REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara

Poslovni broj: Pr-1551/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Martini Sučević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Novi sindikat u Zagrebu, protiv tuženika NOVA TV d.d., Buzin, Buzinski krči 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Valentina Kučić, odvjetnica u H i partneri odvjetničkom društvu d.o.o. u Zagrebu , radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. travnja 2026. u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnicu po zaposlenju u Novom sindikatu TŽ i zamjenicu punomoćnice tuženika ĆŽ, **.**.2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja LŽ koji glasi:

„Utvrđuje se nedopuštenim otkaz ugovora o radu kojeg od tuženika NOVA TV d.d., Zagreb, Buzin, Buzinski krči 1, OIB: [osobni identifikacijski broj] dobiva tužitelj LŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], Odlukom o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 25.9.2024. i da radni odnos nije prestao, te se nalaže tuženiku vratiti tužitelja na poslove radnog mjesta “snimatelj-montažer” u dopisništvo tuženika u Splitu, sukladno Ugovoru o radu sklopljenom na neodređeno vrijeme od 27.6.2014. izmijenjenog Dodatkom 1 od 01.12.2014., Dodatkom 2 od 18.06.2018. i Dodatkom 3 od 30.12.2021., sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe. “

II. Nalaže se tužitelju LŽ naknaditi tuženiku NOVA TV d.d. troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 9. lipnja 2026. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi da je navodi bio u neprekidnom radnom odnosu kod tuženika od 1.7.2014. pa sve do tuženikove Odluke o otkazu od 25.9.2024. Odlukom tuženika o redovitom poslovnom uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 25.9.2024. tužitelju je otkazan Ugovor o radu sklopljen 27.06.2014. na neodređeno vrijeme, izmijenjen Dodatkom 1 od 1.12.2014., Dodatkom 2 od 18.6.2018. i Dodatkom 3 od 30.12.2021. za obavljanje poslova radnog mjesta „snimatelj-montažer“ u Sektoru produkcijskih servisa, Odjelu snimanja – snimanje informativnog programa u dopisništvu u Splitu. Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme sklopljenim 27.6.2014. u odredbi čl. 19. stranke su za slučaj spora utvrdile nadležnost Općinskog suda u Zagrebu, danas Općinskog radnog suda u Zagrebu. Tužitelj 2.10.2024. osobno od Javne bilježnice Mirjane Popovac iz Splita preuzima Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu od 25.9.2024., a 14.10.2024. u propisanom roku podnosi zahtjev za zaštitu prava. Tuženik je u zakonskom roku odgovorio na zahtjev tužitelja, a koji odgovor tuženika od 17.10.2024. tužitelj putem poštara preuzima 4.11.2024. Tužitelj smatra kako tuženikova Odluka o redovitom poslovnom uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 25.9.2024. nije dopuštena. Otkazni razlozi tuženika temelje se na organizacijskim promjenama u poslovanju koje tuženik provodi iznenada i bez najave, te protivno zakonskim odredbama članka 137. Zakona o radu (Prenošenje ugovora na novog poslodavca) i članka 150. Zakona o radu (Obveza savjetovanja prije donošenja odluke). Navodi da je na sastanku u Splitu 6.9.2024. od direktora Produkcijskih servisa OŽ usmeno dobiva informacije kako je poslodavac donio odluku o ukidanju radnih mjesta „snimatelj-montažer“ u dopisništvu u Splitu, kako će dobiti poslovno uvjetovani otkaz i otpremninu, a da od tog istoga dana 6.9.2024. faktično više ne treba raditi, niti dolaziti na posao. Zatraženo je da odmah vrati ključeve prostora u kojem je obavljao poslove, ključeve službenog automobila, te kartice od prijave u službene automobile. Navodi da tom prilikom dobiva informaciju da se njegovi poslovi „snimatelja-montažera“ odmah nakon sastanka 6.9.2024. prenose na vanjsku firmu kojoj je vlasnik SŽ. Za razliku od snimatelja-montažera, novinari ujedno i zaposlenici dopisništva u Splitu nastavili su rad za tuženika, ali na način da su 7.9.2024. preseljeni na rad u prostorije te vanjske firme. Dakle, dopisništvo u Splitu je nastavilo s radom, a tuženik je iz dopisništva izdvojio samo poslove snimanja i montaže. U pogledu promjena poslovanja nesporno je da je tuženik zadržao svoju gospodarsku cjelovitost dopisništva u Splitu, a pravnim poslom počev od 7.9.2024. na novog poslodavca prenio dio svoje gospodarske djelatnosti (koja uključuje poslove snimanja i montaže na kojima je radio tužitelj). Slijedom svega navedenoga, kako nije prestala potreba za radom tužitelja, nego je u pitanju statusna promjena unutar tuženikova dopisništva u Splitu, tužitelj drži kako otkaz nije dopušten jer je tuženik bio u obvezi na vanjsku firmu SŽ prenijeti ugovore o radu radnika vezane za obavljanje tog dijela djelatnosti (poslove snimanja i montaže) koji su bili predmet prenošenja, a što tuženik nije učinio, nego je postupio u suprotnosti s odredbama članka 137. Zakona o radu. Nadalje, poziv na savjetovanje o reorganizaciji dostavljen je sindikalnoj povjerenici 6.9.2024. istodobno s operativnom provedbom reorganizacije, te u okolnostima kada su poslovi snimanja i montaže sa 7.9.2024. već faktično preneseni na novog poslodavca, a radnici do otkaza upućeni na slobodne dane. Sindikalna povjerenica s ovlastima Radničkog vijeća protivila se svim odlukama tuženika uz isticanje ništetnosti s obzirom na očigledno neprovođenje savjetovanja prije provedbe operativnih aktivnosti poslodavca ovdje tuženika. Dakle, iz priložene dokazne dokumentacije nesporno je da tuženik organizacijske promjene provodi 6.9.2024., odnosno prije nego je provedena procedura sukladno odredbi članka 150. Zakona o radu. Tužitelj ne može dovoljno prenaglasiti kako tuženik prije 6.9.2024. organizacijske promjene uopće nije komunicirao prema radnicima. Smatra da se radi o nepoštenom i zlonamjernom postupanju tuženika s obzirom da iz prvog Rasporeda rada snimatelja montažera za rujan 2024. od 28.8.2024. nije bilo moguće naslutiti bitne organizacijske promjene u poslovanju i dobivanje otkaza. Nakon sastanka od 6.9.2024. tužitelju je uskraćeno pravo dolaska na posao u prostorije dopisništva u Splitu, a elektronskim putem 7.9.2027. zaposlenici dobivaju Nadopunu Rasporeda rada za rujan 2024. iz koje je vidljivo da su svi snimatelji-montažeri na slobodnim danima do kraja mjeseca, uključujući i tužitelja, kojemu je kao zadnji dan rada upisan 6.9.2024. Okolnost što je tuženik Odluku o reorganizaciji poslovanja formalno prikazuje donesenom tek 16.9.2024. ne može utjecati na odlučnu činjenicu kako je reorganizacija operativno i faktično provedena prije savjetovanja sa sindikalnom povjerenicom s ovlastima radničkoga vijeća s obzirom da je reorganizacija u odnosu na radnike provedena već 6.9.2024. (prestanak fakticiteta rada tužitelja kod tuženika) i sa 7.9.2024. nedvojbeno uspostavljen novi model poslovanja tuženika putem vanjske firme SŽ. Zaključno, tužitelj smatra kako je diskriminiran na osnovu članstva u sindikatu jer je nakon sastanaka od 6.9.2024. dobio saznanja da su kolegama IŽ i GŽ od strane tuženika ponuđeni mogućnost rada i daljnja suradnja preko vanjske firme SŽ, a što nije bilo ponuđeno tužitelju, niti kolegi EŽ koji su članovi Novog sindikata. Tome u prilog govori nelogičnost što je tuženik 21.9.2024. objavio prilog u Dnevniku NOVA TV „o ukidanju autobusnih linija za učenike Sinj“ s potpisom kolege IŽ koji je (nakon naloga o prekidu rada 6.9.2024.), za taj posao mogao biti angažiran jedino putem vanjske firme SŽ koja je sa 7.9.2024. preuzela poslove snimanja i montaže. Predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi nedopuštenim otkaz ugovora o radu kao i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao te naložiti tuženiku vraćanje tužitelja na rad na poslove radnog mjesta „snimatelj-montažer“ u dopisništvo tuženika u Splitu.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika počevši od 2014. i da je temeljen ugovora o radu od 27.6.2014., izmijenjenog Dodatkom 1 od 1.12.2014., Dodatkom 2 od 18.6.2018. i Dodatkom 3 od 30.12.2021., obavljao poslove na radnom mjestu „snimatelj-montažer“ u Sektoru produkcijskih servisa, Odjelu snimanja – snimanje informativnog programa u dopisništvu u Splitu, da je tuženik 25.9.2024. donio Odluku o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, da je tužitelj predmetnu Odluku zaprimio 2.10.2024., da je tužitelj 14.10.2024. uložio zahtjev za zaštitu prava te da se tuženik na zahtjev za zaštitu prava očitovao 17.10.2024. Tuženik u cijelosti osporava sve ostale navode iz tužbe o tome da Odluka o redovitom poslovnom uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 25.9.2024. nije dopuštena. Suprotno navodima tužitelja, u konkretnom slučaju nije došlo do prijenosa gospodarske djelatnosti na novog poslodavca u smislu odredbe čl. 137. Zakona o radu (dalje u tekstu: ZOR), budući je tuženik i dalje u cijelosti nastavio s obavljanjem svoje djelatnosti, a što u slučaju prijenosa gospodarske cjeline nije slučaj. Tuženik je u dopisništvu u Splitu odlučio reorganizirati poslovanje po uzoru na organizaciju poslovanja u svojim dopisništvima u Dubrovniku, Puli i Zadru, budući se pokazala oportunijom u više segmenata. Naime, radi optimizacije troškova i modernizacije poslovanja Odlukom o reorganizaciji poslovanja od 16.9.2024. tuženik je odlučio reorganizirati poslovanje na način da je za obavljanje poslova snimanja, montiranja i srodnih poslova informativnog programa odlučio angažirati vanjsku firmu, slijedom čega su u sektoru produkcijskih servisa, odjelu snimanja – snimanje informativnog programa ukinuta radna mjesta snimatelja i snimatelja/montažera, a na kojem je poslove obavljao tužitelj. U skladu s Odlukom o reorganizaciji poslovanja od 16.9.2024., Odlukom o izmjeni Priloga 1 Pravilnika o radu od 16.9.2024. u sektoru produkcijskih servisa, odjelu snimanja – snimanje informativnog programa u dopisništvu Split brisana su radna mjesta snimatelj i snimatelj/montažer. Tuženik pritom niti ne tvrdi da je prestala potreba za obavljanjem radnih zadataka koje je obavljao tužitelj, međutim tuženik je ocijenio da se obavljanje tih poslova može organizirati na drugačiji način te da za obavljanje tih aktivnosti nema potrebu imati ustrojeno posebno radno mjesto, a poslodavac je ovlašten sam odrediti način organizacije svog poslovanja, uslijed čega je tuženik 25.9.2024. donio Odluku o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tuženika. Suprotno navodima tužitelja, tuženik je u potpunosti postupio sukladno obvezi provođenja savjetovanja iz odredbe čl. 150. ZOR-a. Tuženik je dopisom od 6.9.2024. radi provedbe postupka savjetovanja o namjeravanoj odluci reorganizacije poslovanja i namjere ukidanja radnih mjesta na kojem je poslove obavljao tužitelj, imenovanom sindikalnom povjereniku dostavio dokumentaciju potrebnu za provedbu postupka savjetovanja. S tim u vezi, tuženik ukazuje kako je iz dokumentacije dostavljene uz tužbu vidljivo da se radilo o nacrtima planiranih odluka, dok su same odluke nesporno donesene nakon proteka roka za savjetovanje. Naime, tuženik je 16.9.2024. donio Odluku o reorganizaciji poslovanja, a koja je stupila na snagu 24.9.2024., dok je Odluku o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju tuženik donio 25.9.2024. Prema tome, niti su točni navodi tužitelja da je istodobno s pozivom za savjetovanje o reorganizaciji sindikalnom povjereniku dostavljena operativna provedba organizacije niti su organizacijske promjene provedene 6.9.2024. pa je pozivanje na protivljenje donošenju namjeravanih odluka i navodnu ništetnost koju je isticao sindikalni povjerenik tim više promašeno i u cijelosti neosnovano. Dodatno se ukazuje i na neosnovanost tvrdnji tužitelja da bi se radilo o nepoštenom i zlonamjernom postupanju jer tuženik prema radnicima navodno nije komunicirao organizacijske promjene i da tuženiku nije bilo moguće naslutiti dobivanje otkaza, s obzirom na to da se u dopisništvu u Splitu 6.9.2024. razgovaralo s radnicima kako bi ih se upoznalo s namjeravanim reorganizacijskim promjenama i otkazivanjem zbog poslovno uvjetovanih razloga, a što uostalom navodi i sam tužitelj u t. 3. tužbe, te da su Odluke danom donošenja objavljene na oglasnoj ploči i Intranetu Društva kojima svi radnici imaju pristup. Tuženik isto tako u cijelosti osporava i drži neosnovanim navode da je tužitelju, nakon razgovora s radnicima radi upoznavanja s namjeravanim organizacijskim promjenama obavljenih 6.9.2024., bilo uskraćeno pravo dolaska na posao u prostorije dopisništva tuženika u Splitu. Prema rasporedu za mjesec rujan 2024., tužitelju je određen godišnji odmor od 9.9.2024. do 1109.2024., a od 16.9.2024. do 27.9.2024. tužitelj se nalazio na slobodnim danima. Uz to, iz Odluke o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 25.9.2024. vidljivo je da je tužitelj za vrijeme otkaznog roka oslobođen obveze rada, uz isplatu naknade plaće i priznavanje svih ostalih prava kao da je radio do isteka otkaznog roka. Konačno, tvrdnje u tužbi o navodnoj diskriminaciji tužitelja su neosnovane i potpuno promašene, s obzirom na to da je prema odredbama Zakona o radu poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu dopušten bez obzira što poslodavac ne može radnika rasporediti na rad na drugo radno mjesto ili ga osposobiti za rad na drugom radnom mjestu pa je u svakom slučaju isti dopušten i ako tužitelju (ili bilo kojem drugom radniku) nije ponuđena mogućnost rada i daljnja suradnja preko vanjske firme. Tuženik ukazuje da u trenutku objave priloga u Dnevniku NOVA TV (21.9.2024.), s potpisom kolege IŽ, na koji se poziva tužitelj, Odluka o reorganizaciji nije stupila na snagu, dok odluke o otkazu ugovora o radu nisu bile ni donesene pa tim više nisu jasni navodi tužitelja da je njegov kolega u to vrijeme bio angažiran putem vanjske firme. Dodatno, tuženik ukazuje da je ugovor o radu otkazan svim radnicima u sektoru produkcijskih servisa, odjelu snimanja – snimanje informativnog programa koji su posao obavljali na radnom mjestu snimatelja i snimatelja/montažera, a ne samo članovima sindikata. Stoga su navodi tužitelja o navodnoj diskriminaciji na osnovu njegova članstva u sindikatu potpuno paušalni, nelogični i bez ikakvih ponuđenih dokaza u prilog takvim tvrdnjama. Uostalom, sve i da su pojedini radnici nastavili suradnju s tuženikom preko vanjske firme, nikako ne može imati za posljedicu nedopuštenost odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju. Predlaže da sud tužbeni zahtjev tužitelja odbije i naloži tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, izveo je dokaz saslušanjem svjedoka UŽ, HŽJ, OŽ i ŠŽ, te je proveo dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenom Odluke o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 25.9.2024. te da radni odnos tužitelja nije prestao, kao i zahtjev za vraćanje tužitelja na rad.

6. Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj bio radnik tuženika te je da je bio zaposlen na temelju Ugovor o radu koji je sklopljen 27.6.2014. na neodređeno vrijeme, izmijenjen Dodatkom 1 od 1.12.2014., Dodatkom 2 od 18.6.2018. i Dodatkom 3 od 30.12.2021. na radnom mjestu snimatelj-montažer,

- da je tužitelj zatražio sudsku zaštitu svojih prava u zakonskim rokovima iz čl. 133. st. 1. i st. 2. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23, u daljnjem tekstu: ZOR), a što je utvrdio i ovaj sud uvidom u Odluku o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od 25.9.2024., te uvidom u Zahtjev za priopćenje činjenica (list 16 spisa) od 2.10.2024., Zahtjev za zaštitu prava koji je tužitelj podnio tuženiku 14.10.2024., uzimajući u obzir da je tužba podnesena 10.11.2022.

7. Među strankama je sporno:

- je li Odluka o otkazu dopuštena i zakonita, odnosno je li prestala potreba za obavljanjem posla tužitelja zbog organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz) kod tuženika,

- je li zakonito proveden postupak savjetovanja prije donošenja Odluke o otkazu u smislu odredbe čl. 150. ZOR,

- je li kod tuženika faktički došlo do prenošenja djelatnosti na društvo [obrt] , obrt za usluge u smislu odredbe čl. 137. ZOR.

8. Uvidom u Odluku o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu (list 5-6 spisa) ovaj sud je utvrdio da je tuženik u sklopu optimizacije troškova i modernizacije u poslovanju odlučio reorganizirati poslovanje na način da je za obavljanje poslova snimanja, montiranja i sličnih poslova odlučio angažirati vanjskog suradnika, slijedom čega je donio Odluku o reorganizaciji poslovanja kojom je u Sektoru produkcijskih servisa, Odjelu snimanja, snimanje Informativnog programa u dopisništvu Split ukinuo radno mjesto tužitelja. Odluka o reorganizaciji poslovanja stupila je na snagu dana 24.9.2024. Ujedno je u Odluci navedeno da je prestala potreba za radom svih radnika zaposlenih na tom radnom mjestu u Sektoru produkcijskih servisa, Odjelu snimanja - snimanje Informativnog programa u dopisništvu Split, pa tako i potreba za radom tužitelja iz navedenih razloga.

9. Uvidom u Odluku o reorganizaciji poslovanja od 16.9.2024. (lis 55 spisa) ovaj sud je utvrdio da je tuženik u sklopu optimizacije troškova i modernizacije u poslovanju odlučio reorganizirati poslovanje na način da za obavljanje poslova snimanja, montiranja i srodnih poslova informativnog programa u dopisništvu Split odlučio angažirati vanjskog suradnika zbog čega se u Sektoru produkcijskih servisa, Odjelu snimanja - snimanje Informativnog programa u dopisništvu Split ukidaju radna mjesta: snimatelj i snimatelj-montažer.

10. Nadalje, uvidom u Odluku o izmjeni Priloga 1 Pravilnika o radu ovaj sud je utvrdio da je tuženik u skladu s točkom III. Odluke o reorganizaciji poslovanja od dana 16.9.2024. izmijenio Prilog 1 Pravilnika o radu - organizacijska shema sa popisom poslova radnih mjesta na način da je u Sektoru produkcijskih servisa, Odjelu snimanja snimanje informativnog programa u dopisništvu Split brisao radna mjesta snimatelj i snimatelj-montažer.

11. Iz iskaza svjedokinje ŠŽ, koja je kod tuženika obnašala dužnost sindikalnog povjerenika, nedvojbeno proizlazi da je dana 6.9.2024. zaprimila dokumentaciju upućenu na savjetovanje. Iz njezina iskaza jasno proizlazi da je 6.9.2024. zaprimila pismeno čiji sadržaj se odnosi na zahtjev poslodavca za postupak savjetovanja u vezi otkaza tužitelju radi reorganizacije . Nadalje, uvidom u očitovanje sindikalne povjerenice (list 34 spisa) vidljivo je da je ista dala očitovanje 13.9.2024. te da nije u postupku savjetovanja zatražila dopunsku dokumentaciju ili sazivanje dodatnog sastanka u smislu odredbe čl. 150. st. 2. ZOR.

12. Dapače, sindikalna povjerenica i u iskazu navodi da se očitovala dana 13.9.2024., dakle unutar zakonskog roka, iz čega nedvojbeno proizlazi da je imala dostatno vremena i informacija za formiranje stava i davanje očitovanja.

13. Pri tome valja ukazati da spisu prileži dokumentacija za koju je navedeno da ju je primila sindikalna povjerenica – Odluka o reorganizaciji poslovanja te Odluke o redovitom poslovnom uvjetovanom otkazu Ugovor o radu za radnike IŽ, JŽ, EŽ i tužitelja, a na kojima nije naveden datum donošenja niti su iste potpisane od ovlaštenih osoba tuženika, pa je za zaključiti da je tuženik sindikalnoj povjerenici dostavio nacrte tih odluka.

14. Nadalje, iz iskaza svjedoka UŽ kojeg je ovaj sud prihvatio, proizlazi da je pored sastanka od 6.9.2024., održan još jedan sastanak sa zaposlenicima 25.9.2024. radi uručenja odluka o otkazu, međutim, tužitelj toga dana nije bio na poslu pa mu otkaz nije uručen na taj način. Iz iskaza tužitelja također proizlazi da na sastanku 6.9.2024. nije zaprimio odluku o otkazu, iako tvrdi da mu je otkaz dan toga dana.

15. Prema tome, sve navedeno ukazuje da je tuženik, kako i navodi tijekom postupka, na sastanku 6.9.2024. prvo osobno informirao tužitelja o organizacijskim promjenama koje slijede, a što je prema ocjeni ovog suda životno te za očekivati od poslodavca nakon toliko godina rada tužitelja kod tuženika (od 2014. godine). Nadalje, tuženik je nakon provedenog savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom donio Odluku o otkazu dana 25.9.2024. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda je je postupak savjetovanja zakonito proveden u smislu odredbe čl. 150. ZOR .

16. U pogledu navoda tužitelja da je tuženik prenio svoje poslovanje na društvo [obrt], obrt za usluge, te je za posljedicu trebao biti prenesen i njegov Ugovor o radu, valja reći sljedeće. Odredbom čl. 137. ZOR propisano je ako se statusnom promjenom ili pravnim poslom na novog poslodavca prenese poduzeće, dio poduzeća, gospodarska djelatnost ili dio gospodarske djelatnosti, a koji zadržava svoju gospodarsku cjelovitost, na novog se poslodavca prenose svi ugovori o radu radnika koji rade u poduzeću ili dijelu poduzeća koji je predmet prenošenja, odnosno koji su vezani za obavljanje gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti koja je predmet prenošenja.

17. Uvidom u Ugovor o poslovnoj suradnji između tuženika i [obrt], obrta za usluge (list 98-107 spisa) ovaj sud je utvrdio da stranke nisu pravnim poslom ugovorile da se na novog poslodavca prenese poduzeće, dio poduzeća, gospodarska djelatnost ili dio gospodarske djelatnosti, a koji zadržava svoju gospodarsku cjelovitost, a što je pretpostavka za prenošenje ugovora o radu radnika, pa tako i ovdje tužitelja.

18. Svrha odredbe čl. 137. st. 1. ZR-a jest zaštita stalnosti i sigurnosti radnika pri promjenama osobe poslodavca, koja propisuje da će se na novog poslodavca prenijeti svi ugovori o radu radnika koji rade u poduzeću ili dijelu poduzeća koji je predmet prenošenja, odnosno koji su vezani za obavljanje gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti koja je predmet prenošenja kada se statusnom primjenom ili pravnim poslom na novog poslodavca prenese poduzeće, dio poduzeća, gospodarska djelatnost ili dio gospodarske djelatnosti, a da pri tome dio koji se prenosi zadržava svoju gospodarsku cjelinu.

19. Prijenos pogona poduzeća i gospodarske djelatnosti te pripadajuća zaštita stečenih prava radnika u EU-u uređena je Direktivom Vijeća 2001/23/ EZ od 12. ožujka 2001. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na zaštitu prava zaposlenika kod prijenosa poduzeća, pogona ili dijelova poduzeća ili pogona (u daljnjem tekstu: Direktiva), a koja je implemetirana u hrvatsko zakonodavstvo (ZOR).

20. Odredba čl. 1. st. 1. (a) propisuje da se Direktiva primjenjuje na svaki prijenos poduzeća, pogona ili dijela poduzeća ili pogona na drugog poslodavca, koji je posljedica ugovornog prijenosa, pripajanja ili spajanja poduzeća.

21. No, za primjenu Direktive nije nužno postojanje izravnog ugovornog odnosa između prenositelja i preuzimatelja, već pri ocjeni je li došlo do prijenosa treba uzeti u obzir sve činjenice koje karakteriziraju predmetnu transakciju (tako i u presudi Suda Europske Unije, T v Ć, C-24/85 ECLI:EU:C:1986:127, 18.3.1986), odnosno odlučno je utvrditi je li došlo do prijenosa onih elemenata koji se smatraju ključnim za obavljanje pojedine djelatnosti odnosno za zadržavanje identiteta prenesene gospodarske cjeline da bi se tužitelju pružila radnopravna zaštita kako u smislu odredbe čl. 137. st. 1. ZR-a tako i u smislu Direktive.

22. Slijedom navedenog, nije nužno postojanje pravnog sljedništva između prijašnjeg i novog poslodavca jer će radnici uživati radnopravnu zaštitu ovisno o tome je li došlo do prijenosa gospodarske cjeline koja zadržava svoj identitet. No, zadržavanje identiteta ne može se svesti samo na okolnost iste djelatnosti (odnosno istog poslovanja) koja se preuzima, već identitet proizlazi iz niza neodvojivih elemenata koje također treba uzeti u obzir. Takvo pravno shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Rev 938/2023-2 od 28.11.2023.

23. Nadalje, u presudi Suda Europske Unije C-664/17 precizira se da se identitet sastoji od niza neodvojivih elemenata — radne snage, upravljačke strukture, organizacije rada, metoda rada i sredstava rada — te da identitet nužno uključuje i funkcionalnu autonomiju subjekta, koja mora biti očuvana nakon prijenosa.

24. U konkretnom slučaju time što je u sklopu svojih djelatnosti tuženik odlučio da će jedan segment u Sektoru produkcijskih servisa, i to poslove koje obavljaju snimatelji-montažeri u dopisništvu Split, um jesto da te poslove obavlja sam, koristiti usluge treće osobe, ne radi se o situaciji iz članka 137. st. 1. ZR jer se ne radi o prijenosu djelatnosti koja je imala svoju samostalnu gospodarsku cjelovitost, što je uvjet koji mora biti ispunjen u svim slučajevima kada se bilo pravnim poslom bilo statusnom promjenom na novog poslodavca prenosi, poduzeće, dio poduzeća, gospodarska djelatnost ili dio gospodarske djelatnosti. Prema tome, kako se ne radi o činjeničnoj situaciji koja je regulirana odredbom članka 137. ZR, radi se o poslovnoj odluci tuženika kao poslodavca koji je posve slobodan donositi poslovne odluke u koje ulazi i odlučivanje hoće li neke poslove unutar svoje djelatnosti obavljati sam putem svojih radnika ili će te poslove obavljati druga pravna osoba ako ocjeni da je takva odluka za njega kao poslodavca isplativija. Autonomno je pravo poslodavca organizirati svoje poslovanje na način za koji smatra da je za njega najbolji i najracionalniji, pa i ukinuti određena radna mjesta sve sa ciljem postizanja boljih rezultata. Isto pravno shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni Revr 1199/2016-3 od 22.1.2020.

25. Iz iskaza svjedokinje UŽ proizlazi da je kod tuženika bila zaposlena na radnom mjestu direktorice ljudskih resursa stoga ima neposredna saznanja o okolnostima otkaza i proceduri koja je prethodila. Ona je sa pravnicom HŽJ sudjelovala u kreiranju dokumentacije u pogledu reorganizacije kod tuženika. Dana 6.9.2024. proslijedili su nacrt dokumentacije Sindikalnoj povjerenici radi provođenja postupka savjetovanja. Dostavljen joj je nacrt odluke o reorganizaciji i nacrt odluke o poslovno uvjetovanom otkazu. Međutim smatrali su da bi bilo korektno kolegama osobno reći što se događa kod tuženika stoga su održali s kolegama iz dopisništva Split dva sastanka. Prvi sastanak održao se 6.9.2024. u Splitu kojem su prisutni bili OŽ kao neposredno nadređeni, kolegica HŽJ kao pravnica, te ona. Išli su u tom sastavu jer su očekivali da će biti pitanja od strane kolega, a razgovarali su osobno sa svakim od njih uključujući i tužitelja, novinare, te sa snimateljima. Na tom sastanku tužitelju je bilo rečeno da je ta odluka donesena zbog poslovnih razloga jer je tuženik na temelju iskustva drugih dopisništva u Dalmaciji vidio da mu ekonomski i organizacijski više odgovara drugačiji oblik organizacije u Splitu stoga je to bio poslovno opravdan razlog. Tužitelju je bilo rečeno da je dokumentacija poslana na savjetovanje, rečeno mu je koji je hodogram daljnjih aktivnosti, odnosno rokovi kao i da će u slučaju postojanja prava na otpremninu dobiti otpremninu. Također mu je rečeno da ako mu treba vrijeme da procesuira tu informaciju da nije dužan dolaziti na posao , a posao se svakako odrađivao putem vanjskih suradnika koje su oni uvijek morali imati u rezervi zbog kontinuiteta posla. Vezano za drugi sastanak navodi da je on bio 25.9. budući da je 24.9. Odluka o reorganizaciji stupila na snagu. Svrha tog sastanka bila je uručivanje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu. Navodi da 6.9. poslovni prostor tuženika dopisništva u Splitu nije bio zatvoren te su svi zaposlenici mogli dolaziti na posao ako su htjeli.

26. Iz iskaza svjedokinje HŽJ proizlazi da je za tuženika odrađivala savjetodavni posao prilikom donošenja odluke o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu i reorganizaciji. Naime kod tuženika je primijećeno da postoje dopisništva koja puno ekonomičnije i isplativije isporučuju posao odnosno odrađuju efikasnije. To su primjerice bila Pulsko, Zadarsko i Dubrovačko dopisništvo. Tamo su također poslovi snimanja i montaže bili dani u rad vanjskom suradniku, vanjskom producentskom društvu. Tako je tuženik primijetio da mu je puno isplativije isto pravilo primijeniti i za dopisništvo u Splitu te je donio odluku da će također odrađene poslove dati u rad vanjskom suradniku. Navodi da je sudjelovala na sastanku sa tužiteljem početkom rujna. Budući da je sva dokumentacija u nacrtu bila dostavljena Sindikalnom povjereniku na savjetovanje, direktor produkcije i direktorica ljudskih resursa nisu htjeli da zaposleni posrednim putem saznaju za odluke koje su bile u planu stoga su otišli u Split obaviti te razgovore. Navodi da koliko zna tužitelju nije bilo rečeno da mora vratiti ključeve niti službeni automobil. Vjeruje da mu je rečeno da ne mora dolaziti na posao ako ima neke slobodne dane, međutim ne može se konkretno sjetiti jer je bilo više radnika u istoj situaciji.

27. Iz iskaza svjedoka OŽ proizlazi da je kod tuženika zaposlen na radnom mjestu direktora produkcijskih servisa. Bio je nadređen tužitelju te je sudjelovao u donošenju odluke o reorganizaciji kao i o odluci o otkazu. Ovakav tip dopisništva u kojem je dio poslova dan na rad vanjskom suradniku kod tuženika je organiziran u dopisništvu u Dubrovniku, Zadru i Puli, stoga je tuženik zaključio da je ekonomski i organizacijski bilo prihvatljivije da se na taj način organizira i dopisništvo u Splitu. Pojašnjava da je to bio ekonomičniji način. Oni su početkom rujna odlučili održati razgovore sa djelatnicima u dopisništvu Split, on je kao njihov nadređeni imao potrebu njima reći osobno što se događa jer ih je poznavao dulje od 10 godina. Na tom sastanku im je objasnio da dolazi do reorganizacije. Nije želio da oni to saznaju posrednim putem. Nakon toga rekli su da tužitelj ne mora ako ne želi dolaziti na posao jer su znali da je možda potrebno neko vrijeme da se ta informacija procesuira. Za njih je te poslove u tom periodu obavljao vanjski suradnik kao što bi to obavljao i u situaciji da se netko iz dopisništva razboli jer oni moraju osigurati kontinuitet posla. Dakle angažiranje vanjskog suradnika za odrađivanje pojedinih zadataka nije bilo neuobičajeno. S vanjskim suradnicima lakše je organizirati poslovanje. Nakon što je odluka o reorganizaciji stupila na snagu održan je i drugi sastanak na kojem je tužitelju uručio odluku o otkazu. Nadalje navodi da su u dopisništvu Split bila 2 odjela od čega u njegovom odjelu produkcije 4 zaposlena, a u drugom odjelu informativnog programa 3-4 zaposlena. Organizacijske promjene su obuhvaćale njegov odjel s time da on ne zna kako su organizirani zaposlenici u drugom odjelu jer on nije za njih odgovoran. Od 7.9. je poslovanje preneseno na Unlimited Crew. Pojašnjava da kada je rekao poslovanje mislio je na to da je na tog vanjskog suradnika prenesen dio poslova koji su do tada obavljali zaposleni kojima je rečeno da je došlo do reorganizacije. Taj suradnik i danas odrađuje te poslove.

28. Iz iskaza svjedokinje ŠŽ proizlazi da je kod tuženika bila zaposlena u razdoblju od 2005. do 2025. te je od 2017. godine obnašala dužnost sindikalnog povjerenika. Dana 6.9.2024. nazvao ju je kolega EŽ koji joj je rekao da je dopisništvo u Splitu koje obuhvaća kolege snimatelje i montažere ukinuto te da su svi dobili otkaze. To im je bilo rečeno na sastanku na kojem su prisustvovali direktor OŽ, HŽJ te NŽ. Na tom sastanku bilo im je rečeno da moraju predati sve kartice automobila, da od danas više nisu zaposleni, da moraju uzeti svoje stvari i da se više ne smiju vraćati na radno mjesto. Nju je tog dana u popodnevnim satima majka obavijestila da je na trijemu kuće pronašla omotnicu odnosno bačenu poštu od dostavljača DHL koja je glasila na nju. Pretpostavlja da je ista došla nakon 13 sati budući da je tada dvorištem prošla njezina sestra te omotnice nije bilo. Pismeno koje se nalazilo unutra odnosilo se na zahtjev poslodavca za postupkom savjetovanja vezano za ove otkaze za koje je ranije saznala. Dakle, ono što je njoj poznato je da su kolegama rekli da dobivaju otkaze prije nego što je postupak savjetovanja bio proveden. Čini joj se da se očitovala 13.9.2024. te je uskratila suglasnost odnosno očitovala se na negativan način. Vezano za reorganizaciju o tome nije ništa znala sve do pošte koju je zaprimila 6.9.2024. Navodi da je kod tuženika u ovo vrijeme bila samo ta organizacijska promjena koja se odnosila na dopisništvo u Splitu. Navodi da je tuženik nije obavijestio na koji način će nastaviti funkcionirati novinari u dopisništvu Split, a vezano za montažere/snimatelje bilo je rečeno da će te poslove preuzeti vanjska firma. Saznanja koja ima crpi iz telefonskog poziva i poruka koje je dobila. Navodi da joj je poznato da 6.9.2024. kolege nisu od poslodavca dobili nikakav papir. Ne može se sjetiti jesu li radnici poslodavca koji su bili za ovaj slučaj zaduženi došli ponovo u Split u nekom kasnijem navratu.

29. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je 6.9.2024. zaprimio poziv od kolege EŽ koji je inače bio voditelj dopisništva Split. Rekao mu je da je OŽ najavio dolazak toga dana te da treba prisustvovati sastanku. Na tom sastanku bili su prisutni još i dvije osobe koje njemu nisu osobno bile poznate. Sa svakim od snimatelja/montažera održan je sastanak posebno te im je rečeno da su njihova sva 4 radna mjesta ukinuta. Na tom sastanku također mu je rečeno da mora odmah vratiti ključeve od ureda, vozila, službene kartice te napustiti prostor i ne dolaziti više na posao. On je u tom trenutku bio šokiran. Nipošto ovako nešto nije očekivao. Tada nije zaprimio odluku o otkazu. Čuo je da je održan i kasnije sastanak sa preostale 3 kolege međutim on istome nije prisustvovao jer je tada bio na sprovodu. Dobio je na kućnu adresu odluku o otkazu koja je bila donesena po javnom bilježniku i on je tu odluku preuzeo, ali ne može se sjetiti datuma. Sastanak je u vezi ovoga održan i sa novinarima te su kolege protestirale budući da je ova situacija i njima bila šokantna. Poznato mu je da je vanjska firma preuzela poslove te su počeli raditi isti taj dan. Radilo se o vanjskoj firmi SŽ, a to mu je poznato jer su mu novinari rekli da odlaze raditi kod njega. S obzirom da je bio član sindikata odmah se aktivirao u pogledu traženja informacija o zaštiti svojih prava. Odmah je postalo jasno da je ova situacija primjer prijenosa poslovanja te da je u konkretnom slučaju trebalo doći i do prijenosa ugovora o radu. Takav prijenos ugovora o radu bio je ponuđen kolegama IŽ i JŽ te je kolega IŽ to i prihvatio. Njemu i kolegi EŽ to nije bilo niti ponuđeno stoga to smatra diskriminatornim te je stavljen u nepovoljniji položaj. Nadalje on je vidio dokumentaciju koju je tuženik potpisao sa firmom SŽ [obrt] i to radilo se o ugovoru koji je potpisan 15.8.2024. , a stupio je na snagu 1.9.2024. Isto tako ponuda usluga i cjenika za dopisništvo Split poslana je 11.7.2024. Prema tome očito je da je to prijenos poslovanja. Tuženik o tome nije obavijestio niti zaposlenike niti je tražio pravovremeno savjetovanje te je praktički napravio reorganizaciju na sastanku 6.9.2024., a ne prema odluci koju je donio 24.9.2024. Navodi također da su neosnovani navodi tuženika da je istovjetna reorganizacija postojala i u dopisništvima u Puli, Dubrovniku i Zadru budući da tamo nikada nisu bili stalni zaposlenici tuženika. Stalni zaposlenici tuženika radili su isključivo na 4 lokacije i to u Splitu, Rijeci, Osijeku i Zagrebu te nigdje drugdje osim u Splitu reorganizacija nije provedena na ovakav način. Prema tome zaključuje da je upitno i dvojbeno je li doista ovakav tip reorganizacije bio financijski isplativiji. Također nije točno, a što navodi tuženik da je ovakva reorganizacija bila potrebna zbog osiguranja kontinuiteta poslovanja budući da je dopisništvo u Splitu imalo 4 stalno zaposlena radnika. Događale su se situacije da bi netko od vanjskih suradnika odradio dio posla međutim to se i nadalje radilo u prostorima tuženika s opremom tuženika. Navodi da su u posljednjoj godini rada vanjski suradnici bili izrazito rijetko angažirani. Misli da u cijeloj godini nisu odradili više od 12 do 13 termina. Njegovo mišljenje je da jedini razlog zašto je ovakva reorganizacija bila provedena samo u dopisništvu Split je taj što su se 4 snimatelja drznula tuženiku ukazati na kršenje radničkih prava, zakonskih odredbi i odredbi vlastitog Pravilnika o radu. Navodi da ta kršenja su se odnosila na to da nije postojao tjedni raspored rada, nije se znalo radno vrijeme, broj prekovremenih je premašivao zakonom dopušten broj , a ujedno nikada nisu niti dobili nalog za rad na prekovremenim satima pa posljedično iste niti nisu potpisali. Isto tako nisu se poštivale odredbe o odmoru, očekivalo se od njih da su dežurni 0-24, a pri tome nisu s poslodavcem imali nikakav dogovor o pripravnosti. Oni su kolegi OŽ poslali beskonačan broj e-mailova na tu temu, stoga smatra da su oni ukidanjem njihovih radnih mjesta riješili sebi taj problem. Smatra da tu nije bila riječ o reorganizaciji već isključivo o odmazdi protiv njih četvorice unatoč tome što su toj firmi dali velik dio svog života. Pretpostavlja da su drugi kolege dobili odluke o otkazu, ali on ne zna kada. Prema riječima kolega IŽ i JŽ njima je nove ugovore o radu nudio upravo OŽ.

30. Sud je prihvatio iskaze svjedoka UŽ, HŽJ, OŽ i ŠŽ jer su iskazivali međusobno suglasno, uvjerljivo i životno te u bitnome u skladu s dokumentacijom koja prileži spisu. U odnosu na iskaz svjedokinje ŠŽ valja reći da ista nema neposrednih saznanja, pored onih koji se tiču postupka savjetovanja, ali ostala saznanja crpi iz onoga što su joj tužitelj i drugi radnici koji su također dobili otkaze prenijeli.

31. Ovaj sud prihvatio je i iskaz tužitelja, osim u dijelu u kojem navodi da je otkaz dobio već na sastanku od 6.9.2024. budući da iz iskaza samog tužitelja jasno proizlazi da toga dana nije zaprimio Odluku o otkazu, već je to bilo kasnije dostavom na kućnu adresu putem javnog bilježnika. Nadalje, navode tužitelja u kojem iznosi da je otkaz posljedica odmazde ovaj sud nije prihvatio budući da iz pisane dokumentacije koja prileži spisu proizlazi suprotno, a ujedno te navode koje je prvi put iznio u svom iskazu nije potkrijepio niti jednim drugim dokazom.

32. Sukladno čl. 8. stavku 1. ZOR u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni su pridržavati se odredbi ovoga i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

33. Odredbom članka 115. st. 1. toč. 1. ZOR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, između ostalog, ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

34. Odredbom čl. 135. st. 3. ZOR propisano je da u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac.

35. Uzimajući u obzir odredbu čl. 115. st.1. toč. 1. ZOR, valja ukazati da je autonomno pravo svakog poslodavca da proces rada organizira tako da ostvaruje što bolje poslovne rezultate, što znači da radi ostvarenja tog cilja utvrđuje postojanje trajnih potreba za radom radnika na određenom radnom mjestu, pa može s obzirom na organizaciju poslovanja utvrditi i da je za njega ekonomičnije da određene poslove unutar svoje djelatnosti ne obavlja sam putem svojih radnika, već da te poslove obavlja treća osoba.

36. Prema ocjeni ovog suda, a uzimajući navedeno u obzir, u situaciji kada je poslodavac zaključio da je za njega povoljnije da organizira rad dopisništva u Splitu na način da je ukinuo radna mjesta „snimatelj“ i „snimatelj/montažer“, prestala je potreba za obavljanjem tog posla koje je do tada obavljao tužitelj.

37. Prema tome, s obzirom da je u dokaznom postupku utvrđeno da kod tuženika prestala potreba za obavljanjem određenog posla zbog organizacijskih razloga, Odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužitelju je utvrđena dopuštenom, stoga je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

38. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao pod toč. I. izreke ove presude.

39. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) i te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa). Tuženik je u cijelosti uspio u sporu pa mu na temelju Tbr. 7.2. Tarife pripadaju ukupni troškovi od 625,00 eura koji se odnose na jednokratnu naknadu za zastupanje..

40. Tuženiku na troškove parničnog postupka pripadaju i zatezne kamate na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO).

41. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod toč. II. izreke ove presude.

42. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18) tužitelj je oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 9. lipnja 2026 .

Sutkinja

Martina Sučević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem e-komunikacije ili pisano u četiri primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku