u obveznicama RH. Predlažu poništiti osporeno rješenje.

5. Sud je rješenjem od 12. veljače 2025. spojio predmetu UsI-2905/2024 i i UsI- 2935/24 radi zajedničkog raspravljanja i donošenja odluke.

6. Tuženik se u odgovoru na tužbu poziva na navode iznijete u obrazloženju osporenog rješenja, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

7. Sud je u smislu odredbe članka 20. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24, dalje ZUS), koji zakon je u skladu s odredbom članka 169. stavak 1. ZUS-a za primijeniti u konkretnom slučaju, pozvao Državno odvjetništvo Republike Hrvatske po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Grad Split, da kao zainteresirane osobe sudjeluju u sporu te se očituju na navode iz tužbe tužitelja.

8. Zainteresirana osoba pod 1. u odgovoru na tužbu ističe kako je drugostupanjsko rješenje donijeto sukladno odredbama članka 52. – 59., a u svezi s člankom 17. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (NN 92/96, 39/99, 92/99,43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02 i 98/19). Navodi kako je pravilan stav izražen u drugostupanjskom rješenju prema kojem iz provedenih dokaza tijekom prvostupanjskog postupka proizlazi da je predmetno zemljište privedeno namjeni zbog koje je oduzeto. Nesporno je da su predmetne čestice oduzete prijašnjim suvlasnicima u korist Općine Split radi izgradnje stambene jedinice S-3, Splita 3, te da danas predstavljaju dio izgrađenog stambenog kompleksa (anagrafske oznake Dinka Šimunovića 21 i 25) sa svim pratećim objektima i infrastrukturnim sadržajima, pa je stoga pravilno odlučeno kako ovlaštenicima naknade ne pripada pravo na povrat u naravi dijela oduzetog zemljišta te im je pravilno utvrđen iznos naknade. Predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu

9. Zainteresirana osoba pod 2. se na ročištu usprotivila tužbenom zahtjevu, pri čemu se pozvala na razloge iznijete u obrazloženju osporenog rješenja. Predložila je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

10. U sporu je održana rasprava 20. svibnja 2026. čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a dana mogućnost izjašnjavanja o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju nisu pristupili uredno pozvani tužitelj pod 1., tuženik te zainteresirana osoba pod 1.

11. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem dokumentacije sadržane u spisu upravnog spora, te je pregledana i čitana dokumentacija sadržana u spisu tuženika, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu tuženika. Sud je odbio prijedloge tužitelja od 2. do 5. za izvođenjem dokaza njihovim stranačkim saslušanjem, te za provođenjem očevida na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke držeći da se zakonita odluka u ovom predmetu može donijeti i bez izvođenja tih dokaza, uzimajući u obzir dokaze izvedene tijekom trajanja upravnog postupka.

12. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

13. Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, pri čemu je među strankama sporna privedenost namjeni dijela oduzetog zemljišta, ranije oznake k. o. [katastarska općina]. Naime, tužitelji osporavaju utvrđenje upravnih tijela kako u konkretnom slučaju nema mogućnosti naturalnog povrata predmetnih nekretnina u površini od 2.175m2, i to baš dijela za koji je sudski vještak Roko Mijanović utvrdio da u smislu odredbe članka 17. stavak 5. Zakona o naknadi nije priveden svrsi do dana stupanja na snagu Zakona o naknadi.

14. Uvjeti za povrat neizgrađenog građevinskog zemljišta u vlasništvo bivšim vlasnicima, odnosno njihovim nasljednicima prvog nasljednog reda, određeni su odredbom članka 17. Zakona o naknadi, kojom je u stavku 1. propisano kako će se neizgrađeno građevinsko zemljište koje je u društveno vlasništvo preneseno na temelju propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih člankom 3. ovoga Zakona i koje je na temelju pravomoćne odluke nadležnoga tijela oduzeto iz posjeda prijašnjih vlasnika ili osobe na koju je pravo prenio prijašnji vlasnik, a kojim općina, odnosno grad do stupanja na snagu ovoga Zakona nije dalje raspolagala ili koje do donošenja ovoga Zakona nije privedeno namjeni, dati u vlasništvo prijašnjem vlasniku na njegov zahtjev. Prema stavku 5. citirane zakonske odredbe pod zemljištem privedenim namjeni smatra se ono zemljište na kojem je izgrađen objekt ili su izvedeni znatniji radovi na objektu kao i ono zemljište na kojem je općina, odnosno grad izvršila pripremu za izgradnju.

15. Dakle, iz citirane odredbe članka 17. stavak 5. Zakona o naknadi proizlazi da se ne vraća ono zemljište koje je privedeno namjeni kao niti ono na kojem je općina izvršila pripremu za izgradnju, međutim, Zakon o naknadi ne definira što se smatra zemljištem pripremljenim za izgradnju, pa se stoga primjenjuju odredbe Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine“, broj 30/94, 68/98, 61/00 i 32/02). Prema članku 11. stavak 4. toga Zakona, uređenje građevinskog zemljišta obuhvaća pripremu zemljišta za izgradnju (izrada prostornih planova, imovinsko-pravne radnje i drugo), te izgradnju komunalnih i telekomunikacijskih instalacija, objekata i uređaja individualne zajedničke potrošnje.

16. Nadalje, odredbom članka 55. Zakona o naknadi propisano je kako se ne vraća imovina u vlasništvo i posjed: 1. koja je nedjeljiv sastavni dio sustava mreža, objekata, naprava ili drugih sredstava javnih poduzeća iz oblasti energetike, komunalne djelatnosti, prometa i veza te šumarstva, 2. koja je izuzeta iz pravnoga prometa, odnosno na kojoj nije moguće stjecanje prava vlasništva, 3. čijim bi se vraćanjem bitno okrnjila prostorna cjelovitost, odnosno namjena uporabe prostora i imovine, 4. čijim bi vraćanjem bila bitno okrnjena gospodarska odnosno tehnološka funkcionalnost kompleksa (industrijski kompleks, komasirane gromade unutar poljoprivrednoga odnosno šumskoga kompleksa i sl.).

17. Tuženik u obrazloženju osporenog rješenja navodi kako je pravilno prvostupanjsko tijelo utvrdilo da predmetno oduzeto zemljište nije moguće naturalno vratiti primjenom odredbe članka 17. Zakona o naknadi, budući da je u provedenom postupku utvrđeno kako je isto privedeno namjeni izgradnjom stambenog kompleksa s pripadajućim pratećim objektima, kao što su uređeni park, uređeni okoliš oko stambenih zgrada, zelene površine, uređeno dvorište i stepenište ograđeno betonskim zidom, pješačka komunikacija i zemljište za prilaz automobilima prema izgrađenim zgradama. Tuženik navodi i to kako činjenica da jedan dio oduzetog zemljišta ne predstavlja uređenu cjelinu, ne znači da oduzeto zemljište kao cjelina nije privedeni namjeni, te je stoga pravilno postupilo prvostupanjsko tijelo kada nije prihvatilo mišljenje sudskog vještaka Roka Mijanovića koje nije u skladu s činjenicama utvrđenim u postupku. U konkretnom upravnom postupku je utvrđeno kako je do dana stupanja na snagu Zakona o naknadi zemljište privedeno namjeni za koju je oduzeto (u konkretnom slučaju izgradnja stambenog kompleksa) pa bez obzira što neki dijelovi zemljišta unutar tog kompleksa nisu izgrađeni odnosno uređen, ne znači da bi isti bili podobni za naturalni povrat.

18. S navedenim obrazloženjem tuženika u cijelosti je suglasan i ovaj sud te ga prihvaća kao pravilno i zakonito.

19. Među strankama nije bilo sporno da su predmetne nekretnine, ranije označene kao č.z. 393/3, 396/1 i 396/5 k. o. [katastarska općina] oduzete prednici tužitelja rješenjem Odsjeka za imovinsko-pravne poslove Općine Split broj 473/up-I-428/72 od 7. studenog 1972. o predaji posjeda zemljišta radi realizacije stambene jedinice S-3,3 na području Splita 3, te da je isto predano Općini Split na korištenje jer je bilo obuhvaćeno Programom uređenja građevinskog zemljišta za stambenu i ostalu izgradnju. Nadalje, nije bilo sporno da je prijašnjoj vlasnici FZ za predmetne nekretnine na temelju nagodbe sklopljene 14. veljače 1973. određena naknada za oduzete nekretnine..

20. Tijekom upravnog postupka proveden je očevid na licu mjesta te je pribavljen nalaz i mišljenje sudskog vještaka geodetske struke Petra Čorića i nalaz i mišljenje sudskog vještaka Roka Mijanovića. Vještak geodet identificirao je oduzete čestice koje danas odgovaraju česticama oznaka 400/1, 522/1, 400/18, 400/11 i 400/12 k. o. [katastarska općina]. Vještak je utvrdio da nekretnina prijašnje oznake 396/1 danas u cijelosti u sastavu č.z. 400/1 te u naravi predstavlja uređenu zelenu površinu-park. Nadalje, utvrdio je da nekretnina prijašnje oznake 396/3 svojim većim dijelom nalazi u sastavu č.z. 400/1 k. o. [katastarska općina], te u naravi predstavlja neuređeno parkiralište i dio zelene površine parka, dok se svojim sjeverozapadnim dijelom nalazi u sastavu č.z. 522/1 koji dio predstavlja dvorište ispred zgrade Dinka Šimunovića 25, jedan dio te čestice ulazi u sastav č.z. 400/11 koji u naravi predstavlja uređeno dvorište i stepenište ograđeno betonskim zidom ispred zgrade Dinka Šimunovića 21 i 20,; jedan dio čestice ulazi u sastav č.z. 400/12 koji dio predstavlja ograđeno dvorište i vrt koji pripada prizemnom stanu položenom u zgradi Dinka Šimunovića 21. Iz nalaza i mišljenja vještaka geodeta Petra Čorića proizlazi da površina od 2175m2 nije priveden svrsi te da taj dio neosporno predstavlja dio oduzetih nekretnina.

21. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke Roka Mijanovića proizlazi da dio zemljišta površine 2.175m2 nije izgrađen, te da nije priveden svrsi radi koje je oduzet te da njegovim vraćanjem ne bi bila narušena prostorna cjelovitost predmetnog područja.

22. Nadalje, iz pribavljene prostorno-planske dokumentacije proizlazi da su se predmetne nekretnine na dan stupanja na snagu Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine nalazile unutar građevinskog područja obuhvaćenog Generalnim urbanističkim planom Grada Splita, u zoni stanovanja visoke gustoće.

23. Obzirom na takva utvrđenja, sud u cijelosti prihvaća zaključak tuženika da se pitanje privođenja zemljišta namjeni ne može ocjenjivati isključivo prema tome nalazi li se na svakom pojedinom dijelu oduzetih nekretnina zgrada, jer sastavni dio realiziranog stambenog kompleksa, a o čemu se u konkretnom slučaju nedvojbeno radi, nisu samo stambeni objekti već i uređene zelene površine, parkovi pristupni putevi, pješačke komunikacije, parkirališta te ostali sadržaji koji služe redovitoj uporabi izgrađenih objekata te ostvarivanju funkcije prostora a radi koje je zemljište i bilo oduzeto.

24. Kako iz rezultata dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da se oduzete nekretnine nalaze unutar realizirane prostorne cjeline izgrađenog stambenog kompleksa sa pratećim sadržajima i objektima: park, zelene površine, uređeni okoliš oko stambenih zgrada, pješačka komunikacija i zemljište za prilaz izgrađenim zgradama, to sama činjenica da dio tih oduzetih nekretnina ne predstavlja uređenu površinu ne znači da zemljište nije privedeno namjeni. Stoga su prvostupanjsko tijelo i tuženik pravilno postupili kada zaključke sudskih vještaka Petra Čorića i Roka Mijanovića o tome da dio oduzetih nekretnina nije priveden namjeni, nisu prihvatili kao odlučne za rješavanje ove upravne stvari. Naime, navedeni zaključci nisu u skladu s ostalim dokazima izvedenim tijekom upravnog postupka, niti s utvrđenim činjeničnim stanjem iz kojeg a kako je to prethodno rečeno, nedvojbeno proizlazi da su predmetne nekretnine sastavni dio realizirane i funkcionalno zaokružene cjeline stambenog kompleksa radi izgradnje kojega je zemljište i bilo oduzeto.

25. Slijedom svega navedenog sud prihvaća zaključak tuženika da je predmetno zemljište do dana stupanja na snagu Zakona o naknadi bilo privedeno namjeni radi koje je oduzeto, bez obzira na činjenicu da dio u površini od 2.175 m2 nije izgrađen, te da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za njegov povrat u naravi.

26. Stoga je sud pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pa je presuđeno kao u izreci presude.

27. Obzirom da tužitelji nisu uspjeli u ovom sporu, to je odbijen zahtjev tužitelja pod 2.-5. za naknadom troška ovog upravnog spora.

U Splitu 9. lipnja 2026.

S U T K I NJ A

Ana Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. (članak 126. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Sektor za naknadu oduzete imovine, Zagreb, Ivana Lučića 6,

2. Opun. tužitelja pod 2-5,

3. Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49,

4. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, zastupano po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Gundulićeva 29a, Split,

5. Grad Split, Obala kneza Branimira 17, Split .