P-765/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Maji Šebalj Širić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆS, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao vlasnika „Kablarić Auto“, Velika Gorica, Podotočje Gornje 302, kojeg zastupa punomoćnik Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić, Antunović d.o.o. protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska ulica 2, kojeg zastupa punomoćnica Tamara Stanić Sertić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri d.o.o. radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. svibnja 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja ES, odvjetničke vježbenice te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 9. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska ulica 2 platiti tužitelju ĆS, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasniku „Kablarić Auto“, Velika Gorica, Podotočje Gornje 302 iznos od 121,26 EUR sa zateznim kamatama na taj iznos od 23.1. 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska ulica 2 naknaditi tužitelju ĆS, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasniku „Kablarić Auto“, Velika Gorica, Podotočje Gornje 302 parnične troškove u iznosu od 238,66 EUR sa zateznim kamatama na taj iznos od 9. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu za isplatu zateznih kamata na iznos od 121,26 EUR tekućih od 23. siječnja 2025. do isplate po stopi preko stope dosuđene u točki I. izreke ove presude.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za isplatu zateznih kamata na trošak parničnog postupka u iznosu od 238,66 EUR tekućih od dana presuđenja do isplate po stopi preko stope dosuđene točki II. izreke ove presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu 10.3.2025., radi naknade štete u iznosu od 121,26 EUR. U tužbi je naveo da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 19.11.2024. nastala šteta na vozilu marke Audi u vlasništvu oštećenika LS. Nadalje u tužbi navodi kako je procijenjena šteta od strane djelatnika tuženika te je napravljen izvid štete, no tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Ističe kako tuženik nije isplatio iznos od 121,26 EUR po računu. Tužitelj ističe kako je službena cijena sata rada njegove radionice 40,00 EUR plus PDV. Ističe kako je oštećenik ustupio svoju tražbinu prema tuženiku tužitelju o čemu je uredno obaviješten ovdje tuženik.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije. Osporava odgovornost za štetu i visinu potraživanja. Navodi da oštećenik nije poduzeo sve potrebne mjere da bi smanjio štetu te nije izabrao tuženikove servise za popravak vozila.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o ustupu potraživanja (cesiji) (list 16 spisa), u račun tužitelja (list 9 spisa), izvid štete (list 10 spisa), u cjenik tužitelja (list 15 spisa), u e-mail tuženika (list 14 spisa), u ponudu tuženika (list 11 spisa), izveden dokaz saslušanjem svjedoka LS (list 111 spisa) i dokaz saslušanjem stranaka (list 118 spisa).

4. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 121,26 EUR.

6. U postupku je sporna odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja, odnosno način nastanka štetnog događaja, postojanje aktivne legitimacije i pasivne legitimacije tuženika, cijena radnog sata popravka vozila i visina štete.

7. Sud je na temelju iskaza svjedoka LS, iskaza tužitelja ĆS, izvida štete br. 248010511923 kojeg je sastavio tuženik, e-maila tuženika od 12.9.2024., obrazložene ponude tuženika od 22.1.2025. utvrdio da je vozilo u vlasništvu oštećenika LS marke Audi A4 reg. oznake [registarska oznaka] oštećeno u prometnoj nezgodi koja se dogodila 19.11.2024. U tuženikovom izvidu štete navedena su oštećenja na vozilu reg. oznake [registarska oznaka] koja su nastala u prometnoj nezgodi. Iz obrazložene ponude tuženika od 22.1.2025. proizlazi da je tuženik tim dopisom ponudio LS isplatu iznosa od 1.407,93 EUR po osnovi predmetnog štetnog događaja. Također je u istoj navedeno kako tuženik navodi da njegova odgovornost za naknadu štete po navedenoj prometnoj nesreći od 19.11.2024. u kojoj je sudjelovalo vozilo registarske vozilo [registarska oznaka] nije sporna te da je odštetni zahtjev pravno osnovan dok su procijenili visinu štete kao cjelokupnu naknadu štete na iznose od 2.407,93 EUR dok je u fusnoti navedeno da je visina štete procijenjena na temelju izvida štete, fotografija oštećenog vozila, dopunskog izvida štete, računa popravka oštećenog vozila koji je umanjen za više zaračunatu cijenu radnog sata, kalkulacije stručnog procjenitelja. Dakle, iz ove obrazložene ponude koja prileži na listu 11 spisa te preciznije iz fusnote proizlazi kako je račun popravka oštećenog vozila umanjen isključivo zbog više zaračunate cijene radnog sata, suprotno navodima tuženika tijekom postupka u kojima ističe kako račun nije umanjen zbog cijene radnog sata već zbog niza drugih prigovora.

8. Uzimajući u obzir da je tuženik u povodu zahtjeva oštećenika za naknadu štete izvršio pregled vozila, sastavio izvid štete u kojem je naveo oštećenja te i ponudio LS naknadu štete u iznosu od 2.407,93 EUR, to ovaj sud nalazi utvrđenim da se dana 19.11.2024. dogodila prometna nesreća u kojoj su sudjelovalo vozilo u vlasništvu tužitelja LS, da oštećenik nije doprinio ovom štetnom događaju te da je za taj štetni događaj odgovoran tuženik kao osiguratelj budući da je isti u obrazloženoj ponudi priznao svoju odgovornost po prometnoj nezgodi koja se dogodila 19.11.2024., u kojoj je oštećenik LS.

9. Sud je na temelju iskaza svjedoka LS utvrdio je u štetnom događaju koji se dogodio u studenom 2024. sudjelovala njegova supruga kao vozač vozila Audi A4 koje je u njegovom vlasništvu, dakle on je vlasnik vozila koje je sudjelovalo u tom štetnom događaju. Ne može se očitovati tko je skrivio predmetnu prometnu nezgodu, ne zna kod koje je osiguravajuće kuće osiguran štetnik iz ovog štetnog događaja. On je nakon štetnog događaja odvezao auto u Kablarić auto i njemu je štetnik potpisao da je kriv. Sjeća se da mu je supruga rekla da je bila u Adriatic osiguranju te da su je pitali da li želi nagodbu ili želi popravak auta, ona je rekla da želi popravak auta. Ističe kako je bio vlasnik auta u vrijeme štetnog događaja te kako mu je Adriatic osiguranje dva puta slao prijedlog za nagodbu iz ovog štetnog događaja. Na poseban upit pun. tužitelja ističe da se odlučio na popravak kod ĆS zato što je primljen kroz 15 dana na red a u drugim servisima je morao duže čekati. Ističe da je bio zadovoljan s popravkom vozila. Ne sjeća se koliko je iznosio račun popravka vozila.

10. Sud je na temelju iskaza zakonskog zastupnika tužitelja GS utvrdio kako vodi protiv EUROHERC osiguranje d.d. i ADRIATIC OSIGURANJE d.d. više od 100 sporova te kako su sve sporove dobili. Ističe kako je u njegovoj radioni cijena radnog sata bila 40,00 EUR plus PDV. Oštećeni LS je kod n jih popravio vozilo te mu je uredno ispostavljen račun. Ističe kako mu je poznato da predmetni račun nije plaćen jedino zbog spora oko cijene radnog sata za popravak predmetnog vozila stradalog u prometnoj nesreći. Tuženik nikada nije spominjao da bi sporio svoju odgovornost tj. poznato mu je da je tuženik priznao svoju odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja. Ističe kako to stoji u njihovom sporazumu o namirenju.

11. Sud je prihvatio kao istinit iskaz svjedoka i tužitelja jer su isti uvjerljivi i u skladu s ostalim ispravama u spisu, tim više što je tuženik isplatio tužitelju kojemu je tuženik ustupio tražbinu s osnove naknade štete, na ime naknade štete iznos od 2.407,93 EUR, a odbio je isplatiti samo dio zahtijevane naknade štete koji se odnosi na razliku u cijeni radnog sata popravka, te u spisu ne postoji niti jedan drugi dokaz koji bi doveo u sumnju iskaz ovog svjedoka i zakonskog zastupnika tužitelja. Naprotiv, kako je to u ovoj presudi već navedeno i sam je tuženik u obrazloženoj ponudi i to u fusnoti naveo kako je račun popravka oštećenog vozila umanjen za više zaračunatu cijenu radnog sata.

12. S obzirom na sve navedeno nije osnovan prigovor tuženika u kojem ističe nedostatak aktivne legitimacije tužitelja i promašene pasivne legitimacije. Naime, upravo je tuženik izvidom štete i obrazloženom ponudom sam utvrdio da je u prometnoj nesreći od 19.11.2024. oštećeno vozilo reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika LS te je isti postupio po oštećenom zahtjevu temeljem police osiguranja br. [broj police osiguranja]. Nije osnovan niti prigovor u kojem tuženik osporava svoju odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja budući da je isti u obrazloženoj ponudi naveo da njegova odgovornost za naknadu štete nije sporna. Isto tako nije osnovan niti prigovor u kojem osporava visinu štete na vozilu budući da je sam naveo u obrazloženoj ponudi kako je razlog nepostupanja po računu popravka oštećenog vozila isključivo više zaračunata cijena radnog sata.

12. Iz računa tužitelja od 21.1.2025. sud je utvrdio da je tužitelj izvršio popravak vozila LS za cijenu od 2.023,35 EUR što uvećano za PDV ukupno iznosi 2.529,19 EUR. Iz računa je vidljivo da se odnosi na popravak oštećenja navedenih u tuženikovom izvidu štete. Nadalje, u računu je navedeno da je utrošena količina rada iznosi 4,6 sati, u tuženikom izvidu štete navedeno je da je potrebna količina radnih sati iznosi također 4,6 sati. U računu tužitelja obračunata je cijena radnog sata od 40,00 EUR plus PDV. Uzimajući u obzir tuženikovu obrazloženu ponudu, posebno navode iz fusnote, kojim je ponudio naknadu štete oštećeniku, vidljivo je da je tuženik odbio isplatiti naknadu štete upravo za iznos od 121,26 EUR koji se u cijelosti odnosi na razliku u cijeni radnog sata koja je obračunata u tužiteljevom računu i izvidu štete tuženika, dok je u preostalom dijelu odbio isplatiti štetu. Naime, iz svih provedenih dokaza, i to izvida štete, iskaza zakonskog zastupnika tužitelja proizlazi da tuženik nije osporavao svoju odgovornost za nastanak štetnog događaja, niti je isticao prigovor doprinosa oštećenika ili treće osobe za nastanak ovog štetnog događaja, također nije osporavao niti visinu štete na vozilu u smislu nekih oštećenja stoga je nesporno utvrđeno da tuženik ne želi platiti punu cijenu popravka po računu tužitelja isključivo zbog razloga što spori cijenu radnog sata po kojoj je tužitelj izvršio popravak.

13. Stoga je predmet naknade štete u ovom postupku isključivo naknada štete u vidu razlike cijene radnog sata koju je obračunao tužitelj 40,00 EUR plus PDV prema računu tužitelja i cijene radnog sata koju je procijenio tuženik u obrazloženoj ponudi od 22.1.2025.

14. Iz cjenika tužitelja proizlazi da tužitelj redovno u svom poslovanju naplaćuje radni sat po cijeni 40,00 eur plus PDV.

15. Dakle, tužitelj je i LS obračunao cijenu radnog sata u skladu s cjenikom po kojem u svom poslovanju obavlja popravke vozila svim klijentima.

16. Oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u mjestu u kojem prebiva u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svim klijentima. Oštećenik može slobodno izabrati radionicu u mjestu u kojem prebiva u kojoj će popraviti vozilo te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO). Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu, kako to smatra tuženik. Tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu u mjestu boravišta oštećenika.

17. Stoga, nije odlučna činjenica je li tuženik ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila kod više servisera po jeftinijoj cijeni i koja je to cijena pa je sud sukladno odredbi čl. 292. st. 4. ZOO-a odbio dokazne prijedloge tuženika za saslušanjem svjedoka SS i kao i prijedlog za izvođenje dokaza prometnim vještačenjem na okolnost cijene sata rada lakirera jer su sve odlučne činjenice sadržane u izvidu štete kojega je isti sastavio, kao i obrazloženoj ponudi od 22.1.2025. Sud nije proveo niti dokaz prometnim vještačenjem na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja budući da iz svih izvedenih dokaza proizlazi da je tuženik odgovoran za nastanak ovog štetnog događaja pa bi izvođenje ovog dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka osobito stoga što se radi o sporu male vrijednost (VPS: 121,26 EUR).

18. Iz ugovora o ustupu potraživanja proizlazi da su LS i tužitelj sklopili taj ugovor 22.1.2025. Odredbama čl. 2. i 3. tog ugovora ugovorne strane su ugovorile da LS ustupa tužitelju cjelokupnu svoju tražbinu prema ovdje tuženiku za popravak vozila prema računu broj 8/VP/1 u iznosu od 2.529,19 eur. Iz tuženikovog izvida štete proizlazi da se odnosi upravo na predmetni štetni događaj, a iz tužiteljevog računa da se odnosi na popravak vozila iz štetnog događaja. Dakle, predmet ustupa tražbine je tražbina naknade štete LS prema tuženiku iz tužiteljevog računa koji je predmet ovog postupka.

19. Stoga je neosnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer je oštećenik ustupio tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. ZOO-a. Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

21. Kako predmetnu štetu predstavlja i trošak cijene radnog sata za popravak vozila u iznosu od 40,00 EUR po satu uvećeno za PDV ( za 4,6 sati rada), to postoji i tražbina naknade štete u preostalom iznosu od 121,26 EUR za 4,6 sati rada. Tuženik, kao osiguratelj osobe koja je odgovorna za štetu, je dužan naknaditi tu štetu tužitelju kojem je oštećenik ustupio tražbinu, sukladno odredbama čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO-a i čl. 84. st. 1. ZOO-a.

22. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.

23. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz obrazložene ponude od 22.1.2025. proizlazi da je oštećenik LS podnio zahtjev tuženiku sigurno 22.1..2025. budući da je toga dana tuženik odgovorio na zahtjev za isplatu. Tužitelj potražuje zatezne kamate od 23.1.2025. pa je njegov zahtjev osnovan. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za odnose izvan trgovačkih ugovora jer izvorna tražbina koja je bila predmet ustupa ne proizlazi iz trgovačkog ugovora pa tužiteljev zahtjev nije priznat u dijelu preko dosuđene stope. Slijedom navedenog, o tužbenom zahtjevu je odlučeno kao u točkama I. i II. izreke ove presude.

24. Tužitelj je uspio u parnici pa mu je tuženik dužan nadoknaditi parnične troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje u tekstu: OT) to je tužitelju je priznat trošak od po 50,00 eur za sastav tužbe (Tbr. 7/1 OT), za pristup na ročište 5.2.2026. (Tbr. 9/1 OT), te za sastav podneska od 15.4.2025. (Tbr. 8/1 OT), te 25,00 EUR za pristup na ročište za objavu (Tbr. 9/3 OT), što sveukupno iznosi 175,00 EUR a uvećano za trošak od 25% PDV ukupno iznosi 218,75 eur, te sukladno Zakon o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18., 51/23.) uvećano za trošak sudske pristojbe na tužbu u skladu sa plaćanjem tužitelja 6,64 eur, te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eur, što sveukupno iznosi 19,91 eur na koji mu pripadaju i zatezne kamate od dana presuđenja do isplate, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

25. Tužitelju nije priznat trošak za pristup za ročište 5.2.2026. jer je dva puta zatražio trošak za navedeno ročište koji mu je jednom i priznat dok trošak za pristup za druga ročišta nije niti zatražio.

U Zagrebu, 9. lipnja 2026.

S u d a c:

Maja Šebalj Širić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava

DNA

1. Tužitelju pp uz naplatu sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eur

2. Tuženiku pp

3. kal 30 dana