Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-26/2025-5

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Nataše Peršić Brleković predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Martine Maršić Lukić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MĆ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Zoranu Vuloviću, odvjetniku u Supetru, protiv tuženika 1) ČĆ rođ. M OIB: [osobni identifikacijski broj], 2) CĆ OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3) TĆ OIB: [osobni identifikacijski broj], svi tuženici iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Deanu Rahanu, odvjetniku u Supetru, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, poslovni broj P-3412/2020 od 6. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, poslovni broj P-3412/2020 od 6. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke utvrđeno je da je tužiteljica u odnosu na tuženike vlasnica nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za cijelo, te da se ovlašćuje temeljem iste presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime za cijelo, uz istodobni izbris tog prava sa imena tuženika odnosno upisanih SĆ i ŠĆ kojih su isključivi nasljednici tuženici pod 2) i 3), dok je točkom II. izreke naloženo tuženicima naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.311,44 eura, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv presude zajedničku žalbu podnose tuženici, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje ZPP) uz prijedlog da se žalba prihvati i presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva uz naknadu troškova postupka tuženicima, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev na utvrđenje da je tužiteljica dosjelošću putem svojih prednika, njihovom diobom te nastavnim nasljeđivanjem stekla pravo vlasništva nekretnine pobliže označene u izreci presude.

6. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- da su u zemljišnim knjigama kao suvlasnici nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 15.758 m2, uknjiženi tuženica 1) ČĆ u 2/24 dijela te pravni prednici tuženika pod 2) i 3) - DĆ pok. Č i ŽĆ pok. HĆ svaki u 1/4 dijela,

- da je u posjedovnom listu ... za nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] katastarskog naziva "... kao posjednik za cijelo upisan ABC, otac tužiteljice,

- da je očevidom i mjerničkim vještačenjem utvrđeno da u naravi predmetna nekretnina predstavlja zarašteno zemljište pod makijom i borovom šumom, većim dijelom omeđeno suhozidom, izvan naselja, da se zemljištu pristupa sa istočno položenog makadamskog puta te da se na njezinom zapadnom dijelu nalazi kamena ruševina, površine 20 m2,

- da je analizom i ocjenom iskaza saslušanih svjedoka utvrđeno da su djed i baka tužiteljice, sada pok. C i pok. HĆ, a nakon njih i otac tužiteljice sada pok. ĆĆ (rođen 1933., umro 2015. godine), nesmetano i neprekidno za života posjedovali predmetnu nekretninu kao svoju, bez da se tome itko protivio i osporavao im vlasništvo i posjed iste, na način da su C i HĆ na njoj cca 1920. godine posadili i ubirali 20-ak stabala maslina, napasali su svoje ovce, kozu, magarca, koristili su je za branje drva za ogrjev, sagradili su kućicu u kojoj su živjeli tijekom II svjetskog rata (1939.-1945.), da su oko cijele nekretnine izgradili suhozid, da je baka tužiteljice C imala petoro djece (ostala je udovica sa 30 godina) i to sinove ĆĆ (oca tužiteljice), T, S (Š), D, te kći Ž, da je unutar obitelji izvršena dioba na način da su se braća i sestra, odrekli vlasništva predmetne nekretnine u korist oca brata ĆĆ, oca tužiteljice,

- da je nakon smrti svoje majke H, otac tužiteljice ĆĆ nastavio posjedovati predmetnu nekretninu kao svoju na način da je na njoj brao masline, skupljao drva za ogrjev, taklje i dopuštao je trećim osobama ispašu ovaca, te dao predmetno zemljište u zakup mještaninu EĆ na temelju Ugovora o zakupu od 22. veljače 1998. radi eksploatacije mineralne sirovine,

- da je temeljem rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-5344/15 od 2. studenog 2015. iza pok. ABC, ostavinsku imovinu, između ostalog i izvanknjižno vlasništvo predmetne nekretnine čest. zem. [katastarska čestica], naslijedila u cijelosti njegova kći MĆ, ovdje tužiteljica.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje da su se ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću, odnosno da je protekao propisani tridesetogodišnji rok dosjelosti za savjesnog posjednika, propisan pravnim pravilom paragrafa 1477. bivšeg Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ). Stoga sud smatra da je tužiteljica vlasništvo predmetne nekretnine stekla temeljem valjane pravne osnove i to dosjelošću putem pravnih prednika te nasljeđivanjem i diobom unutar obitelji pa primjenom članka 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. - dalje ZV) u svezi s pravnim pravilom iz paragrafa 1477. OGZ-a te članka 128. ZV-a prihvaća tužbeni zahtjev u cijelosti dok o troškovima postupka odlučuje primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a.

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga, te po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da njezinim donošenjem nije počinjena niti jedna bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, pa tako niti povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, budući da pobijana presuda, suprotno žalbi tuženika, nije nerazumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te je istu moguće pravno ispitati.

9. Činjenično stanje pravilno je i potpuno utvrđeno te je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

10. Žalbenim navodima tuženici osporavaju kvalitetu posjeda prednika tužiteljice odnosno njihovo poštenje i savjesnost te ukazuju kako su isti agrarnom odlukom dobili drugu, susjednu nekretninu, manje površine, koja je međutim, sada u vlasništvu obitelji EĆ. Ukazuju na općepoznato postupanje voditelja ... koji da je tijekom 1998. „nezakonito prekrajao“ granice i površine zemljišta u katastarskim evidencijama, stoga da je upis oca tužiteljice kao posjednika predmetne nekretnine proveden bez ikakvog pravnog osnova samo na temelju njegove izjave a rješenje o tome nikada da nije dostavljeno tuženici 1) ČĆ iako je u to vrijeme njezina adresa bila poznata. Upiru na činjenicu da je tužiteljica pravo vlasništva na ovoj nekretnini pokušala srediti kroz pojedinačni ispravni postupak iz kojeg ju je sud uputio u parnicu radi protivljenja ovdje tuženika kao protustranaka u tome postupku te tvrde da predmetna nekretnina nije obuhvaćena rješenjem o nasljeđivanju iza pok. oca tužiteljice.

10.1. Na ove žalbene navode valja odgovoriti da tužiteljica kao osnov stjecanja prava vlasništva predmetne nekretnine u ovome postupku nije isticala agrarnu odluku niti ukazivala da bi predmetnu nekretninu njezini prednici stekli sukladno odredbama Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije od 19. listopada 1930. („Službene novine“ br. 254 od 5. prosinca 1930.) te Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog Primorja („Narodne novine“ broj: 138/46. i 111/47.), stoga nije relevantno ako se taj način stjecanja prava vlasništva odnosi na neku drugu nekretninu koja nije predmet ovog postupka. Tužiteljica je isticala, a sud je po provedenom postupku utvrdio, da je vlasništvo predmetne nekretnine stekla dosjelošću putem pravnih prednika te nasljeđivanjem i diobom unutar obitelji sukladno pravnim pravilima paragrafa 1460. i 1477. OGZ-a u vezi s člankom 388. stavka 2. ZV-a i člankom 128. ZV-a. Protivno žalbenim navodima predmetnu nekretninu kao izvanknjižno vlasništvo naslijedila je tužiteljica na temelju Rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-5344/15 od 2. studenog 2015. iza pok. oca ABC.

10.2. Nadalje, zaštitu od eventualno nezakonitog postupanja djelatnika Ureda za katastra odnosno eventualni nezakonit upis oca tužiteljice kao posjednika predmetne nekretnine tuženici su trebali isticati u drugom odgovarajućem postupku. Za sada egzistira takav upis u ispravi koja predstavlja javnu ispravu koja dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje a tuženici svojim navodima o „opće poznatim nezakonitim radnjama“ nisu uspjeli suprotno dokazati u smislu članka 230. stavak 1. i 3. ZPP-a. Osim toga, upis pokojnog oca tužiteljice kao posjednika predmetne nekretnine u katastarskim evidencijama nije jedina činjenica na kojoj sud temelji svoju odluku o posjedovanju predmetne nekretnine od stane prednika tužiteljice. Naime, prvostupanjski sud je relevantne činjenice u postupku utvrdio na temelju analize rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, odnosno nakon brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te je stečeno uvjerenje opravdao logičnim i uvjerljivim razlozima, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud.

10.3. Prethodno vođenje pojedinačnog ispravnog postupka u kojem tužiteljica kao predlagateljica nije uspjela, ne predstavlja zapreku vođenju ove parnice. Upravo stoga što navedeni zemljišnoknjižni izvanparnični postupak ne služi sređivanju zemljišnoknjižnog stanja ukoliko među strankama postoji spor oko relevantnih činjenica vezanih za stjecanja prava vlasništva, tužiteljica je svoje pravo upućena ostvarivati u parnici.

11. Vezano za žalbene navode tuženika kojima se osporava vjerodostojnost iskaza svjedoka, zatim se upire na njihovu starosnu dob i činjenicu da nisu saslušani na licu mjesta prilikom očevida, što sve da dovodi u pitanje saznanje svjedoka o predmetu spora i relevantnim činjenicama, treba reći slijedeće. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je sud prvog stupnja poklonio vjeru iskazima tužiteljice MĆ te svjedoka VĆ (57 godina), GĆ (63 godine) i OĆ (58 godina) s obrazloženjem da se njihovi iskazi nadopunjuju, logični su i u skladu su s preostalim izvedenim dokazima. Svjedoci VĆ i PĆ su saslušani tijekom provođenja očevida u pojedinačnom ispravnom postupku predmetnom kojeg je bila upravo sporna nekretnina. Sadržaj iskaza svih svjedoka upućuje na zaključak da su isti vrlo dobro upoznati o kojoj nekretnini se radi s obzirom da pored iste prolaze ili dolaze na svoje nekretnine u blizini, kroz duži niz godina, a tuženici nisu ukazivali da bi postojala dvojba oko identiteta nekretnine o kojoj svjedoci iskazuju.

11.1. Iz njihovih je iskaza prvostupanjski sud utvrdio da su okolnosti izgradnje objekta i stanovanje u istom, omeđivanje nekretnine suhozidom, sadnja i ubiranje maslina, ubiranje drva za ogrjev, ispaša ovaca, magarca i koze od strane prednika tužiteljice, ovim svjedocima godinama bili vidljivi iz neposrednog opažanja a saznanja crpe i po pričanju svojih sada pok. očeva, obzirom da se radi o davnim događajima. Sve to prema pravilnom utvrđenju prvostupanjskog suda, upućuje na zaključak da je objektivno bilo zamjetljivo izvršavanje posjeda na predmetu spora i da je svatko mogao vidjeti i znati, da su prednici tužiteljice, odnosno tužiteljica, u posjedu predmeta spora.

11.2. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je sud prvog stupnja cijenio iskaze saslušanih svjedoka utvrđujući da su istovjetni u pogledu odlučnih činjenica kvalitete posjeda, njegovog kontinuiteta i dugotrajnosti te osoba posjednika. I prema stajališta ovoga suda saslušanim svjedocima su s obzirom na vrijeme rođenja i s obzirom na mjesto prebivanja te posjedovanje ili dolazak na nekretnine u neposrednoj blizini sporne nekretnine, poznate pravno relevantne činjenice u ovom postupku odnosno okolnosti vezane za korištenje nekretnine, imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o maloj sredini u kojoj su mještani međusobno povezani, radi čega pravilno sud zaključuje da je tim svjedocima na temelju vlastitog opažanja i na temelju pričanja njihovih pravnih prednika, dobro poznato posjedovno stanje, uvažavajući da saslušani svjedoci nisu u srodstvu s tužiteljicom te da nemaju poseban interes za ishod ovog postupka.

11.3. Osim što žalbenim navodima tuženika nije dovedena u pitanje vjerodostojnost iskaza saslušanih svjedoka koji su potvrdili činjenice kojima tužiteljica dokazuju ispunjenost pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvalitete i trajanje posjeda), valja nadodati da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u više revizijskih odluka izrazio pravno shvaćanje da ZPP-e ne isključuje kao dokazna sredstva svjedoke koji imaju posrednih saznanja o pravno odlučnim činjenicama (na primjer odluke broj Rev-750/2016, Rev-1414/2014).

12. U odnosu na žalbene navode o zapuštenosti nekretnine i pokrivenosti šumskom vegetacijom koja da ukazuje kako se 80 godina na spornoj nekretnini ništa nije radilo, treba reći da iz navedenih iskaza svjedoka proizlazi suprotno. Osim toga, sud prvog stupnja je ovaj prigovor otklonio s obrazloženjem da činjenica što je danas predmetna nekretnina zapuštena nije od odlučnog značaja za osnovanost tužbenog zahtjeva, jer okolnost što je neka nekretnina zapuštena ne dovodi sama po sebi do gubitka prava vlasništva koje je već stečeno s obzirom na ovlasti vlasnika propisane člankom 30. ZV-a.

13. Odluka o troškovima postupka temelji se na pravilnoj primjeni članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a i relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.).

14. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi pozivom na članak 368. stavak 1. ZPP-a.

U Rijeci 9. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Nataša Peršić Brleković