Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Stalna služba u Prelogu

L, [adresa]

Poslovni broj: P-82/2024-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Čakovcu, Stalna služba u Prelogu, po sutkinji toga suda Nini Markuliji, u pravnoj stvari tužitelja LČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Nini Ružman, odvjetnici u Prelogu, protiv tuženika SČ, Červar-Porat, [adresa], s boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Golubić&Šikić u Čakovcu, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 27. travnja 2026. u nazočnosti punomoćnice tužitelja Nine Ružman, odvjetnice, zamjenice punomoćnika tuženika ŽČ, odvjetničke vježbenice, 9. lipnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja LČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o darovanju zaključen između MČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika SČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dana 18.03.2022.g., sastavljen i ovjeren po javnom bilježniku PČ iz [adresa] pod brojem OU-76/2022-1 dana 18.03.2022.g.

2. Nalaže se tuženiku SČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da iznos od 20.000,00 EUR (dvadeset tisuća eura), uvećani za zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekuće od dana otuđenja (19.06.2024.g.) pa do dana polaganja, položi u sudski polog Općinskog suda u Čakovcu za korist nasljednika pok. MČ, a koji će biti poznati nakon što se donese rješenje o rasporedu naknadno pronađene ostavinske imovine iza pok. ĐČ, u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku SČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju LČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi trošak parničnog postupka, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju LČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku SČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove postupka u iznosu od 2.000,00 eura (dvije tisuće eura) u roku od 15 dana.

r i j e š i o j e:

Utvrđuje se da je povučen dio tužbenog zahtjeva tužitelja LČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojim se nalaže uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o darovanju od 18. ožujka 2022. te kojim se nalaže na nekretnini upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest.br. 154/A/24 kuća, dvor,voćnjak od 278 čhv -a određuje uknjižba prava vlasništva na ime pok MČ uz istovremeno brisanje prava vlasništva tuženika SČ na predmetnoj nekretnini.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u podnesenoj tužbi protiv tuženika navodi kako je njihova majka GČ umrla **.**.2023. Na ostavinskoj raspravi koja se vodila iza pok. MČ kod javnog bilježnika PČ **.**.2023. tužitelj je saznao da je ista s tuženikom 18.03.2022. sklopila Ugovor o darovanju kod javnog bilježnika PČ pod br. OV-76/2022-1, a kojim ugovorom je darovala tuženiku SČ kao daroprimcu cijelu svoju nekretninu upisanu u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] čest.br. 154/A/24 kuća, dvor, voćnjak od 278 čhv-a koje je ista bila vlasnica u cijelosti. Tužiteljeva majka GČ je u vrijeme sklapanja ugovora imala 82 godine i bila je smještena u Obiteljski dom za starije i nemoćne „Ksenija“ u [adresa] zbog demencije. Naime, ista je smještena u dom 12.03.2022.g. iz razloga što bi zaboravljala osnovne stvari, primjerice primjereno se odjenuti i obući (bosa bi otišla u trgovinu), jesti redovito, zaboravljala bi gdje živi pa se nije znala vratiti kući, otišla bi u trgovinu bez novčanika, zaboravila bi otići na WC, i slično. Ista je od smrti supruga AČ **.**.2020.g. živjela sama, no protekom vremena njena demencija je uznapredovala na način da više nije bilo sigurno za njezin život i zdravlje da živi u samačkom kućanstvu, pa je stoga smještena u obiteljski dom za starije i nemoćne gdje je ista dobivala svu potrebnu njegu. Nadalje, upravo je zbog demencije pok. MČ Obiteljski dom za starije i nemoćne „Ksenija“ bio primoran napraviti ogradu obzirom da bi ista otišla iz doma bez da bi se ikome javila, a nije se znala vratiti, pa su je morali tražiti. Međutim, ista nije uzimala lijekove za liječenje simptoma demencije, tako da se demencija protekom vremena progresivno pogoršavala. Nadalje, tužitelj navodi kako je tuženik iskoristivši neukost, zavisnost i ranjivost svoje majke pok. MČ koja uslijed lošeg zdravstvenog stanja zbog demencije nije bila sposobna za donošenje odluka o raspolaganju svojom imovinom obzirom da ista nije mogla niti shvatiti značenje i pravne posljedice svojih radnji, a što istome nije moglo ostati nepoznato obzirom da se radi o njemu bliskoj osobi, naveo istu da 18.03.2022.g. sklopi Ugovor o darovanju javnog bilježnika PČ broj OU-76/2022-1, kojim ugovorom je darovala tuženiku cijelu svoju nekretninu upisanu u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest.br. 154/A/24 kuća, dvor, voćnjak od 278 čhv-a. Stoga tužitelj tvrdi kako pok. GČ pri sklapanju predmetnog Ugovora o darovanju od 18.03.2022. nije imala poslovnu sposobnost i smatra da navedeni ugovor, u smislu odredaba članka 322. u svezi s odredbama članka 276. stavka 1. ZOO -a, predstavlja ništetan pravni posao. Također, tužitelj smatra da je Ugovor o darovanju od 18.03.2022.g., uslijed ponašanja tuženika koje je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, protivan moralu društva te kao takav u smislu odredaba članka 322. u svezi s odredbom članka 4. ZOO-a predstavlja ništetan pravni posao. Kako pok. GČ nije primala mirovinu ni neki drugi prihod, njezin smještaj u dom plaćala su sva njena djeca sukladno dogovoru. Tužbenim zahtjevom tužitelj traži utvrđenje kako je ništetan Ugovor o darovanju od 18. ožujka 2022.sklopljen između MČ kao darovateljice i tuženika kao daroprimca te uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o darovanju od 18. ožujka 2022. te da se na nekretninama upisanim u z.l.ul.br. 790 k. o. [katastarska općina], čest. br. 154/A/24 kuća, dvor, voćnjak od 278 čhv-a odredi uknjižba prava vlasništva na ime pok. MČ uz istovremeno brisanje prava vlasništva tuženika.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti, podnosi prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije. Tuženik osporava sve tužiteljeve navode iz tužbe, osim da je sa svojom pokojnom majkom sklopio ugovor o darovanju te da je temeljem toga stekao vlasništvo na nekretnini. Ističe kako nije točno da je ugovor ništetan. Ugovor je javna isprava, sklopljena u obliku javnobilježničkog akta i odgovara pravoj i ozbiljnoj volji ugovaratelja. Nije točno da je ugovor o darovanju nekretnine od 18.03.2022., uslijed ponašanja tuženika koje je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, protivan moralu društva te da kao takav predstavlja ništetan pravni posao. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tužitelj se na odgovor na tužbu očitovao podneskom od 24. lipnja 2024. u kojem navodi kako osporava sve navode tuženika koji su u suprotnosti s tužiteljevim navodima.

4. Podneskom od 26. ožujka 2025. tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev na način da je povučen dio tužbenog zahtjeva kojim se traži uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja i upisa prava vlasništva na spornoj nekretnini na ime pok. MČ, obzirom je nakon utuženja tuženik otuđio nekretninu koja je predmet postupka te nadalje, uz utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju, potražuje i iznos od 20.000,00 eura sa zateznim kamatama.

5. Raspravnim rješenjem od 26. ožujka 2025. sud je sukladno čl. 191. st. 2. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP) dopustio preinaku tužbe.

6. Tijekom postupka tužitelj je ostao u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva, dok se tuženik protivio istom u cijelosti.

7. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o darovanju (listovi 6-8), Rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika PČ broj: O-1115/2023-11 od 17.11.2023. (listovi 9-11), izvadak iz zemljišnih knjiga (listovi 12-15), Ugovor o smještaju korisnika, vrstama usluga i uvjetima plaćanja izvršenih usluga (listovi 16-18), poziv za mirno rješenje spora s potvrdom o primitku (listovi 19 -20), sudska praksa (listovi 33-39), izvadak iz zemljišnih knjiga (listovi 41-43), dopis javnog bilježnika (listovi 64-66), saslušani su svjedoci LČĆ, JČ, DČ, BČ, PČ, FČ, VČ te tužitelj, pročitan je karton pacijenta (listovi 112-125, listovi 132-174) i Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Ante Bagarića od 13.1.2026.

8. Sud je odbio dokazne prijedlog saslušanja u svojstvu svjedoka HČ i EČ, sukladno odredbi čl. 299. st. 1. ZPP-a jer su isti predloženi nakon zaključenja prethodnog postupka, a iz iskaza samog tužitelja jasno proizlazi kako je saznanja o navedenim svjedocima imao prije zaključenja prethodnog postupka.

9. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

10. U čl. 2. st. 1. ZPP-a određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. ZPP -a, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog zakona da je u pa rnici svaka strana dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

11. Predmet spora jest utvrđenje ništetnim Ugovora o darovanju sklopljenog između pok. MČ i SČ od 18. ožujka 2022.

12. Nesporno je sklopljen Ugovor o darovanju između pok. UČ i SČ **.**.2022.

13. Sporno jest ima li tužitelj pravni interes za podnošenje tužbe na utvrđenje ništetnim ugovora o darovanju sklopljenog između MČ i SČ, zatim, je li pok. GČ u vrijeme sklapanja spornog ugovora o darovanju bila sposobna za rasuđivanje odnosno je li ista patila od demencije te zbog lošeg zdravstvenog stanja nije bila sposobna za donošenje odluke o raspolaganju spornom imovinom niti shvatiti značenje i pravne posljedice svojih radnji. Također, sporno jest je li se tuženik ponašao suprotno načelu savjesnosti i poštenja prilikom sklapanja spornog ugovora te je s tim u vezi u cijelosti sporna osnovanost tužbenog zahtjeva.

14. Iz Rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika PČ iz [adresa], broj:

O-1115/2023-11, UPP-OS-Čakovec-135/2023 je vidljivo kako su u ostavinskom postupku iza pok. MČ kao zakonski nasljednici proglašeni ovdje tužitelj i tuženik.

15. S obzirom na navedeno i kako je nesporno da je tužitelj sin pok. MČ i njezin zakonski nasljednik, isti ima pravni interes na podnošenje tužbe radi utvrđenja ništetnim spornog ugovora o darovanju, sukladno odredbi čl. 187. ZPP-a.

16. Iz iskaza svjedokinje LČĆ u bitnom proizlazi kako ista ravnateljica Doma za starije i nemoćne LČĆ u [adresa] te je poznavala sada pok. MČ, jer je ista bila korisnica doma otprilike dvije godine. Svjedokinja je iskazala kako joj se čini da je u dom stigla 2021. godine, bila je pokretna, ali inkontinentna, jer se prvu noć kad je došla u dom pomokrila. Ti problemi s mokrenjem su se i naknadno pojavljivali, a kasnije i problemi sa stolicom. Nadalje, svjedokinja je iskazala kako po njenom mišljenju pokojna GČ kad je stigla nije bila sposobna za rasuđivanje, jer se to vidi na osobi, a ona je prvostupnica sestrinstva te je dugi niz godina radila i u Domu za psihički bolesne osobe Orehovica gdje se nalazilo preko stotinu štićenika sa duševnim bolestima i zna prepoznati osobe s takvim poteškoćama. Papire za upis odnosno primitak pok. UČ u Dom podnio je JČ, sin pokojne MČ te je prije samog dolaska u dom nije vidjela. Na njezinoj medicinskoj dokumentaciji nije pisalo da je dementna, a ni Dom nije registriran za takve korisnike. Svjedokinja je iskazala i kako je sada pok. GČ normalno razgovarala, znala je gdje se nalazi, ali povremeno je znala pojesti tuđu hranu ili popiti tuđu kavu, povremeno dakle, otprilike jednom na dva tjedna. Jednom je otišla bez da je ikog obavijestila iz Doma, oni su je tražili, a otišla je u [adresa] gdje je ranije živjela i tada ju je u Dom vratio sin JČ. To se dogodilo jednom, misli da godinu dana nakon što je primljena u Dom. Drugih zdravstvenih tegoba nije imala, nije teže bolovala, naručivala se redovito na terapije, a na upit suda je li odlazila psihijatru i je li kad psihijatar bio u domu, svjedokinja je iskazala da nije. Redovito je primala posjete, posjećivao bi je sin JČ koji je dolazio otprilike jednom mjesečno i tada bi nekad normalno razgovarala i sve znala, a nekad bi nešto zaboravila primjerice naručila je tortu i kolače za svoj rođendan, a tada kad ju je JČ pitao hoće li biti torta i kolači, zaboravila je da je naručila i da joj je rođendan. Točno je da je Dom stavio vrata na vanjsku terasu kako pok. MČ ne bi mogla odlaziti iz Doma, a to je učinjeno zbog ranije navedene situacije kada je pok. MČ otišla bez da se ikome javila. Pok. MČ je trošila lijekove za tlak i za bolove, a druge lijekove u vrijeme kad je bila smještena u Domu nije ni trošila. Po pokojnu MČ jednom mjesečno dolazio je sin SČ i odvozio je u [adresa]. Svjedokinja je iskazala i kako joj nisu poznate okolnosti pod kojima je sklopljen sporni ugovor od darovanju između pok. MČ i SČ. Na poseban upit pun. tužitelja da pojasni zašto je smatrala da pok. MČ nije bila sposobna za rasuđivanje, svjedokinja je iskazala da to misli jer smatra da nije mogla nešto ići sama obavljati, jer ne bi razumjela što piše, primjerice neki korisnici čitaju list Međimurje, a ona ne bi razumjela što u članku piše ili ako bi pročitala brzo bi zaboravila. Dakle, ona je većinu vremena znala što radi i gdje je, a povremeno je imala trenutke kad bi zaboravila i pojela tuđu hranu i sl. Također, svjedokinja je iskazala i kako pok. MČ nije završila srednju školu niti se dalje školovala, ne zna koliko je bila pismena, zna da je listala novine i gledala slike, a ne zna je li čitala tekst. Dom Ksenija ima dvoje zaposlenih, dakle ona i još jedan zaposlenik, a imaju ukupno 9 korisnika. Kad je sada pok. GČ bila smještena u Domu, bilo je također 9 korisnika i troje zaposlenih. Uvjet za smještaj u njihov Dom nije prethodni liječnički pregled, a svaki korisnik ima svog liječnika opće prakse kojem odlazi godinama.

17. Svjedok JČ je iskazao kako je njegova majka pok. GČ bila smještena u Domu Ksenija oko jedne i pol godine, prije toga živjela je u [adresa] oko godinu dana sama, nakon smrti supruga, a prije toga je živjela s njim. Svjedok je iskazao kako je razgovarao s braćom i odlučili su je smjestiti u Dom, jer se više nije mogla dobro brinuti sama o sebi, trebalo je skuhati, oprati, a ona je već bila stara, trebalo je i ložiti u kući, a njoj je bilo teško. Smatrao je da će joj bolje biti u Domu nego samoj. Kad je odlazila u Dom bila je prisebna, u smislu da je sve znala i znala je kud ide, a kad je došla u Dom, tamo joj se stanje čak i popravilo, jer je bila vesela, šminkala se, oblačila, uređivala se i imala je tamo društvo. Svaki drugi dan tuženik i on su odlazili kod nje, dok brata LČ, ovdje tužitelja, nije bilo preko 40 godina. Jednom su ga iz Doma zvali da je otišla u [adresa], zna da je otišla za dana i pogledati svoju kuću, a kasnije je par puta čuo da je iz Doma otišla u dućan u [adresa]. Inače između [adresa] i [adresa] udaljenost je oko 500 metara. Čuo je kasnije da si je par puta otišla u dućan po sendvič, jer je stalno bila gladna, naime žalila mu se da nije zadovoljna s prehranom u Domu. Na pitanje je li pok. MČ imala kakve prihode, svjedok je iskazao da je dobivala socijalnu pomoć u iznosu od tadašnjih 900,00 kuna, to je brat SČ dizao, misli da je u početku imao punomoć, a kasnije je odlazio s majkom i te novce je tada davao njemu kao pomoć za plaćanje smještaja majke u Dom i sva ostala braća osim ovdje tužitelja LČ su mu davali novac za plaćanje smještaja. Inače na predmetnoj kući bila je hipoteka i ostao je dug banci čini mu se tadašnjih 23 tisuće kuna, ali nije siguran i tuženik ga je pitao može li on otplatiti taj kredit i zauzvrat dobiti kuću, on se s time složio, kontaktirao je i svu ostalu braću, uključujući i ovdje tužitelja, jer je on jedini bio dobar sa svima i svi su dolazili kod njega i oni su se svi složili da tuženik otplati tu hipoteku i da mu majka daruje kuću, a oni su se i svi poslije očeve smrti odrekli svojeg dijela u korist majke. Inače tuženik je jedini brinuo o n jihovim roditeljima, plaćao kredite i da njega nije bilo roditelji bi umrli prije 20 godina i njemu je bilo poznato da će tuženi s majkom sklopiti ugovor o darovanju i da će dobiti kuću, ali on s majkom o tome nije nešto posebno razgovarao. Sestra i drugi brat isto nisu dolazili nakon što su se odselili, jedino su on i tuženik brinuli o roditeljima, a najviše tuženik, jer je živio u blizini. Na poseban upit suda je li majka za vrijeme boravka u Domu i prije odlaska u Dom zaboravljala stvari, svjedok je iskazao da ne, već posljednjih mjesec ili dva kad je teško bolovala i ležala u krevetu tada je zaboravljala i teško ih raspoznavala. Na poseban upit suda svjedok je iskazao da mu je poznato da je majka koristila pelene za odrasle. Svjedok je iskazao i kako se sjeća da je jednom zaboravila na rođendan, smatrala je da joj je već prošao, ne zna je li 81. ili 82. rođendan. Trošila je terapiju za visoki tlak, a ne zna kakve je druge lijekove pila i nije odlazila psihijatru.

18. Svjedokinja DČ je iskazala kako je pok. MČ rijetko posjećivala, posljednji put vidjela ju je za posljednji rođendan u Domu, to je bilo oko 26.7.2023. i tada je u Domu bila samo taj jedan puta, a prije toga te godine za vrijeme Uskrsa pok. MČ je bila kod njih par dana. U to vrijeme kad je bila kod njih za Uskrs 2023. ona je bila pokretna, ali inkontinentna i zaboravljala je stvari, npr. stalno bi postavljala ista pitanja, nije mogla kontrolirati unos hrane odnosno najela bi se i onda bi uskoro opet bila gladna, jer je zaboravila da je jela. Ne sjeća se kad je posljednji put vidjela pok. MČ prije odlaska u Dom, niti je s njom razgovarala telefonom. Suprug joj je pričao da je kad je bila u Domu otišla u dućan i nije platila. Suprug je odlazio u posjetu , ali ne znam koliko često, jer joj nije svaki put rekao da je išao kod nje i zna da je još kad je živjela doma znala otići moliti za neke namirnice po selu, a imala bi ih u kući. Poznato joj je da je pok. uzimala neke lijekove, ali ne zna za što. Kad su je posjetili za posljednji rođendan, već je bolovala i na prvu je nije prepoznala, ali je kasnije pitala tko je i tijekom razgovora je pitala kako su njezine cure. Na poseban upit punomoćnice tužitelja koji je bio razlog smještaja u Dom, svjedokinja je iskazala da zato jer su čuli od nekog iz sela da je navodno hodala po selu bosa, odnosno bez jedne cipele i popišana, a i ranije si nije mogla ni sama skuhati i zato su suprug i ona razgovarali da ne može tako sama živjeti.

19. Svjedokinja BČ je iskazala kako je poznavala pok. MČ jer su živjele u istom selu. Nisu se posjećivale doma, ali ju je znala sresti primjerice u dućanu i sjeća se da ju je posljednji put vidjela mjesec dana prije nego je otišla u Dom, otprilike, razgovarale su normalno i inače kad bi je srela normalno bi razgovarale. Na upit suda je li je kad srela golu ili bosu ili popišanu, svjedokinja je iskazala da nikada ništa od navedenog, uvijek je bila odjevena, uredna, čista, a to sve govori za razdoblje prije nego je otišla u Dom i kad ju je posljednji put vidjela. Nadalje, svjedokinja je iskazala kako ona u Domu nije bila i nije je tamo posjećivala. Kad bi je srela u dućanu, pok. MČ je normalno kupovala i sve bi platila. Pok. MČ viđala je sigurno jednom tjedno. Svjedokinja je iskazala i kako u [adresa] imaju jedan dućan i [adresa] je selo od 100 kuća i svi se poznaju, a ona je svaki dan išla u dućan i jednom tjedno bi ondje vidjela sada pok. MČ.

20. Iz iskaza svjedoka PČ u bitnom proizlazi kako se sjeća stranaka spornog ugovora i da je netko prije sastava ugovora došao u njegov ured, donio izvadak iz zemljišne knjige te je dogovorio potpisivanje ugovora za dan 18.3.2022. Stranke ugovora su zajedno došle u njegov ured na dan 18.3.2022., on im je ugovor pročitao i protumačio, sada pok. MČ objasnio je što znači ugovor o darovanju i da tuženik kao obdarenik nema nikakvih obaveza. Utvrdio je pravu volju stranaka i tom prilikom nije primijetio da bi postojale bilo kakve ili mane volja ili kakva prisila za potpisivanje ugovora na strani sada pok. MČ. GČ je bila pokretna i nije primijetio da bi imala bilo kakvih zdravstvenih poteškoća. Na poseban upit zamjenice pun. tužitelja je li osposobljen utvrđivati je li netko sposoban za rasuđivanje, svjedok je iskazao kako nije, ali iz razgovora koji vode prije samog potpisivanja mogao bi primijetiti ako sa strankom nešto nije u redu ili da ne razumije odredbe ugovora. U svojoj praksi znao je i odbijati stranke ako bi primijetio da stranka ne razumije zašto je došla ili o čemu se radi u ugovoru. Svjedok je iskazao i da je GČ normalno potpisivala vlastoručno ugovor o darovanju.

21. Svjedok FČ je iskazao kako je pok. MČ bila njegova majka i prije odlaska u Dom za starije posjećivao ju je kod kuće redovito jednom tjedno, a nakon odlaska u Dom posjetio ju je samo jednom. Kad je majka bila u Domu, a i kad bi je posjećivao kod kuće sasvim je normalno razgovarala, u Domu mu je pričala da joj je tamo lijepo, nije nešto posebno bolovala, bila je pokretna, a nije joj poznato je li koristila kakve lijekove. Na upit suda je li mu poznato da bi majka otišla iz staračkog doma, a da se nikome ne bi javila, svjedok je iskazao kako mu to nije poznato. Svjedok je iskazao i kako nije primijetio da bi majka zaboravljala ili nešto slično. Na upit suda svjedok je iskazao kako su majku smjestili u starački dom da ne bude sama, a i inače se mogla normalno brinuti sama za sebe. Poznato mu je da je majka u staračkom domu koristila pelene za odrasle, dok kod kuće nije. Na upit suda kada je zadnji put vidio majku svjedok je iskazao da se ne može sjetiti kada je to bilo.

22. Svjedokinja VČ je iskazala kako je vlasnica trgovine u [adresa] i sada pok. MČ bila je njezina mušterija odnosno kupac. Godinama je redovito dolazila u njezinu trgovinu, sve do odlaska u Dom za starije osobe. Nekad je dolazila češće, nekad rjeđe, nije dolazila baš svaki dan. Koliko se sjeća njezinih zadnjih dolazaka, sve je bilo normalno, onako kako kod starijih osoba. Možda je pred kraj primijetila malo i demencije, primjerice kad bi vani bilo hladnije pa bi onda došla oskudnije odjevena . Na upit suda je li hodala razodjevena po selu svjedokinja je iskazala da u dućan nije nikad takva došla, a nije ni čula da bi takva hodala po selu. Nekad je kupovala više stvari, nekad skromnije, ali uvijek ono što joj je trebalo. Primjerice kad bi došla sa tadašnjih 200,00 kuna u trgovinu, ona bi je znala je u šali znala pitati "teta gdje ste naštancali novce", a ona bi tada rekla "da su joj dali sinovi S ili Ž", kako je ona zvala tuženika. Također, svjedokinja je iskazala i kako je znala doći bez novaca, jer ih onda baš ne bi imala i tada bi je predbilježila u knjigu koju je imala, uvijek bi to došla naknadno platiti primjerice kad bi dobila socijalnu pomoć koju je primala ili kad bi joj sinovi dali novce. Svjedokinja je iskazala i kako je bilo više takvih osoba u selu koje bi kupovale bez novaca, pa bi naknadno donijeli novce, primjerice kad bi im sjela mirovina jer se to najčešće radi o umirovljenicima. Isto tako, svjedokinja je iskazala i kako se nikada nije dogodilo da bi pok. MČ došla u trgovinu, a da ne bi znala po što je došla ili da ne bi znala gdje je došla. Na upit suda je li kupovala nekakve neuobičajene stvari ili količine svjedokinja je iskazala da ne, kupovala je normalne stvari i ono što joj je trebalo. Primjerice nije kupovala nekakve velike količine nečega, ali kad je imala novaca onda bi primjerice kupila skuplje hrenovke, svjedokinja bi joj rekla da ima jeftinijih, ali bi ona rekla da nema veze.

23. Tužitelj LČ je iskazao kako je svoju majku MČ posljednji put vidio u Domu za starije u 3. ili 4. mjesecu 2023., dok na sprovodu nije bio, jer se upravo u to vrijeme nalazio u Tunisu na godišnjem odmoru i ni je se mogao vratiti zbog prijevoza. Prije toga posljednji put vidio ju je u 3. ili 4. mjesecu 2021. i već tada su on i supruga primijetili da nešto nije u redu. Naime, kad su došli majka im je skuhala kavu, a nakon određenog vremena ih je opet pitala da li skuha kavu, iako su je već popili, a nakon što su otišli na groblje, ona nije znala gdje se nalazi grob njegovog oca. Kad ju je posljednji put vidio u Domu prvo ga nije prepoznala, a kasnije kad joj je rekao da je to on, onda se smirila i rekla " M, to si ti", ali i onda je krivo govorila. Na upit suda svjedok je iskazao da je s majkom komunicirao telefonskim putem prije odlaska u Dom, i to redovito godinama, iako je ona slabije čula, nekad bi se ona jav ila na telefon, a nekad nećakinje HČ i EČ. HČ i EČ su živjele tamo do 2020., a za kasnije razdoblje ne zna jesu li živjele tamo. Nadalje, tužitelj je iskazao kako ga je brat JČ 2021. zvao što će s majkom, da majka zaboravlja, da ga susjedi zovu jer hoda popišana i bosa, a on da je na terenu, zvala ga je i šogorica DČ koja je rekla da je to sve istina i onda im je on rekao da je stave u starački dom. Tužitelj je iskazao i kako je još 2021. njegova majka zaboravljala stvari i brat JČ kad ga je zvao krajem 2021. rekao je da je majka opasna, da bi mogla zapaliti kuću, jer bi primjerice stavila nešto kuhati i zaboravila bi na to, lonac bi se već zacrnio. Nakon ostavinske rasprave po majci tuženik je rekao da neće plaćati grobno mjesto i tada na blagdan Svih svetih bio je kod šogorice DČ i pitao da li zna tko plaća grob i ona mu je rekla da pita HČ da li ona možda zna, jer da je njezina kćer bila kod pok. MČ, odnosno da je živjela s njom 3 mjeseca, od 9. mjeseca 2021. do kraja godine. On je tek u siječnju 2025. zvao HČ i ona mu je rekla da je EČ živjela s njegovom majkom od rujna 2021. pa do kraja te godine, jer se majka nije mogla brinuti za sebe te mu je ispričala da ju je njegova majka po noći budila da mora ići na posao i onda nakon nekog vremena je EČ rekla da ona više tako ne može. Na upit suda tužitelj je iskazao kako on s majkom nije komunicirao od travnja 2021. do travnja 2022. kad ju je posjetio u Domu, niti ju je zvao telefonom. Nije ju zvao, jer je ionako slabije čula, ali je o njoj razgovarao u tom periodu s bratom JČ. HČ mu je, kad su razgovarali, pričala da je kod njegove majke u kući sve bilo prljavo, kad je ona dolazila kod nje, da je hodala po dvorištu bosa, primjerice bez jedne crocse i onda bi je EČ pitala gdje joj je druga crocsa, ona bi joj rekla da ima obje. Tužitelj je iskazao i kako mu je HČ isto tako rekla da je posjetila njegovu majku u Domu i da joj je majka rekla da ju je tuženik vodio u [adresa] i da je potpisala neke papire, a kad ju je pitala što je potpisala ona je rekla da ne zna. Prije 2021. nije dolazio u posjet majci za vrijeme covida-19, dakle tijekom 2020., a prije toga dolazio bi 1-2 puta godišnje, te bih joj donio nešto i dao novac. Njegovo mjesto stanovanja je od [adresa] udaljeno oko 2 sata vožnje automobilom.

24. Sud je prihvatio iskaze svjedoka JČ, BČ, PČ, FČ i VČ obzirom su isti imali relevantna saznanja o ponašanju sada pok. UČ u vremenu koje je prethodilo njezinom odlasku u Dom za starije i sklapanju spornog ugovora te koji su redovito s istom dolazili u neposredni kontakt i komunikaciju. Svjedokinja DČ iskazala kako je pok. MČ rijetko posjećivala i posljednji put ju je vidjela oko 26. srpnja 2023.., a kada je pok. MČ bila u domu za starije, dok se svjedokinja nije sjećala kada je posljednji put vidjela pok. MČ prije njezina odlaska u Dom. O ostalim okolnostima i ponašanju pok. MČ svjedokinja je iskazivala samo o saznanjima koja je imala posredno, od drugih osoba.

25. Sud nije prihvatio iskaz svjedokinje LČĆ u dijelu u kojem ista navodi kako pok. MČ ne bi bila sposobna za rasuđivanje kad bi stigla u Dom za starije, jer iz iskaza same svjedokinje proizlazi kako isto nije bilo vidljivo iz priložene medicinske dokumentacije za sada pok. MČ, niti je navedeni Dom za starije i nemoćne osobe registriran za prihvat takvih osoba, a isto tako, svjedokinja je iskazala kako pok. MČ nije posjećivala psihijatra niti je isti dolazio u Dom za starije. Prema tome, ukoliko bi pok. MČ doista imala takve poteškoće te ukoliko je ravnateljica Doma za starije smatrala kako bi pok. MČ imala psihičkih poteškoća, ista je trebala odbiti prihvat takve osobe u Dom odnosno zatražiti za istu odgovarajuću pomoć liječnika specijaliste, psihijatra.

26. Također, sud nije prihvatio kao vjerodostojan i istinit iskaz tužitelja u pogledu zdravstvenog stanja pok. MČ u vrijeme sklapanja spornog ugovora, jer iz iskaza samog tužitelja proizlazi kako s majkom, pok. MČ nije komunicirao u periodu od travnja 2021. do travnja 2022., dakle, nije je ni vidio ni pričao s istom telefonskim putem. Sva saznanja koja o zdravstvenom stanju pok. MČ ima iz navedenog perioda, pa i kasnije, su posredna, od drugih osoba.

27. Tijekom postupka provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku psihijatru izv.prof.dr.sc. NČ, dr.med. specijalisti psihijatrije radi utvrđenja je li pokojna GČ u trenutku sklapanja Ugovora o darovanju od 18. ožujka 2022. bila sposobna za rasuđivanje te je li mogla shvatiti značaj svojih postupaka i posljedica i upravljati svojom voljom.

28. Iz Nalaza i mišljenja specijalista psihijatra prof. dr. sc. Ante Bagarića od 30. prosinca 2025. proizlazi kako je očito da je pok. GČ imala kognitivne smetnje, međutim, da iste nisu nikad bile izražene u toj mjeri da bi bile registrirane kod liječnika obiteljske medicine ili da bi zbog toga bila upućena na pregled kod psihijatra (što je obavezna medicinska procedura kad su kognitivne smetnje izražene u srednjem ili teškom stupnju). Nadalje, vještak navodi kako većina svjedoka navodi da je ispitanica imala psihičke smetnje koje bi odgovarale psihoorganskom sindromu, jedan dio navedenih svjedoka označava te smetnje u srednjem ili teškom stupnju, dok drugi svjedoci navode da su kognitivne smetnje bile izražene u manjem stupnju ili čak da nisu ni postojale. Vještak navodi kako je zaključno mišljenja da ima dovoljno relevantnih podataka da može prosuditi da je pok. P imala psihičke smetnje koje se mogu najpreciznije označiti kao psihoorganski sindrom te da su te smetnje bile izražene u manjem ili srednjem stupnju. Uzimajući u obzir sve navedene podatke (bez indikacije za psihijatrijski tretman, iskazi svjedoka) te s obzirom na navedene prosudbe o pouzdanosti i snazi t ih podataka, vještak zaključuje kako nema dokaza da je pok. GČ navedeni ugovor sačinila pod utjecajem psihopatoloških fenomena, nego ga je sačinila u skladu sa svojim realnim stavovima prema osobama koje je okružuju. Izbor radnji koji nije pod utjecajem psihopatologije nije predmet forenzično psihijatrijskog vještačenja.

29. Zaključno, stalni sudski vještak prof.dr.sc. Ante Bagarić u Nalazu i mišljenju navodi kako je pok. GČ imala psihičke smetnje koje se najpreciznije mogu označiti dijagnostičkom kategorijom psihoorganski sindrom te je psihičke smetnje imala izražene u manjem ili srednjem stupnju. Prema svim dostupnim podacima, vještak prosuđuje da nisu pronađeni relevantni psihijatrijski elementi koji bi s većom razinom vjerojatnosti doveli u pitanje sposobnosti za rasuđivanje i slobodno izražavanje vlastite volje pok. tempore acti. Također, vještak navodi kako prema dostupnim podacima volja pok. MČ (opredjeljenje za tuženika) nije u suprotnosti s njihovim dotadašnjim socijalnim i emocionalnim odnosima.

30. Tužitelj je prigovorio na Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka na ročištu za glavnu raspravu održanom 27.travnja 2026. te istaknuo kako je Nalaz i mišljenje vještaka izrađen isključivo na temelju uvida u sadržaj sudskog spisa i prostim zbrajanjem i oduzimanjem iskaza svjedoka, od kojih je većina pristrano svjedočila u korist tuženika, a što da je vještaku onemogućilo izradu pravilnog Nalaza i mišljenja.

31. Tuženik nije imao primjedbe na Nalaz i mišljenje.

32. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 27. travnja 2026. stranke su se očitovale kako ne traže saslušanje vještaka i iznošenje Nalaza i mišljenja u usmenom obliku, stoga sud, uzimajući u obzir isto, kao i okolnost da sud primjedbe tužitelja smatra paušalnim i neargumentiranim, nije saslušavao stalnog sudskog vještaka usmeno na ročištu.

33. Sud je prihvatio Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prof.dr.sc. Ante Bagarića kao vjerodostojan, objektivan i izrađen sukladno svim pravilima struke, naime, vještak je prilikom izrade nalaza imao na raspolaganju medicinski karton pok. UČ, kao i cjelokupni spis, dakle, uzimao je u obzir i iskaze svih saslušanih svjedoka.

34. Sukladno odredbi čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

35. Također, odredbom čl. 276. st. 1. ZOO-a propisano je kako je za sklapanje pravovaljanog ugovora potrebno da ugovaratelj ima poslovnu sposobnost koja se zahtijeva za sklapanje toga ugovora.

36. S obzirom na ranije navedena utvrđenja, sud zaključuje kako je pok. GČ u trenutku sklapanja spornog Ugovora o darovanju bila poslovna sposobna i sposobna za rasuđivanje te slobodno izražavanje vlastite volje. Također, sud nije utvrdio da bi postojali drugi elementi ništetnosti spornog Ugovora iz čl. 322. st. 1. ZOO- a odnosno nije utvrdio da bi tuženik postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja, niti da bi Ugovor bio protivan moralu, prisilnim propisima ili Ustavu Republike Hrvatske.

37. Kako je sud utvrdio da ne postoje elementi ništetnosti spornog Ugovora o darovanju, stoga utvrđuje kako nije osnovan ni dio tužbenog zahtjeva radi isplate iznosa od 20.000,00 eura na ime otuđenja nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kojom je tuženik raspolagao nakon utuženja u ovoj pravnoj stvari, a koja je predmet spornog Ugovora o darovanju.

38. Slijedom svega iznesenog sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te je presuđeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

39. Odluka o troškovima temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a te s obzirom da je tuženik u cijelosti uspio u sporu, tužitelj je dužan tuženiku naknaditi priznate troškove postupka u cijelosti.

40. Troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, dalje: Tarifa) te su tuženiku priznati trošak sastava odgovora na tužbu od 17. svibnja 2024. u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, sastava žalbe od 7. kolovoza 2024. u iznosu od 100,00 eura sukladno Tbr. 10. toč. 4 Tarife, zastupanja na ročištima 18. rujna 2024., 27. studenog 2024., 15. siječnja 2025., 26. ožujka 2025., 27. travnja 2026. u iznosu od 200,00 eura za svaku radnju sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife , sastava podneska od 6. veljače 2026. u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife , zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife, pripadajući pdv po stopi od 25% u iznosu od 400,00 eura, dakle, sveukupno u iznosu od 2.000,00 eura.

41. S obzirom na sve izneseno, riješeno je kao u izreci.

Prelog, 9. lipnja 2026.

Sutkinja:

Nina Markulija

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku presude, nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u tri primjerka.

O tome obavijest:

1. Tužitelj po punomoćnici

2. Tuženik po punomoćnicima