Poslovni broj: Us I-652/2025-8
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja GE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Zagreb, Margaretska 3., OIB: 02958272670, zastupan po opunomoćenici (zaposlenici tuženika) FE, radi priznavanja prava na naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 14. svibnja 2026., u prisutnosti opunomoćenice tuženika , a u odsutnosti tužitelja, dana 9. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, Klasa: UP/II- 502-04/25-01/24, Urbroj: 338-01-06-05-25-04 od 10. ožujka 2025.
Obrazloženje
1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-502-04/25-01/24, Urbroj: 338- 01-06-05-25-04 od 10. ožujka 2025. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Klasa: UP/I-502-03/24-03/12, Urbroj: 338-17-02- 01-25-6 od 7. siječnja 2025. (dalje: prvostupanjsko rješenje), a kojim rješenjem se točkom I. izreke tužitelju ne priznaje pravo na naknadu plaće u iznosu od 100% od osnovice za naknadu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti dijagnoze Posttraumatski stresni poremećaj (F43.1) kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu započete 9. rujna 2021. na teret sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Točkom II. izreke je određeno da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.
2.Pravodobno podnesenom tužbom ovome sudu tužitelj pobija navedeno drugostupanjsko rješenje te isto dijelom citira i izražava nezadovoljstvo utvrđenjem da se dg. 43.1 PTSP i privremena nesposobnost za rad ne mogu uzročno posljedično povezati samo i isključivo sa njegovim sudjelovanjem u Domovinskom ratu. U tužbi se naime ističe da je tužitelj u Domovinski rat stupio potpuno zdrav, a što da se može vidjeti iz njegova zdravstvenog kartona, odnosno nije imao nikakvih psihičkih smetnji, što da nije niti sporno. Priložena medicinska dokumentacija, pobliže navedena u Nalazu da govori o psihičkim smetnjama tužitelja u vidu opisanih dijagnoza. Ratni put tužitelja da je izdan u zakonskom propisanom postupku i iz njega da je razvidno vremensko razdoblje sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu, uz napomenu da je tužitelj kao pripadnik predmetnih postrojbi sudjelovao u obrani neovisnosti teritorijalne cjelovitosti, odnosno suvereniteta RH. Navedene postrojbe (a samim time i tužitelj kao njen pripadnik) da su izvršavale zadaće na crti bojišnice i na osiguranju istih, te da su bile (dakle i tužitelj kao njen pripadnik) izložene djelovanjima neprijatelja. Tužitelj da se u više navrata nalazio u situacijama izravne životne ugroze za vrijeme sudjelovanja u Domovinskom ratu. Iz osobne anamneze i medicinske dokumentacije da je razvidno da je tužitelj prve psihičke smetnje koje odgovaraju simptomima PTSP -a osjetio već tijekom rata a po razvojačenju da nikome nije govorio o istima, da se zaposlio na poslovima na kojima i danas radi, da je odbijao tražiti psihijatrijsku pomoć zbog straha od gubitka radne sposobnosti i srama od stigme duševnim poremećajem. Isti da ništa nije tražio od države već da se želio skrbiti o sebi i svojoj obitelji. To da je ujedno odgovor zbog čega tužitelj nema medicinske dokumentacije odmah nakon završetka Domovinskog rata. Nadležno LP prvog tijela i tuženika da nije moglo ničim dovesti u sumnju uzročno-posljedičnu vezu između bolesti tužitelja - PTSP i njegovog sudjelovanja u Domovinskom ratu, kada je ta uzročna veza već ranije potvrđena u postupku priznavanja statusa HRVI iz Domovinskog rata temeljem bolesti PTSP-a, a tužitelj da je na bolovanju isključivo zbog bolesti PTSP. Nadležno LP prvog tijela i tuženika da nema nikakvih razloga niti pravnog osnova da dovodi u sumnju ranija utvrđenja nadležnih tijela u postupku priznavanja statusa HRVI iz Domovinskog rata, odnosno da je bolest PTSP isključiva i neposredna posljedica sudjelovanja žalitelja u Domovinskom ratu, iako se ona u ovom trenutku cijeni sa < 20%. Kod tužitelja da se nedvojbeno radi o bolestima koje imaju svoj uzrok u Domovinskom ratu, a što da navodi na zaključak da nema nikakve zapreke da se bolest PTSP (F43.1) prizna kao posljedica sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu, a čime da isti onda ima i pravo na naknadu plaće 100% od osnovice, temeljem odredbe članka 39. st. 1. t. 9. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Prvo tijelo i tuženik da nije ničim dokazalo suprotno, odnosno da nije dokazalo, ako već smatra da PTSP nije u uzročno- posljedičnoj vezi sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu, koje to bolesti utječu na njegovu radnu (ne)sposobnost, a nemaju veze sa njegovim sudjelovanjem u Domovinskom ratu. U konkretnom slučaju da se radi o međusobnom uzročno posljedičnom slijedu činjenica koje da imaju ukupno rezultat da je PTSP posljedica sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu. Slijedom navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se osporavano drugostupanjsko rješenje poništi i predmet vra ti tuženiku na ponovni postupak.
3.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe da je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo, a čime da je posljedično utuženo rješenje na zakonu osnovano. Nadalje se tuženik poziva na mjerodavne odredbe Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 80/13, 137/13 98/19, 33/23 – dalje ZoZO) te ponavlja razloge obrazloženja osporavanog rješenja. Smatra da je pobijano rješenje na zakonu osnovano te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.
4.Tužitelj se u podnesku zaprimljenim kod ovoga suda dana 9. kolovoza 2025. očitovao na tuženikov odgovor na tužbu navodeći da u cijelosti ostaje kod navoda iz tužbe te je ustrajao u prijedlogu za izvođenjem dokaza medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku na okolnosti da je bolest PTSP (F3.1) neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.
5.U sporu je održavanjem rasprave i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 - dalje: ZUS).
6.Tužitelj je na ročištu za raspravu održanom dana 6. ožujka 2026. ostao pri navodima iz tužbe te prijedlogu da se provede dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku specijalisti psihijatru na sporne okolnosti koje su pobliže navedene u tužbi.
7.Na ročište za raspravu održano dana 14. svibnja 2026. tužitelj nije pristupio iako uredno pozvan, a svoj izostanak nije opravdao. Stoga je ročište za raspravu održano u odsutnosti istog.
8.Tuženik je po svojoj opunomoćenici na ročištima za raspravu ostao pri navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja.
9.Sud je izveo dokaze čitanjem cjelokupne dokumentacije sadržane u spisu ovog upravnog spora te u spisu tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu. Sud je odustao od izvođenja dokaza medicinskim vještačenjem obzirom da tužitelj nije predujmio troškove vještačenja. Ovaj sud nije smatrao potrebnim saslušavati stranke spora odnosno tužitelja iz razloga koji će se navesti u obrazloženju ove presude.
Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.
10.Tužitel,j a ni tuženik nisu zatražili niti popisali troškove ovog upravnog spora.
11.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
12.Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporavanog drugostupanjskog rješenja.
13.Među strankama je sporno utvrđeno činjenično stanje, a time i primjena materijalnog prava, odnosno sporno je da li je privremena nesposobnosti za rad tužitelja od 09. rujna 2021. pa nadalje neposredna posljedica sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu.
14.Odredbom članka 38. stavak 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj 80/13 137/13, 98/19 33/23 – dalje ZOZO) propisano je da pravo na naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti, odnosno spriječenosti za rad radi korištenja zdravstvene zaštite, odnosno drugih okolnosti iz članka 39. Zakona pripada osiguranicima iz članka 7. stavka 1. točke 1. do 4, točaka 6., 8., 9., 20. i 25 Zakona. Prema stavku 2. istog članka pod privremenom nesposobnosti iz stavka 1. ovog članka, za vrijeme kojeg osiguraniku pripada pravo na naknadu plaće u smislu ovoga Zakona smatra se odsutnost s rada zbog bolesti ili ozljede, odnosno drugih okolnosti utvrđenih člankom 39. Zakona radi kojih je osiguranik spriječen izvršavati svoju obvezu rada u skladu s ugovorom o radu, drugim ugovorom ili aktom.
15.Prema članku 39. točki 9. ZoZO pravo na naknadu plaće pripada osiguraniku u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, odnosno drugih okolnosti utvrđenih ovim Zakonom, ako je privremeno nesposoban za rad zbog rane, ozljede ili bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu
16.Člankom 52. stavkom 1. ZoZO propisano je da osiguranik ima pravo na teret sredstava Zavoda, odnosno državnog proračuna ostvariti pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti iz članka 39. točaka 1, do 5. te točaka 9., 10. i 11. ovoga Zakona, počevši od prvoga dana utvrđene privremene nesposobnosti u maksimalnom trajanju od 18 mjeseci po istoj dijagnozi bolesti, bez prekida, u visini utvrđenoj u skladu s ovim Zakonom i općim aktima Zavoda. Prema stavku 2. istog članka nakon isteka roka iz stavka 1. ovoga članka osiguranik ostvaruje pravo na naknadu plaće u iznosu 50% zadnje isplaćene naknade plaće na ime te privremene nesposobnosti dok za privremenu nesposobnost postoji medicinska indikacija.
17.Člankom 55. stavkom 2. točkom 1. ZOZO propisano je da naknada plaće iznosi 100% od osnovice za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti zbog rane, ozljede ili bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.
18.Odredbom članka 12. stavkom 5. Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje („Narodne novine“ broj 8/15, 17/15, 41/15, 104/17, 34/18, 63/22 - dalje: Pravilnik) propisano je da nalaz, mišljenje i ocjenu u slučajevima iz stavka 1., 3. i 4. ovoga članka liječničko povjerenstvo daje na osnovi medicinske dokumentacije ugovorne zdravstvene ustanove, odnosno ugovornog zdravstvenog radnika privatne prakse, odnosno medicinske dokumentacije inozemne zdravstvene ustanove, odnosno inozemne ordinacije privatne prakse, što ne isključuje pravo liječničkog povjerenstva da obavi pregled osigurane osobe ako je potreban zbog utvrđivanja zdravstvenog stanja i davanja ocjene, osim u slučaju iz stavka 1. točke 3. (utvrđivanju prestanka privremene nesposobnosti za rad osiguranika) ovoga članka kada je pregled osiguranika obvezan.
19.Prema članku 19. stavku 3. istog Pravilnika, nalaz, mišljenje i ocjenu liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda daje na osnovi medicinske dokumentacije ugovorne zdravstvene ustanove, odnosno ugovornog zdravstvenog radnika privatne prakse, na osnovi medicinske dokumentacije inozemne zdravstvene ustanove, odnosno inozemne ordinacije privatne prakse te druge relevantne dokumentacije, a na tiskanici koju posebnom odlukom propisuje ravnatelj Zavoda.
20.Iz podataka spisa predmeta upravnog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu je razvidno te među strankama nije sporno:
-da je predmetni upravni postupak pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja od 22. kolovoza 2024. kojim traži priznavanje prava na naknadu plaće u iznosu od 100% od osnovice za vrijeme privremene radne nesposobnosti kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom od 9. rujna 2021. godine po dijagnozi prema MKB-10 klasifikaciji: F43.1.
-da je tužitelj od 01. travnja 2020. obvezno zdravstveno osiguran kao osoba u radnom odnosu;
-da je tužitelj hrvatski branitelj iz Domovinskog rata koji je sudjelovao u obrani Republike Hrvatske ukupno 212 dana u borbenom sektoru;
-da je iz ratnog puta od 11. studenog 2010. razvidno da je tužitelj bio pripadnik u ukinutoj VP 2148 Sinj (126 brigada HV) u razdoblju od 19. siječnja 1992. do 21. ožujka 1992. te od 19. siječnja 1993. do 16. lipnja 1993., da je kao pripadnik navedene postrojbe organizirano sudjelovao u obrani neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske, da je objektivno bio izložen različitim egzistencijalno ugrožavajućim situacijama što rat kao oružani sukob sam o sebi nosi, da je navedena postrojba izvršavala bojne zadaće na crti bojišnice i na osiguranju istih te da je bila izložena djelovanjima neprijatelja (otvaranjem paljbe iz pješačkog, topničkog i raketnog naoružanja) po njenim položajima;
-da je u upravnom postupku vođenom pred Upravnim odjelom za hrvatske branitelje, civilnu zaštitu i ljudska prava Splitsko-dalmatinske županije nalazom i mišljenjem nadležnog liječničkog povjerenstva od 15. svibnja 2024. utvrđeno da kod tužitelja postoji bolest koja se uzima kao osnova za priznavanje postotka oštećenja organizma i to PTSP te da oštećenje organizma iznosi manje od 20%;
-da je povodom zahtjeva tužitelja prvostupanjsko tijelo pribavilo nalaz mišljenje i ocjenu liječničkog povjerenstva Regionalnog ureda Split od 27. prosinca 2024. kojom je u bitnome utvrđeno da se sadašnje stanje označeno kao Posttraumatski stresni poremećaj (F43.1) ne može, prvenstveno zbog utjecaja više stresogenih faktora (posebno trauma iz 2006.) i velike vremenske distance pojavnosti od rata, dovesti u isključivu i neposrednu uzročno-posljedičnu vezu sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu;
-da temeljem navedene ocjene liječničkog povjerenstva prvostupanjskim rješenjem tužitelju nije priznato traženo pravo, a kako je to pobliže navedeno u izreci tog rješenja;
-da je tužitelj na to prvostupanjsko rješenje izjavio žalbu (koja u bitnome odgovara navodima predmetne tužbe) a povodom koje žalbe je tuženik u drugostupanjskom postupku temeljem odredbe članka 19. Pravilnika zatražio donošenje stručno-medicinskog mišljenja liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda;
-da je liječničko povjerenstvo Zavoda u svom nalazu, mišljenju i ocjeni od 6. ožujka 2025., nakon uvida u priloženu dokumentaciju, utvrdilo da se dg. F43.1. Posttraumatskî stresni događaj i privremena radna nesposobnost od 9. rujna 2021. godine ne mogu uzročno-posljedično povezati samo i isključivo sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu jer privremena nesposobnost za rad nije kod istog dominantno, jedino i isključivo uzrokovana ratnim traumama. Navodi se da su psihičke tegobe kod tužitelja zasigurno teške, ali nisu isključivo i jedino posljedica ratnih trauma, već su potaknute drugim okolnostima koje je doživio u civilnom životu te nisu isključiva posljedica simptoma iz kruga PTSP-a vezanih uz ratna stradavanja, uz napomenu da HRV od 20% u pravilu ne utječe na privremenu nesposobnost za rad;
-da je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja osporavanim drugostupanjskim rješenjem žalba tužitelja odbijena te potvrđena pravilnost prvostupanjskog rješenja.
21.Tužitelj u tužbi i tijekom spora u suštini izražava nezadovoljstvo nalazom, mišljenjem i ocjenom prvostupanjskog i drugostupanjskog liječničkog povjerenstva.
22.Tužitelj je predložio da se na sporne okolnosti da je bolest PTSP (F3.1) neposredna posljedica njegova sudjelovanja u Domovinskom ratu predložio da se provede dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku specijalisti psihijatru. Ovaj prijedlog tužitelja je raspravnim rješenjem od 6. ožujka 2026. usvojen te je naloženo tužitelju da u roku od 15 dana, računajući od tog dana, predujmi troškove predloženog vještačenja te je ujedno upozoren da će se odustati od izvođenja tog dokaza ukoliko u ostavljenom roku ne postupi po nalogu suda. Međutim, tužitelj u ostavljenom roku a ni do ročišta za raspravu održanog dana 14. svibnja 2026. nije predujmio troškove vještačenja niti je pristupio na navedeno ročište za raspravu iako uredno pozvan a svoj izostanak nije opravdao. Stoga je sud odustao od izvođenja dokaza medicinskim vještačenjem. Ovaj sud nije smatrao potrebnim saslušavati stranke spora odnosno tužitelja na sporne okolnosti obzirom da su ovdje sporne činjenice stručno medicinske naravi o kojima tužitelj nema stručnih znanja.
23.Naime, suprotno navodima tužitelja iz podataka spisa je razvidno da su predmetni nalazi i mišljenja prvostupanjskog i drugostupanjskog liječničkog povjerenstva donesena temeljem medicinske dokumentacije i druge dokumentacije koja prileži spisu tuženog tijela. Utvrđeno je da se dg. F43.1. Posttraumatskî stresni događaj i privremena radna nesposobnost od 9. rujna 2021. godine ne mogu uzročno - posljedično povezati samo i isključivo sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu već da su potaknute i drugim okolnostima koje je doživio u civilnom životu te nisu isključiva posljedica simptoma iz kruga PTSP-a vezanih uz ratna stradavanja te da HRVI od 20% u pravilu ne utječe na privremenu nesposobnost za rad.
24.Polazeći od svih prednjih utvrđenja, te citiranih odredbi ZoZO i Pravilnika, ovaj sud nije imao razloga ne pokloniti vjeru gore navedenim nalazima, mišljenjima ocjenama prvostupanjskog i drugostupanjskog liječničkog povjerenstva, da bolest PTSP (F43.1) nije u uzročno posljedičnoj vezi sa sudjelovanjem istoga u Domovinskom ratu. Nalaz, ocjena i mišljenje liječničkih povjerenstava je, po ocjeni ovoga suda, mogao poslužiti tuženiku za donošenje zakonitog rješenja jer su doneseni sukladno mjerodavnim odredbama ZoZO i Pravilnika, ista su stručno i detaljno obrazložena, izrađena su sukladno pravilima struke te su u suglasju sa medicinskom i drugom dokumentacijom u spisu tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu. Pri svemu navedenom valja cijeniti i okolnost da tužitelj nije osnovano osporio stručno-medicinska utvrđenja na kojima je utemeljeno osporavano drugostupanjsko rješenje.
25.U izloženim okolnostima osporavano drugostupanjsko rješenje tuženika, kao i prvostupanjskog tijela, je zakonito. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog drugostupanjskog rješenja nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, utvrđene su sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje ove upravne stvari uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Navodi tužitelja nisu s uspjehom osporili zakonitost ni pravilnost osporavanog rješenja niti su isti od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari.
26.Kako nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, na koje sud pazi po službenoj dužnosti, to je, slijedom svega navedenog na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja valjalo kao neosnovan odbiti odnosno odlučiti kao u izreci ove presude.
U Splitu, 9. lipnja 2026.
S U D A C
Marica Goreta
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave.
DNA:
-tužitelju,
-tuženiku,
-u spis.
