REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Poslovni broj: P-47/2026-14

Split, Sukoišanska 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Ani Golub Gruić, u pravnoj stvari tužitelja BAŠIĆ-SET d.o.o., OIB: 67305694927, Split, Sukoišanska 28, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ljubičić-Vrdoljak & partneri d.o.o. Split, Sukiošanska 4, protiv tuženika DRŽAVNE NEKRETNINE d.o.o., OIB: 79058504140, Zagreb, Planinska ulica 1, zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. travnja 2026. u prisutnosti zastupnika po zakonu tužitelja LR uz punomoćnika Joška Mikulića, odvjetnika u Splitu te punomoćnicu Jasminu Dvornik, zamjenicu Općinskog državnog odvjetnika u Splitu, na ročištu za objavu presude 9. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: ˝Dužan je tuženik da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 45.869,00 EUR, sa zateznom kamatom po stopi propisanoj odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a i to počevši od dana 1. siječnja 2021. pa do isplate, te mu u istom roku naknaditi parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom po stopi propisanoj odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.˝.

II. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.250,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 9. lipnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na 1. srpnja te godine.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi parnični trošak u iznosu od 1.750,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 9. lipnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Dana 11. siječnja 2024. kod Općinskog suda u Splitu zaprimljena je tužba tužitelja BAŠIĆ-SET d.o.o. Split protiv tuženika Državne nekretnine d.o.o. Zagreb, radi isplate (stranice 1-33 spisa).

2. U tužbi tužitelj navodi da je zakupnik prostora u [adresa], površine 63,32 m[2] - PP2575, sa svim pripadnostima i služnostima, dok je zakupodavac navedenog prostora tuženik te je tužitelj u zakupu navedenog prostora već više od 20 godina. Tužitelj da uredno plaća zakup tuženiku, a sve na temelju računa koje tuženik dostavlja tužitelju svaki mjesec, te su svi dostavljeni računi uredno plaćeni. Međutim, Državni inspektorat, Građevinska inspekcija, Područni ured u Splitu je 3. srpnja 2019. donio rješenje Klasa: UP/I-362-02/19-02/0067, Urbroj: 443-14-1-2-1-19-04 u predmetu otklanjanja oštećenja postojeće stambeno poslovne zgrade na predmetnoj lokacij i, kojim je naloženo Republici Hrvatskoj putem tuženika otkloniti oštećenja na zgradi od koje postoji opasnost za život ljudi i imovinu te je zabranjeno korištenje iste, uz obvezu uklanjanja svih stvari iz zgrade jer će se u protivnom smatrati da se odriče prava na posjedovanje istih.

Nadalje, rješenjem Upravnog odjela za turizam i pomorstvo Splitsko - dalmatinske županije, Klasa: UP/I-335-02/20-01/00271, Urbroj: 2181/1-06/520-20-6 od 10. svibnja 2021., koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva turizma i sporta Klasa:

UP/II-034-02/21-23/51, Urbroj: 529-06-03-02-02/1-21-2 od 16. srpnja 2021., ukinuto je rješenje Klasa: UP/I-335-02/12-03/08, Urbroj: 2181-01-02-12-2-VŽ od 5. ožujka 2012. o ispunjavanju minimalnih uvjeta ugostiteljskih objekta i rješenje Klasa: UP/I -335- 02/12-03/106, Urbroj: 2181-01-02/004-12-0003 od 4. rujna 2012. o ispunjavanju minimalnih uvjeta prostora za usluživanje gostiju na otvorenom, u ugostiteljskom objektu vrste pizzeria i kavana naziva „DUJE“, smještenom u [adresa], na ime tužitelja.

Uslijed takvih okolnosti, tužitelj od 19. rujna 2019. pa sve do danas nije bio u mogućnosti koristiti predmetni prostor koju mu je tuženik dao u zakup, međutim , tuženik je tužitelju i dalje slao račune za zakup predmetnog prostora koje je tužitelj uredno plaćao u mjesečnom iznosu od oko 9.600,00 kn, sada 1.274,14 EUR, koje uplate je tuženik uredno zaprimao. Štoviše, tužitelj je pozivao tuženika da se pristupi sanaciji navedenog objekta na način da se isti dovede u stanje funkcionalne upotrebljivosti te da je tužitelj spreman sukladno tehničkoj dokumentaciji izvršiti sanaciju zgrade, s tim da se troškovi sanacije prebiju sa obvezama plaćanja najamnine, međutim, tuženik se na isti poziv oglušio te do danas nije sanirao predmetni objekt.

Sukladno članku 12. stavku 1. Zakon o zakupu i kupoprodaji poslovnoga prostora za vrijeme trajanja popravaka radi održavanja poslovnoga prostora u stanju u kojem ga je zakupodavac dužan održavati i koji padaju na teret zakupodavca, kao i radova na javnim površinama, pročelju i krovištu zgrade, a zbog kojih zakupnik nije mogao koristiti poslovni prostor, zakupnik nije dužan plaćati zakupninu. Radi navedenog tužitelj traži od suda da donese presudu kojom će obvezati tuženika da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 45.869,00 EUR / 345.600,00 kn, sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1. siječnja 2021. pa do isplate te mu u istom roku naknaditi parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom.

3. U odgovoru na tužbu zaprimljenom kod ovoga suda 29. kolovoza 2024., tuženik je istakao prigovor stvarne nenadležnosti te je ujedno osporio tužbeni zahtjev u cijelosti (stranica 51 spisa).

4. Rješenjem poslovni broj P-140/2024-7 od 15. prosinca 2025. (stranice 53-54 spisa) Općinski sud u Splitu oglasio se stvarno nenadležnim i predmet je po pravomoćnosti tog rješenja ustupljen ovom sudu na nadležno postupanje.

5.1. U podnesku od 25. veljače 2026. tuženik je dao obrazloženi odgovor na tužbu (stranice 64-115 spisa) ponovno predlažući odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik dalje ističe:

- da je Republika Hrvatska vlasnik poslovnog prostora položenog u prizemlju zgrade u [adresa] anagrafske oznake [adresa], površine 63,32 m[2] , sagrađene na čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], opisan kao poslovni prostor - caffe bar - etaža prizemlje, koji se sastoji od prostorije za usluživanje gostiju, kuhinje, tri wc-a, garderobe i spreme

- da je djelomičnim rješenjem Ureda državne uprave u Splitsko -dalmatinskoj županiji Klasa: UP/I-942-04/08-01/15, Urbroj: 2181-05-01-12-10 od 30. ožujka 2012. nakon utvrđenja da je Republika Hrvatska vlasnik predmetnog poslovnog prostora točkom 4. izreke određeno da se danom pravomoćnosti rješenja raskida Ugovor o zakupu sklopljen između Grada Splita kao zakupodavca i Bašić-Set d.o.o. za trgovinu i ugostiteljstvo, Split, Sukoišanska 28, kao zakupoprimca pri čemu novi vlasnik - Republika Hrvatska ne može tražiti ispražnjenje i predaju u posjed prije isteka ugovornog roka, odnosno ne prije 31. svibnja 2016., a u kojem roku je zakupoprimac dužan plaćati naknadu za korištenje poslovnog prostora u visini zakupnine iz ranijeg ugovora o zakupu sa Gradom Splitom

- da predmetnim poslovnim prostorom upravlja trgovačko društvo Državne nekretnine d.o.o. temeljem Ugovora o poslovno-tehničkoj suradnji od 21. svibnja 2018. sklopljenog između Republike Hrvatske, Ministarstva državne imovine (sada Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine) i trgovačkog društva Državne nekretnine d.o.o.

- da je tužitelj, dakle, imao sklopljen ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora sa Gradom Splitom, a koji ugovor je raskinut 11. svibnja 2012. te se od tada nalazi u posjedu predmetnog poslovnog prostora bez valjane pravne osnove, odnosno tužitelj nema niti je ikada imao sklopljen ugovor o zakupu sa vlasnikom predmetnog poslovnog prostora Republikom Hrvatskom

- da je Republika Hrvatska protiv tuženika pokrenula parnični postupak radi iseljenja i predaje u posjed predmetnog poslovnog prostora, koji postupak je vođen pred Trgovačkim sudom u Splitu pod brojem P-176/2024 i u kojem postupku je donesena pravomoćna i ovršna presuda od 16. srpnja 2024. kojom je ovdje tužitelju naloženo iseliti i predati u posjed Republici Hrvatskoj predmetni poslovni prostor; budući da tužitelj nije dobrovoljno predao Republici Hrvatskoj u posjed predmetni poslovni prostor, Republika Hrvatska je pokrenula ovršni postupak protiv ovdje tužitelja radi iseljenja i predaje u posjed predmetnog poslovnog prostora, koji postupak se vodio pred Trgovačkim sudom u Splitu pod brojem Ovr-75/2024, odnosno pred Općinskim sudom u Splitu pod brojem Ovr-1084/2025

- da je Državni inspektorat Republike Hrvatske u provedbi inspekcijskog nadzora stanja oštećenja postojeće stambeno poslovne zgrade anagrafske oznake F. Bulića 6, Split utvrdio da je zgrada oštećena do te mjere da je opasna za korištenje jer prijeti urušavanjem zbog čega postoji opasnost za život korisnika zgrade te prolaznika koji se kreću javnim gradskim površinama oko predmetne zgrade te je stoga rješen jem Klasa: UP/I-362-02/19-02/00667 od 3. srpnja 2019. naloženo Republici Hrvatskoj da putem upravitelja Državnih nekretnina d.o.o. pristupi sanaciji oštećenja zgrade, a ujedno je i zabranjeno korištenje iste kao i dijela javne gradske površine oko zgrade

- da je, nakon što je provedenim vještačenjem utvrđeno da je prizemlje zgrade statički ispravno, tužitelj nastavio koristiti predmetni poslovni prostor na vlastitu odgovornost te je čak tuženiku dostavio izjavu od 18. studenog 2019. u kojoj pod kaznenom i materijalnom odgovornosti preuzima na sebe svaku odgovornost za zaposlenike i sve treće osobe u slučaju štetnog događaja

- da isti od runa 2019. nije u mogućnosti koristiti predmetni poslovni prostor, budući je isti i danas u posjedu predmetnog poslovnog prostora, te unatoč pravomoćnoj i ovršnoj presudi Trgovačkog suda u Splitu broj: P-176/2024 od 16. srpnja 2024. do danas nije iselio i predao u posjed predmetni poslovni prostor Republici Hrvatskoj, radi čega je i dalje u tijeku ovršni postupak protiv tužitelja.

5.2. Tuženik dalje navodi kako je za sanaciju predmetne zgrade potrebna sveobuhvatna obnova i rekonstrukcija koju je moguće provesti samo u slučaju da svi korisnici isele iz predmetne zgrade, a koja sanacija do danas nije provedena upravo stoga što tužitelj i dalje drži u posjedu predmetni poslovni prostor i nije iselio iz istoga. Slijedom navedenog, nikako nije krivnja tuženika niti tuženik može biti odgovoran što je tužitelju zbog neprovođenja sanacije predmetne zgrade ukinuto rješenje o ispunjavanju minimalnih tehničkih uvjeta ugostiteljskog objekta, budući da upravo zbog ponašanja tužitelja sanacija predmetne zgrade nije mogla biti provedena. Radi otpočinjanja radova i sanacije predmetne zgrade tužitelj je od strane tuženika više puta pozivan na predaju u posjed poslovnog prostora, a što je isti odbio i nastavio držati u posjedu predmetni poslovni prostor.

5.3. Kako je dakle tužitelj u posjedu predmetnog poslovnog prostora bez valjane pravne osnove, isti da je kao nepošteni posjednik koji zna da nema pravo posjedovati predmetni prostor dužan vlasniku poslovnog prostora Republici Hrvatskoj plaćati naknadu za korištenje predmetnog poslovnog prostora, slijedom čega su tužitelju od strane tuženika izdavani računi za plaćanje naknade za korištenje predmetnog poslovnog prostora, a ne kako to pogrešno navodi tužitelj računi za zakupninu.

5.4. Naime, poslovni prostori u vlasništvu Republike Hrvatske da se daju u zakup putem javnog natječaja sukladno odredbama Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora ( Narodne novine broj 125/11, 64/15 i 112/18). Tužitelj se nalazi u posjedu predmetnog poslovnog prostora bez pravne osnove, odnosno isti nema sklopljen ugovor o zakupu sa vlasnikom Republikom Hrvatskom, odnosno nema valjanu pravnu osnovu korištenja i posjedovanja predmetnog poslovnog prostora. Sukladno odredbi članka 161. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14) vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda posjed, dok je sukladno odredbi članka 165. stavka 1. istog Zakona nepošteni posjednik dužan vlasniku naknaditi sve koristi koje je kao nepošteni posjednik imao za vrijeme posjedovanja nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske, a u ovoj pravnoj stvari tu korist predstavlja najmanje iznos naknade za korištenje poslovnog prostora koju je tužitelj plaćao Republici Hrvatskoj.

5.5. Slijedom navedenog, a kako je tužitelj nepošteni posjednik predmetnog poslovnog prostora te isti prostor ne želi predati u posjed vlasniku Republici Hrvatskoj i na taj način onemogućuje sanaciju predmetne zgrade, kao što je nesporno da je tužitelj u razdoblju za koje traži povrat plaćenog iznosa bio u posjedu predmetnog poslovnog prostora, isti je dužan vlasniku predmetnog poslovnog prostora Republici Hrvatskoj podmiriti naknadu za korištenje istog prostora, slijedom čega je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan pa se stoga predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i obvezati istog na plaćanje troškova parničnog postupka tuženiku.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Tuženik je dostavio popis troška postupka.

8. U dokazne svrhe sud je pregledao isprave priložene u spis: zahtjev za dostavu ugovora o zakupu od 17. kolovoza 2021. upućen od strane tuižitelja Državnim nekretninama d.o.o., rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za turizam i pomorstvo Klasa: UP/I-335-02/20-04/00271, Urbroj: 2181/1-06/520-20-6 od 10. svibnja 2021., rješenje Ministarstva turizma i sporta Klasa: UP/II-034-02/21-23/51, Urbroj: 529-06-03-02-02/1-21-2 od 16. srpnja 2021., konto kartice tužitelja za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020., od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2021. i 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022., račune Državnih nekretnina d.o.o. broj 67720/1/1 od 2. listopada 2020., broj 54628/1/1 od 3. kolovoza 2021., broj 46775/1/1 od 2. srpnja 2021., rješenje Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u Splitu Klasa: UP/I-362-02/19-02/00667, Urbroj: 443-14-1-2-1-19- 04 od 3. srpnja 2019., izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu označenu kao kat. čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], djelomično rješenje Ureda državne uprave u SDŽ, Službe za imovinsko-pravne poslove Klasa: UP-I-942-04/08-01/15, Urbroj: 2181-05- 01-12-10 od 30. ožujka 2012., zapisnik Državnih nekretnina d.o.o. o uviđaju poslovnih prostora radi utvrđivanja korisnika Klasa: 372-03/15-01/10, Urbroj: DN-021-2015-21/RI od 14. listopada 2015., zapisnik Državnih nekretnina d.o.o. o izvršenom očevidu nekretnine Klasa: 372-01/19-01/2, Urbroj: DN-5-01/RV-19-17 od 16. siječnja 2019., zapisnik Državnih nekretnina d.o.o. o očevidu poslovnog prostora u vlasništvu RH Klasa: 372-01/21-01/04, Urbroj: DN-5-01/RV-21-43 od 15. lipnja 2021., dopisa Državnih nekretnina d.o.o. Klasa: 372-03/18-01/609, Urbroj: DN-5-01/RV-18-1 upućenog tužitelju 7. prosinca 2018., Klasa: 372-03/18-01/609, Urbroj: DN-5-01/RV- 19-3 upućenog tužitelju 10. srpnja 2019., Klasa: 372-03/18-01/609, Urbroj: DN-5- 01/SDS-7 upućenog tužitelju 8. rujna 2023. s dokazom o uručenju, dopisa odvjetnika Budislava Anđelinovića upućenog Državnim nekretninama 14. studenog 2019., izjave zastupnika po zakonu tužitelja od 14. studenog 2019., presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-176/2024-7 od 16. srpnja 2024., rješenje o ispravku Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-176/2024 od 8. kolovoza 2024., presuda Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-3704/2024-2 od 12. studenog 2025., rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Ovr-75/2024-12 od 6. prosinca 2024., rješenje Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-673/2025-2 od 24. veljače 2025., kartice partnera Državnih nekretnina d.o.o. za 2019., 2020., 2021., 2022. i 2023. te je izveo dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja LR.

9. Sud je dalje, na prijedlog tužitelja pribavio spise ovog suda poslovni broj P- 176/2024 i Ovr-75/2024 te spis Upravnog suda u Splitu poslovni broj UsI-1769/2023 te na ročištu za glavnu raspravu održanom 16. travnja 2026. pregledao te spise i izdvojio isprave relevantne za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari. Iz spisa Upravnog suda u Splitu poslovni broj UsI-1769/2023 izdvojeni su, preslikani i uloženi u ovaj spis tužba od 1. srpnja 2023. s prilogom, rješenje Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture od 10. veljače 2022. Klasa: UP/II-612-08/22-02/0006, Urbroj: 532-02-03-02-02/1-22-2, presuda Upravnog suda u Splitu broj 2 UsI-1566/2022-8 od 25. travnja 2023., presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu broj 5 UsI-1769/23-7 od 4. prosinca 2023. Nadalje, iz spisa ovoga suda poslovni broj P-176/2024 izdvojeni su, preslikani i uloženi u ovaj spis tužba od 3. travnja 2024., podnesak tuženika od 6. svibnja 2024. (odgovor na tužbu), podnesak tužitelja od 15. svibnja 2024. spisa), presuda ovoga suda poslovni broj P-176/2024-7 od 16. srpnja 2024. i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3704/2024-2 od 12. studenog 2025. Konačno, iz spisa ovoga suda poslovni broj Ovr-75/2024 izdvojeni su, preslikani i uloženi u ovaj spis prijedlog za osiguranje prethodnom ovrhom, rješenje ovoga suda poslovni broj Ovr-75/2024-12 od 6. prosinca 2024. i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž - 673/2025-2 od 24. veljače 2025.

10. Budući među strankama nije sporna visina potraživanja, ovaj sud je odbio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem nalazeći taj dokazni prijedlog suvišnim.

11. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga pa je sud zaključio raspravljanje u ovoj pravnoj stvari.

12. Prema ocjeni ovoga suda, tužbeni zahtjev nije osnovan.

13. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 45.869,00 EUR s pripadajućom zateznom kamatom s naslova stjecanja bez osnove.

14. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio u posjedu predmetnog poslovnog prostora, da između stranaka nije bio sklopljen ugovor o zakupu te da je tužitelj tijekom utuženog razdoblja tuženiku plaćao naknadu za korištenje predmetnog prostora. Sporno je predstavljaju li navedene uplate stjecanje bez osnove u smislu odredbe članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO), odnosno postoji li pravna osnova za povrat utuženog iznosa.

15. Između stranaka sporno je je li predmetni poslovni prostor u utuženom razdoblju bio podoban za korištenje za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, jesu li okolnosti nastale nakon donošenja rješenja građevinske inspekcije dovele do otpada pravne osnove plaćanja naknade za korištenje prostora te postoji li obveza tuženika na povrat iznosa koje je tužitelj tijekom utuženog razdoblja uplatio.

16. Na ročištu za glavnu raspravu, održanom kod ovog suda 16. travnja 2026., zastupnik po zakonu tužitelja je naveo da tužitelj od 1997./1998. koristi poslovni prostor u [adresa], na temelju natječaja Grada Splita. Riječ je o tri fizički odvojene prostorije, od kojih je tužitelj u početku koristio dvije, a treću prostoriju je koristio obrtnik (postolar). Naknadno da je tužitelj počeo koristiti i treću prostoriju, ne može se točno sjetiti kada je to bilo, ali misli da je bilo 1999. ili 2000. Između tužitelja i tuženika nikada nije sklopljen pisani ugovor o zakupu. U spornom razdoblju predmetni poslovni prostori da su tek nešto više od upotrebljivih - nisu bili derutni, bili su namješteni, ali trebalo je izvesti određene radove (građevinske i dr.) da bi se poboljšala funkcionalnost tih prostora. Koliko mu je poznato, nije postojao nikakav akt nadležnog tijela kojim je bilo zabranjeno korištenje prostora u zgradi. U cijelom razdoblju u kojem je društvo bilo u posjedu predmetnih prostora, bilo je moguće obavljati djelatnost. Ta djelatnost da se obavljala u prve dvije prostorije na način da je tu radio caffe bar (pri čemu je dio jedne prostorije služio kao wc). U trećoj prostoriji koju je koristio postolar, do otprilike 1999., nakon njegovog izlaska iz prostora, tužitelj da je poduzeo određene građevinske radove uz suglasnost Grada Splita i konzervatora koji su se odnosili na sanaciju drvenog stropa i pilona (stupova) Dioklecijanove palače. Tužitelj da nije pokušao dobrovoljno predati prostor tuženiku prije donošenja sudskih odluka o iseljenju. Nadalje, dodatno je naveo da je tužitelj u razdoblju od 2011. do 2016. s Gradom Splitom imao zaključen ugovor o zakupu. Nakon toga nekretnina da je prešla u državno vlasništvo pa su ga iz Grada uputili da ubuduće komunicira s Državnim uredom za upravljanje državnom imovinom (DUDI). On da se savjetovao s odvjetnikom Nevijem Sanaderom, koji mu je rekao da je takvih slučajeva već bilo i koliko je njemu poznato u nijednoj takvoj situaciji nije sačinjen nikakav ugovor. Na različite načine da je pokušao otkupiti ovu nekretninu - između ostalog obratio se i DUDI-ju, ali do realizacije tog posla nije došlo. Prostor tužitelj faktički ne koristi od 2019. do današnjeg dana. Naime, tada je dobio telefonski poziv od DR, koja je tada bila šefica poslovnih prostora u Državnim nekretninama na nivou Republike Hrvatske , te je tom prilikom tražila da tužitelj izađe iz prostora, što tužitelj nije učinio, ali je prestao koristiti prostor. Dakle, od 2019. tužitelj da ne koristi predmetnu nekretninu, ali je i dalje u posjedu.

17. Iz dokumentacije priložene spisu proizlazi sljedeće:

- da je djelomičnim rješenjem Ureda državne uprave u Splitsko -dalmatinskoj županiji, Služba za imovinsko pravne poslove, Klasa: UP-I-942-04/08-01/15, Ur. broj:

2181-05-01-12-10 od 30. ožujka 2012. (dalje: djelomično rješenje), koje rješenje je steklo svojstvo pravomoćnosti 11. svibnja 2012., Republika Hrvatska stekla pravo vlasništva za cijelo poslovnog prostora položenog u prizemlju zgrade u [adresa], anagrafske oznake [adresa], površine 63,32 m[2] sagrađeno na čest. zgr. [katastarska čestica] (ranije čest. zgr. [katastarska čestica]), Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]; da je točkom 4. djelomičnog rješenja određeno da se danom pravomoćnosti tog rješenja raskida ugovor o zakupu poslovnog prostora iz točke 1. tog rješenja, sklopljen između Grada Splita kao zakupodavca i Bašić-set d.o.o. kao zakupoprimca pod brojem 860 od 18. svibnja 2011., međutim, novi vlasnik-Republika Hrvatska da ne može tražiti ispražnjenje i predaju u posjed predmetnog prostora prije isteka ugovornog roka, odnosno ne prije 31. svibnja 2016., a u kojem roku je zakupoprimac Bašić-set d.o.o. dužan plaćati naknadu za korištenje predmetnog poslovnog prostora Republici Hrvatskoj u visini zaključene zakupnine za korištenje predmetnog poslovnog prostora iz prednje citiranog ugovora

- da je prema izvatku iz zemljišne knjige za K. O. [katastarska općina] na nekretnini označenoj kako kat. čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] upisana općenarodna imovina pod upravom Gradskog narodnog odbora u Splitu za cijelo, dok je na posebnom dijelu te nekretnine u naravi poslovni prostor - caffe bar - etaža prizemlja, podne površine 63,32 m[2] , koji se sastoji od prostorije za usluživanje gostiju, kuhinje, tri wc-a, garderobe i spreme, upisana Republika Hrvatska, za cijelo (stranice 68-69 spisa)

- da iz zapisnika Državnih nekretnina d.o.o. o uviđaju poslovnih prostora radi utvrđivanja korisnika Klasa: 372-03/15-01/10, Urbroj: DN-021-2015-21/RI od 14. listopada 2015. (stranica 80 spisa) proizlazi da je na adresi [adresa], površina 63,32 m[2] , PP2575, tužitelj evidentiran kao korisnik tog prostora

- da iz zapisnika Državnih nekretnina d.o.o. o izvršenom očevidu nekretnine Klasa: 372-01/19-01/2, Urbroj: DN-5-01/RV-19-17 od 16. siječnja 2019. (stranica 81 spisa) proizlazi da je tužitelj korisnik nekretnine oznake PP2575, [adresa], površine 63,32 m[2]

- da iz zapisnika Državnih nekretnina d.o.o. o očevidu poslovnog prostora u vlasništvu RH Klasa: 372-01/21-01/04, Urbroj: DN-5-01/RV-21-43 od 15. lipnja 2021. (stranica 82 spisa) proizlazi da je kao korisnik nekretnine oznake PP2575, površine 63,32 m[2] , evidentiran tužitelj uz napomenu koja glasi: ˝današnjim očevidom potvrđen je korisnik iz evidencije poslovnih prostora koji predmetni prostor koristi dugi niz godina temeljem sklopljenog ugovora o zakupu s Gradom Splitom. Navedeni je u roku podnio zahtjev za sklapanje ugovora o zakupu s RH. Ugostiteljski obrt još nije počeo s radom te su u tijeku pripreme i čišćenje za otvaranje istog. Okolo zgrade u kojoj se nalazi predmetni prostor postavljena je zaštitna metalna ograda s upozorenjem 'opasnost od odrona'˝

- da su dopisima od 7. prosinca 2018. i 10. srpnja 2019. Državne nekretnine d.o.o. pozvale tužitelja na primopredaju predmetnog poslovnog prostora (stranice 83 i 84 spisa)

- da je rješenjem Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u Splitu Klasa: UP/I-362-02/19-02/00667, Urbroj: 443-14-1-2-1-19-04 od 3. srpnja 2019. (stranice 29-33 spisa) naloženo Republici Hrvatskoj da putem upravitelja Državnih nekretnina d.o.o. pristupi sanaciji oštećenja zgrade te je zabranjeno korištenje iste, kao i dijela javne gradske površine oko zgrade

- da je dopisom od 24. lipnja 2019. (stranica 168 spisa) tužitelj podnio tuženiku zahtjev za sklapanje ugovora o zakupu predmetnog poslovnog prostora

- da je 14. studenog 2019. tužitelj dao izjavu kojom ˝kao korisnik poslovnog prostora u [adresa], pod materijalnom i kaznenom odgovornošću preuzima na sebe svaku odgovornost za zaposlenike i sve treće osobe u slučaju bilo kakvog štetnog događaja˝ (stranica 88 spisa)

- da je rješenjem Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za turizam i pomorstvo Klasa: UP/I-335-02/20-04/00271, Urbroj: 2181/1-06/520-20-6 od 10. svibnja 2021. ukinuto rješenje Ureda državne uprave u SDŽ, Službe za gospodarstvo Klasa: UP/I-335-02/12-03/08, Urbroj: 2181-01-02-12-2-VŽ od 5. ožujka 2012. o ispunjavanju minimalnih uvjeta ugostiteljskih objekta i rješenje Klasa: UP/I-335-02/12- 03/106, Urbroj: 2181-01-02/004-12-0003 od 4. rujna 2012. o ispunjavanju minimalnih uvjeta prostora za usluživanje gostiju na otvorenom, u ugostiteljskom objektu vrste pizzeria i kavana naziva „DUJE“, smještenom u [adresa], na ime tužitelja

- da je rješenjem Ministarstva turizma i sporta Klasa: UP/II-034-02/21-23/51, Urbroj: 529-06-03-02-02/1-21-2 od 16. srpnja 2021. odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Upravnog odjela za turizam i pomorstvo SDŽ Klasa: UP/I -335-02/20- 01/00271, Urbroj: 2181/1-06/520-20-6 od 10. svibnja 2021. (stranice 12-20 spisa)

- da su Državne nekretnine d.o.o. dopisom Klasa: 372-03/18-01/609, Urbroj:

DN-5-01/SDS-7 od 8. rujna 2023. pozvale tužitelja na predaju predmetnog poslovnog prostora slobodnog od osoba i stvari uz upozorenje da će u protivnom pokrenuti sudski postupak radi njegovog iseljenja (stranica 85 spisa)

- da je točkom I. izreke presude ovog suda poslovni broj P-176/2024-7 od 16. srpnja 2024. naloženo društvu BAŠIĆ-SET d.o.o. (kao tuženiku) iseliti iz poslovnog prostora u vlasništvu Republike Hrvatske (kao tužitelja) položenog u prizemlju zgrade u [adresa] anagrafske oznake [adresa], površine 63,32 m[2] sagrađene na čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], opisan kao poslovni prostor - caffe bar - etaža prizemlje, koji se sastoji od prostorije za usluživanje gostiju, kuhinje, tri wc-a, garderobe i spreme te isti predati slobodnog od osoba i stvari u posjed tužitelju odnosno trećoj osobi koju isti ovlasti na preuzimanje posjeda, sve u roku od 15 dana (stranice 89-95 spisa)

- da je rješenjem ovog suda poslovni broj Ovr-75/2024-12 od 6. prosinca 2024. određena prethodna ovrha udaljenjem protivnika osiguranja (ovdje tužitelja) i uklanjanjem svih njegovih stvari iz poslovnog prostora u vlasništvu predlagatelja osiguranja (Republike Hrvatske), a položenog u prizemlju zgrade u [adresa], anagrafske oznake [adresa], površine 63,32 m[2] , sagrađene na čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] te predajom u posjed predlagatelju osiguranja (stranice 107-115 spisa)

- da je rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž - 673/2025-2 od 24. veljače 2025. odbijena žalba BAŠIĆ-SET d.o.o. kao protivnika osiguranja i potvrđeno rješenje ovog suda poslovni broj Ovr-75/2024-12 od 6. prosinca 2024. (stranice 188-191 spisa)

- da je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-3704/2024-2 od 12. studenog 2025. odbijena žalba BAŠIĆ-SET d.o.o. i potvrđena presuda ovog suda poslovni broj P-176/2024-7 od 16. srpnja 2024. u točki I. izreke rješenja (stranice 100- 105 spisa).

18. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud je pristupio ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva te utvrdio da isti nije osnovan iz razloga koji slijede.

19. Predmet ovog postupka jest zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 45.869,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, koji prema navodima tužbe predstavlja iznose plaćene tuženiku s osnove naknade za korištenje predmetnog poslovnog prostora u razdoblju od rujna 2019. do podnošenja tužbe, a za koje tužitelj tvrdi da su plaćeni bez pravne osnove, odnosno da je pravna osnova njihova plaćanja naknadno otpala zbog nemogućnosti korištenja prostora.

20. Tužitelj tijekom postupka svoju tražbinu temelji na tvrdnji da je predmetni poslovni prostor zbog stanja zgrade i zabrane korištenja bio nepodoban za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, slijedom čega smatra da je tuženik bez osnove zadržao iznose koje mu je tužitelj plaćao tijekom utuženog razdoblja.

21. Međutim, sud takvo pravno shvaćanje ne prihvaća.

22. Prije svega valja istaknuti da tijekom postupka nije utvrđeno postojanje ugovornog odnosa zakupa između stranaka. Naprotiv, iz provedenih dokaza, a osobito djelomičnog rješenja Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji od 30. ožujka 2012., pravomoćnih odluka Trgovačkog suda u Splitu i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske te iskaza samog zakonskog zastupnika tužitelja, proizlazi da je raniji ugovor o zakupu sklopljen s Gradom Splitom prestao, dok između tužitelja i Republike Hrvatske, odnosno tuženika kao upravitelja predmetne nekretnine, nikada nije sklopljen novi ugovor o zakupu. Sud pritom posebno ističe da okolnost što je predmetna zgrada zbog svojeg stanja bila obuhvaćena mjerama građevinske inspekcije ne dovodi sama po sebi do prestanka obveze plaćanja naknade za korištenje poslovnog prostora od strane osobe koja je isti nastavila držati u posjedu. Naime, tužitelj ni nakon donošenja rješenja građevinske inspekcije nije predao prostor vlasniku, već ga je nastavio držati u svojoj faktičnoj vlasti, što proizlazi kako iz njegovog iskaza tako i iz pravomoćnih odluka donesenih u postupku radi predaje posjeda. Navedena okolnost od osobitog je značaja za odluku u ovoj pravnoj stvari budući da tužitelj pravo na povrat izvršenih uplata temelji upravo na tvrdnji da predmetni prostor nije mogao koristiti, premda je nesporno da ga tijekom cijelog utuženog razdoblja nije predao vlasniku.

23. Slijedom navedenog, sud smatra da se pravni odnos između stranaka ne može ocjenjivati primjenom odredaba Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora („Narodne novine“ broj 125/11, 64/15, 112/18 i 123/24) koje uređuju međusobna prava i obveze zakupodavca i zakupnika iz valjano sklopljenog ugovora o zakupu. To se osobito odnosi na odredbu članka 12. stavka 1. navedenog Zakona, na koju se tužitelj tijekom postupka poziva, budući da primjena navedene odredbe pretpostavlja postojanje zakupnog odnosa, što u konkretnom slučaju nije utvrđeno, budući da je tijekom postupka nesporno utvrđeno da između stranaka nakon prestanka ugovora o zakupu sklopljenog s Gradom Splitom nije sklopljen novi ugovor o zakupu. Ovaj sud pritom ne prihvaća ni navod tužitelja da se odredba članka 12. stavka 1. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora može primijeniti analogijom. Navedena odredba uređuje prava i obveze ugovornih strana iz postojećeg zakupnog odnosa, dok je u konkretnom slučaju tijekom postupka utvrđeno da između stranaka takav odnos nije postojao.

24. U konkretnom slučaju tužitelj svoj zahtjev temelji upravo na tvrdnji da je bio zakupnik predmetnog poslovnog prostora te da je tuženiku plaćao zakupninu. Međutim, tijekom postupka nije utvrđeno postojanje zakupnog odnosa između stranaka, već upravo suprotno, da je tužitelj predmetni poslovni prostor držao u posjedu bez valjane pravne osnove, zbog čega se plaćanja na koja se tužba odnosi ne mogu smatrati zakupninom u smislu odredbi Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora.

25. Nadalje, iz provedenih dokaza proizlazi da je na predmetnoj zgradi tijekom 2019. godine utvrđeno postojanje građevinskih oštećenja te je doneseno rješenje kojim je zabranjeno njezino korištenje, a naknadno su ukinuta i rješenja o ispunjavanju minimalnih tehničkih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti. Međutim, navedene okolnosti same po sebi ne dovode do zaključka da su uplate koje je tužitelj izvršavao tijekom utuženog razdoblja izvršene bez pravne osnove niti da je pravna osnova njihova plaćanja naknadno otpala. Naime, tužitelj ni nakon donošenja navedenih odluka nije predao predmetni prostor vlasniku, već ga je nastavio držati u svom posjedu, zbog čega nije moguće zaključiti da je pravna osnova plaćanja predmetne naknade naknadno otpala, osobito imajući u vidu da je isti i nadalje zadržao posjed predmetne nekretnine.

26. Naime, tijekom postupka utvrđeno je da je tužitelj predmetni poslovni prostor koristio dugi niz godina, da ga nakon prestanka ugovornog odnosa nije predao vlasniku te da ga je i nakon prestanka obavljanja djelatnosti zadržao u svom posjedu. Sam zakonski zastupnik tužitelja naveo je da od 2019. godine više ne koristi prostor za obavljanje djelatnosti, ali je istodobno potvrdio da prostor nije predao tuženiku te da ga je i nadalje držao u posjedu. Navedena okolnost potvrđena je i njegovom izjavom od 14. studenoga 2019. kojom je kao korisnik poslovnog prostora preuzeo odgovornost za zaposlenike i treće osobe u slučaju štetnog događaja.

27. Sud pritom posebno cijeni činjenicu da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-176/2024-7, potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3704/2024-2, utvrđeno da tužitelj predmetni prostor drži bez valjane pravne osnove te mu je naložena njegova predaja Republici Hrvatskoj. Navedene odluke potvrđuju da je tužitelj tijekom utuženog razdoblja zadržao faktičnu vlast nad predmetnom nekretninom te isključivao vlasnika iz njezina neposrednog korištenja i raspolaganja.

28. U takvim okolnostima ovaj sud ne može prihvatiti tvrdnju tužitelja da je na strani tuženika nastalo stjecanje bez osnove u smislu članka 1111. ZOO -a. Naime, prema navedenoj zakonskoj odredbi, obveza vraćanja nastaje kada dio imovine jedne osobe prijeđe u imovinu druge osobe bez pravne osnove i li kada pravna osnova naknadno otpadne. U konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da su sporne uplate izvršene bez pravne osnove niti da je pravna osnova njihova plaćanja naknadno otpala. Sama činjenica da je korištenje zgrade bilo ograničeno ili zabranjeno ne dovodi automatski do nastanka obveze povrata izvršenih uplata, osobito u situaciji kada je tužitelj predmetni prostor nastavio držati u svom posjedu i nije ga predao vlasniku. Pritom valja imati u vidu da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je nakon donošenja navedenih odluka izgubio posjed predmetnog prostora niti da je vlasniku omogućio preuzimanje istoga.

29. Suprotno tvrdnjama tužitelja, iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da su sporni iznosi plaćani upravo za vrijeme u kojem je tužitelj zadržavao faktičnu vlast nad predmetnim poslovnim prostorom. Stoga sud ne nalazi da je na strani tuženika došlo do stjecanja bez osnove, niti da je tužitelj dokazao postojanje zakonskih pretpostavki za povrat izvršenih uplata. Pritom sud posebno ističe da tužitelj tijekom postupka nije dokazao postojanje okolnosti iz kojih bi proizlazilo da je tuženik primio ili zadržao predmetne iznose bez ikakve pravne osnove.

30. Budući da tužitelj nije dokazao postojanje pretpostavki za primjenu instituta stjecanja bez osnove iz članka 1111. ZOO-a, ovaj sud je njegov tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim te odlučio kao u izreci presude pod točkom I.

31. Kako je tuženik u cijelosti uspio u ovoj parnici, odluka o troškovima postupka donesena je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, u svezi s odredbama članaka 164. stavak 1. ZPP-a i 155. stavak 1. ZPP-a.

32. Odredbom članka 164. stavka 1. ZPP-a propisano je da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu.

33. Nadalje, odredbom članka 155. stavka 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

34. Po ocjeni ovog suda, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, tuženiku je valjalo priznati 500 bodova za sastavljanje odgovora na tužbu (Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika „Narodne novine“ broj 138/2023 - dalje: Tarife), po 500 bodova za zastupanje na ročištima održanim 12. ožujka 2026. te 16. travnja 2026. (Tbr. 9.1. u svezi s Tbr. 7.1. Tarife) te 125 bodova za sastavljanje podneska od 25. veljače 2026. (Tbr. 8.4.), odnosno ukupno 1625 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife), tuženiku je valjalo priznati ukupno 3.250,00 EUR.

35. Dakle, tuženiku je valjalo priznati ukupan trošak u iznosu od 3.250,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja koje na taj iznos teče od donošenja ove presude (9. lipnja 2026.) pa do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP-a, po stopi određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a za ostale odnose, dok je za više traženu kamatnu stopu zahtjev tužitelja valjalo odbiti, slijedom čega je odlučeno kao pod točki II. izreke ove presude.

36. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 23. ožujka 2026., kao ni zatraženi trošak podneska od 25. veljače 2026. preko već dosuđenih 125 bodova, budući da sud ocjenjuje kako navedeni troškovi nisu bili potrebni za vođenje ove parnice u smislu članka 155. stavka 1. ZPP-a. Naime, navodi iz podneska od 25. veljače 2026. predstavljaju daljnje očitovanje tuženika na navode tužbe i tijekom postupka iznesene tvrdnje, zbog čega je sud za navedeni podnesak priznao trošak u visini od 125 bodova sukladno Tbr. 8. t. 4. Tarife, dok zatraženi trošak preko toga iznosa nije priznat. Nadalje, podnesak od 23. ožujka 2026. odnosi se na pitanje visine tužbenog zahtjeva, koje je tijekom postupka među strankama učinjeno nespornim, pa sud ocjenjuje da trošak njegova sastava nije bio potreban za vođenje ove parnice.

37. Slijedom navedenog, više traženi iznos od 1.750,00 EUR s osnove parničnog troška s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama valjalo je odbiti, radi čega je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom III.

U Splitu 9. lipnja 2026.

Sutkinja

Ana Golub Gruić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po ŽDO Split

- u spis