REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U SV. IVANU ZELINI

Vatrogasna 1a, Sv. Ivan Zelina

Poslovni broj: P-903/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini po sutkinji toga suda Ivi Raos kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga više sudske savjetnice- specijalistice Tene Abram Pitner, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., OIB: 43965974818, Ulica grada Vukovara 37, Zagreb, zastupan po punomoćniku Mariu Patači, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Grad Sveti Ivan Zelina, OIB: 49654336134, Trg Ante Starčevića 12, Sveti Ivan Zelina, zastupan po punomoćnici Andrei Grugan Šagud, odvjetnici u Svetom Ivanu Zelini, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave 11. svibnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Ive Fejzagić, odvjetnice i punomoćnice tuženika, 9. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja:

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju, iznos od 37,05 EUR zajedno sa zateznim kamatama, koje se obračunavaju od svakodobnog dospijeća pa do dana plaćanja sukladno stopi određenoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima koji se odnosi na ostale odnose i to:

- na iznos od 1,45 EUR, računajući od 20.06.2024. pa do isplate,

- na iznos od 1,45 EUR, računajući od 21.12.2024. pa do isplate,

- na iznos od 34,15 EUR, ne traži se kamata

na račun tužitelja IBAN: [broj bankovnog računa], model HR00, pozivom na broj 81278303- 2200204944, kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka, zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate pod prijetnjom ovrhe, sve u roku 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 125,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio 3. rujna 2025. tužbu ovome sudu u kojoj navodi da je tuženik vlasnik i posjednik nekretnine koja se nalazi na adresi [adresa], kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul: [broj ZK uloška], a u kojoj se nekretnini nalazi obračunsko mjerno mjesto za koje postoji nepodmireno potraživanje tužitelja. Tužitelj, nadalje navodi kako budući da je tuženik vlasnik i posjednik na predmetnoj adresi u utuženom razdoblju, isti je sukladno čl. 84. Zakona o vlasništvu te čl. 31. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom, NN 86/15 (dalje u tekstu Opći uvjeti) obvezan podmiriti dugovanja nastala na temelju potrošene električne energije na predmetnom mjernom mjestu. Naime, sukladno čl. 84. Zakona o vlasništvu, vlasnik i posjednik nekretnine je obveznik plaćanja svih komunalnih usluga odnosno javnih tereta i usluga. Tužitelj ističe kako na predmetnoj nekretnini tužitelj ima evidentirano nepodmireno potraživanje u ukupnom iznosu od 37,05 EUR, što je razvidno iz dostavljenih računa te izvoda iz poslovnih knjiga koje se odnosi na nepodmirene obveze na ime potrošnje električne energije i mjesečnih novčanih obveza, a iz kojeg je razvidno kako predmetno potraživanje nije podmireno. Potraživanje tužitelja odnosi se na tražbinu – utrošak električne energije i mjesečne novčane obveze za obračunsko mjerno mjesto [adresa], broj obračunskog mjesta: 0152620864, broj brojila: 00331512, sve kako je proizlazi iz vjerodostojne isprave- izvoda otvorenih stavki te priloženih računa. Nadalje, sukladno čl. 31. Općih uvjeta opskrbljivač električnom energijom može nastaviti isporuku električne energije novom posjedniku građevine, s time da je pravni slijednik obvezan obavijestiti opskrbljivača o smrti ostavitelja tj. o promjeni vlasnika u roku 90 dana od dana smrti kupca odnosno promjene vlasnika, a koju obvezu tuženik nije ispunio. Temeljem članka 129. st. 1. i 2. Zakona o nasljeđivanju, propisano je da se nasljednikom postaje ex lege - po sili zakona u času smrti ostavitelja, odnosno u času smrti ostavitelja nasljednik stječe i ostala prava i obveze vezane uz njegovo svojstvo nasljednika. Sukladno odredbi članka 139. istog zakona, nasljednik odgovara za dugove ostavitelja do visine vrijednosti naslijeđene imovine stoga tuženik je kao vlasnik i posjednik nekretnine, a uostalom i pravni slijednik iza prethodnog kupca obvezan podmiriti predmetno dugovanje.

2. Tuženik u svom odgovoru na tužbu od 6. studenog 2025. navodi kako je točno da je tuženik proglašen nasljednikom iza pokojne TŽ kako je to navedeno pod Ad. III tužbe, te da je na temelju Rješenja o nasljeđivanju posl.br. O-1610/2022 od 12. listopada 2023. stekao dio nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] , upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ali u dijelu, a ne u cijelosti kako to proizlazi iz historijata tužbe. Tuženik priznaje da je naslijedio dio nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], no ističe kako nije u posjedu predmetne kuće niti priključka na električnu energiju, pa nije točno da isti koristi uslugu tužitelja, niti je kako to navodi tužitelj u toč. IV tužbe u utuženom razdoblju ( ne znamo koje je to utuženo razdoblje) preuzimao električnu energiju bez ugovora, a naročito nije točno da bi tuženik trošio električnu energiju na način da se sam priključio na mrežu tužitelja- pa da bi bile ispunjene pretpostavke za neovlašteno korištenje električne energije. Ukoliko tužitelj smatra da je tako, trebao je obustaviti isporuku električne energije. Tuženik ističe prigovor zastare za sve račune i usluge izvršene prije 30. kolovoza 2024., s obzirom da je od dospijeća pojedinih računa pa do dana podnošenja tužbe protekao jednogodišnji zastarni rok. Tuženik navodi kako iz same tužbe nije razvidno za koje se razdoblje potražuje isplata, kojim računima je isto obračunato, kada isti dospijevaju , odnosno tužba je nerazumljiva s obzirom da se iz dostavljene dokumentacije ne može jasno i nedvosmisleno razaznati što tužitelj točno traži, jer postoji kontradiktornost između iznosa računa i tužbenog zahtjeva, a što sve tužbu čini nerazumljivom i po istoj se ne može postupati. Tuženik ističe kako je potraživanje tužitelja je u zastari obzirom da je tužba podnijeta sudu nakon isteka jednogodišnjeg roka od dospijeća pojedinih računa, pa se stoga istu predlaže odbaciti uz naknadu troškova ovog postupka.

3. Tužitelj podneskom od 20. travnja 2026. naglašava kako predmetni dug ne predstavlja dug pokojne TŽ, već se odnosi na razdoblje nakon njezine smrti. Prema čl. 26. st. 1. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom ("Narodne novine", broj 100/2022, u daljnjem tekstu: Opći uvjeti) u slučaju smrti fizičke osobe ili prestanka pravne osobe koja je krajnji kupac ili aktivni kupac, sklapa se novi ugovor o opskrbi električnom energijom i novi ugovor o korištenju mreže s nasljednikom odnosno pravnim slijednikom. U slučaju smrti fizičke osobe, novi vlasnik građevine ili dijela građevine bez odgađanja podnosi opskrbljivaču zahtjev za sklapanje ugovora o opskrbi električnom energijom iz članka 8. stavka 1. Općih uvjeta zajedno sa zahtjevom za sklapanje ugovora o korištenju mreže uz priloženu odgovarajuću ispravu o vlasništvu (čl. 24. st. 1. Općih uvjeta). Kako to nasljednik evidentiranog kupca, dakle tuženik očito nije učinio, to je kao nositelj računa u spornom razdoblju i dalje ostala upisana pok. ŽŽ. Tužitelj navodi kako je nesporno da je tuženik u utuženom razdoblju preuzimao električnu energiju bez ugovora o opskrbi električnom energijom za obračunsko mjerno mjesto, odnosno tuženik je trošio električnu energiju tužitelja na način da se priključio na mrežu tužitelja, a nikada ranije nije stekao status korisnika mreže za predmetno obračunsko mjerno mjesto, dakle utvrđeno je da se radi o neovlaštenoj potrošnji električne energije. Navedeno postupanje tuženika je protupravno i smatra se neovlaštenom potrošnjom u smislu članka 93. stavak 1. alineja 5. i 6. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom.

4. Tužitelj na ročištu održanom 11. svibnja 2026. odustaje od dokaznog prijedloga da se sasluša svjedok, djelatnik tužitelja na okolnost visine obračuna potrošnje i objašnjenja visine potraživanja. Tuženik na istom ročištu navodi kako osporava da je EŽ u spornom razdoblju bila korisnik usluge tužitelja pa ističe prigovor promašene pasivne legitimacije.

5. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid i pročitao je dokumentaciju koja prileži spisu i to uvid presliku računa (str. 5-22 spisa), izvod iz poslovnih knjiga (stranica 23-24 spisa), rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Ivana Račkog iz Svetog Ivana Zeline poslovni broj O-1610/2022, UPP-OS 210/2022 od 12. listopada 2023. (stranica 25-31 spisa), Opće uvjete isporuke električne energije (stranica 32-60 spisa), Uvjete opskrbljivača HEP Elektra d.o.o. za opskrbu električnom ( stranica 61-82 spisa), Pravilnik o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (str. 83-226 spisa), izvadak iz BZP-a povijesni prikaz (str. 235-236 spisa).

6. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

7. Predmet ovog spora jest zahtjev tužitelja, kao isporučitelja električne energije, da mu tuženik, kao nasljednik iza pok. dužnika RŽ isplati temeljem izdanih računa za utrošenu električnu energiju za razdoblje od 1. lipnja 2023. do 30. studenog 2024. ukupan iznos od 37,05 EUR.

8. Među strankama u ovom postupku nije sporno da je temeljem rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Ivana Račkog iz Svetog Ivana Zeline poslovni broj O- 1610/2022, UPP-OS 210/2022 od 12. listopada 2023. dio nekretnine na kojoj se nalazi predmetno obračunsko mjerno mjesto prešlo u vlasništvo tuženika, kao ošasna imovina.

9. Među strankama u ovom postupku sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva, visina predmetnog potraživanja, pasivna legitimacija tuženika te da li je potraživanje tužitelja u zastari.

10. Uvidom u ispostavljene račune u navedenom periodu (str. 5-22 spisa) za razdoblje od 1. lipnja 2023. do 30. studenog 2024. utvrđeno je da glase na evidentiranog korisnika prema ugovornom računu broj 2200204944, te da se računi odnose na obračunsko mjerno mjesto [adresa], broj 0152620864 za kategoriju kućanstvo, tarifni model kućanstvo plavi.

11. Prema čl. 31 st. 1 Općih uvjeta u slučaju smrti fizičke osobe, fizička ili pravna osoba pravni sljednik koja je u posjedu građevine ili dijela građevine dužna je u roku od 90 dana od dana smrti fizičke osobe o tome obavijestiti operatora sustava i opskrbljivača tj. tužitelja. Prema čl. 31 st. 3 Općih uvjeta pravni sljednik krajnjeg kupca ima pravo na sklapanje novog ugovora o korištenju mreže i novog ugovora o opskrbi krajnjeg kupca nakon podmirenja dospjelih novčanih obveza za to obračunsko mjerno mjesto.

12. Odredbom članka 1. i 3. Općih uvjeta za korištenje i opskrbu električnom energijom (NN broj 104/20 i 80/21) propisano je da se odnosi između energetskih subjekata korisnika mreže uređuju ugovorom o korištenju mreže i ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca.

13. Tužitelj nije dostavio u spis dokaz da je za predmetnu nekretninu koju je tuženik naslijedio, tužitelj imao sklopljen ugovor o opskrbi sa Migles Barom za obračunsko mjerno mjesto [adresa], broj 0152620864, a također nije dokazao niti činjenicu da je tuženik bio u posjedu predmetne nekretnine. Naime, budući da iz članka 31. Općih uvjeta proizlazi da se isti primjenjuje na pravne sljednike koji se u trenutku smrti fizičke osobe nalaze u posjedu predmete nekretnine, tužitelj na kojemu je teret dokaza trebao je dokazati kako je tuženik u trenutku smrti TŽ bio u posjedu iste. Sud naglašava kako iz zk izvatka za kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zk ul br. [broj ZK uloška] (list 235-236 spisa) postoje četiri suvlasnika pa tako tuženik nije niti vlasnik predmetne nekretnine kako to ističe tužitelj u svojoj tužbi.

14. Stoga sud primjenom pravila o teretu dokazivanja propisanim člankom 221.a ZPP-a nalazi kako ne postoji osnova niti obveza tuženika za isplatu predmetnog novčanog iznosa tužitelju.

15. Obzirom da je tužbeni zahtjev već iz gore obrazloženog razloga valjalo odbiti sud se, vođen načelom ekonomičnosti postupka, proklamiranim čl. 10. ZPP-a nije upuštao u daljnju ocjenu tužiteljevih navoda i prigovora tuženika, jer ne bi doveli do promjene odluke u ovoj pravnoj stvari.

16. Kako tužitelj nije uspio u sporu, sud je osnovom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, odbio njegov zahtjev za naknadu parničnih troškova.

17. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. st 1. i čl. 164. ZPP-a. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku- odvjetniku, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023 - nastavno: "Tarifa"), a imajući u vidu zatraženi trošak i vrijednost predmeta spora pa je sukladno tome sud kao potrebne troškove za vođenje parnice tužitelju priznao trošak jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak odmjerene po Tbr. 7. toč. 9. Tarife u iznosu od 50 bod, budući da je vrijednost predmeta spora manja od 100,00 EUR, što uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 100,00 eura uvećan za PDV 25 %, što iznosi 125,00 eura. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. i III. izreke ove presude.

U Svetom Ivanu Zelini 9. lipnja 2026.

S U D A C:

Iva Raos

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i za protivnu stranku. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti se prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog bitne povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a, to jest ako je sud u povodu prigovora stranaka pogrešno odlučio da je stvarno ili mjesno nadležan. Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DN-a:

1. tužitelju, po pun.

2. tuženiku, po pun.