Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-406/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, kao predsjednika vijeća, Dubravke Ćurko Ventrić, članice vijeća i suca izvjestitelja i Ljudevita Zoričića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TB, (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], zastupanog po punomoćniku Josipu Popariću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. (OIB 87939104217), Jurišićeva ulica 4, zastupanog po punomoćniku Ivi Šućuru, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj P-70/2025-33 od 3. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2026. godine

p r e s u d i o i r i j e š i o j e

I Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj P-70/2025-33 od 3. veljače 2026.

II Uvažava se žalba tužitelja te se, pored već dosuđenih troškova postupka u od 2.462,50 Eur, nalaže tuženiku, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju daljnji trošak od 125,00 Eur sa zateznim kamatama, tekućim od 3. veljače 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbe u iznosu 37,89 Eur. IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe i odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju 892,92 Eur (toč.I), te 2.894,21 Eur (toč.II), sve sa zateznim kamatama od plaćanja svakog pojedinog iznosa do isplate kako je specificirano u presudi, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu od 2.462,50 Eur sa zateznim kamatama od 3. veljače 2026. do isplate.

2. Tuženik pobija presudu iz svih zakonskih razloga predviđenih odredbama čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP). Predlaže preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te naložiti tužitelju naknaditi mu troškove postupka, uključivo i žalbe.

3. Tužitelj pobija presudu u odluci o troškovima postupka zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primijene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. i 3. ZPP. Traži trošak žalbe.

4. Tuženik odgovorom osporava žalbene navode tužitelja i traži naknadu troška odgovora na žalbu.

5. Na žalbu tuženika nije odgovoreno.

6. Žalba tuženika nije osnovana, dok žalba tužitelja je.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate preplaćenih iznosa temeljem ugovora o kreditu, po osnovi ništetnih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, sve s pripadajućim zateznim kamatama.

8. Prvostupanjski je sud u postupku utvrdio:

-da je tužitelj, kao korisnik kredita s prednikom tuženika, Volksbankom d.d., kao kreditorom, 18. prosinca 2006. sklopio ugovor o kreditu vezan za valutu CHF, kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu od 23.006,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate kredita, da je ugovorena redovna kamatna stopa po stopi promjenjivoj sukladno Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora, koja je na dan sklapanja ugovora iznosila d 5,10% godišnje, te da je kredit otplaćen;

-da je tužitelj predmetni ugovor sklopio kao potrošač;

-da stranke ugovora nisu pregovarale o spornim odredbama niti ih je prednik tuženika učinio tužitelju razumljivim, obzirom da mu nije objasnio rizike vezane za ugovaranje kredita s valutnom klauzulom vezanom uz valutu CHF, kao ni parametre koji utječu na formiranje kamatne stope;

-da je u parnici radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno, kako je prednik tuženika povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita tako što je, u vrijeme kad je sklopljen i predmetni ugovor, u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, te ugovarao valutu CHF uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu i o kojim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača, radi čega su te odredbe ništetne, te da je ta odluka u odnosu na prednika tuženika svojstvo pravomoćnosti stekla 14. lipnja 2018.;

-da je temeljem nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka utvrđeno kako je tužitelj uslijed promjene kamatne stope više platio 892,92 EUR (6.727,86 HRK), a zbog promjene tečaja CHF više je platio 2.894,21 EUR (21.806,14 HRK), koji iznosi predstavljaju razliku između početnog i primijenjenog otplatnog plana .

9. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud, pozivajući se, sukladno odredbama čl. 502.c. ZPP, na utvrđenja iz odluka donesenih povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, te činjenica utvrđenih u ovom postupku, temeljem odredaba čl. 270. st. 1. i čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO) kao prethodno pitanje utvrdio ništetnim odredbe ugovora o kreditu u dijelu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula vezana za CHF.

10. Nadalje, pozivom na odredbe čl. 323. st. 1. ZOO naložio je tuženiku isplatiti tužitelju više plaćenih 892,92 Eur s osnove promjene kamatne stope, te 2.894,21 Eur s osnove promjene tečaja, i to sa zateznim kamatama od plaćanja svakog pojedinog iznosa do isplate sukladno čl. 1115. ZOO. Prvostupanjski je sud otklonio tuženikov prigovor zastare, obrazlažući kako je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (pokrenut 4. travnja 2012.), temeljem čl. 241. ZOO prekinut tijek zastare, a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počela je teći ispočetka pravomoćnošću sudske odluke donesene u tom postupku, koja je u odnosu na tuženika to svojstvo stekla 14. lipnja 2018. od kada, do 12. lipnja 2023., kad je tužba podnesena, nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO.

11. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, te žalbene navode tuženika, ovaj sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje, sukladno odredbama čl. 365. st. 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti, a ni da je počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 8. u vezi čl. 354. st. 1. ZPP budući je sud prvog stupnja savjesno i brižljivo ocijenio svaki provedeni dokaz zasebno i sve dokaze zajedno.

12. Sukladno odredbama čl. 502.c ZPP sudovi su u ovom postupku vezani za utvrđenja iz spomenutog postupka zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, kojim je odlukama potrošačima pružena zaštita na općenitoj, apstraktnoj razini, te u kojem su postupku izvođeni dokazi radi utvrđivanja razumljivosti osporenih ugovornih odredaba s aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima kroz opće tržišne komunikacije (javne izjave, oglasi i promidžbene poruke banaka). Međutim, kako u tom postupku nisu provođeni dokazi radi utvrđivanja obaviještenosti pojedinog potrošača u predugovornom stadiju sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu, dakle i tužitelja, tuženik je u ovom postupku mogao dokazivati da je tijekom postupka koji je prethodio sklapanju ugovora, na drugi način dao tužitelju odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i utjecaju osporenih ugovornih odredaba na njegove novčane obveze kao i da je tužitelj unatoč potpunoj obaviještenosti pristao sklopiti ugovor, no tuženik to nije ni dokazivao.

13. Slijedom navedenog, pravilno je sud prvog stupnja, kao prethodno pitanje utvrdio ništetnim odredbe ugovora o kreditu koji su stranke sklopile 18. prosinca 2006. a kojima je ugovorena kamatna stopa promjenjiva jednostranom odlukom banke i valutna klauzula u CHF, na što nisu od utjecaja žalbeni navodi tuženika kako je sud trebao utvrđivati je li prema odredbama o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi činidba određena ili odrediva, budući je to raspravljeno u postupku radi kolektivne zaštite interesa i prava potrošača, kao i da je tužitelj pristao na odredbe ugovora o kreditu, jer kad tužitelju sporne odredbe nisu bile rastumačene i razumljive, jer tuženik nije dokazao da mu je dao potrebne obavijesti o tom, takav pristanak nije valjan.

14. U odnosu na žalbene navode tuženika kako je tužitelj tužbu temeljio na ništetnosti navedenih odredaba u smislu ZOO, pa da je sud prvog stupnja o osnovanosti tužbe trebao odlučivati primjenom odredaba tog Zakona, za navesti je da je sud odluku o prethodnom pitanju donio primjenom odredaba ZOO, radi čega su ti žalbeni navodi neosnovani.

15. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika kojima pobija presudu, ističući kako je konverzijom ugovora o kreditu tužitelj izgubio pravo potraživati razliku između anuiteta kako to traži u ovom postupku (početni i primjenjivani otplatni plan), budući ugovor koji je tužitelj sklopio s prednikom tuženika nije konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15).

16. Na koncu neosnovan je i žalbeni navod kako je sud pogrešno utvrdio da se radi o tipskom ugovoru i da se o odredbama nije pojedinačno pregovaralo jer to proizlazi iz iskaza tužitelja, a tuženik nije dokazao da je bilo drugačije.

17. Slijedom navedenog, kako nisu osnovani ni žalbeni razlozi pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stana ni pogrešne primjene materijalnog prava, to je temeljem odredaba čl. 368. st. 1. ZPP tuženikova žalba odbijena a prvostupanjska presuda potvrđena kako u odluci o glavnoj stvari pod točkom I i II izreke, tako i u odluci o troškovima postupka (toč.III) koju tuženik nije posebno osporavao, tek vezano za uspjeh stranaka u postupku.

18. Osnovano tužitelj ističe kako mu je trebalo priznati trošak na ime pristupa punomoćnika na ročište za objavu odluke. Naime sukladno odredbama čl. 335. ZPP ročište na kojem se presuda objavljuje održat će se neovisno o tome jesu li stranke o njemu uredno obaviještene, odnosno jesu li pristupile na to ročište (st.6.). Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (st.9.). U slučaju iz stavka 9. ovoga članka sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-Oglasna ploča sudova. Presuda mora biti istaknuta na internetskoj stranici e-Oglasna ploča sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (st.10). Iz citiranih odredaba proizlazi da kad stranka pristupi ročištu za objavu presude, kao u konkretnom predmetu, sud po odredbi čl. 335. st. 8. ZPP stranci mora uručiti presudu jer joj od navedenog dana počinje teći rok za podnošenje pravnog lijeka.

19. Slijedom navedenog žalba tužitelja uvažena je, te je tuženiku točkom II ove odluke, naloženo, pored već dosuđenog troška, naknaditi tužitelju daljnji trošak na ime zastupanja na ročištu za objavu presude održanom 3. veljače 2026. koji sukladno T.br.

9. st. 3. u vezi T.br. 7. st. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 137/23) iznosi 125,00 Eur (50 bodova x 2,00 EUR uvećano za 25% PDV).

20. Temeljem odredaba čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP, točkom III ove odluke, tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju trošak sastava žalbe u visini određenoj T.br. 10. st. 4. u vezi T.br. 7. st. 1. Tarife, što iznosi 31,25 Eur (12,5 bodova x 2,00 Eur uvećano za 25%), te trošak sudske pristojbe za žalbu protiv rješenja o troškovima postupka u iznosu od 6,64 Eur (T.br. 3. st. 4. Uredbe o Tarifi sudskih pristojba, Narodne novine, broj: 37/23), ukupno 37,89 Eur.

21. Temeljem odredaba čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe i odgovora na žalbu odbijen je kao pod točkom IV izreke jer sa žalbom i odgovorom na žalbu nije uspio.

U Šibeniku, 9. lipnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić