REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj : Gž-459/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Zlatka Pirca kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Draženke Ilak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d. OIB 26187994862, Zagreb, Jagićeva 33, kojeg zastupa UKF i drugi odvjetnici u odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Poslovni broj:P-4770/2024- 21 od 29 . listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Poslovni broj:P-4770/2024-21 od 28 . listopada 2026.

II: Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova podnesenog odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvostupanjskog suda suđeno je:

„I./ Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d. OIB 26187994862, Zagreb, Jagićeva 33, da isplati tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje OIB 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, svotu od 4.078,67 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 23.07.2024. do isplate po stopi se određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i nadoknaditi parnične troškove u roku 15 dana."

II./ Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.254,06 EUR, sa zateznom kamatom počev od 29. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

2.Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjske odluke pobija tužitelj zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1-3 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP)

2.1. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno temeljio odluku na odredbama članka 27. ZOOP već da je mjerodavni propis Zakon o mirovinskom osiguranju ze odredba članka 170. navedenog zakona , no, da iz provedenog vještačenja proizlazi da i prema ZOOP-u postoji razlika koja ukazuje na barem djelomičnu osnovanost tužbenog zahtjeva.

2.2. Predlaže da se pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3.U odgovoru na žalbu tuženik smatra da je prvostupanjski sud sud ispravno odlučio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te naložio tužitelju naknaditi parnične troškove tuženiku, da je pravilno primijenio materijalno pravo kada je u konkretnom slučaju primijenio odredbe ZOOP-a, a ne ZOMO-a kako to navodi tužitelj, obrazlažući svoj stav činjenicom da je tuženik osiguravajuće društvo koje je pasivno legitimirano temeljem police obveznog osiguranja od odgovornosti, visina štete koju tužitelj navodno trpi ima se utvrđivati sukladno članku 27. stavku 2. ZOOP-a jer isti propisuje da se stvarnom štetom u smislu članka 27. stavka 1. ZOOP—a smatra razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, a sukladno članku 27. stavku 3. ZOOP-a prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

3.1. Navodi da je sud ispravno zaključio da je za odluku u sporu mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO—u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Pozivajući se na odluke Vrhovnog suda RH, kao i Visokog trgovačkog suda i županijskih sudova zaključuje da u konkretnom parničnom postupku nema mjesta primjeni ZOMO-a, obzirom da bi navedeno predstavljalo pogrešnu primjenu materijalnog prava te bi u potpunosti bilo u suprotnosti s aktualnim pravnim shvaćanjima, pa predlaže da se odbije žalba tužitelja kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda te naloži tužitelju naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

4.Žalba nije osnovana.

5.Kako tuženik u žalbi ne navodi koju je od bitnih povreda odredaba parničnog postupka prvostupanjski sud počinio, ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda i u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, te je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti, tako da ovaj žalbeni razlog istaknut u žalbi tuženika nije osnovan.

6.Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbi također poziva tužitelj. Činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva potpuno je i pravilno utvrđeno i ono se navodima žalbe ne dovodi u sumnju tim više što žalitelj u žalbi ne ističe određene dokaze i činjenice koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga kojeg je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio pobijanu presudu.

6.1. Žalitelj u žalbi analizirajući na svoj način daje svoja utvrđenja o tome kakvo je činjenično stanje trebao utvrditi prvostupanjski sud i na kakvo je trebao primijeniti materijalno pravo no s obzirom na utvrđenja i stajališta prvostupanjskog suda takovi žalbeni navodi po ocjeni ovog suda nisu prihvatljivi te ih ovaj sud ne prihvaća.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine u visini od 50 % s osnove povrede izvan rada radu osiguraniku UK u razdoblju od 01. 07.2022.. do 30.06.2024.u ukupnom iznosu od 4.078,67 eura.

8. Nesporna je među strankama aktivna i pasivna legitimacija te nastanak štetnog događaja dana 21.10.1984. koju je skrivio osiguranik tuženika OK upravljajući vozilom reg. oznake [registarska oznaka], te je da je odgovornost osiguranika tuženika tuženik priznao u postupcima P-15169/99, predmetu P-5722/96 i predmetu P-3515/06, u koje presude je sud izvršio uvid, a također je nesporno da je temeljem rješenja tužitelja IN-688360 od 07.01.19964. priznato osiguraniku tužitelja pravo na invalidsku mirovinu zbog tjelesnog oštećenja zbog ozljeda zadobivanih u predmetnoj nezgodi, a invalidnost je uzrokovana štetnim događajem priznatim kao ozljeda izvan rada u omjeru od 50%, a što je utvrđeno i uvidom rješenje i priloženi vještački nalaz invalidske komisije tužitelja.

9.Prvostupanjski sud je stajališta da je u konkretnom slučaju mjerodavna odredba članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014. - dalje ZOOP) , pa provođenjem vještačenja i prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka kao objektivno i dano u skladu pravila struke utvrđuje da kako ukupno invalidska mirovina koja bi bila utvrđena u slučaju da je osiguranik tužitelja u mirovinu otišao u cijelosti po osnovi ozljede na radu iznosi 78.928,38 kn (SIZ MIORH je rješenjem broj IN-688360 od 27.09.1994. kojim se osiguraniku IK, rođ. **.**.1956., kod kojeg je nastao gubitak sposobnosti za rad zbog bolesti i povrede izvan rada u omjeru od 50% prema vještačkom nalazu priznaje počevši od 01.12.1993., pravo na invalidsku mirovinu u svoti od 401,93 kn mjesečno, a od 01.06.1994. 422,84 kn mjesečno), da razlika između invalidske mirovine koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku od 61.461,60 kn i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju da je osiguranik tužitelja u mirovinu otišao u cijelosti po osnovi ozljede na radu od 78.928,38 kn iznosi 17.466,78 kn/2.318,18 EUR, odnosno, invalidske mirovine koje je tužitelj isplatio svome osiguraniku su za 17.466,78 kn/2.318,18 EUR manje od izračunatih invalidskih mirovina u cijelosti s osnove ozljede na radu, bez obzira koji zakon o mirovinskom osiguranju u navedenom periodu bio na snazi, dovodi do zaključka da sukladno odredbi članka 27. stavka 3. i stavka 4. ZOOP-a tužitelju nije nastala stvarna šteta za koju jedino odgovara tuženik, osiguravajuće društvo, pa je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev

10. Materijalno pravni pristup prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

11.U konkretnom slučaju odlučna je odredba članka 27. ZOOP-a kojom je propisano. propisano:

“1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskoga ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“.

12. Prema ocjeni ovog suda, a u skladu s odredbom članka 27. stavak 1. ZOOP, društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).

13. Ako se radi o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno st. 2. i 3. čl. 27. ZOOP obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.

14.Također valja u odnosu na osnovanost osnove tužbe navesti i odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske U-I- 856/2016 od 7. veljače 2017 godine koja u dijelu odluke glasi:

„U obveznom mirovinskom osiguranju na temelju generacijske solidarnosti osiguravaju se, na načelima uzajamnosti i solidarnosti, prava za slučaj starosti i invalidnosti (za osiguranike i osobe osigurane u određenim okolnostima), te članovi obitelji osiguranika za slučaj smrti osiguranika, odnosno korisnika mirovine. Člankom 161. stavcima 1. i 2. ZOMO-a uređeno je pravo HZMO-a na naknadu štete, kada je do ostvarivanja prava i isplate davanja prema ZOMO-u došlo zbog određene štetne radnje ili propusta odgovorne osobe - štetnika (npr., ako je do ozljede na radu radnika - osiguranika došlo zbog odgovornosti poslodavca ili ako je do ozljede osiguranika došlo u prometnoj nezgodi za koju je odgovoran vozač obvezno osiguran od odgovornosti za štetu nastalu uporabom motornih vozila). To znači da je upravo štetni događaj (primjerice ozljeda osiguranika koja je u konačnici dovela do nastanka invalidnosti) razlog stjecanja prava na invalidsku mirovinu, što ima za posljedicu obvezu HZMO-a na novčano davanje osiguraniku. Tu obvezu HZMO ne bi imao da nije bilo štetnog događaja, a osiguranik bi i dalje nastavio raditi i uplaćivati doprinose do ispunjavanja uvjeta za stjecanje prava na punu starosnu mirovinu. Tako se i visina naknade štete utvrđuje prema ukupnoj svoti davanja i troškova isplaćenih iz mirovinskog osiguranja. To znači da se, prema osporenim zakonskim odredbama, visina štete utvrđuje prema kriterijima propisanima u stavku 2. članka 161. ZOMO-a. Sredstva kojima HZMO raspolaže namijenjena su isključivo za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti, a osiguravaju ih osiguranici, poslodavci, drugi obveznici plaćanja doprinosa određeni zakonom i Republika Hrvatska. Osporenim odredbama osigurava se i pažljivo postupanje s tim prikupljenim sredstvima, bez nepotrebnih rashoda, odnosno troškova mirovinskog osiguranja, što je i u općem interesu, odnosno u interesu svih sadašnjih i budućih korisnika prava iz mirovinskog osiguranja. Uravnoteženje sustava, tj. prihoda i rashoda bio je razlog zbog kojeg je zakonodavac propisao pravo HZMO-a na naknadu štete po osporenim odredbama ZOMO-a, uz odgovarajuću primjenu odredaba Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05. i 41/08.), ako nisu u suprotnosti s odredbama ZOMO-a (članak 170. ZOMO-a). Stoga se ne može govoriti o stjecanju bez osnove na strani HZMO-a, kako to smatra predlagatelj. Predlagatelj neosnovano smatra da je osporenim odredbama HZMO-a stavljen u povoljniji položaj od ostalih pravnih i fizičkih osoba. HZMO je javna ustanova koja ima javne ovlasti u rješavanju o pravima i obvezama iz mirovinskog osiguranja, odnosno obavlja poslove od interesa za Republiku Hrvatsku, a sva potraživanja s osnove naknade štete ulaze u prihode mirovinskog osiguranja (sredstva za izdatke, odnosno isplatu davanja iz mirovinskog osiguranja), te nisu prihod HZMO-a kao pravne osobe, odnosno ne ulaze u imovinu HZMO-a. Stoga je u tom smislu nemoguća usporedba s ostalim pravnim i fizičkim osobama. HZMO je kao javna ustanova samo nominalni oštećenik, a šteta se, zapravo, nadoknađuje sredstvima (fondu) mirovinskog osiguranja iz kojih se isplaćuju mirovine u Republici Hrvatskoj. Osim toga, HZMO je u svakom slučaju dužan dokazati da je šteta nastala (primjerice, da je nekome priznato novčano davanje iz mirovinskog osiguranja), visinu te štete (iznos davanja i trajanje obveze na isplatu, te eventualne troškove) i uzročno posljedičnu vezu. Stoga ni u sudskom postupku za naknadu štete HZMO nije ni na koji način privilegiran. Ustavni sud utvrdio je da osporenim člankom 161. stavkom 2. ZOMO-a nije povrijeđeno ni načelo vladavine prava, jedno od temeljnih načela ustavnog poretka Republike Hrvatske sadržano u članku 3. Ustava. Naime, osporena norma je jasna i precizna te točno određuje što sve obuhvaća naknada stvarne štete na koju HZMO ima pravo. U odnosu na prigovor da je članak 161. stavak 2. ZOMO-a suprotan članku 27. Zakona o obveznim osiguranjima o prometu, Ustavni sud ističe da nije nadležan ocjenjivati međusobnu usklađenost dva zakona. U nadležnosti je redovnih sudova koji će zakon primijeniti kao mjerodavan u konkretnom slučaju. Ukoliko bi se takva primjena smatrala arbitrarnom, moguće ju je osporavati u postupku u povodu ustavne tužbe osobe koja smatra da su joj povrijeđena ustavna prava.

15. Kako je prvostupanjski sud utvrdio na temelju provedenog financijskog vještačenja da nema stvarne štete iz članka 27. stavak 2. i 3. ZOOP-a , to i po ocjeni ovog suda ne postoje pretpostavke za prihvaćanjem tužbenog zahtjeva pa je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava donio pobijanu presudu uslijed čega se žalba ukazuje neosnovanom tako da ju je valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu kako u odluci o glavnom zahtjevu tako i u odluci o troškovima postupka koji su kako po osnovi tako i visini pravilno odmjereni.

16. Odluka o zatraženim troškovima odgovora na žalbu temelji se na odredbi članka 155. stavak 1. ZPP-a. Navedeni trošak naime, po ocjeni ovog suda nije bio neophodan za uspješno vođenje postupka.

17. Zbog iznesenog na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a presuđeno je kao u izreci.

U Slavonskom Brodu, 9. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Dubravka Šimić