Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž Ovr -120/2026-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Maji Skorić, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja GRAD RIJEKA, Korzo 16, OIB: 54382731928, zastupan po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Danijela Kovačić i Jasenka Perković iz Rijeke, Ivana Dežmana 10/I, protiv ovršenika 1. NE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. VE, odsutna i nepoznatog boravišta, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci pod brojem Ovr-743/2025 od dana 15. srpnja 2025. godine, dana 9. lipnja 2026. godine

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba ovrhovoditelja, te se ukida rješenje Općinskog suda u Rijeci pod brojem Ovr-743/2025 od dana 15. srpnja 2025. godine i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. Odluku o trošku žalbenog postupka donijet će prvostupanjski sud.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"I. Obustavlja se ovršni postupak u ovoj ovršno pravnoj stvari, te se ukidaju sve do sada provedene ovršne radnje.

II. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda, da po pravomoćnosti ovog rješenja izvrši upis brisanja svih zabilježbi vezanih za predmete posl. br. Ovr- 743/2025".

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio ovrhovoditelj pobijajući ga zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje u skladu sa žalbenim navodima, uz naknadu troška, uključujući i zatraženi trošak žalbenog postupka, podredno, da ukine pobijano rješenje i predmet vati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu uz naknadu prouzročenog troška.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je ovrha prema ovršenicima ad 1. i ad 2. kao suvlasnicima svaki za po ½, predložena na temelju ovršne isprave – presude Općinskog suda u Rijeci broj P-1474/2022-27 od dana 24. siječnja 2025. godine kojom je prihvaćen kao osnovan zahtjev hipotekarne tužbe ovrhovoditelja kao tužitelja radi namirenja tražbine u iznosu od 4.461,61 eur sa zateznima kamatama namirenjem iz založene stvari na nekretnini – stan u zgradi na adresi [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] kao 10. suvlasnički dio sa neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-10) trosoban stan br. 1 u suterenu, površine 67,54 m2, prodajom te nekretnine, a koja je predmet ovog ovršnog postupka.

6. Naime, iz razloga pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud obustavio ovršni postupak i ukinuo sve provedene radnje, te naložio zemljišnoknjižnom sudu brisanje svih zabilježbi u vezi ovog postupka, po pravomoćnosti rješenja, nalazeći da prijedlog za ovrhu nije osnovan, jer glavnica tražbine da ne prelazi iznos od 5.300,00 eura, te da bi u konkretnom slučaju prodajom predmetne nekretnine bila narušena pravična ravnoteža između interesa ovršenika i ovrhovoditelja, slijedom čega da nisu ispunjeni uvjeti sadržani u odredbi članka 80. b OZ za određivanje ovrhe na nekretnini ovršenika.

7. Predmet postupka je provedba ovrhe radi namirenja novčane tražbine utvrđene ovršnom ispravom i to presudom Općinskog suda u Rijeci broj P-1474/2022- 27 od dana 24. siječnja 2025. godine koja je donesena prema ovršenicima kao tuženicima i suvlasnicima predmetne nekretnine.

8. Odredbom članka 80.b stavak 1. OZ propisano je da će sud prijedlog za ovrhu na nekretnini odbiti ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži ne prelazi iznos od 5.300,00 eura, osim ako je prijedlog podnesen radi prisilnog ostvarenja tražbine radi zakonskog uzdržavanja ili tražbine radi naknade štete uzrokovane kaznenim djelom.

9. Suprotno pogrešnom stanovištu prvostupanjskog suda, ovrhu je moguće odrediti u slučaju kad ovrhovoditelj zahtijeva ovrhu na temelju ovršne isprave - presude protiv založnog dužnika kojom je određeno da je tuženik dužan trpjeti namirenje tražbine u iznosu manjem od 5.300,00 eura iz vrijednosti založene nekretnine sudskom prodajom nekretnine, ukoliko je dragovoljno založno pravo na nekretnini koja je predmet ovrhe zasnovano na osnovi Ugovora sklopljenog dana 12. lipnja 1996. godine temeljem Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine" broj 42/92, 69/92, 87/92, 25/93, 48/93, 2/94, 44/94, 47/94, 58/95, 102/95 i 11/96) sa prednikom ovršenika, kupcem BE, koji sadrži izjavu kupca kojom dozvoljava uknjižbu založnog prava u korist prodavatelja, te kojeg su naslijedili ovršenici i tako stekli položaj hipotekarnog dužnika u odnosu na ovrhovoditelja kao hipotekarnog vjerovnika (članak 297. stavak 1. i članak 336. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, „Narodne novine" broj 81/15- pročišćeni tekst i 94/17, dalje: ZV) – a kako bi to proizlazilo iz pravomoćne ovršne isprave.

10. Ovo stoga jer je svrha klauzule o osiguranju novčane tražbine, iz Ugovora o otkupu stana na kojem postoji stanarsko pravo, uknjižbom založnog prava u korist prodavatelja - ovrhovoditelja, zasnovati dobrovoljno založno pravo na nekretnini, na temelju nespornog očitovanja volje zalogodavca - da svoju nekretninu optereti založnim pravom upravo radi osiguranja određene i navedenim pravnim poslom konkretizirane tražbine ovrhovoditelja (s naslova kupoprodajne cijene stana s ugovorenom obročnom otplatom iste), te za slučaj neisplate dužne tražbine , omogućiti provedbu ovrhe na nekretnini na zakonom propisani način, pa u situaciji kada je na nekretnini dobrovoljno upisano založno pravo, ne bi bilo mjesta primjeni odredbe članka 80.b OZ.

11. U tom pravcu, ovaj drugostupanjski sud u odnosu na primjenu odredbe članka 80.b. OZ u situaciji dobrovoljno upisanog založnog prava, u cijelosti prihvaća pravno stanovište Vrhovnog suda Republike Hrvatske u rješenju pod brojem Rev- 695/2022-2 od 7. veljače 2023. godine, kao i razloge obrazloženja te odluke: "11. Kao što je već navedeno u obrazloženju rješenja ovog suda o prijedlogu za dopuštenje revizije, u odluci ZE protiv Republike Hrvatske je uz ostalo navedeno da se založni dužnik ne može pozivati na ograničenja ovrhe u slučaju dragovoljnog zasnivanja založnog prava na nekretnini radi osiguranja novčane tražbine, time da to shvaćanje glasi:

„32. Podnositelj je u ovom predmetu prigovarao da je isplata njegovog duga bila izvršena prodajom njegovog doma. Sud napominje da je podnositelj dragovoljno koristio svoj dom kao instrument osiguranja kredita. Na taj način, podnositelj je pristao da, u slučaju neisplate, vjerovnik može naplatiti dug prodajom njegove kuće.

33. (…) Podnositelj je stoga morao biti svjestan da će kuća biti prodana radi isplate nepodmirenih dugovanja, ukoliko ih ne otplati.

34. Prodaja podnositeljeve kuće u ovršnom postupku bila je posljedica neispunjavanja njegovih ugovornih obveza. Štoviše, to je bila posljedica na koju je izričito pristao.

35. Stoga se može zaključiti da je podnositelj pristao i prihvatio da će se isplata njegovog nepodmirenog duga izvršiti prodajom njegove kuće. U skladu s navedenim, ovaj dio zahtjeva je očigledno neosnovan te mora biti odbačen u skladu sa čl. 35. st. 3.(a) i 4. Konvencije.“

12. Nadalje, Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci broj U-III-2930/2019 od 14. studenog 2019. naveo: „...podnositelji su dragovoljno koristili predmetnu nekretninu kao instrument osiguranja kredita te su na taj način izričito pristali da banka svoju tražbinu može namiriti prodajom založene nekretnine. Iz provedenog postupka ne proizlazi da bi podnositelji pred redovnim sudovima pokrenuli postupak radi ispitivanja ugovora o kreditu na temelju kojega je doneseno rješenje o ovrsi pa se može zaključiti da su slobodno sklopili taj ugovor i pristali da se kredit osigura njihovom nekretninom kao instrumentom osiguranja te da su bili svjesni mogućnosti pokretanja ovršnog postupka ukoliko taj kredit ne otplate.“

13. I u odluci Europskog suda za ljudska prava Vrzić protiv Hrvatske od 12. srpnja 2016. (zahtjev br. 43777/13) se navodi: „ESLJP nije našao nerazmjernost“ kako su podnositelji zahtjeva dobrovoljno koristili svoj dom kao osiguranje za zajam … izričito pristali da ukoliko … ne otplate nenamirena potraživanja … zajmodavci imaju pravo tražiti naplatu u ovršnom postupku prodajom njihove kuće … nisu osporili niti jedan ugovor o zajmu pred nacionalnim sudovima u odgovarajućim postupcima … mogli su pokrenuti postupak tražeći da se ugovor proglasi ništetnim ili da se poništi …“.

12. Slijedom navedenog, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i posljedično tome pogrešne primjene materijalnog prava, odredbe članka 80.b OZ, trebalo je prihvatiti žalbu ovrhovoditelja i pobijano rješenje ukinuti, da bi, nakon što ocijeni priložene dokaze (na listu 7-25 spisa), posebno zemljišnoknjižni izvadak i postojeću zabilježbu postupka ovrhe pod brojem Ovr-3327/2007 na predmetom stanu, te ispita sve pretpostavke potrebne za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu u konkretnom slučaju, prvostupanjski sud bio u mogućnosti o prijedlogu za ovrhu donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.

13. Odluka o trošku žalbenog postupka, temelji se na odredbi članka 14. stavak 7. OZ.

U Šibeniku, 9. lipnja 2026. godine

S U T K I NJ A

Maja Skorić