REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: P-13/2026-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama po sutkinji Martini Ivanković u pravnoj stvari tužiteljice NA, ranije FA, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Martina Pečenko, odvjetnica u Svetom Ivanu Zelini, protiv tuženika FA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Jure Mlinarić, odvjetnik u Zagrebu, radi opoziva darovanja, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 6. svibnja 2026. u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, na ročištu za objavu i uručenje presude 9. lipnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Opozivaju se pisani ugovor o darovanju zaključen 17. ožujka 1993. između tužiteljice NA, ranije FA, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao darodavca i tuženika FA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao daroprimca kojim je tužiteljica tuženiku darovala 1/2 dijela k. č. br. [katastarska čestica] površine 177 čhv i 1/2 dijela 781/1 površine 134 čhv, obje k. o. [katastarska općina] i

usmeni ugovor o darovanju zaključen 17. ožujka 1993. između tužiteljice NA, ranije FA, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao darodavca i tuženika FA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao daroprimca kojim je tužiteljica tuženiku darovala 1/2 dijela nekretnina iz k. o. [katastarska općina] i to: k. č. br. [katastarska čestica] površine 173 čhv, k. č. br. [katastarska čestica] površine 180 čhv, k. č. br. [katastarska čestica] površine 170 čhv, k. č. br. [katastarska čestica] površine 174 čhv, k. č. br. [katastarska čestica] površine 408 čhv, k. č. br. [katastarska čestica]/2a površine 101 čhv, k. č. br. [katastarska čestica]/2b površine 33 čhv i k. č. br. [katastarska čestica] površine 55 čhv,

a te su nekretnine na temelju prijavnog lista i nacrta koje je ovjerio Ured za katastarsko-geodetske poslove, Ispostava Sveti Ivan Zelina 24. prosinca 1997. Klasa: 936-02/97-02/219 spojene i cijepane u nove i to 1/2 dijela k. č. br. [katastarska čestica] kuća, dvije gospodarske zgrade i dvorište površine 1529 čhv odnosno 5501 m i 1/2 dijela k. č. br. [katastarska čestica] put Zabok površine 5 čhv odnosno 18 m , obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Sveti Ivan Zelina da na temelju ove presude nakon njene pravomoćnosti na suvlasničkom dijelu tuženika FA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] od 1/2 dijela uknjiži kao suvlasnika tužiteljicu ŠA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] na nekretninama koje čine k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća, dvije gospodarske zgrade i dvorište površine 1529 čhv odnosno 5501 m[2] i k. č. br. [katastarska čestica] u naravi put Zabok površine 5 čhv odnosno 18 m[2] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica traži da joj tuženik vrati u vlasništvo 1/2 dijela k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća, dvije gospodarske zgrade i dvorište površine 1529 čhv odnosno 5501 m2 i 1/2 dijela k. č. br. [katastarska čestica] u naravi put Zabok površine 5 čhv odnosno 18 m2 upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i da joj o tome izda ispravu podobnu za zemljišnoknjižni prijenos.

IV. Nalaže se tuženiku FA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici NA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] namiri parnični trošak u iznosu od 1.774,58 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 10. lipnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 27. svibnja 2021. podnijela tužbu u kojoj navodi da je 6. veljače 1993. s tuženikom sklopila brak i da je 17. ožujka 1993. kao darodavac s tuženikom kao daroprimcem sklopila pisani ugovor o darovanju nekretnina či ji su predmet bile nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Mesto površine 177 čhv i k. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 134 čhv u naravi kuća u [adresa], gospodarske zgrade i okućnica u 1/2 dijela. Istog dana je s tuženikom sklopila i usmeni ugovor o darovanju nekretnina kojim mu je darovala nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] površine 173 čhv, k. č. br. [katastarska čestica] površine 180 čhv, k. č. br. [katastarska čestica] površine 170 čhv, k. č. br. [katastarska čestica] površine 174 čhv, k. č. br. [katastarska čestica] površine 408 čhv, k. č. br. [katastarska čestica]/2a površine 101 čhv, k. č. br. [katastarska čestica]/2b površine 33 čhv i k. č. br. [katastarska čestica] površine 55 čhv, sve k. o. [katastarska općina] i sve u 1/2 dijela. Darovane nekretnine su bile vlastita imovina tužiteljice koju je ona stekla darovanjem od svoje majke ČA na temelju pisanog ugovora o darovanju od 27. siječnja 1993. i usmenog ugovora o darovanju od istog dana. Dalje navodi da su stranke predmetne nekretnine prijavnim listom i nacrtom kojeg je ovjerio Ured za katastarsko-geodetske poslove, Ispostava Sv. Ivan Zelina 24. prosinca 1997. Klasa:

936-02/97-02/219 spojile u nove i to k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te ih cijepale u nove i to k. č. br. [katastarska čestica] kuća, dvije gospodarske zgrade i dvorište površine 1529 čhv odnosno 5501 m[2] i k. č. br. [katastarska čestica] put površine 5 čhv odnosno 18 m[2] i stranke su upisane kao njihovi suvlasnici, svaki u 1/2 dijela u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Prema navodima tužbe tuženik je prema tužiteljici pokazao grubu nezahvalnost jer se godinu dana prije podnošenja ove tužbe prema njoj ponašao neprimjereno i nasilnički, a 12. svibnja 2021. joj je zaprijetio da će biti mrtvih u dvije obitelji tj. u obitelji tužiteljice i njenih roditelja i izrečena mu je mjera zabrane približavanja tužiteljici i protiv njega se vodi kazneni postupak, a tužiteljica je podnijela i tužbu radi razvoda braka. Izrečene prijetnje i nasilničko ponašanje tuženika prema tužitelju predstavlja grubu nezahvalnost i time su ispunjeni uvjeti za opoziv oba ugovora o darovanju od 17. ožujka 1993. u skladu s paragrafom 948 Općeg građanskog zakonika koji se primjenjuje na te ugovore. Tužiteljica stoga svojim tužbenim zahtjevom traži da se opozove pisani ugovor o darovanju i usmeni ugovor o darovanju od 17. ožujka 1993. te da se tuženiku naloži da tužiteljici vrati u vlasništvo 1/2 dijela nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i da joj izda ispravu podobnu za taj zemljišnoknjižni prijenos jer će je u protivnom zamijeniti ova presuda. Potražuje i naknadu parničnih troškova sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava navode tužbe i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe da nije točno da mu je tužiteljica darovale te nekretnine, već da je njena majka ČA predmetne nekretnine darovala i tužiteljici i tuženiku, svakom u 1/2 dijela kao vjenčani dar u siječnju 1993. kad im ih je predala u posjed i da je samo radi izbjegavanja plaćanja poreza tužiteljica s tuženikom sklopila ugovor o darovanju nakon što su se vjenčali. Navodi da je to darovanje izvršeno da stranke zajedno ulažu svoj rad i prihode od rada u nekretnine te da je tuženik to i činio i tako je znatno povećao vrijednost predmetnih nekretnina. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije i navodi da je on ostvarivao veće prihode od kojih je uređivao i gradio na kući stranaka te da bi mu na osnovu bračne stečevine pripadalo i više od 1/2 dijela nekretnina i on je zato upisan kao suvlasnik u 1/2 dijela nekretnina za koje tužiteljica tvrdi da mu ih je usmeno darovala nakon pojedinačnog ispravnog postupka. Osporava navode tužbe da je prema tužiteljici pokazao grubu nezahvalnost, tvrdi da se prema tužiteljici ne ponaša nasilnički i da je tužiteljica inscenirala postupak koji se vodi protiv njega. Dodaje da i sve da je počinio kazneno djelo, ono se ne bi smatralo grubom nezahvalnošću jer bi to djelo moralo biti takvo da po svojoj težini i posljedicama na odnose stranaka razumno opravdava opoziv darovanja što ovdje nije slučaj. Predlaže da sud odbaci tužbu odnosno da odbije tužbeni zahtjev i potražuje naknadu parničnog troška.

3. Tužiteljica je osporila tuženikov navod da bi njena majka predmetne nekretnine darovala i tuženiku, a ne samo njoj te dodaje da je u pojedinačnom ispravnom postupku tuženik upisan kao suvlasnik u 1/2 dijela na temelju ugovora o darovanju kojeg je sklopio s tužiteljicom.

4. Ovaj postupak je rješenjem od 27. travnja 2022. prekinut do pravomoćnog okončanja postupka koji se pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu vodi pod poslovnim brojem K-1618/2021, a nastavljen je rješenjem od 2. prosinca 2025.

5. Sud je pročitao isprave u spisu i to: vjenčani list (str. 5), ugovore o darovanju (str. 6-13, 98-100), izvadak iz zemljišne knjige (str. 149), prijavni list (15-18), rješenje o mjeri opreza (str. 20-22), potvrde o isplati (str. 82-83), presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6818/99 (str. 84-87), presudu Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-5584/94 (str. 88-94), rješenje o nasljeđivanju (str. 95-97), dopis ODO (str. 101), presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K- 1618/21 od 1. ožujka 2022. (str. 110-112), prigovor na kazneni nalog (str. 117), presudu Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Kž-307/2024 (str. 127-131), presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1618/2021 od 1. ožujka 2024. (str. 132-138). Saslušane su stranke i svjedokinja ČA.

6. Sud nije uzimao u obzir ovjerenu izjavu svjedokinje ČA (str. 79-81) jer su pisani iskazi kao dokaz u čl. 492.c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje: ZPP) predviđeni samo u trgovačkom sporu što ovaj predmet nije. Nisu saslušani kao svjedoci ŽA, CA, OA, RA, N ĆA, ĐA i MA i nisu zatraženi podaci od tuženikovog poslodavca o njegovim primanjima kao ni od HZMO-a podaci o zaposlenjima stranaka jer predmet ovog spora nisu ulaganja u nekretnine pa izvođenje ovih dokaza nije bilo potrebno za utvrđenje činjeničnog stanja u sporu. Nisu saslušani ni svjedoci AA i PA jer ni to nije bilo potrebno za utvrđenje činjeničnog stanja u sporu, a DA nije saslušan jer je tužiteljica odustala od tog dokaza. Očevid i geodetsko vještačenje nisu provedeni jer je tuženik učinio nespornim da su nekretnine koje su opisane u tužbenom zahtjevu nekretnine koje su bile predmet darovanja.

7. Na temelju tako provedenog postupka sud je, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i u vezi s drugim dokazima, utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

8. Među strankama nije sporno da su bile u braku koji je u međuvremenu razveden i nije sporan identitet nekretnina koje su predmet postupka što znači da nije sporno da su darovane nekretnine sada k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (zk. izvadak str. 14). Sporno je je li tužiteljičina majka te nekretnine darovala samo tužiteljici ili i tuženiku te je li tuženik iskazao grubu nezahvalnost prema tužiteljici.

9. Iz vjenčanog lista (str. 5) proizlazi da su stranke sklopile brak 6. veljače 1993., a iz pisanog ugovora o darovanju (str. 10-12) proizlazi da je tužiteljičina majka ČA tužiteljici darovala nekretnine nekoliko dana prije sklapanja tog braka i to 27. siječnja 1993., a tuženica je 1/2 dijela istih nekretnina darovala tuženiku 17. ožujka 1993. kad su već bili u braku, kako to proizlazi iz teksta tog ugovora (str. 6-9).

10. Tužiteljičina majka ČA je iskazala da je ona predmetne nekretnine stekla od svojih roditelja i da su one bile njeno vlasništvo, a ona ih je darovala svojoj kćeri tužiteljici tako što su o tome sklopile ugovor. To darovanje je napravila prije nego što se tužiteljica udala za tuženika s kojim je tada bila u vezi i kojeg je svjedokinja poznavala, a darovanje te kuće i zemljišta je napravila zato da bi tužiteljica imala gdje živjeti kad se uda. Istaknula je da tuženiku nikad nije ništa darovala i da mu nije darovala ni ove nekretnine i da ne zna zašto on tvrdi suprotno te je navela da to darovanje nije bilo njen vjenčani dar. Dodala je da je tek nekoliko godina kasnije od tužiteljice saznala da je ona pola tih nekretnina darovala tuženiku, a tužiteljica je to napravila potajno jer je znala da ona i njen suprug to ne bi dozvolili.

11. Tužiteljica je u svojem iskazu navela da se radi o kući i okućnic i te da je njena majka te nekretnine darovala samo njoj, a ne i tuženiku. Par mjeseci nakon vjenčanja ona je polovicu tih nekretnina darovala dio pisanim ugovorom te dio usmenim ugovorom tuženiku jer joj je on rekao da tamo nema ništa i da mu da pola, a ona je mislila da je svejedno čija je imovina i da će je tuženik više poštivati pa mu ih je zato darovala. Na nekretnine koje su darovane usmenim putem upisala se kao vlasnik u postupku koji je vođen u gruntovnici za dvadesetak parcela koje su tada ujedinjene. Tužiteljica je iskazala da je tužitelj prema njoj pokazao nepoštovanje, da je prijetio smrću njoj, njihovom sinu i njenim roditeljima i da ju je maltretirao tako što bi pijan vikao na nju i psovao je te da ju je znao naguravati i davati šamare. Navela je da je povremeno bio fizički nasilan i da je to ovisilo o tome u kakvom je raspoloženju došao iz gostione. Dodala je da je njegovo ponašanje prema njoj bilo takvo posljednjih 15 godina braka i da ga je osim događaja zbog kojeg je donesena kaznena presuda samo još jednom prijavila policiji jer ju je tukao te da je on tada završio na triježnjenju. Nakon događaja iz kaznene presude više nije živjela s tuženikom, a taj put ga je prijavila jer se bojala da ne napravi to što je prijetio i jer je znala da je od jednog policajca kupio pištolj. Rekla je da joj je tuženik rekao za pištolj i da joj ga je pokazao te da ga policija nije pronašla kod tuženika kad su ga uhitili. Dodala je da nije naknadno sa svojom majkom sklopila nikakav pisani akt u odnosu na nekretnine koje joj je darovala usmeno i koje je ona također usmeno darovala tuženiku.

12. Tuženik je iskazao da je ČA svoje nekretnine darovala njemu i tužiteljici jer su on i tužiteljica nakon svog vjenčanja dohranjivali roditelje ove svjedokinje koji su živjeli u toj kući. Rekao je da je ČA njemu i tužiteljici u siječnju 1993. rekla da njene roditelje treba dohranjivati, a nekretnine je darovala samo tužiteljici da on ne mora plaćati porez. Iskazao je da je htio da nekretnine glase pola na njega i pola na tužiteljicu kako bi on mogao u njih ulagati i da mu je zato tužiteljica darovala nekretnine pisano i usmeno te je potvrdio njen navod da su se na nekretnine koje su usmeno darovane upisali u postupku koji je vođen u gruntovnici. Naveo je da nije točno da se prema tužiteljici ponašao s grubom nezahvalnošću i da je kazneni postupak protiv njega krivotvoren te da on nikad ne bi prijetio djetetu. Dodao je i da nije točno da je imao pištolj i da nije točno da je prema tužiteljici bio nasilan i da je vikao i psovao, a istaknuo je da nema problema s alkoholom te da kao profesionalni vozač uopće ne smije imati alkohol u krvi. Tuženik je iskazao i da je prije sklapanja braka s tužiteljicom bio u vezi dvije i pol godine, a njene roditelje je upoznao oko godinu dana prije vjenčanja, a naveo je i da osim spomenute presude protiv njega ne postoji nikakva druga presuda zbog nasilnog ili prijetećeg ponašanja.

13. Iz iskaza stranaka i svjedokinje ČA proizlazi da je dio nekretnina darovan pisanim putem, što potvrđuju pisani ugovori o darovanju (str. 6-13) dok je dio nekretnina darovan usmenim putem, a tuženik je potvrdio i da su u odnosu na te nekretnine koje su usmeno darovane tužiteljica i on upisani kao suvlasnici u pojedinačnom ispravnom postupku.

14. Na temelju iskaza tužiteljice i svjedokinje ČA, koje je sud u cijelosti prihvatio jer su iskazivale životno, logično i neposredno uvjerljivo i jer navode njihovih iskaza potvrđuju isprave u spisu, sud je utvrdio da je svjedokinja ČA predmetne nekretnine darovala isključivo svojoj kćeri, a ne i tuženiku. Životno je i logično da ova svjedokinja te nekretnine daruje svojoj kćeri kako bi imala gdje živjeti kad se uda, kako je navela u svom iskazu, a nije uvjerljiv tuženikov navod da je ova svjedokinja pola nekretnina darovala njemu, svom budućem zetu, ali da je u ugovoru navedena samo tužiteljica kao daroprimac zato da on ne bi morao plaćati porez.

15. Tužiteljica je te nekretnine koje joj je majka darovala dalje darovala tuženiku i to dio pisanim ugovorom os 17. ožujka 1993., a drugi dio usmenim ugovorom . U vrijeme kad su sklopljeni ti ugovori o darovanju na njih su se primjenjivala pravna pravila iz Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) u skladu sa Zakonom o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine (NN 73/91). Prema paragrafu 948 OGZ-a darovanje se može poreći tj. opozvati iznimno, a jedan od razloga za opoziv je neharnost tj. nezahvalnost i to ako je obdarenik kriv za neku grubu nezahvalnost prema svom dobročinitelju tj. darovatelju. Pod grubom nezahvalnošću smatra se takva povreda tijela ili uvreda u poštenju, u slobodi ili u imovini da se protiv počinitelja može postupati službeno ili na zahtjev oštećenika po kaznenom zakonu.

16. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1618/2021 od 1. ožujka 2024. (str. 132-137) koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Kž-307/2024 od 9. listopada 2025. (str. 127-131) i postala je pravomoćna 9. listopada 2025. tuženik je proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl. 139 st. 1 i 3 Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23) jer je tužiteljici NA (tada DA) ozbiljno prijetio da će nju i njoj bliske osobe , njene roditelje AA i ČA, usmrtiti i to kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi. Prema čl. 12 st. 3 ZPP-a sud je u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim pa sud u ovom sporu ne može ocjenjivati pravilnost i zakonitost takve presude i stoga nije uzimao u obzir navode tuženika kojim osporava tu presudu.

17. Citiranom kaznenom presudom tužitelj je pravomoćno osuđen zbog počinjenja kaznenog dijela prijetnje na štetu tužiteljice kojoj je prijetio da će nju i njene roditelje usmrtiti. Takvim postupanjem na štetu svoje tadašnje supruge tuženik je prema tužiteljici prema ocjeni ovog suda pokazao grubu nezahvalnost jer se radilo o takvoj povredi tužiteljičine osobne slobode zbog koje je protiv njega vođen kazneni postupak u kojem je osuđen pa su ispunjene pretpostavke iz paragrafa 948 OGZ -a da tužiteljica opozove darovanje nekretnina koje je tuženiku učinila 17. ožujka 1993. usmeno i pismeno. Sud je stoga u točki I. izreke presude usvojio tužbeni zahtjev kojim se opozivaju usmeni i pismeni ugovor o darovanju od 17. ožujka 1993. kojim je tužiteljica tuženiku darovala 1/2 dijela sadašnjih k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

18. Tužiteljica također traži da joj tuženik vrati u vlasništvo 1/2 dijela tih nekretnina i da joj o tome izda ispravu podobnu za zemljišnoknjižni prijenos jer će je u protivnom zamijeniti ova presuda. S obzirom na to da je sud opozvao predmetne ugovore o darovanju, u točki II. izreke naložio je zemljišnoknjižnom odjelu Sveti Ivan Zelina da na temelju ove presude na tuženikovom suvlasničkom dijelu predmetnih nekretnina kao suvlasnika upiše tužiteljicu, a takav je zahtjev sadržan u tužbenom zahtjevu u dijelu u kojem tužiteljica navodi da će ova presuda zamijeniti ispravu tuženika podobnu za prijenos vlasništva. U točki III. izreke sud je odbio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica traži da joj tuženik izda ispravu podobnu za upis njenog vlasništva jer se vlasništvo upisuje na temelju ove presude.

19. Budući da su opozvani ugovori o darovanju i naloženo je da se kao suvlasnik na tuženikovom suvlasničkom dijelu upiše tužiteljica, tužiteljica je ovlaštena kao vlasnik predmetnih nekretnina od tuženika tražiti predaju u posjed suvlasničkog dijela nekretnine koji mu je pripadao na temelju opozvanih ugovora. Međutim, tužiteljica takav zahtjev nije postavila jer je zatražila da joj tuženik vrati u vlasništvo 1/2 dijela predmetnih nekretnina. Sud je nalogom zemljišnoknjižnom odjelu da se tužiteljica upiše kao suvlasnik umjesto tuženika vratio tužiteljici vlasništvo predmetnih nekretnina pa je odbijen kao neosnovan zahtjev za povrat u vlasništvo u točki III. izreke.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154 st. 5 i čl. 155 ZPP-a jer zbog toga što je tužbeni zahtjev odbijen u dijelu u kojem tužiteljica traži povrat vlasništva i izdavanje isprave podobne za zemljišnoknjižni upis nisu nastali nikakvi posebni troškovi. Tužiteljičin trošak je odmjeren prema troškovniku predanom na ročištu 6. svibnja 2026. Njen trošak obuhvaća sudsku pristojbu na tužbu u plaćenom iznosu od 56,40 eura i sudsku pristojbu na presudu koja je tužiteljici u skladu s čl. 7 st. 2 ZSP -a priznata u iznosu od 93,18 eura tj. 50 % od pristojbe na presudu propisane u Tbr. 2/1 Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (NN 50/26) jer se ova presuda punomoćnici tužiteljice dostavlja u elektroničkom obliku pa je ona dužna platiti samo polovicu ove pristojbe ako je plati u roku od 3 dana od dostave ove presude. Trošak zastupanja se sastoji od nagrade za sastav tužbe 200,00 eura prema Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, 107/25 – dalje: OT), za zastupanje na tri ročišta 22. veljače 2022., 17. ožujka 2026. i 6. svibnja 2026. po 200,00 eura za svako prema Tbr. 9/1 OT, za zastupanje na ročištu 27. travnja 2022. 100,00 eura prema Tbr. 9/1 OT i za sastav dva obrazložena podneska od 22. travnja 2022. i 6. studenog 2025. po 200,00 eura za svaki prema Tbr. 8/1 OT, odnosno ukupno 1.300,00 eura čemu treba pribrojiti 25 % PDV-a u iznosu od 325,00 eura. Ukupni parnični trošak tužiteljice iznosi 1.774,58 eura pa je tuženiku naloženo da joj namiri taj iznos sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate u skladu s čl. 151 st. 3 ZPP-a.

21. Tužiteljici nije priznat trošak predujma za sudskog dostavljača u iznosu od 15,46 eura jer on nije iskorišten i nije joj priznata nagrada za sastav podneska od 22. veljače 2022. jer njime samo putem eKomunikacije dostavlja dokumentaciju koju je predala u spis na ročištu 22. veljače 2022. pa za to nije bilo potrebno sastavljati podnesak.

U Sesvetama 9. lipnja 2026.

Sutkinja

Martina Ivanković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA

1. odvjetnica Martina Pečenko

2. odvjetnik Jure Mlinarić