Republika Hrvatska

Županijski sud u

Poslovni broj Gž-1017/2025-2

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Barbari Bosner, u pravnoj stvari tužitelja SP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Lubina i Čutura u Splitu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-1074/2024 od 28. ožujka 2025. i žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-1074/2024 od 31. ožujka 2025., 9. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-1074/2024 od 28. ožujka 2025. u dijelu točke I. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 177,29 eura sa zateznim kamatama.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje citirana prvostupanjska presuda u dijelu točke I. izreke kojim je tuženici naloženo isplatiti tužitelju iznos od 37,16 eura sa zateznim kamatama od 10. travnja 2020. do isplate, osim u odnosu na visinu stope zatezne kamate koja teče na navedeni iznos za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. preko stope koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate preko stope koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

te se potvrđuje citirana prvostupanjska presuda ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn-1074/2024 od 31. ožujka 2025. u odluci o troškovima postupka u točki II. izreke za iznos od 29,80 eura sa zateznim kamatama.

III. Djelomično se prihvaća žalba tuženice i preinačuje citirana presuda suda prvog stupnja u dijelu točke I. izreke kojim je je tuženici naloženo isplatiti tužitelju iznos od 130,84 eura (preko iznosa od 37,16 eura do iznosa od 168,00 eura) sa zateznim kamatama te u dijelu visine stope zatezne kamate na dosuđeni iznos od 37,16 eura za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. preko stope koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate preko stope koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te u odluci o troškovima postupka u točki II. izreke za iznos od 105,70 eura (preko iznosa od 29,80 eura do iznosa od 135,50 eura) sa zateznim kamatama i sudi:

„Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 130,84 eura sa zateznim kamatama, zateznih kamata na iznos od 37,16 eura po stopi za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. preko stope koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate preko stope koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 105,70 eura sa zateznim kamatama.“

IV. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženici trošak u povodu žalbe u iznosu od 48,70 eura u roku od 15 dana, dok se u preostalom dije lu zahtjev tuženice kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka odbijaju kao neosnovani.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-1074/2024 od 31. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 168,00 eura sa zateznim kamatama od 10. travnja 2020. do isplate, dok je u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Točkom II. izreke je naloženo tuženici nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 135,50 eura sa zateznim kamatama od 27. ožujka 2025. do isplate.

2. Rješenjem prvostupanjskog suda od 31. ožujka 2025. ispravljena je citirana prvostupanjska presuda u toč. II izreke u odnosu na početak tijeka zateznih kamata na način da ispravno treba stajati od 28. ožujka 2025.

3. Protiv prvostupanjske presude žalbu su podnijele obje stranke.

3.1. Tužitelj pobija odbijajući dio prvostupanjske presude zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. toč. 1. -3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25– dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tužitelj u žalbi protiv presude pobija i rješenje suda prvog stupnja o ispravljanju presude.

3.2. Tuženica žalbom pobija dosuđujući dio prvostupanjske presude zbog žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. ZPP-a s prijedlogom da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovori na žalbe nisu dostavljeni.

5. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženice djelomično osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete u iznosu od 345,29 eura sa zateznim kamatama zbog neosnovanog boravka u istražnom zatvoru dana 28. prosinca 2012.

7. U postupku je na temelju nespornih utvrđenja i provedenih dokaza utvrđeno sljedeće:

- da je tužitelj bio u istražnom zatvoru u razdoblju od 9. veljače 2010. do 2. srpnja 2013., odnosno ukupno 1240 dana,

- da tužitelju pripada pravo na naknadu štete zbog neosnovanog boravka u istražnom zatvoru,

- da se tužitelj prije pokretanja ovog postupka obratio zahtjevom za mirno rješenje spora Ministarstvu pravosuđa sukladno čl. 495. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02., 62/03., 178/04., 115/06., 152/08., 76/09., 80/11., 143/12., dalje:ZKP/97), a koje se primjenjuju na temelju čl. 573. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., dalje:ZKP/08),

- da je u zahtjevu za mirno rješenje spora tužitelj za svaki dan proveden u pritvoru zatražio isplatu iznosa od 500,00 kuna, odnosno 66,36 eura, sa zateznim kamatama na svaki pojedini iznos od dana provedenog u pritvoru do isplate,

- da je tužitelju optužnicom bilo stavljeno na teret ubojstvo vlastite majke te da je pravomoćnom kaznenom presudom oslobođen optužbe,

- da je tužitelj u vrijeme pritvaranja imao bolesnu suprugu i kćer u dobi od dvadeset godina, po profesiji je bio pomorac i imao je uredan obiteljski život,

- da je tijekom boravka u istražnom zatvoru tužitelj patio od nesanice, bio tjeskoban, deprimiran i bezvoljan jer je bio okrivljen za monstruozan zločin ubojstva vlastite majke, da su mu dani u pritvoru bili obilježeni osudom ostalih zatvorenika, da su ga u medijima proglasili ubojicom, da su uvjeti u zatvoru bili nehumani jer je bio smješten u ćeliji i s deset zatvorenika, potpunih stranaca s kojima nije želio nikakav kontakt, da se osuda javnosti pa čak i njegove obitelji i prijatelja nastavila i nakon oslobađajuće presude jer je postupak koji se vodio protiv njega ostavio neizbrisiv trag, da je iz zatvora izašao obilježen i stigmatiziran za cijeli život.

8. Imajući na umu da se tužitelj prije podnošenja tužbe obratio Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske sa zahtjevom za mirno rješenje spora radi postizanja nagodbe o postojanju štete, vrsti i visini naknade, u kojem je između ostalog naveo da je pretrpio štetu u određenom iznosu, prvostupanjski sud zaključuje da je, neovisno o tome što iznos naknade štete zatražen tužbom nije istovjetan iznosu zatraženom u zahtjevu za mirno rješenje spora, ispun jena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe u ovom postupku.

9. Cijeneći težinu i prirodu kaznenog djela za koji je bio optužen tužitelj i utvrđene okolnosti u kojima se nalazio tijekom boravka i nakon izlaska iz istražnog zatvora, prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj bio izložen duševnim bolima jakog intenziteta zbog povrede prava na slobodu, slijedom čega pozivom na čl. 1100. u vezi s čl. 19 .st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15., 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23- dalje: ZOO), zauzima pravno shvaćanje da tužitelju zbog povrede prava osobnosti i to prava na slobodu, ugled i čast pripada pravična novčana naknada za zatraženi jedan dan boravka u istražnom zatvoru u iznosu od 168,00 eura.

10. Pri tome, prvostupanjski sud otklanja prigovor zastare istaknut po tuženici, a cijeneći da je zastara počela teći 3. siječnja 2020. primitkom odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj KŽ-679/18 od strane tužitelja, s time da je podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora 10. travnja 2020. sukladno čl. 478. ZKP -a došlo do zastoja zastarijevanja, koje je nastavilo teći 2. veljače 2023. ponudom tuženice za isplatu iznosa od 46.078,40 eura odnosno 37,16 eura po danu provedenom u pritvoru pa kako je od 10. travnja 2020. do 2. veljače 2023. proteklo 97 dana, a od 2. veljače 2023. do podnošenja tužbe 2. lipnja 2024. 424 dana, prvostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da nije nastupila zastara tražbine tužitelja.

11. Također, prvostupanjski sud smatra da je ponudom tuženika od 2. veljače 2023. došlo do priznanja duga, čime je sukladno čl. 240. st.1. ZOO-a zastara prekinuta pa je sukladno čl. 245. st. 1. ZOO-a od tog dana zastara počela iznova teći pa kako do podnošenja tužbe 4. lipnja 2023. nisu protekle tri godine, zauzima pravno shvaćanje da ni iz tog razloga nije nastupila zastara tražbine tužitelja.

12. Slijedom tih utvrđenja, prvostupanjski sud dosuđuje tužitelju naknadu neimovinske štete u iznosu od 168,00 eura sa zateznim kamatama, dok u preostalom dijelu odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

13. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 2. ZPP-a i utvrđuje da tužitelj ostvaruje pravo na naknadu troškova u visini razlike uspjeha stranaka od 49% koje odmjerava primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23-dalje:Tarifa).

14. Tužitelj u žalbi neosnovano osporava pravilnost i zakonitost rješenja o ispravljanju presude koje je doneseno pravilnom primjenom čl. 342. st. 1. ZPP -a, pri čemu nije počinjena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 354. st. 2. i čl. 381. ZPP-a, niti je rješenje zahvaćeno bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju povredu tužitelj uopćeno ukazuje u žalbi, te je slijedom toga na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

15. Ispitujući po službenoj dužnosti i u okviru žalbenih navoda postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 467. st. 1. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od navedenih bitnih procesnih povreda. Protivno žalbenim tvrdnjama stranaka, presuda suda prvog stupnja nije zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP -a jer su razlozi presude zbog kojih je sud djelomično prihvatio tužbeni zahtjev jasni, nisu proturječni te se presudu može ispitati.

16. Tuženica u žalbi neosnovano ponavlja prigovor da je tužba nedopuštena u odnosu na tražbine naknade neimovinske štete za iznos preko 66,36 eura po danu jer je prvostupanjski sud taj prigovor pravilno otklonio, kako je to detaljno obrazloženo u točki 20. obrazloženja prvostupanjske presude, što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud budući da je ocijenjeno da bi drugačije tumačenje, u smislu navoda tuženice, u konkretnim okolnostima predstavljalo pretjerani formalizam.

17. Žalbeni navodi tužitelja kojima osporava pravilnost primjene materijalnog prava iz čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a prilikom odmjeravanja visine naknade neimovinske štete nisu osnovani. To iz razloga jer je prvostupanjski sud u skladu s čl. 1100.st. 2. ZOO-a pravilno cijenio sve utvrđene kvalifikatorne okolnosti od kojih ovisi visina pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti (prava na slobodu, čast i ugled tužitelja) te ujedno vodio računa o cilju kojemu služi ta naknada i da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom te tužitelju za jedan dan proveden u pritvoru dosudio naknadu u iznosu od 168,00 eura. Takva naknada suprotno žalbenim navodima u okolnostima konkretnog slučaja nije protivna niti važećim Orijentacijskim kriterijima i sudskoj praksi. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 177,29 eura sa zateznim kamatama.

18. Međutim, žalbeni navodi tuženice kojima osporava pravno shvaćanje prvostupanjskog suda o prigovoru zastare djelomično su osnovani.

19. Prema čl. 480. st. 1. toč. 1. ZKP/97 pravo na naknadu štete pripada osobi koja je bila u pritvoru, a nije došlo do pokretanja kaznenog postupka, ili je postupak obustavljen pravomoćnim rješenjem, ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe, ili je optužba odbijena, s time da prema čl. 477. st. 1. ZKP/97 pravo na naknadu štete zastarijeva za tri godine od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude kojom je okrivljenik oslobođen optužbe ili kojom je optužba odbijena, odnosno pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja kojim je postupak obustavljen, a ako je u povodu žalbe rješavao viši sud od dana primitka odluke višeg suda. Prema čl. 478. st.1. ZKP/97 ako zahtjev za naknadu štete ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva, oštećenik može kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete. Ako je postignuta nagodba samo o dijelu zahtjeva, oštećenik može tužbu podnijeti glede ostatka zahtjeva. Prema st.2. istoga članka dok traje postupak iz stavka 1. ovog članka, ne teče zastara predviđena u čl. 481. st. 1. ovoga Zakona.

20. Tužitelj je presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj I Kž- 679/2018-7 od 17. prosinca 2019. godine primio 3. siječnja 2020. te je zastara utužene tražbine počela teći od idućeg dana 4. siječnja 2020., a do zastoja zastarijevanja došlo je 10. travnja 2020. u smislu odredbe čl. 478. st. 2. ZKP/97, kada je tužitelj u skladu s odredbom čl. 477. st. 2. ZKP/97 podnio Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog boravka u istražnom zatvoru, s time da je zastara u skladu s odredbom čl. 478. ZKP/97 i odredbom čl. 238. st. 2. ZOO-a nastavila teći po proteku tri mjeseca od podnošenja navedenog zahtjeva. Naime, pogrešno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da je zastoj zastare trajao do 2. veljače 2023. kada je nadležno ministarstvo ponudilo tužitelju sklapanje nagodbe koju isti nije prihvatio, jer je zastoj zastare trajao tri mjeseca, budući da je to rok nakon kojeg oštećenik, ako o njegovom zahtjevu nije odlučeno, može u skladu s odredbom čl. 478. st. 1. ZKP/97 kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete protiv Republike Hrvatske.

21. Međutim, nesporno je da je tuženica dopisom od 2. veljače 2023. utvrdila da je zahtjev tužitelja pravno osnovan te mu je ponudila isplatu iznosa od 46.078,40 eura s osnova naknade štete, a što suprotno žalbenim navodima tuženice i prema pravnom shvaćanju ovog suda u smislu čl. 240. ZOO-a ima značenje priznanja duga za taj iznos odnosno za iznos od 37,16 eura po danu, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud. Stoga je za iznos od 37,16 eura po danu sukladno čl. 240. st. 1. ZOO-a dana 2. veljače 2023. nastupio prekid zastare te je zastara sukladno čl. 245. st. 2. ZOO-a tada počela teći iznova pa kako je tužba podnesena 2. travnja 2024., to do podnošenja tužbe nije protekao trogodišnji zastarni rok pa za navedeni iznos tražbina tužitelja nije u zastari, dok je u odnosu na preostali iznos do dosuđenih 168,00 eura prigovor zastare osnovan, zastara je nastupila prije podnošenja tužbe 6. travnja 2023. (čl. 238. st. 2. ZOO-a).

22. Na dosuđeni iznos od 37,16 eura, tužitelju pripadaju zatezne kamate od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate sukladno čl. 1103. ZOO-a. Pri tome tuženica u žalbi neosnovano prigovara da bi tužitelju zatezne kamate na taj iznos pripadale do 2. veljače 2023., kada je tužitelju ponuđena naknada u iznosu od 46.078,40 eura, jer tuženica nije ispunila tu tražbinu, nije isplatila tužitelju tu naknadu, slijedom čega tužitelj nije ni mogao pasti u zakašnjenje kao vjerovnik. Međutim, tuženica osnovano prigovara visini stope zatezne kamate na dosuđeni iznos od 1. siječnja 2023. do isplate budući da je dosuđena preko visine stope zatezne kamate propisane čl. 29. st. 2. ZOO - a („Narodne novine“ br. 156/22 i 155/23), pa je za više dosuđenu stopu zatezne kamate, zahtjev tužitelja trebalo odbiti.

23. Slijedom izloženog je trebalo odlučiti kao u toč. I. -III. izreke ove presude primjenom čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

24. Preinačenjem presude suda prvog stupnja je izmijenjen uspjeh stranaka u postupku, te je prema čl. 154. st. 2. ZPP-a tužitelj konačno uspio u sporu 55,38 %, a tuženica u omjeru od 44,62%, slijedom čega mu pripada razlika od 10,76 % troškova postupka odmjerenih u iznosu od 276,54 eura, dakle iznos od 29,80 eura, dok je u preostalom dijelu do dosuđenog iznosa od 135,50 eura zahtjev tužitelja trebalo odbiti kao neosnovan.

25. Tuženici je razmjerno uspjehu u žalbenom stadiju od 77,90 % prema čl. 154. st. 2. ZPP-a odmjeren trošak u povodu žalbe u iznosu od 48,70 eura prema Tbr. 10. toč. 1. Tarife, dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženice za naknadu tog troška odbijen kao neosnovan. Tužitelju nije odmjeren trošak u povodu žalbe jer s istom nije uspio (čl. 166. st. 1 u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Rijeci 9. lipnja 2026.

Sutkinja

Barbara Bosner