Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-461/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, kao predsjednika vijeća, Dubravke Ćurko Ventrić, članice vijeća i suca izvjestitelja i Ljudevita Zoričića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nenadu Dianiću, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika FR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po privremenoj zastupnici Ani Čule, odvjetnici u Zagrebu, Šenoina 6, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, posl.br. P-337/2025-13 od 27. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, posl.br. P-337/2025-13 od 27. ožujka 2026.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju 2.654,46 Eur sa zakonskim zateznim kamatama od 2. lipnja 2016. do isplate, te mu naknaditi troškove postupka u iznosu od 3.215,50 Eur, sa zateznim kamatama od 27. ožujka 2026. pa do isplate.

2. Tuženik pobija presudu iz svih razloga propisanih čl. 353 . st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) predlažući preinačiti ju, podredno ukinuti i vratiti na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati 2.654,46 Eur (20.000.00 Kn), koje mu je pozajmio 1. ožujka 2016. uz obvezu vraćanja u roku od tri mjeseca tj. do 1. lipnja 2016.

6. Tuženik je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, navodeći kako tužitelju ništa ne duguje te istaknuo prigovor zastare.

7. Prvostupanjski je sud utvrdio u postupku da je tuženik 1. ožujka 2016. pozajmio od tužitelja 20.000,00 Kn, koji se iznos obvezao vratiti do 1. lipnja 2016 ., što sve proizlazi iz Izjave tuženika od 1. ožujka 2016., na kojoj je njegov potpis ovjerovljen po javnom bilježniku, te je temeljem iskaza tužitelja utvrdio da tuženik nije vratio navedeni iznos ni djelomično. Slijedom navedenog, temeljem odredaba čl. 499. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO) prihvatio je tužbeni zahtjev, otklonivši prigovor zastare kao neosnovan budući je tužba podnesena 1. lipnja 2021., a tužitelj je isplatu mogao zahtijevati od 2. lipnja 2021., radi čega kako nije prošao petogodišnji rok za zastaru predviđen odredbama čl. 225. ZOO.

8. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju utvrđeno je da nije počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredaba čl. 365. st. 2. ZPP.

8.1. Isto tako nije počinjena ni bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP koju sadržajno ističe. Naime, tuženik je osoba nepoznata boravišta, zastupan po privremenoj zastupnici, privremena zastupnica nije izvijestila sud o eventualnoj adresi boravišta, niti se tuženik sam javio u postupak. Stoga, kad je uredno pozvan izostao s ročišta na kojem je određeno saslušanje stranaka, nije postojala obveza suda ponovno ga pozivati radi saslušanja, kako to pogrešno smatra privremena zastupnica tuženika.

8.2. Nadalje, nije počinjena ni bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP koje tuženik ističe, budući je izreka presude jasna, razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, te sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i ne proturječe izvedenim dokazima.

8.3. Na koncu time što nije donio rješenje da se neće provesti saslušanje tuženika, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 292. u vezi čl. 354. st. 1. ZPP jer to nije utjecalo na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

9. Temeljem u postupku provedenih dokaza, Izjave od 1. ožujka 2016. te iskaza tužitelja, sud prvog stupanja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje, odnosno utvrdio da je tuženik pozajmio od tužitelja ranije navedeni iznos i nije ga vratio, što tuženik tijekom postupka a ni u žalbi nije s uspjehom doveo u pitanje, pa je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, neosnovan.

10. Isto tako neosnovano tuženik ističe da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, budući je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilnom primjenom odredaba materijalnog prava naložio tuženiku isplatiti tužitelju utuženi iznos, a neosnovan je i prigovor zastare, budući, kako pravilno obrazlaže i sud prvog stupnja rok za zastaru kod ugovora o zajmu je opći zastarni rok od pet godina propisan čl. 225. ZOO, koji rok nije protekao do 1. lipnja 2021., kao dana podnošenja tužbe, obzirom da se Izjavom od 1. ožujka 2016. tuženik obvezao, pozajmljeni iznos vratiti tužitelju do 1. lipnja 2016.

11. Slijedom navedenog temeljem odredaba čl. 368. st. 1. ZPP, žalba tuženika odbijena je kao neosnovana, a prvostupanjska presuda potvrđena.

U Šibeniku, 9. lipnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić