Poslovni broj: UsI-1960/2025-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Upravni sud u Splitu, po sutkinji Ani Jurišić, uz sudjelovanje Nene Čulić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Tommy d.o.o., Split, Ulica Domovinskog rata 93, OIB: 00278260010, kojeg zastupa NT, zaposlenica tužitelja, protiv tuženika Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove i infrastrukturu, OIB: 4078151492, Domovinskog rata 2, Split, nakon održane glavne rasprave u nazočnosti opunomoćenice tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 9. lipnja 2026.
presudio je
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/II-361-01/25-0001/0017, URBROJ: 2181/1-10/03-25-0002 od 17. lipnja 2025.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-361-01/25-0001/0017, Urbroj: 2181/1-10/03-25-0002 od 17. lipnja 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Grada Splita, Upravnog odjela za komunalne poslove Klasa:
UP/I-940-06/12-01/17, Urbroj: 2181-1-07-4/4-24-5 od 18. prosinca 2024. Navedenim prvostupanjskim rješenjem ukinuto je rješenje prvostupanjskog tijela Klasa: UP/I-940- 06/12-01/000017, Urbroj: 2181-1-11-02/34-12-02 od 26. listopada 2012. godine.
2. Tužitelj u pravodobnoj tužbi u bitnome ističe kako je osporeno rješenje tuženika nezakonito obzirom je istim potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je ukinuto rješenje Klasa: UP/I-940-06/12-01/000017, Urbroj: 2181-1-11-02/34-12-02 od 26. listopada 2012. godine, a kojim je tužitelj stekao pravo postavljanja reklamnog natpisa na javnoj površini. Smatra da je riječ o pravomoćnom i zakonitom rješenju kojim je stečeno pravo koje se može ukinuti isključivo u slučaju ispunjenja pretpostavki iz čl. 130. Zakona o općem upravnom postupku koje u konkretnom slučaju nisu ispunjene. Ističe kako se prvostupanjsko tijelo pozvalo na odredbe Odluke o uvjetima, načinu postavljanja i određivanju naknade za postavljanje reklamnih predmeta na području Grada Splita, a ne na odredbe Zakona, premda sama odredba čl. 130. ZUP -a propisuje da se rješenje može ukinuti u slučaju kada je ukidanje dopušteno zakonom. Stoga je ističe tužitelj, u konkretnom slučaju došlo do povrede njegovih stečenih prava te je protivno načelu pravne sigurnosti. Osim toga ističe i kako rješenje tuženika uopće nije obrazloženo u skladu s odredbom čl. 98. st.5. ZUP-a, a tuženik se donoseći osporeno rješenje nije osvrnuo niti na jedan argument tužitelja. Predlaže da sud poništi prvostupanjsko rješenje.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ustraje u obrazloženju osporenog rješenje te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.
4. Dostavom svih prethodno navedenih podnesaka, i održavanjem javne rasprave dana 28. svibnja 2026., strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima druge stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora, shodno članku 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine 36/2024)
5. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovoga upravnog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kojim je ukinuto rješenje Klasa: UP/I-940-06/12-01/000017, Urbroj: 2181-1-11-02/34-12-02 od 26. listopada 2012. godine. Napominje se kako je tužitelj svojim tužbenim zahtjevom tražio poništenje prvostupanjskog rješenja Grada Splita. Međutim, prvostupanjsko rješenje ne može biti samostalno predmet upravnog spora budući je o pravima i obvezama tužitelja konačno odlučeno rješenja tuženika od 17. lipnja 2025., pa je stoga sud u ovom sporu ocjenjivao upravo zakonitost tog drugostupanjskog rješenja.
8. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelju rješenjem Klasa: UP/I-940-06/12- 01/000017, Urbroj: 2181-1-11-02/34 -12-02 od 26. listopada 2012. godine odobreno postavljanje osvijetljenog reklamnog natpisa dimenzija 4,00mx1 m na javnoj površini na lokaciji Split, Mažuranićevo šetalište (zapad). Nadalje, proizlazi da je nakon stupanja na snagu Odluke o uvjetima, načinu postavljanja i određivanju naknade za postavljanje reklamnih predmeta na području Grada Splita („Službeni glasnik Grada Splita” broj 66/23, 67/23-ispravak i 1 1/24. provedeno ispitivanje postojećih reklamnih predmeta radi njihova usklađivanja s novim uvjetima. U postupku je pribavljeno mišljenje Komisije za postavljanje reklamnih predmeta od 11. travnja 2024. iz kojega proizlazi kako postojeći reklamni natpis nije u skladu sa člankom 16. st.2. odluke, te da ga je potrebno ukloniti s javne površine. Komisija se pritom pozvala na čl. 68. st.3 i 4. Odluke kojima je propisano da se postojeća rješenja za reklamne predmete moraju uskladiti s odredbama Odluke, a ako usklađenje nije moguće, takva će se rješenja ukinuti.
Među strankama spora nije bilo sporno da postojeći reklamni natpis na lokaciji Mažuranićevo šetalište (zapad) nije u skladu s uvjetima propisanim čl. 16. st.2. Odluke kao što nije sporno da je Komisija nadležna za davanje mišljenja o usklađenosti reklamnih predmeta s Odlukom u svom mišljenju od 11. travnja 2024. ustvrdila kako se ne odobrava nastavak korištenja predmetnog reklamnog natpisa. Među strankama je sporno, može li se rješenje Klasa: UP/I-940-06/12-01/000017, Urbroj: 2181-1-11- 02/34-12-02 od 26. listopada 2012. godine ukinuti zbog njegove neusklađenosti s kasnije donesenom Odlukom o uvjetima, načinu postavljanja i određivanju naknade za postavljanje reklamnih predmeta na području Grada Splita.
9. U odnosu na navode tužitelja o tome da se rješenje od 26. listopada 2012. godine ne može ukinuti na način kako je to učinilo prvostupanjsko tijelo, jer da se radi o stečenom pravo tužitelja koje se u skladu s odredbom čl. 130. st.1 toč.1. može ukinuti samo kada je to dopušteno zakonom, a o čemu da se ovdje ne radi jer Odluka nije zakonski akt, valja reći kako iste ovaj sud ne nalazi osnovanima. Naime, pravo tužitelja na postavljanje reklamnog panoa i nije stečeno neposredno na temelju zakona, već na temelju pojedinačnog upravnog akta donesenog u provedbi općeg akta (Odluke o komunalnom redu Grada Splita iz 2011. godine) kojim su uređeni uvjeti korištenja javnih površina za potrebe oglašavanja. Stoga i mogućnost izmjene ili ukidanja prava stečenog na temelju pojedinačnog upravnog akta može proizlaziti iz istog normativnog okvira kojim je to pravo i uspostavljeno. Takvo pravo po svojoj prirodi nije apsolutno niti trajno, već postoji unutar pravnog režima kojim jedinica lokalne samouprave određuje način korištenja javnih površina i postavljanja reklamnih predmeta. Pritom, valja reći i to da osporenim rješenjem nisu dovedeni u pitanje učinci koje je rješenje iz 2012. proizvodilo tijekom njegova važenja, već je donošenjem Odluke o uvjetima, načinu postavljanja i određivanju naknade za postavljanje reklamnih predmeta na području Grada Splita, na drugačiji način uređeno postavljanje reklamnih natpisa, a na što jedinica lokalne samouprave ima pravo, pa se u konkretnom slučaju, suprotno navodima tužitelja, ne radi o retroaktivnom oduzimanju prava, već o zakonitom usklađivanju postojećeg stanja s važećim propisima. Suprotno tumačenje, značilo bi da pojedinačni upravni akt (u konkretnom slučaju rješenje iz 2012. godine koje je doneseno sukladno Odluci o komunalnom redu iz 2011. godine) trajno onemogućava primjenu kasnije donesenih općih akata unutar područja koje je po samoj svojoj prirodi podložno normativnom uređivanju i prilagođavanju javnom interesu
Odredbom čl. 68. st.3. odluke izričito je propisano da se rješenja koja se odnose na reklamne panoe bez utvrđenog roka trebaju uskladiti s odredbama odluke, a ukoliko se ne mogu uskladiti, ista će se ukinuti. Kako je u postupku utvrđeno kako predmetni reklamni natpis nije moguće zadržati u postojećem obliku jer svojim dimenzijama ne udovoljava uvjetima propisanim čl. 16. st.2. Odluke, to je, po ocjeni ovog suda rješenje Klasa: UP/I-940-06/12-01/000017, Urbroj: 2181-1-11-02/34-12-02 od 26. listopada 2012. pravilno ukinuto, te je pravilno i zakonito postupio tuženik kada je ovdje osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja.
10. Obzirom na sve navedeno, valjalo je tužbu tužitelja kao neosnovanu odbiti pozivom na odredbu čl. 116. st.1. ZUS-a i riješiti kao u izreci.
U Splitu 9. lipnja 2026.
SUTKINJA
Ana Jurišić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA:
- tužitelju,
- tuženiku,
- u spis.
