REPUBLIKA HRVATSKA
Povrv-42/2024
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Stalna služba u Starom Gradu
21 460 Stari Grad
Novo Riva 3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, po sucu Ivanu Striniću, u pravnoj stvari tužitelja (ovrhovoditelja) HEP Elektra d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB 43965974818, kojega zastupa punomoćnica Jelena Šarić Vrdoljak, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika (ovršenika) FV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Mirko Butorović, odvjetnik u Hvaru, radi prisline naplate novčane tražbine na temelju vjerodostojne isprave, odlučujući o prigovoru tuženika (ovršenika) protiv rješenja o ovrsi, 9. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Održava se u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju javnog bilježnika Tihane Majić, sa sjedištem ureda u Podstrani, poslovni broj Ovrv-23714/2023 (UPP/OS-Ovrv-72/2023), Jedinstveni identifikator prijedloga 339504-2023 od 30. listopada 2023.
II. Nalaže se tuženiku FV, OIB [osobni identifikacijski broj], u roku od osam dana platiti troškove postupka tužitelju HEP Elektra d.o.o. Zagreb, OIB 43965974818 u iznosu od 2.120,27 eura.
III. Nalaže se tužitelju HEP Elektra d.o.o. Zagreb, OIB 43965974818, u roku od osam dana platiti tuženiku FV, OIB [osobni identifikacijski broj] troškove postupka u iznosu od 500,00 eura.
Obrazloženje
1. Ovrhovoditelj (sada tužitelj) je u svojstvu opskrbljivača električnom energijom podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate iznosa od 5.006,31 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, temeljem neplaćenog računa za isporučenu električnu energiju, za obračunsko mjerno mjesto na adresi [adresa].
2. Povodom pravodobnog prigovora ovršenika (sada tuženika), postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
3. Među strankama nije sporno da je predmetnom obračunskom mjernom mjestu tijekom utuženog razdoblja isporučivana električna energija, niti da je predmetni račun izdan dana 31. srpnja 2023. s navedenim dospijećem 19. kolovoza 2023.
4. U predmetu je valjalo raspraviti pasivnu legitimaciju tuženika, pravilnu primjenu kategorije kupca poduzetništvo, zastaru tražbine, te da li je li tužitelj ovlašten poraživati utuženi iznos.
5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja, predmetni račun, podneske stranaka, očitovanje HEP ODS d.o.o., radne naloge HEP ODS-a od 22. prosinca 2016., ugovor o zakupu poslovnog prostora, povijesni izvadak iz sudskog registra za društvo Otvoreni Horizonti d.o.o., te ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.
6. Ocjenom svih izvedenih dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
7. Prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan.
8. Iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja, računa koji je predmet ovog postupka, te službenih evidencija operatora distribucijskog sustava proizlazi da je upravo tuženik bio evidentiran kao kupac na predmetnom obračunskom mjernom mjestu. Sama činjenica da je nekretnina eventualno bila u suvlasništvu više osoba ili da je elektroenergetska suglasnost ranije glasila na više osoba nije od odlučnog značaja za postojanje obveze prema opskrbljivaču električne energije, budući da je za predmetni obveznopravni odnos odlučno tko je evidentiran kao kupac na obračunskom mjernom mjestu.
9. Nadalje, sud ne smatra osnovanim ni prigovore tuženika o pogrešno primijenjenoj kategoriji kupca. Naime, iz Ugovora o zakupu proizlazi da su tuženik i njegova supruga predmetni prostor dali u zakup trgovačkom društvu Otvoreni Horizonti d.o.o. radi obavljanja gospodarske djelatnosti. Iz povijesnog izvatka sudskog registra proizlazi da je navedeno društvo poslovalo upravo na predmetnoj adresi.
10. Posebno je značajno očitovanje HEP ODS d.o.o., te radni nalozi od 22. prosinca 2016. iz kojih proizlazi da je operator distribucijskog sustava, nakon zaprimanja odgovarajuće dokumentacije i obavijesti o korištenju prostora za obavljanje djelatnosti, proveo promjenu kategorije kupca iz kućanstva u poduzetništvo.
11. Sud prihvaća navedene isprave kao vjerodostojne i objektivne dokaze sastavljene u okviru redovnog poslovanja operatora distribucijskog sustava.
12. Tuženik tijekom postupka nije dokazao da je nakon navedene promjene podnio zahtjev za povrat kategorije iz poduzetništva u kućanstvo.
13. Odredbom članka 48. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom propisano je da operator sustava na zahtjev krajnjeg kupca mijenja kategoriju korištenja mreže i tarifni model na obračunskom mjernom mjestu. Iz navedene odredbe proizlazi da promjena kategorije ne nastupa automatski, već na temelju odgovarajućeg zahtjeva i evidentiranja u službenim evidencijama operatora.
14. Slijedom navedenog, sud zaključuje da je tužitelj osnovano obračunavao električnu energiju prema kategoriji poduzetništva.
15. Sud nije prihvatio ni navode tuženika da predmetna tražbina nije osnovana zbog toga što tijekom utuženog razdoblja nije obavljao registriranu djelatnost. Naime, za obračun električne energije odlučno je stanje evidentirano u službenim evidencijama operatora distribucijskog sustava, dok tuženik nije dokazao da je pokrenuo postupak promjene kategorije kupca, niti da je takva promjena ikada provedena.
16. Nadalje, nije osnovan niti prigovor zastare. Iz provedenih dokaza proizlazi da je predmetni račun izdan 31. srpnja 2023., te da je dospio 19. kolovoza 2023., dok je prijedlog za ovrhu podnesen 30. listopada 2023.
17. Sukladno članku 215. Zakona o obveznim odnosima, zastara počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze.
18. Predmet ovog postupka predstavlja tražbina sadržana u konkretnom računu koji je izdao tužitelj, a ne pojedina mjesečna potraživanja koja nisu bila predmet zasebnih računa.
19. Sud stoga ne prihvaća tumačenje tuženika prema kojem bi zastara trebala teći od pojedinih mjesečnih razdoblja potrošnje, budući da je predmet utuženja konkretna dospjela tražbina iskazana računom od 31. srpnja 2023.
20. Kako je od dospijeća računa do podnošenja prijedloga za ovrhu proteklo tek nešto više od dva mjeseca, očito je da zastara nije nastupila.
21. Sud je uzeo u obzir i činjenicu da je tijekom spornog razdoblja izvršena djelomična uplata od strane tuženika, što dodatno potvrđuje postojanje obveznopravnog odnosa između stranaka.
22. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da je tužitelj dokazao postojanje, osnovu i visinu predmetne tražbine, te da ni jedan od istaknutih prigovora tuženika nije osnovan.
23. Sud je cijenio i iskaze saslušane svjedokinje i tuženika, međutim, iste ne smatra odlučnim dokazom za utvrđenje spornih činjenica. Naime, ključne činjenice u ovom postupku proizlaze iz pisane dokumentacije, službenih evidencija operatera distribucijskog sustava, te poslovne dokumentacije tužitelja. Stoga je sud iskaze cijenio samo u dijelu u kojem su suglasni s ostalim izvedenim dokazima.
24. Stoga je, temeljem članka 451. stavka 3. Zakona o parničnom postupku, platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi održan na snazi u cijelosti.
25. O troškovima postupka odlučeno je primjenom članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu.
26. Tužitelju je dosuđen trošak kako slijedi:
a. trošak ovršnog postupka = 273,75 eura;
b. sastav podneska od 12.01.2024. - = 100 bodova + PDV 25% = 250,00 eura;
c. pristup na ročište od 25.11.2025. = 100 bodova + PDV 25% = 250,00 eura;
d. sastav podneska od 19.01.2026. = 100 bodova + PDV 25% = 250,00 eura;
e. sastav podneska od 29.01.2026. = 100 bodova + PDV 25% = 250,00 eura;
f. pristup na ročište od 11.02.2026. = 100 bodova + PDV 25% = 250,00 eura;
g. pristup na ročište od 01.04.2026. = 100 bodova + PDV 25% = 250,00 eura;
h. pristup na ročište od 02.06.2026. = 100 bodova + PDV 25% = 250,00 eura;
i. trošak sudske pristojbe = 96,52 eura.
27. Dakle, ukupno je tužitelju dosušen trošak u iznosu od 2.120,27 eura.
28. Međutim, sud je imao u vidu da su tijekom postupka pojedina ročišta i to 21. siječnja 2026. i 9. veljače 2026. odgađana zbog nepravodobno dostavljenih podnesaka tužitelja. Budući da je takvim postupanjem tužitelj prouzročio posebne troškove protivnoj strani, sud je u tom dijelu primijenio članak 156. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, te tuženiku na njegovo traženje dosudio troškove koji su nastali isključivo zbog odgode ročišta prouzročene krivnjom tužitelja, neovisno o konačnom uspjehu stranaka u parnici.
29. Stoga tužitelju nisu priznati troškovi pristupa na ova dva ročišta, te je trošak dosuđen tuženiku. Kako je istoga zastupao punomoćnik odvjetnik, trošak je odmjeren u visini od po 250,00 eura za ročišta 21. siječnja 2026. i 9. veljače 2026., odnosno, ukupno 500,00 eura.
U Starom Gradu, 9. lipnja 2026.
Sudac
Ivan Strinić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe, u roku od petnaest dana, računajući od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu, za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.
DOSTAVTI:
- tužitelju, po punomoćnici;
- tuženiku, po punomoćniku;
- u spis.
