Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Kž-189/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ante Ujevića kao predsjednika vijeća te Michala Danečeka i Blaženke Lugar Vladić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Gordane Mikšić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog RR, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. i 3. Kaznenog zakona (NN 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018, 126/2019, 84/2021, 114/2022, 114/2023, 36/2024., 136/2025 – dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi okrivljenika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 9. travnja 2026., broj K- 150/2026-28, u sjednici održanoj 9. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog RR kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljeni RR je na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci. Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljenom RR se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme oduzimanja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od uhićenja 19. siječnja 2026. u 20,30 sati, pa nadalje. Na temelju članka 69. stavak 1. KZ/11 okrivljeniku RR se izriče sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti koja će se izvršiti u okviru zatvorskog sustava u trajanju do prestanka izvršenja kazne zatvora. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP okrivljenik oslobađa se troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP te oni padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žalbu je podnio okrivljeni RR putem branitelja Vedrana Jurašića, odvjetnika u Ogulinu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri. Predlaže se drugostupanjskom sudu prihvatiti navode žalbe, preinačiti presudu i okrivljenika osloboditi od optužbe, podredno prihvatiti navode žalbe te preinačiti odluku o kazni i sigurnosnoj mjeri, sukladno žalbenim navodima.

2.1. U odgovoru na žalbu Općinsko državno odvjetništvo pobija navode žalbe i predlaže da drugostupanjski sud žalbu odbije kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrdi.

3. Spis je, u smislu članka 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13. i 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. - dalje ZKP), dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Karlovcu koje je spis vratilo 22. svibnja 2026.

4. Žalba okrivljenika RR nije osnovana.

5. Okrivljeni u žalbi navodi da je sud prvog stupnja pobijanom presudom ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP jer da je izreka presude nerazumljiva. Pri tome se poziva na odredbu članka 455. stavak 2. točka 1. ZKP i stavak 2. ZKP koja određuje sadržaj presude točnije zakonski opis i naziv kaznenog djela i koje su odredbe Kaznenog zakona primijenjene u presudi kojom se okrivljeni proglašava krivim za određeno kazneno djelo. Navedenu odredbu dovodi u vezu s odredbom članka 139. stavak 2. KZ/11 kojom je propisano da tko drugome ozbiljno prijeti da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti, teško tjelesno ozlijediti, oteti ili mu oduzeti slobodu, ili nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom, ionizirajućim zračenjem, oružjem, opasnim oruđem ili drugim opasnim sredstvom, ili uništiti društveni položaj ili materijalni opstanak, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine. U izreci pobijane presude, jednako kao i u optužnici, naveden je zakonski opis da je okrivljenik "drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti", što ne proizlazi iz činjeničnog opisa djela već bi ispravan zakonski opis trebao glasiti (pod pretpostavkom da je okrivljenik počinio kazneno djelo – što se osporava) da je okrivljenik "drugome ozbiljno prijetio da će mu nanijeti zlo podmetanjem požara".

6. Suprotno iznesenim žalbenim navodima, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio odlučujuće činjenice te je za svoje utvrđenje naveo jasne, potpune i neproturječne razloge, uključujući i razloge zbog čega smatra da je okrivljeni prijetio svojem bratu OR da će ga usmrtiti, a ne da će mu nanijeti zlo podmetanjem požara, koje razloge prihvaća i ovaj sud. Pobijana presuda nije ni kontradiktorna zbog toga što je sud u točki 14. obrazloženja pobijane presude, u pogledu okrivljenikovog očitovanja o krivnji, u kojem okrivljeni navodi da uopće nije bio u kontaktu sa svojim bratom, ustvrdio da je takvo očitovanje usmjereno prvenstveno na izbjegavanje, odnosno umanjenje kaznene odgovornosti obzirom da je sud prvog stupnja iznio (pravilnu) ocjenu obrane okrivljenika. Iz tih razloga se utvrđuje da je izreka presude razumljiva i sadrži sve što treba u smislu odredbe članka 455. ZKP tako da pobijanom presudom nije ostvarena bitna povreda iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP na koju se okrivljeni u žalbi poziva.

6.1. U smislu naprijed navedenoga, na temelju izvedenih dokaza, koje je sud prvog stupnja pažljivo cijenio, proizlazi da je okrivljeni RR prijetio svom bratu da će ga usmrtiti izazivanjem požara, a ne da će mu izazvati štetu paljenjem njegove imovine. Naime, inkriminirani događaj se mora sagledati u cjelini odnosa braće RR i događaja koji su prethodili inkriminiranom događaju. Tako se mora uzeti u obzir da su odnosi između okrivljenika i oštećenika dugotrajno teško narušeni jer se okrivljeni smatra zakinutim u pogledu naslijeđene imovine, da je okrivljeni ovisnik o alkoholu što znatno utječe na njegovo ponašanje, da braća žive u drvenoj kući koju su naslijedili, svaki u svom dijelu kuće nastalom pregrađivanjem kuće, da je dva dana prije inkriminiranog događaja okrivljeni izazvao požar u svojem dijelu kuće na način da je ložio vatru na podu kuće, koji je požar ugasio oštećenik jer okrivljeni, koji je bio u toj prostoriji, to nije mogao učiniti zbog toga što je bio pijan, a radi tog događaja je intervenirala i vatrogasna postrojba te da oštećenik ima teško bolesnu suprugu, vezanu uz krevet, te sam iskazuje da bi se u slučaju požara on možda mogao spasiti , ali ne zna bi li mogao spasiti suprugu (a samim tim i sebe ako bi bio odlučio spašavati suprugu u slučaju izbijanja požara). Dakle, sud prvog stupnja je pravilno zaključio da bi okrivljenik, osobito ako bi bio u alkoholiziranom stanju, mogao zapaliti kuću u kojoj žive on i oštećenik, da bi se zbog materijala od kojeg je kuća izgrađena požar mogao brzo proširiti i da bi zbog osobnih okolnosti oštećenika (bolest supruge zbog čega je ona teško pokretna) to u konačnici moglo rezultirati i smrću oštećenika ili njegove supruge (ili oboje). Pri tome se ne može zanemariti ni subjektivni doživljaj događaja od strane oštećenika – žrtve, koji se postupkom okrivljenog osjetio životno ugroženim. Stoga i ovaj sud smatra da je okrivljeni prijetio oštećeniku smrću podmetanjem požara, a ne da bi oštećeniku požarom izazvao kakvo zlo.

7. Neosnovano okrivljeni prigovara i utvrđenom činjeničnom stanju u smislu da prijetnja nije izrečena neposredno oštećeniku jer je nesporno da je okrivljeni inkriminirane riječi iznio dok je bio na dvorištu, a oštećeni sa suprugom u kući, odnosno da okrivljeni i oštećeni nisu bili u neposrednom kontaktu. Uz to se prigovara da je nejasno kako bi okrivljeni mogao znati da se oštećenik uopće nalazi u kući, da je budan, da ga sluša ili da ga eventualno mora čuti. Prema mišljenju okrivljenika, ostalo je nejasno i na što bi se konkretno riječi odnosile , odnosno koja i čija imovina je u pitanju.

7.1. U pogledu ovih žalbenih navoda valja istaći da ostvarenje kaznenog djela prijetnje ne zahtijeva neposredni kontakt počinitelja i žrtve jer se ono može počiniti i na daljinu, i bez neposrednog kontakta počinitelja i žrtve, znakovima, odnosno na svaki način na koji počinitelj iznese žrtvi ozbiljnu namjeru da žrtvi ili bliskoj osobi teže našteti. Stoga okolnost što okrivljeni i njegov brat inkriminirane zgode nisu izravno kontaktirali jer je okrivljeni vikao na dvorištu, a oštećenik i njegova supruga su se nalazili u kući, ne utječe na utvrđenje suda prvog stupnja da je okrivljeni ostvario bitne elemente kvalificiranog kaznenog djela prijetnje. Naime, razumno je za očekivati da je okrivljeni znao da su oštećeni i njegova teško pokretna supruga u kući jer okrivljeni i oni žive u istoj kući, osobito ako se uzme u obzir da se događaj zbio na selu, u pet sati ujutro , a nije bilo znakova koji bi upućivali na to da su oštećenik i njegova supruga prethodno napustili kuću. Stoga i ovaj sud smatra da je okrivljenik inkriminirane zgode postupao s namjerom da oštećenika zastraši, znajući da je oštećenik u svojem dijelu kuće i da ga može čuti. Iz tih se razloga utvrđuje da je sud prvog stupnja, suprotno navodima žalbe, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

8. Nisu osnovani navodi žalbe kojima se prigovara izrečenoj kazni i sigurnosnoj mjeri. Ovaj sud smatra da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio okolnosti iz članka 47. stavak 1. KZ/11 odlučujuće za individualizaciju kazne te da će svrha kažnjavanja propisana odredbom članka 41. KZ/11 biti ostvarena upravo izrečenom kaznom zatvora u trajanju od deset mjeseci, uz izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti u okviru zatvorskog sustava. Činjenica je da okrivljeni do sada nije kazneno osuđivan, ali ta činjenica, u konkurenciji sa višestrukom prekršajnom osuđivanošću okrivljenika (između ostalog i za prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji) i očigledno neuspješno provedenom zaštitnom mjerom obaveznog liječenja od ovisnosti (na slobodi), iskazanom kriminalnom voljom i upornošću ima ograničeni domet, odnosno nije dovoljna da bi se svrha kažnjavanja mogla ostvariti bez izvršenja kazne zatvora. Pri tome se utvrđuje da je sud prvog stupnja mjeru kazne pravilno utvrdio blizu donje mjere zakonom propisane kazne za konkretno kazneno djelo te da će se liječenje okrivljenika od ovisnosti o alkoholu moći uspješno provesti ako izvršenje te mjere započne, i određeno vrijeme traje, u okviru zatvorskog sustava, imajući u vidu ranije iskazanu nespremnost okrivljenika na liječenje od ovisnosti. Stoga okrivljeni neosnovano u žalbi tvrdi da je izrečena kazna prestroga i nije razmjerna težini djela, osobnim okolnostima okrivljenika i svrsi kažnjavanja te da bi se ta svrha mogla ostvariti blažom sankcijom uz izvršavanje sigurnosne mjere izvan zatvorskog sustava.

9. Iz tih je razloga utvrđeno da navodi žalbe okrivljenika nisu osnovani, a kako pobijanom presudom nije ostvarena ni koja od povreda iz članka 476. stavak 1. ZKP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe članka 482.

ZKP presuditi kao u izreci

U Karlovcu 9. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Ante Ujević