REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-1717/2023-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Mariji Šipek, u pravnoj stvari 1. tužitelja ZO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice GO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Nenadu Dianiću, odvjetniku u Ivanić-Gradu, protiv tuženice EO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Vesna Kalanj, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnika 1. i 2. tužitelja te punomoćnika tuženice, 9 lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženici isplatiti 1. i 2. tužiteljima iznos od 54,43 eura sa zateznim kamatama od 1. rujna 2012. do isplate po stopi koja se za razdoblje od 1. rujna 2012. do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Odbija se zahtjev 1. i 2. tužitelja za isplatu iznosa od 47,29 eura sa zateznim kamatama od 1. rujna 2012. do isplate.

III Nalaže se tuženici isplatiti 1. i 2. tužiteljima iznos od 96,72 eura sa zateznim kamatama od 1. rujna 2012. do isplate po stopi koja se za razdoblje od 1. rujna 2012. do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV Odbija se zahtjev 1. i 2. tužitelja za isplatu iznosa od 69,27 eura sa zateznim kamatama od od 1. rujna 2012. do isplate.

V Nalaže se tuženici isplatiti 1. i 2. tužiteljima iznos od 100,40 eura sa zateznim kamatama od 1. rujna 2012. do isplate po stopi koja se za razdoblje od 1. rujna 2012. do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

VI Odbija se zahtjev 1. i 2. tužitelja za isplatu iznosa od 40,17 eura sa zateznim kamatama od 1. rujna 2012. do isplate.

VII Nalaže se tuženici isplatiti 1. i 2. tužiteljima iznos od 65,31 eura sa zateznim kamatama od 1. rujna 2012. do isplate po stopi koja se za razdoblje od 1. rujna 2012. do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

VIII Odbija se zahtjev 1. i 2. tužitelja za isplatu iznosa od 62,30 eura sa zateznim kamatama od 1. rujna 2012. do isplate.

IX Odbija se zahtjev 1. i 2. tužitelja za isplatu iznosa od 52,13 eura sa zateznim kamatama od 1. rujna 2012. do isplate.

X Određuje se da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

Obrazloženje

1.Pravna prednica tužitelja ĐO u tužbi podnesenoj 6. studenog 2012. ističe da je s tuženicom sklopila ugovor o najmu stana u [adresa]., kojim ugovorom je tuženica preuzela obvezu plaćati najamninu i sve režije vezane uz stanovanje (plin, voda, struja, pričuva, telefon, Internet). Ističe da tuženica nije redovito podmirivala režije za iznajmljen stan i da je umjesto nje to učinila ona u ukupnom iznosu od 4.430,40 kn. U podnesku od 1. listopada 2014. ističe da je umjesto tuženice platila:

- po opomeni HEP-ODS d.o.o. 23. srpnja 2012. račun za električnu energiju u iznosu od 766,38 kn

- Zagrebačkom holdingu d.o.o. račune u iznosu od 119,15 kn, 134,67 kn, 138,99 kn te 961,49 kn

- Upravitelj-Stanu d.o.o iznos od 521,90 kn, 1.059,10 kn te 521,90 kn

-GPZ – Opskrba d.o.o. iznos od 728,78 kn

Tužbenim zahtjevom traži isplatu iznosa od 4.430,40 kn odnosno 588,02 eura sa zateznim kamatama od 1. rujna 2012. do isplate uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženica osporava osnovanost tužbenog zahtjeva. Ističe da je podmirila sva dugovanja pa tako i utužena. Ističe da je na ugovoru o najmu netko neovlašteno nadopisao na ugovoru tekst „sa mogućnošću produžetka do odjave“. Tijekom postupka ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije u odnosu na račune za Zagrebački holding d.o.o. i Upravitelj stan d.o.o. jer računi ne glase samo na ime pravne prednice 1. i 2. tužitelja ĐO nego i na ŽO. Također ističe da nije ugovoreno da plaća prikupljanje otpada, komunalnu naknadu i naknadu za uređenje voda. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

3. Tijekom postupka tužiteljica ĐO je umrla pa je rješenjem od 25. travnja 2022. (list 141 spisa) utvrđen prekid postupka, koji je rješenjem od 26. siječnja 2023. nastavljen s njezinim zakonskim nasljednicima (sada 1. i 2. tužiteljima).

3. Sud je izveo dokaz čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu te dokaz saslušanjem parničnih stranaka.

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Čitanjem ugovora o najmu sklopljenom između pravne prednice 1. i 2. tužitelja ĐO kao najmodavca i tuženice kao najmoprimca (list 3-6 spisa, dalje ugovor o najmu) utvrđeno je da je isti sklopljen 3. ožujka 2011. na razdoblje od godinu dana. Također je utvrđeno da je čl. 6. tog ugovora propisano da će najmoprimac plaćati najmodavcu ostale troškove koji se plaćaju u vezi sa stanovanjem i to plin, vodu, struju, pričuvu, telefon i Internet.

6. S obzirom da niti jedna od stranaka ne tvrdi da je prije isteka ugovorenog vremena obavijestila u pisanom obliku drugu ugovornu stranu da ne namjerava sklopiti ugovor na određeno vrijeme za daljnje razdoblje, taj je ugovor prešutno obnovljen za isto vrijeme trajanja sukladno čl. 25. st. 1. Zakona o najmu stanova (NN 91/96, 48/98, 66/98 i 22/06, dalje ZNS). U tom smislu posve je neodlučno je li na ugovoru o najmu netko neovlašteno nadopisao na ugovoru tekst „sa mogućnošću produžetka do odjave“ na što upire tuženica. Navedeno stoga što je čl. 25. st. 1. ZNS jasno propisano da se ugovor o najmu sklopljen na određeno vrijeme prešutno obnavlja ukoliko niti jedna ugovorna strana prije isteka ugovorenog vremena ne obavijesti u pisanom obliku drugu ugovornu stranu da ne namjerava sklopiti ugovor za daljnje razdoblje.

7. Pravna prednica 1. i 2. tužitelja ĐO u svom iskazu na ročištu 6. studenog 2015. navodi da je tuženica izašla iz stana 20. svibnja 2012., dok tuženica u svom iskazu na ročištu 16. siječnja 2024. (list 164-165 spisa) tvrdi da je iselila 1. svibnja 2012. S obzirom da je sama tuženica potpisala da ugovor raskida s danom 18. svibnja 2012. (list 75 spisa), a da je na adresi predmetnog stana imala prijavljeno prebivalište do 1. lipnja 2012. (list 76 spisa), sud ne prihvaća kao istinit njezin iskaz da je iselila iz stana 1. svibnja 2012. Stoga sud nalazi utvrđenim da tuženica nije iselila iz predmetnog stana prije 18. svibnja 2012. Što se pak tiče okolnosti je li tuženica iselila 18. svibnja 2012. ili 20. svibnja 2012. (kako to iskazuje pravna prednica 1. i 2. tužitelja), s obzirom da pravna prednica tužitelja nije dostavila u spis pisani dokaz o tome da je tuženica iselila 20. svibnja 2012., sud ne prihvaća njezin iskaz u dijelu da je tuženica iselila tog dana. Naime, uzimajući u obzir da je ona svoj iskaz dala nakon više od tri i pol godine i da je iskazivala po svom sjećanju, sud nalazi neuvjerljivim da se ona pouzdano sjeća točnog dana kada je tuženica iselila. Stoga sud nalazi utvrđenim da je tuženica iselila iz predmetnog stana 18. svibnja 2012.

8.1. Što se pak tiče iskaza tuženice na ročištu 6. studenog 2015. (list 92 spisa) i 16. svibnja 2024. (list 164-165 spisa) u dijelu u kojem navodi da je ona pravnoj prednici 1. i 2. tužitelja platila najamninu za jedan mjesec duže nego što je bila u najmu (da je krajem travnja platila najamninu za svibanj 2012.) te da joj je dala 500,00 kn za režijske troškove za travanj 2012., treba reći da te okolnosti tuženica ne dokazuje niti jednim pisanim dokazom. Sud nalazi neuvjerljivim da tuženica ne bi tražila pisanu potvrdu o tim plaćanjima. Navedeno tim više što je tuženica tražila novi stan i namjeravala iseliti iz predmetnog stana te da je najamni odnos bio pri kraju. Potvrdu o plaćanju tuženica je mogla napisati vlastoručno i tražiti da je najmodavac potpiše. Stoga sud ne prihvaća njezin iskaz u tom dijelu.

8.2. Isto tako sud kao neuvjerljiv, neživotan i nelogičan ne prihvaća iskaz tuženice u dijelu u kojem je iskazala da je s pravnom prednicom 1. i 2. tužitelja usmeno sporazumno prebila stanarinu za svibanj 2012. i 500,00 kn danih prilikom iseljenja, kao i 705,00 kn za svibanjske režije koje je platio Grad Zagreb s režijama za travanj 2012. Prije svega, Grad Zagreb pravnoj prednici 1. i 2. tužitelja nije isplatio 705,00 kn za svibanj 2012., što proizlazi iz podataka registra korisnika socijalne pomoći (list 62 spisa) iz kojeg je vidljivo da su uplate u iznosu od 705,00 kn njoj vršene za razdoblje do travnja 2012. Nadalje, neživotno je i neuvjerljivo da sporazum o prijeboju, da je doista postignut, ne bi sklopile u pisanom obliku. Neživotno je da bi pravna prednica 1. i 2. tužitelja prebijala uplatu tuženice po osnovi najamnine za svibanj 2012. s obzirom da je tuženica do 18. svibnja 2012. bila u posjedu stana (što znači da je za dio svibnja 2012. i trebala platiti najamninu) kao i nepostojeću uplatu Grada Zagreba za svibanj 2012. sa svojom tražbinom. Isto tako, sud nije prihvatio iskaz tuženice (kako je to naprijed obrazloženo) da je pravnoj prednici 1. i 2. tužitelja na ruke isplatila 500,00 kn za režije za travanj 2012. Prema tome, tuženica svojim iskazom nije dokazala da je podmirila utuženu tražbinu pravnoj prednici 1. i 2. tužitelja.

9.1. Čitanjem uplatnice koju je pravna prednica 1. i 2. tužitelja dostavila u spis (list 37 spisa) utvrđeno je da je HEP - Operatoru distribucijskog sustava platila iznos od 766,38 kn po opomeni od 10. srpnja 2012. Iz te opomene nije vidljivo na koje razdoblje se odnosi tražbina iz opomene. Tužitelji nisu u spis dostavili račune.

9.2. Čitanjem podataka iz kartice analitičkog knjigovodstva HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. (list 104-105 spisa) utvrđeno je da je spomenuta uplata tužiteljice evidentirana 23. srpnja 2012. Također je utvrđeno da je dugovanje za električnu struju za razdoblje od studenog 2011. do 10. svibnja 2012. (u kojem razdoblju je tuženica bila u posjedu predmetne nekretnine) iznosilo 402,54 kn (53,43 eura).

9.3. Tuženica je dostavila u spis dokaz da je 30. travnja 2012. podmirila račun za struju za veljaču 2012. u iznosu od 65,93 kn i za travanj 2012. u iznosu od 65,93 kn, da je 26. rujna 2011. platila iznos od 344,59 kn, 31. listopada 2011. iznos od 131,86 kn, iznos od 300,00 kn 10. siječnja 2012. te 28. veljače 2012. iznos od 471,88 kn (list 37 te poleđina tog lista spisa). Spomenute uplate evidentirane su u kartici analitičkog knjigovodstva pri čemu se napominje da je iz kartice vidljivo da prije studenog 2011. nije bilo dugovanja (naime, saldo je 65,93 kn te izdavanjem akontacije u tom iznosu po dokumentu od 15. studenog 2011.). Prema tome, tim uplatama tuženica nije podmirila spomenuto dugovanje od 402,65 kn (54,43 eura) koje se također odnosi na razdoblje u kojem je ona stanovala u stanu.

9.4. Po stavu ovog suda, s obzirom da se tražbina HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. iz kartice analitičkog knjigovodstva prema datumu dokumenta od 31. svibnja 2012. na ime akontacije, pa i sve kasnije tražbine (akontacije i računi) ne mogu povezati s potrošnjom struje u razdoblju u kojem je tuženica bila u najmu predmetne nekretnine (tužitelji nisu u spis dostavili račune), tuženica nije dužna naknaditi tužiteljima.

9.5. Slijedom navedenog, na temelju čl. 6. ugovora o najmu prihvaćen je zahtjev 1. i 2. tužitelja za isplatu iznosa od 54,43 eura po osnovi troškova struje, dok je odbijen zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 47,29 eura s pripadajućim zateznim kamatama. O tijeku i stopi zateznih kamata odlučeno je na temelju odredbe čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05 i 41/08, ZOO). Naime, tužitelji traže zatezne kamate od 1. rujna 2012., a radi se o troškovima električne energije za razdoblje dok je tuženica bila u najmu predmetne nekretnine i koji su dospjeli na naplatu zaključno 20. svibnja 2012. (pravna prednica 1. i 2. tužitelja ih je podmirila 23. srpnja 2012.). Stoga je osnovan zahtjev za isplatu zateznih kamata od 1. rujna 2012. do isplate.

9.6. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u toč. I i II izreke.

10.1. Nadalje, čitanjem računa (list 42 spisa) utvrđeno je da je pravna prednica tužitelja 23. srpnja 2012. platila GPZ-Opskrbi d.o.o. račun po obračunu potrošnje plina za razdoblje od 13. veljače 2012. do 14. svibnja 2012. u iznosu od 728,78 kn (96,72 eura). Radi se o obračunu potrošnje plina u razdoblju dok je tuženica bila u posjedu stana.

10.2. Tuženica je dostavila u spis uplatnice iz kojih proizlazi da je platila GPZ-Opskrbi d.o.o. iznos od 300,00 kn 25. travnja 2012., 216,58 kn 22. prosinca 2011. te 200,00 kn 28. veljače 2012. (list 73 i poleđina tog lista spisa). Iz tih uplatnica se ne može pouzdano utvrditi na što se točno (da li akontacija ili račun prema obračunu potrošnje) i na koje se razdoblje odnose. No, s obzirom da je utužena tražbina nastala po obračunu potrošnje plina u razdoblju od 13. veljače 2012. do 14. svibnja 2012., s datumom dospijeća 30. lipnja 2012. (što je kasniji račun od ovih koje je platila tuženica), nedvojbeno je da tuženica tu tražbinu GPZ-Opskrbe d.o.o. ovim uplatama nije podmirila.

10.3. Stoga je na temelju čl. 6. ugovora o najmu prihvaćen zahtjev 1. i 2. tužitelja za isplatu iznosa od 96,72 eura. O tijeku i stopi zateznih kamata odlučeno je na temelju odredbe čl. 29. st. 1. i 2. ZOO. Naime, radi se o troškovima plina prema obračunu za razdoblje od 13. veljače 2012. do 14. svibnja 2012., koji je dospio 30. lipnja 2012. (list 42 spisa), a pravna prednica 1. i 2. tužitelja ga je podmirila 23. srpnja 2012. Stoga je prihvaćen zahtjev za isplatu zateznih kamata na taj iznos od 1. rujna 2012. do isplate (čl. 29. st. 1. ZOO).

10.4. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u toč. III izreke.

11. Čitanjem uplatnice (list 41 spisa) utvrđeno je da je pravna prednica tužitelja Upravitelj stanu d.o.o. uplatila iznos od 521,90 kn. Na istoj je rukom napisano da se radi o sudskim troškovima po Ovrv-1216/12. Na temelju sadržaja spisa nije moguće utvrditi radi naplate koje tražbine se vodio taj ovršni postupak (radi li se uopće o tražbini koju je trebala podmiriti tuženica) niti što se u tom ovršnom postupku dogodilo. Niti tužitelji, niti njihova pravna prednica nisu istaknuli činjenične tvrdnje u tom pravcu niti predložili izvođenje odgovarajućih dokaza. Nadalje, spomenuta uplata ne može se povezati niti s karticom prostora koju je u spis dostavio Upravitelj stan d.o.o. (list 188- 193 spisa). Stoga je zahtjev 1. i 2. tužitelja za isplatu iznosa od 69,27 eura s pripadajućim zateznim kamatama odbijen kao neosnovan (toč. IV izreke).

12.1. Čitanjem uplatnice (list 41 spisa) utvrđeno je da je pravna prednica 1. i 2. tužitelja Upravitelj stanu d.o.o. uplatila iznos od 1.059,10 kn 21. kolovoza 2012. Čitanjem kartice prostora koju je u spis dostavio Upravitelj stan d.o.o. (list 188-193 spisa) utvrđeno je da je ta uplata evidentirana i da je istom zatvoreno potraživanje po osnovi pričuve za razdoblje od srpnja do prosinca 2011., od siječnja do travnja 2012. te od lipnja do kolovoza 2012. (za svaki mjesec po 75,65 kn). U odnosu na to razdoblje, tuženica je bila u najmu predmetne nekretnine od srpnja do travnja 2012. (dok u razdoblju od lipnja do kolovoza 2012. nije bila pri čemu se napominje da tražbina pričuve za svibanj 2012. ovom uplatom od 21. kolovoza 2012. pravne prednice 1. i 2. tužitelja nije podmirena).

12.2. Nije osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije za ovu tražbinu koji je tuženica istaknula uz obrazloženje da računi ne glase samo na ime pravne prednice 1. i 2. tužitelja ĐO nego i na ŽO. Naime, čl. 6. ugovora o najmu tuženica se obvezala ĐO (a ne nekom trećem) snositi troškove pričuve za stan (a ne dijela stana) te je s njom sklopila ugovor o najmu za čitav stan (a ne dio stana). Stoga je neodlučno na kog računi glase.

12.3. Slijedom navedenog, osnovan je zahtjev za isplatu iznosa od 756,50 kn (deset mjeseci pomnoženo s 75,65 kn) odnosno 100,40 eura, dok nije osnovan zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 40,17 eura s pripadajućim zateznim kamatama. U odnosu na prihvaćen dio zahtjeva treba reći da se radi o troškovima pričuve, od kojih je posljednji (za travanj 2012.) dospio najkasnije u svibnju 2012. Pravna prednica 1. i 2. tužitelja je opisane troškove podmirila 21. kolovoza 2012. Stoga je sukladno čl. 29. st. 1. ZOO prihvaćen zahtjev za isplatu zateznih kamata na taj iznos od 1. rujna 2012. do isplate.

12.4. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u toč. V i VI izreke.

13.1. Čitanjem uplatnice (list 39 spisa) utvrđeno je da je tužiteljica 25. srpnja 2012. platila Zagrebačkom holdingu iznos od 961,49 kn (127,61 eura) 13. lipnja 2012. Čitanjem podataka Zagrebačkog holdinga (list 227 spisa) utvrđeno je da je tom uplatom podmireno njegovo potraživanje za razdoblje od srpnja do prosinca 2011. te za siječanj i veljaču 2012. Dakle, utužena tražbina se odnosi na razdoblje dok je tuženica bila u najmu predmetne nekretnine.

13.2. Od tog iznosa, iznos od 34,06 eura odnosi se na javnu uslugu sakupljanja komunalnog otpada, iznos od 22,01 eura na komunalnu naknadu, 6,29 eura na naknadu za uređenje voda, dok se iznos od 65,31 eura odnosi na potrošnju vode. 13.3. Kako se tuženica ugovorom o najmu (čl. 6.), u kojem su taksativno navedeni troškovi koje je dužna plaćati najmodavcu, nije obvezala plaćati javnu uslugu sakupljanja komunalnog otpada, komunalnu naknadu te naknadu za uređenje voda nego samo vodu, osnovan je zahtjev 1. i 2. tužitelja za isplatu iznosa od 65,31 eura (koji se odnosi na potrošnju vode), dok nije osnovan zahtjev za isplatu preostalog iznosa od 62,30 eura s pripadajućim zateznim kamatama. U odnosu na prihvaćen dio zahtjeva treba reći da se radi o troškovima potrošnje vode od srpnja 2011. do veljače 2012. Stoga je ta tražbina dospjela najkasnije u ožujku 2012. Pravna prednica 1. i 2. tužitelja te troškove podmirila 13. lipnja 2012. Stoga je sukladno čl. 29. st. 1. ZOO prihvaćen zahtjev za isplatu zateznih kamata na taj iznos od 1. rujna 2012. do isplate.

13.4. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u toč. VII i VIII izreke.

13.5. Čitanjem uplatnica (list 39 spisa) utvrđeno je da je tužiteljica 25. srpnja 2012. platila Zagrebačkom holdingu po računu za ožujak 2012. iznos od 119,15 kn, po računu za travanj 2012. iznos od 134,67 kn za ožujak 2012. i po računu za svibanj 2012. iznos od 138,99 kn. Iz tih računa nije moguće utvrditi koliki se iznos računa odnosi na sakupljanje komunalnog otpada, koliki iznos od komunalnu naknadu, koliko na potrošnju vode, a koliko na naknadu za potrošnju vode. Tužitelji niti njihova pravna prednica nisu istaknuli činjenične tvrdnje u pravcu koliki se iznos iz tih računa odnosi na koji od tih troškova, niti su predlagali izvođenje dokaza na tu okolnost. Kao što je to obrazloženo u toč. 13.3. obrazloženja, tuženica se ugovorom o najmu (čl. 6.), u kojem su taksativno navedeni troškovi koje je dužna plaćati najmodavcu, nije obvezala plaćati javnu uslugu sakupljanja komunalnog otpada, komunalnu naknadu te naknadu za uređenje voda nego samo vodu. Stoga je zaključak ovog suda da tužitelji nisu dokazali koji iznos od ukupno plaćenog iznosa po tim računima je tuženica bila dužna platiti sukladno čl. 6. ugovora o najmu. Stoga je odbijen njihov zahtjev za isplatu ukupnog iznosa od 392,81 kn odnosno 52,13 eura s pripadajućim zateznim kamatama (toč. IX izreke).

14. O stopi zateznih kamata odlučeno je na temelju čl. 29. st. 2. ZOO.

15. S obzirom da su stranke uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, na temelju čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23), određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (toč. X izreke).

U Zagrebu 9. lipnja 2026.

Sutkinja

Marija Šipek

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. tog Zakona.