Ps-26/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu VICI ROŠČIĆ, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Lovačka udruga Split iz Splita, Tršćanska 34, OIB: 49232198761 zastupana po odvjetnicima iz OD Ljubičić – Vrdoljak & partneri, odvjetniku iz Splita, protiv tuženika Cornus d.o.o. iz Splita, Tršćanska 34, OIB: 67307959945, zastupana po punomoćniku Ivanu Miroševiću, odvjetniku iz Splita, radi iseljenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. lipnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Ana Močić, odvj. u Splitu i zz Ante Podrug i punomoćnika tuženika Ivana Miroševića, odvj. u Splitu, objavljene istog dana.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana iseliti i predati tužitelju u posjed slobodne od osoba i stvari prostore sa jugozapadne strane prizemlja , koji prostori se nalaze u ulici Tršćanska 34, Split, u zgradi sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], koji prostori su na „skici prizemlja“ (str.13. spisa) te na skici sudskog vještaka Tomislava Čipčića od 29.12.2021.godine, a koja skica je sastavni dio izreke ove presude, označeni brojevima 1,7,8,8,8,8,8,8,9, i 10b.

2. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana iseliti i predati tužitelju u posjed slobodne od osoba i stvari prostore sa južne strane prvog kata, koji prostori se nalaze u ulici Tršćanska 34, Split, u zgrade sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], koji prostori su na „skici prvog kata“ (str.14. spisa) te skici sudskog vještaka Tomislava Čipčića od 29.12.2021.godine ,a koja skica je sastavni dio izreke ove presude označeni brojevima 7,8,9,10,11,12,13,14,15,16,17.

3. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana iseliti i predati tužitelju u posjed slobodan od osoba i stvari prostor vanjske terase (štekata) u prizemlju i to popločani prostor sjeverozapadno uz objekt anagrafske oznake Tršćanska 34, Split, a koji se nalazi na čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], a koji prostor je na skici Tomislava Čipčića od 25.veljače 2018.godine , a koja skica je sastavni dio izreke ove presude označena slovima H-O P-R-S-H.

4. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju trošak ovog postupka uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od presuđenja do isplate."

II. Dužan je tužitelj u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 15.625,00 Eur-a.

Obrazloženje

1.U tužbi se navodi kako je tužitelja kao zakupodavac zaključio sa tuženikom kao zakupoprimcem ugovor o zakupu na neodređeno vrijeme, predmet kojega su poslove prostorije u prizemlju i na katu poslovnog objekta anagrafske oznake Tršćanska 34. Ugovor da je ovjeren kod javnog bilježnika 21. veljače 2003. Zbog neplaćanja zakupnine tužitelj da je dopisom od 11. travnja 2016. obavijestio tuženika o mogućnosti otkaza ugovora, a kako tuženik i nakon obavijestio nije podmirivao dužnu zakupninu, dopisom od 1. svibnja 2016. tužitelj da je otkazao ugovor, te ostavio tuženiku rok od 30 dana radi iseljenja i ispražnjenja prostora i predaje istog u posjed tužitelju. Otkaz ugovora o zakupu tuženik da je zaprimio 6. svibnja 2016., pa je bio u obvezi iseliti iz prostora do 5. lipnja 2016., što nije učinio. Prema ugovoru o zakupu tuženik da ukupno koristi 110 m2 unutarnjeg prostora na prizemlju i 80 m2 vanjskog prostora – štekata te 154 m2 unutarnjeg prostora na I. katu. U stvarnosti tuženik da koristi veću površinu od one navedene u ugovoru. Predloženo je donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku da iseli iz poslovnog prostora sa jugozapadne strane prizemlja i s južne strane na I. katu te da ukloni svoje stvari s vanjskog dijela štekata u prizemlju sa zapadne strane, sve označeno slovima na skici koja prileži uz tužbu.

2.Podneskom od 1.7.2025. tužitelj je konačno precizirao tužbeni zahtjev, kako isti glasi u izreci ove presude.

3.Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti. Ističe da je tužitelj zatražio iseljenje tuženika iz nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 10435 K. O. [katastarska općina], a iz zemljišnih izvadaka da je razvidno kako je vlasnik tih čestica upravo on, a ne tužitelj. Istaknut je i prigovor nedostatka aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije, odnosno ističe se da tužitelj nije ovlašten tražiti iseljenje tuženika iz predmetnih nekretnina, budući nije vlasnik niti predmnijevani vlasnik, a kao nositelj prava korištenja da nije legitimiran tražiti iseljenje tuženika iz njegovih nekretnina. Ugovor o zakupu da nije dokaz o vlasništvu, a tužbeni zahtjev da je neuredan i nepodoban za raspravljanje, jer iz istog nije razvidno iseljenje kojeg dijela nekretnina tužitelj traži.

4.Presudom ovog suda Ps-145/16 od 31.3.2023. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja uređen podneskom od 6.5.2022. Odlučujući po žalbi tužitelja Županijski sud u Zagrebu rješenjem Gž-3222/2023-2 od 5.3.2024. ukinuo je naprijed navedenu prvostupanjsku odluku i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje.

5.U postupku su izvedeni dokazi pregledom ugovora o zakupu poslovnih prostorija od 20. veljače 2003. ovjerenog kod j.b. Zrinke Milić Štrkalj br. Ov-1426/03 od 21.veljače 2003., otkaza ugovora o zakupu od 1. svibnja 2016. s povratnicom, pismena tužitelja upućenog tuženiku 11. travnja 2016. s povratnicom, skice prostora (neimenovani autor), izvatka iz zemljišnih knjiga za čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] ZU 10435 K. O. [katastarska općina], izvješća Ureda državne uprave u SD Županije, Službe za opću upravu KLASA: 230-02/15-07/292 od 22. srpnja 2015., ugovora zaključenog između Županije SD i Cornus s.p.o. od 27. travnja 1994., izvješća zk odjela ovog suda Z-22369/16 i Z-10671/16 od 18. svibnja 2017., povijesnog zk izvatka za predmetne nekretnine, preslike spisa ovog suda Z-10671/16 i Z-22369/16, ugovora o prijenosu prava vlasništva bez naknade zaključenog između KK i Cornus d.o.o. 4. veljače 2000. ovjerenog kod j.b. Zrinke Milić Štrkalj br. Ov-506/00 od 4. veljače 2000., rješenja o izvedenom stanju Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo Grada Splita KLASA: UP/I-361-03/13-04/09077 od 9. siječnja 2017., arhitektonske snimke izvedenog stanja nezakonito izgrađene zahtjevne poslovne građevine Ureda ovlaštenog arhitekta ZK iz listopada 2015., potvrde Upravnog odjela za prostorno planiranje, uređenje i zaštitu okoliša KLASA: 361- 081/19-01/158 od 21. kolovoza 2019., spisa Upravnog odjela za prostorno planiranje, uređenje i zaštitu okoliša Odsjek za provedbu dokumenata prostornog uređenja grada Splita, podataka iz zbirke isprava službe za opću upravu Ureda državne uprave u SDŽ od 22. srpnja 2015., rješenja Sekretarijata za opću upravu općine Split 07/UP-I-4053/05 od 27. 6. 1988., te Klasa UP/I-007-02/97-06/163 od 6. 8. 1997., rješenja Ureda za opću upravu SDŽ Klasa UP-I-007-02/98-01/125 od 30. 12. 1998., te rješenja ovog suda Z-17617/18, očevidom na licu mjesta i vještačenjem po vještacima Tomislavu Čipčiću, dipl. ing. geodezije i IK, dipl. ing. građevine i saslušanjem zz tužitelja CK i zz tuženika Ante Podruga.

6.Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7.U postupku je utvrđeno sljedeće:

- kako je između tužitelja i tuženika 20. 2. 2003. zaključen ugovor o zakupu poslovnih prostorija kojim su stranke ugovorile produženje zakupa poslovnih prostorija u prizemlju i prvom katu poslovnog objekta Tršćanska 34 u ukupnoj površini od 264m2 po cijeni od 7.5 EUR po 1m2 uvećano za PDV te 80m2 bašte-terase sa zapadne strane objekta za 3,5 mjeseci po cijeni od 3,5 EURa uvećano za PDV na neodređeno vrijeme s time da ugovor počinje teći 1. 1. 2003.,

- kako su stranke u naprijed navedenom ugovoru prethodno utvrdile da je između njih 22. 5. 1995. zaključen ugovor o zakupu prostorija tužitelja u prizemlju poslovnog objekta anag. oznake Tršćanska 34 u površini od 110m2 kao i korištenje terase i štekata u površini od 80m2 za vrijeme od 1. 6. 1995. do 31. 5. 2005.,

- kako je u istom ugovoru prethodno utvrđeno da su stranke ugovorom o zakupu od 21. 8. 1998. ugovorile zakup poslovnog prostora u površini od 154m2 sa zemljištem i okolišem, koji ugovor nije stupio na snagu uslijed zakonskih propisa koji su prenijeli imovinu udruga u državno vlasništvo, ali je ponovno ta imovina vraćena ranijim vlasnicima,

- kako je naprijed navedenim ugovorom od 20. 2. 2003. također utvrđeno da su tužitelj i tuženik 7. 2. 2003. sklopili vansudsku nagodbu kojom je utvrđeno potraživanje tuženika prema tužitelju na dan 31. 12. 2002. u iznosu od 166.330 kn dok je potraživanje tužitelja prema tuženiku na taj dan 30.158,40 EURa, od čega 24.720 EUR na ime neto zakupnine za godinu dana a PDV u visini od 22% iznosi 5.438,40 EURa, koji će se iznosi međusobno prebiti a tuženik se obvezao razliku platiti do 15. 3. 2003., odnosno 30. 9. 2003.,

- kako su naprijed navedenim ugovorom o zakupu od 20. 2. 2003. stranke ugovorile da će se visina zakupnine umanjivati svako tromjesečje za 10% na ime ulaganja tuženika u prostore koji su predmet zakupa prema elaboratu kolaudacije izgradnje hotela Consul sudskih vještaka Nikše Krstulovića i Lenka

K od rujna 1995.,

- kako su istim ugovorom ugovorene pored obveza i plaćanje zakupnine i plaćanje komunalne i vodoprivredne naknade, čistoće i dr.,

- kako su naprijed navedenim ugovorom o zakupu stranke ugovorile da zakupac može jednostrano raskinuti ugovor preporučenim pismom uz otkazni rok od 3 mjeseca računajući od prvog idućeg mjeseca od dana primitka otkaza, te da će se u slučaju raskida ugovora izvršiti primopredajni zapisnik,

- kako je tužitelj 1. 5. 2016. pisano otkazao ugovor o zakupu iz razloga što tuženik nije uredno podmirivao svoje obveze plaćanje zakupnine prema sklopljenom ugovoru, a navedeno pismeno tuženik je zaprimio 6. 5. 2016.,

- kako se tužitelj prije otkaza obratio tuženiku pismenom od 11. 4. 2016. kojim ga poziva na podmirenje dospjelih obveza i upozorava da su se stekli uvjeti za jednostrani raskid ugovora, koje pismeno je tuženik zaprimio 15. 4. 2016.,

- kako predmetna nekretnine u naravi predstavlja zgradu-hotel s dvorištem, u zemljišnim knjigama upisano kao čest zem. 6205/7, dvor površine 562m2 i čest zem. 6209/4 kuća površine 313m2, ukupno 875m2 ZU 10435 KO [katastarska općina], na način da je tuženik upisan kao suvlasnik s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-1) prostora sa sjeveroistočne strane prizemlja neto površine 69,09m2, suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-2), prostora sa sjeverne strane prvog kata, neto površine 138,95m2 te suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-3), cijeli drugi kat zgrade neto površine 280,77m2, dok je preostali dio kuće sagrađen na čest zem. 6209/4 upisan kao društveno vlasništvo a kao nositelj prava korištenja upisano je Lovačko društvo Split za gojenje i lov divljači Split,

- kako je prema podacima Službe za opću upravu Ureda državne uprave u SDŽ Klasa 230-02/15-07/292 od 25. 7. 2015. Lovačka udruga Split- za gojenje divljači i lov nastala kao sljednik Lovačkog društva "Kozjak", za uzgoj, zaštitu i lov divljači, na način da je rješenjem Ureda za opću upravu Klasa UP/I-007- 02/97-06/163 od 6. 8. 1997. društvena organizacija Lovačko društvo Split za gajenje divljači i lov s danom 15. 7. 1995. postalo udruga, te je 30. 12. 1998. upisana u registar udruga RH,

- kako je između Županije SDŽ i tuženika 27. 4. 1994. zaključen ugovor o prethodnim radovima za pribavljanje građevinskog zemljišta za rekonstrukciju- nadogradnju i dogradnju poslovnog objekta u Tršćanskoj ulici 34, odnosno na čest zem. 6205/7 i 9204 ukupne površine 640,83m2 bruto,

- kako je rješenjem Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo od 9. 1. 2017. na prijedlog tuženika za donošenjem rješenja o izvedenom stanju ozakonjen završeni nezakonito rekonstruirani dio postojeće prostorne zgrade s društvenim i smještanim sadržajem (dogradnja prizemlja na SI zgradu- kuhinja), građevinske bruto površine rekonstruiranog dijela 66,61m2 tako da je zgrada nakon rekonstrukcije zahtjevna, slobodno stojeća, poslovna zgrada, građevinske (bruto ) površine 1.054,05m2, vanjske visine 9,40m te maksimalne vanjske tlocrtne dužine i širine 21,91m puta 25,25 m, prikazano na geodetskoj snimci izvedenog stanja od 6. 10. 2015.,

- kako je prilikom prvog očevida na predmetnim nekretninama od 16. 10. 2017. utvrđeno da se radi o prizemlju, prostoru i prvom katu te dvorištu, odnosno da se stanje predmetnih nekretnina prilikom očevida ne poklapa sa skicom koju je tužitelj priložio uz tužbu, i temeljem koje je uredio tužbeni zahtjev,

- kako je sud dao nalog vještacima prilikom prvog očevida da izmjere identificiranu nekretninu i prikažu njenu površinu u svim spornim dijelovima te adekvatnim oznakama, odnosno da se pokaže prostor koji tužitelj nesporno drži u posjedu, čiji se povrat traži. Međutim, vještak građevinske struke u svom vještvu prikazao je tlocrt pojedinih etaža, dok je vještak geodetske struke identificirao predmet spora kao poslovni objekt položen na čest zem. 6205/7 i čest zem. 6209/4, te označio na prikazu lica mjesta kao tijelo označeno slovima A B C D E F A,

- kako je temeljem prvog očevida na licu mjesta, geodetskog snimka kooridantno preklopljenog s ovim planom i aviosnimkom ovog područja te podataka iz zemljišnika i katastra, vještak geodetske struke u prikazu lica mjesta poslovi objekt na čest zem. 6209/4 prikazao slovima G H I J K G, aneks dograđen sa sjeveroistočne strane slovima G H I J K G koji se nalazi na čest zem. 6205/7 i koji nije evidentiran u zemljišniku i katastarskom operatu. Prema nalazu vještaka čestica zemlje [katastarska čestica] ima istu površinu prema podacima u zemljišniku i posjedovnom listu od 562m2, dok čestica zemlje [katastarska čestica] također ima istu površinu u oba upisnika u površini od 313m2. Vještak geodetske struke navodi kako je tuženik upisan kao vlasnik prostora sa sjeveroistočne strane prizemlja u površini od 69,09m2, dok u naravi koristi puno veći dio prizemlja, a u prizemlju da se u posjedu tuženika nalazi opisani dograđeni aneks. Kako nema dostupan elaborat etažiranja, vještak se nije mogao očitovati koji konkretni dio objekta je u vlasništvu tuženika. Jednako je i u odnosu na površinu prvog kata, budući je tuženik upisan za 138,95m2, dok koristi cijeli taj kat,

- kako je vještak geodetske struke po prigovoru tuženika izvršio dodatno mjerenje popločanog prostora SZ uz objekt koji je u trenutku očevida predstavljao terasu te ga u dopuni prikazao slovima H O P R S H, navodeći da je površina terase 92m2 i nalazi se na dijelu čest zem. 6205/7,

- kako je vještak građevinske struke suglasan da se njegova skica nadopuni oznakama odnosno slovima koje je učinio tužitelj na svojim skicama sa strane 172 i 173 spisa A H G E F E D C P M K J I NJ A (obojano rozom bojom) i B C E F G H I B (obojano rozom bojom),

- kako je sud smatrajući da činjenično stanje nije dovoljno utvrđeno prihvatio prijedlog stranaka da se izvede dokaz novim očevidom na licu mjesta, te je po prijedlogu tužitelja, a za potrebe dopunskog vještačenja pribavio spis Grada Splita Klasa UP/I-361-03/13-04/09077 koji se vodi povodom legalizacije objekta, radi pribave snimki za potrebe vještaka,

- kako je u drugoj dopuni nalaza i mišljenja vještak geodetske struke Tomislav Čipčić naveo da je u zemljišniku zatražio elaborat etažiranja kako bi mogao utvrditi točan dio prizemlja čiji je vlasnik tuženik, pa kako mu zemljišnik nije dostavio traženo ne može se o tome očitovati. Glede činjenice da je tužitelj naknadno na skicama predmetnog prostora slovima I J KL I naznači prostor za koji tvrdi da predstavlja vlasništvo tuženika, vještak navodi kako se taj prostor nalazi na SI strani prizemlja, ali zbroj neto površina prostora iznosi 55,4m2. Neto površinu od 69,09m2 može se dobiti ako se prostoru koji je označio tužitelj doda stubište i dio praone. Nadalje, na skici prizemlja priloženoj uz tužbu (strana 13 spisa) zbroj površina prostorija označenih brojevima 2, , 4., 5, 6, 10a i 11 da je površina od 69,09m. Ta skica prizemlja je i za ovaj dio identična grafičkom prikazu prizemlja iz arhitektonskog snimka iz legalizacije objekta. Nadalje, označeni prostor na prvom katu (slovima A B C D A , str 173 spisa) nalazi se na sjevernoj strani prvog kata a zbroj neto površine iznosi 138,68m2. Na skici prvog kata sa strane 14 spisa zbroj površina prostorija zaokruženih brojevima 1 2, 3, 4 5 i 6 daje površinu od 138,95m2. Skica prvog kata se po vještaku donekle razlikuje od grafičkog prikaza prvog kata iz arhitektonske snimke legalizacije objekta,

- kako je rješenjem ovog suda Z-17617/18 od 5. 5. 2022. odbijen prigovor predlagatelja upisa Lovačke udruge Split i potvrđeno rješenje ovog suda broj Z-10671/16 od 9. 2. 2018. kojim je odbijen prijedlog tužitelja radi upisa u ZU 10435 KO [katastarska općina] daljnjih posebnih dijelova nekretnine (etaža) nastalih dogradnjom i nadogradnjom zgrade sagrađene na čest zem. 6209/4 i to: suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom, etažno vlasništvo E-4, u naravi prostori s jugozapadne strane prizemlje neto površine 194,72m2 te suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom, etažno vlasništvo E-5, u naravi prostora s južne strane prvog kata neto površine 143,64m2, na ime tužitelja, uz istovremeno brisanje društvenog vlasništva i nositelja prava korištenja,

- kako iz iskaza stranaka proizlazi da tuženik koristi obje predmetne nekretnine u poslovne svrhe kao hotel (zgradu i dvorište) osim prostorije površine cca 80m2 koju koristi tužitelj kao udruga.

8.U postupku je trebalo raspraviti i utvrditi je li osnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da mu tuženik preda u posjed preostale dijelove predmetnih nekretnina (onih koje nisu upisane kao njegovo vlasništvo) koje tuženik drži u kontinuiranom posjedu od 1998. temeljem ugovora o zakupu kojeg su međusobno zaključivali tuženik i tužitelj odnosno njegovi prednici, a koji se u naravi koriste kao sastavni dio poslovnog objekta tuženika, i to hotela.

9.Iz naprijed izvedenih dokaza proizlazi sljedeće:

- kako je tuženik upisan kao etažni vlasnik predmetnih čest zem. 6205/7 i 6209/4, i to prostora sa SI strane prizemlja površine 69,09m2, prostora sa sjeverne strane prvog kata neto površine 138,95m2 te cijelog drugog kata površine 280,77m2 (etažno vlasništvo E-1, E-2 i E-3), dok je preostali dio upisan kao društveno vlasništvo a kao nositelj prava korištenja upisan je tužitelj (odnosno njegov prednik),

- kako je tužitelj odbijen s prijedlogom da se upiše kao vlasnik posebnih etažnih dijelova zgrade sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica], i to prostora s JZ strane prizemlja neto površine 194,72m2 i prostora s južne strane, neto površine 143,64m2,

- kako ne postoji suglasnost stranaka o uspostavi etažnog vlasništva, niti plan posebnih dijelova u smislu odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima,

- kako iz priležećih dozvola upravnih tijela ne proizlazi da je objekt izgrađen suprotno planu posebnih dijelova nekretnine i da posebni dijelovi koje tužitelj traži da mu se predaju u posjed predstavljaju samostalnu uporabu cjelinu,

- kako prema elaboratu kolaudacije proizlazi da su stranke odnosno njihovi prednici dogradili i nadogradile postojeću zgradu na čest zem. 6209/4 na način da je postojeće prizemlje od 163,53 m nadograđeno za 100,28m tako da ima ukupnu površinu od 263,81m2 neto, od čega je tuženiku pripalo 69,09m a Lovačkom društvu Split 31,19m2, da je postojeći prvi kat od 86,55m2 nadograđen za daljnjih 196,04m, tako da ima novu neto novu površinu od 282,59m2 a od nadograđenog dijela je tuženiku pripalo 138,95m2 dok je Lovačkom društvu pripalo 57,09m2, a tvrtka Cornus odnosno tuženik nadogradila je cijeli drugi kat nad postojećom zgradom u površini od 280,77m koji mu u cijelosti pripada,

- kako nije sporno da tuženik koristi cijeli prvi kat i prizemlje s nadograđenim aneksom i nakon raskida ugovora,

- kako se obje nekretnine (zgrada i dvorište) koriste kao hotel duže od 20 godina, tako da dio upisan kao vlasništvo tuženika nije fizički odvojen u odnosu na ostatak čestica.

10.Novelirani ZPP napušta inkvizitorska ovlaštenja suda u određivanju i prikupljanju dokaza te ih zamjenjuje pravilom da se dokazi izvode isključivo inicijativom stranaka. Ne postoji niti obveza suda na upozorenje stranaka na dužnost iznošenja činjenica i dokaza na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobijaju navode i dokaze protivnika (Rev-x-148/10-02), a nepredlaganje dokaza za utvrđivanje činjenica na kojima se temelji tužbeni zahtjev razlog je za odbijanje istog (VSRH Gž- 2035/78).

11.Prema mišljenju Županijskog sud u Zagrebu Gž-3222/2023 u postupku je trebalo utvrditi koji fizički dio nekretnine je bio predmet ugovora o zakupu, što bi bila pretpostavka za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva za predaju u suposjed, ukoliko je istim doista tražena predaja i onog dijela nekretnine koji je korišten na temelju ugovora o zakupu.

12.Sukladno prijedlogu tužitelja, a imajući u vidu naprijed navedeni stav drugostupanjskog suda, izveden je dokaz dopunskim saslušanjem parničnih stranaka. U svom iskazu zz tužitelja MK navodi da su predmet ugovora o zakupu iz veljače 2003. bile sljedeće prostorije u prizemlju zgrade: hodnik površine 60 do 70 m2, te kuhinja i sanitarni čvor ukupne površine 30 m2. Na prvom katu uz stepenice koje vode iz prizemlje na taj kat, s lijeve strane predmet zakupa da je bila prostorija površine cca 40 m2, mali wc površine 3 m2 te hodnik i izlaz na terasu površine 7 do 8 m2, a s desne strane predmet zakupa da su dva ureda, veći i manji ukupne površine 25 do 30 m2. Potom da je predmet ugovora bio nadograđeni dio na prvom katu koji ima ulaz s istočne strane površine cca 40 m2. Kada se zbroje površine koje navodi zz tužitelja dolazi se do površine od 236 m2. Potvrđuje da se prilikom očevida nije moglo utvrditi nalaze li se sve prostorije u obliku kojeg je naprijed naveo. Prema skici sudskog vještaka građevinske struke sa str.166 spisa, predmet ugovora o zakupu bio bi prostor koji se nalazi sjeverozapadno od linije AHFED, a prostor velike sale bila bi prostorija na kojoj je vještak napisao oznake čestice, ulazni dio kuhinje i wc-a, što je na navedenoj skici označen unutar lika 1234571, a prostor koji se nalazi sjeverno od linije 2 i 3 da nije bio predmet zakupa, kao ni prostor sjeverno od linije FED na skici sa str.76 spisa, predmet ugovora o zakupu što se prvog kata tiče, odnosio se na prostor kojega je zz tužitelja označio unutar lika 12346781, te u prizemlju prema skici sa str.166 bašta u površini od 80 m2. Zz tužitelja navodi kako je predsjednik udruge postao u svibnju 2015., a izgradnja, dogradnja i nadogradnja objekta da su izvršene od 1991 do 1994. , te mu nije poznato kada je stanje objekta dovršeno. Upitan što tužitelj traži da mu se preda u posjed glede prvog kata, navodi da ne zna, jer mu nije omogućen pregled ni ulazak, te da mu nije poznato koliko ima stepeništa u prizemlju prvog kata. Na skici sa str. 172 naveo je da se skale nalaze između dopisanih oznaka 3 i P, a na str.173 između dopisanih oznaka C i E.

13.U svom iskazu zz tuženik Ante Podrug navodi da je ugovor o zakupu iz 2003. rezultat odluke vlade RH iz 1997. kojom su udrugama oduzeta prava korištenja i raspolaganja zemljišta koja su koristili. Nakon što je ta odluka ukinuta da je postojala mogućnost korištenja istog zemljišta, a ugovori da su sklopljeni s intencijom da se sačuva lovačko društvo i da ih je sastavio bivši predsjednik društva pok. RK. Tuženik da je od 2003. do danas u posjedu istih nekretnina i površina, a ugovor da je sastavljen kako bi se zaštitio neuknjiženi dio tužitelja i tuženika, da isti ne određuje što pripada kojoj od stranaka. Tuženik da ima prostor u ulici Ruđera Boškovića površine 270 m2 te da je tuženik u tom prostoru imao namjeru otvoriti trgovinu lovačke opreme te kafić za članove društva i njihove obitelji. Tužitelja da je zakupio 70 m2 tog prostora i da je ugovor trajao do 2017., te da nije plaćana ugovorena zakupnina niti ju je potraživao zbog međusobnih neriješenih pitanja vezanih za predmetni prostor. Predmet ugovora o zakupu iz 20003. da nije definiran niti predstavlja stvarno stanje, te da prema uporabnoj i građevinskoj dozvoli 70 do 100 m2 za koje udruga tvrdi da je njeno vlasništvo, pripada tuženiku i da je riječ o prostoru smještenom na prvom katu s lijeve strane u površini od 70 m2, tj. tri spavaće sobe. 40 m2 prostora kojega udruga koristi da pripada njemu i da ne traži povrat, te da je prema ugovoru iz 2003. zbog toga trebalo umanjivati zakupninu za 10%, što nije učinjeno. Tuženik da se najavio na natječaj kojega je udruga objavila 1989. radi nadogradnje postojećeg objekta koji je bio u derutnom stanju te da je njegov prednik FK izabran kao najbolji ponuđač. Prostor udruge da se sastojao od restorana površine 60 m2, ulaznog prostora sa sanitarnim čvorom površine 60 m2, te prostora površine 30 m2 kojega je koristila udruga u to vrijeme, dok je na prvom katu bio prostor od 50 m2, a na zemljištu koje se nalazilo oko zgrade nije bilo objekata, sve je bilo u derutnom stanju s zabranom pristupa zbog stanja nekretnine. Sukladno ugovoru koji sklopljen s tuženikom da je nadograđeno prizemlje za 110 m2, 200 m2 na prvom katu i 350 m2 na drugom katu, sve 1993. godine. Dogovor između prednika tuženika i udruge da nije obuhvaćao drugi kat površine 350 m2. Prilikom gradnje da je ishođena dozvola za nadogradnju prvog i drugog kata te da nije bilo nikakvih ometanja niti zabrane gradnje od strane tužitelja. Za uzvrat, tuženik da je udruzi ostavio dodatnih dograđenih 30 m2 pored 30 m2 koje su koristili. Kako je javni tužitelj 1989/1990. tražio reviziju ugovora, udruzi da je isplaćena naknada od 50.000,00 DEM-a koja se odnosila na odobrenje prava gradnje i nadogradnje. Objekt da je dovršen 1993. a tuženik da je uselio 1995. Ugovorom 1998. da nisu obuhvaćeni zakupni odnosi vezani uz korištenje i svrhu nadograđenih dijelova predmetne nekretnine, a 1995. da je otvoren hotel bez ikakvog ugovora zaključenog s tužiteljem. Kako je tužitelj loše stajao, tadašnji predsjednik da je 1995. predložio sklapanje ugovora prema kojemu tuženik uzima u zakup nekakvih 100 m2 bez lociranja o kojem prostoru se radi, ako bi mogao isplaćivati zakupninu za funkcioniranje udruge, na način da udruga ima novčanih sredstava za odlazak u lov i da se taj ugovor do 2003. nije mijenjao. Što se tiče ugovora o zakupu od 20.2.2003. u dijelu koji se odnosi na ugovorenu površinu zakupa iz čl. 2. istog, zz tuženika navodi da predmet ugovora nije bio prostor u navedenoj površini, već da je to navedeno iz razloga da se udruga i tuženik zaštite od mogućeg oduzimanja prostora na način kako je to učinjeno odlukom vlade iz 1997. koji je uvodno spominjao. Objekt da je u današnjim gabaritima sagrađen 1995., da je dobivena uporabna dozvola i da nakon toga nije bilo nadograđivanja u građevinskom smislu, a tuženik da je 2017. ishodio rješenje o izvedenom stanju. Ne spori da je u posjedu cjelokupne zgrade osim prostora kojega koristi udruga.

14.U ovom postupku sud je izveo sve dokaze koje su stranke predložile, te budući nema inkvizitorskih ovlaštenja za izvođenje dokaza, to odluku može temeljiti samo cijeneći raspravno-dokaznu građu kojom raspolaže. Iz izvedenih dokaza i naprijed navedenih utvrđenja proizlazi kako je tuženik na predmetnoj nekretnini upisan kao etažni vlasnik triju cjelina, dok je istodobno upisano da su ostali dijelovi kuće sagrađene na čest zem. 6209/4 društveno vlasništvo čiji je nositelj prava korištenja tužitelj, što među strankama nije sporno (nije sporna aktivna legitimacija tužitelja). Međutim, među strankama je sporna površina predmetne nekretnine čiji povrat tuženik traži iz razloga što je prema ugovoru o zakupu od 20. 2. 2003. predmet zakupa prostor u prizemlju i prvom katu ukupne površine 264m2, te 80m2 terase sa zapadne strane objekta, dok prema elaboratu kolaudacije postojeće prizemlje s nadogradnjom ima ukupnu površinu od 263m2, prvi kat 282,59m2, pa nije jasno utvrđeno koja površina bi pripadala tužitelju, odnosno što predstavlja njegov vlasnički dio. Naime, etažno vlasništvo je uvijek bilo povezano s pravom korištenja zemljišta kao neotuđivo pravo ili kroz suvlasništvo na nekretnini kroz pravni institut superficies cedit solo. Tuženik je stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima postao suvlasnik u neodređenom suvlasničkom dijelu cijele nekretnine, pa po mišljenju ovog suda tužitelj ne može tražiti predaju u isključivi samostalni posjed dijelova pojedinih katova određenih po površini nekretnine koja je ex lege u suvlasništvu parničnih stranaka barem u jednakom omjeru jer veličina suvlasničkih dijelova nije određena. Uz to, među strankama postoji spor glede veličine suvlasničkih dijelova, a oni u naravi nisu fizički odvojeni.

15.Nadalje, iz priležećeg ugovora nije razvidno što je točno predmet zakupa, odnosno što predstavlja površinu navedenu u točci 2. ugovora. Postupajući po upiti drugostupanjskog suda, ponovno su saslušane panične stanke. Međutim, zz tužitelja nema osobnih neposrednih saznanja o tome što je točno predstavlja predmet ugovora o zakupu s obzirom da je zakonski zastupnik tužitelja postao u svibnju 2015. Nabrajajući prostorije koje bi činile ugovorenu površinu prema postojećem stanju objekta, dolazi do površine od cca 236 m2. Iz iskaza zz tuženika proizlazi ono što među strankama nije sporni, da je tuženik uz znanje i suglasnost tužitelja izvršio proširenje, dogradnju i nadogradnju predmetnog objekta, te da je tako stanje definitivno 1995. Dakle, iz iskaza stranaka, koje treba cijeniti subjektivnima s obzirom na zainteresiranost za uspjeh u sporu i činjenicu koju su tijekom postupka isticali, da među njima teče više parnica glede predmetne nekretnine, ne može se utvrditi što je točno bio predmet ugovora o zakupu s obzirom na činjenicu da je objekt dovršen 1995. Nesporno je, što proizlazi iz rješenja ovog suda Z-17617/18, Z-8523/18 i Z- 10671/16 da je upis posebnih dijelova tuženika proveden temeljem prijavnog lista, građevinske dozvole iz 1994. i uporabne dozvole iz 1995. te kolaudacijskog elaborata iz 1995., dok iz potvrde Grada Splita od 21.8.2019. proizlazi da svi posebni dijelovi građevine poslovne namjene izgrađene na čest zem 6205/7 i 6209/7 zajedno s pripadajućim dijelovima predstavljaju svaki za sebe samostalnu uporabnu cjelinu, sastojeću od poslovnog prostora P1 koji čini uredski prostor udruge površine 51,73 m2 te poslovni prostor hotela, na etažama prizemlja, prvog i drugog kata ukupne korisne površine 812,38 m2. Konačno preciziranim tužbenim zahtjevom tužitelj traži da mu se u posjed vrate dijelovi nekretnina na kojima tuženik nije upisan kao vlasnik, u obliku u kojem su postojali prije 1992. No, u postupku nije utvrđeno što je točno predmet ugovora o zakupu, odnosno koji točno fizički dio predmetne nekretnine koja je prema spomenutoj potvrdi o etažiranju jedinstveni objekt-hotel te predstavlja jednu samostalnu uporabnu cjelinu. Stoga je u pravu tuženik kada navodi da tužitelj traži predaju prostora koji je postojao prije dogradnje, a koji danas ne egzistira, jer je izgradnjom nastala nova stvar, uz znanje i suglasnost tužitelja.

16.Kako u postupku nije utvrđeno što je točno predmet ugovora o zakupu iz 2003. godine, te imajući u vidu sve naprijed navedeno, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kako isti glasi u izreci ove odluke. U odnosu na protivljenje preinaci tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 1.7.2025., sud je isti dopustio držeći je svrsishodnom za rješavanje odnosa stranaka.

17.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a a tuženiku je obistinjen trošak sastava odgovora na tužbu, zastupanja na ročištima od 13. 2. 2017., 3. 3. 2017., 5. 4. 2017., 4. 9. 2017., 16.10.2017., 5. 11. 2018., 28. 1. 2019., 25. 2. 2019., 10. 6. 2019., 8. 7. 2019., 10. 9. 2019., 15. 11. 2019., 14. 2. 2020., 19. 5. 2022., 2. 12. 2022., 8. 2. 2023., 15.4.2024., 10.9.2024., 26.11.2024., 29.1.2025., 23.1.2026., 9.6.2026. po 250 bodova, te za sastav podneska od 13. 6. 2019., 23.1.2026. po 250 bodova, odnosno 500,00 eura tako da ukupni trošak tužitelja iznosi, zajedno s PDV-a od 3.125,00 eura, 15.625,00 Eur-a.

U Splitu, 9. lipnja 2026.

S U D A C

Vica Roščić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis