Republika Hrvatska

Općinski sud u Makarskoj

Makarska, Kralja Petra Krešimira IV br. 2

P-1043/2019-82

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, po sucu Angeli Koštro, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Generali osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 284, Zagreb, OIB: 10840749604, zastupanog po punomoćniku Božidaru Đereku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Đerek i partneri j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika ŠN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Siniši Štimcu, odvjetniku iz Splita, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dana 14. travnja 2026. godine, u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Minje Lalić, odvjetnice, punomoćnika tuženika Siniše Štimca, odvjetnika i tuženika osobno, dana 09. lipnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e:

Nalaže se tuženiku ŠN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Generali osiguranje d.d., Ulica Grada Vukovara 284, Zagreb, isplati iznos od 4.526,35 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. prosinca 2016. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do 30. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dana 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dana 01. srpnja , te da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.633,86 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 09. lipnja 2026. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dana 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dana 01. srpnja, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužitelj Generali osiguranje d.d. podnio je tužbu protiv tuženika ŠN, radi isplate, dana 11. kolovoza 2017. godine, u kojoj navodi da je tuženik dana 28. kolovoza 2016. godine oko 3,50 sati u [adresa] pod utjecajem alkohola s utvrđenom koncentracijom od 1,58 g/kg upravljao motociklom registarske oznake [registarska oznaka], marke Yamaha, te da se kretao kolnikom Ulice Ruđera Boškovića smjerom jug-sjever. Ističe da dolaskom do raskrižja s Ulicom kralja Petra Krešimira IV koja je prometnim znakom označena kao ulica s prednošću prolaska, ušao u raskrižje bez da je propustio sva vozila koja se kreću tom ulicom kojom prilikom je na njegov lijevi bočni dio prednjim dijelom naletjelo vozilo registarske oznake [registarska oznaka] kojim da je upravljao DN, a koji se kretao Ulicom kralja Petra Krešimira IV smjerom zapad-istok i koji je pokušavao izbjeći udar skrećući ulijevo u smjeru sjevera. Nakon udarca tuženikov motocikl da je odbačen u smjeru sjeveroistoka te da je prvo udario u metalna vrata ograde ispred kbr. 24 Ulice kralja Petra Krešimira IV i nakon toga da je izletjelo istočno krilo vrata iz ležišta i da udara u stražnji dio osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka] koji se nalazio parkiran ispred navedenog kućnog broja. Nakon toga da se tuženikov motocikl od vrata odbija u smjeru jugoistoka na kolnik Ulice kralja Petra Krešimira IV gdje da se i zaustavlja na južnoj prometnoj traci na lijevom boku. Zbog navedenog događaja da se protiv tuženika vodio kazneni postupak pred Općinskim sudom u Splitu, pod poslovnim brojem KOV-359/17. Nadalje, ističe da je motocikl registarskih oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljao tuženik u trenutku prometne nezgode bilo osigurano kod tužitelja policom automobilskog osiguranja broj 321022417324. Tužitelj ističe da je temeljem odštetnog zahtjeva oštećenog na ime imovinske štete na vozilu isplatio iznos od 95.700,00 kn, ali da je taj iznos naknadno korigiran, te da je oštećenik izvršio povrat dijela iznosa, i to u visini od 5.700,00 kn, pa da je stoga tužitelj na ime nastalih oštećenja na vozilu oštećeniku isplatio iznos od 90.000,000 kn. Nadalje, ističe da temeljem Zakona o obveznim osiguranjima u prometu te čl. 3. Općih uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti, tužitelj ima pravo na naknadu isplaćenog iznosa štete od tuženika, ali najviše do dvanaest prosječnih mjesečnih plača prema zadnjem službenom izvješću Državnog zavoda za statistiku, a imajući u vidu da je tuženik prometnu nezgodu skrivio upravljajući vozilom pod utjecajem alkohola iznad dopuštene razine, a tužbenim zahtjevom potražuje regresnu isplatu iznosa od 9.054,35 eura (68.220,00 kn) . Tijekom postupka tuženik je dana 07. travnja 2025. godine podmirio dio utužene tražbine u iznosu od 4.528,00 eura, nakon čega je tužitelj uredio tužbeni zahtjev na način da sada potražuje iznos od 4.526,35 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 21. prosinca 2016 godine do isplate zajedno s troškovima postupka i pripadajućom kamatom tekućom od presuđenja do isplate. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da poriče navode tužbe , te da osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da je točno da je dana 28. kolovoza 2016. godine oko 3,50 sati u [adresa] na križanju Ulice kralja Petra Krešimira IV i Ulice Ruđera Boškovića došlo do prometne nezgode u kojoj da su sudjelovali DN koji je upravljao vozilom marke Mercedes reg. oznake [registarska oznaka] i tuženik koji je upravljao motociklom marke Yamaha reg. oznake [registarska oznaka] koji da je osiguran kod tužitelja i da se vozilo marke Mercedes kretalo Ulicom kralja Petra Krešimira IV , odnosno ulicom sa prednošću prolaska, kao i da je u tijeku kazneni postupak zbog navedenog događaja. Navodi da je glavni uzrok nezgode nepropisna vožnja vozača vozila Mercedes. Ističe da je vozač vozila Mercedes prije nailaska na predmetno raskrižje imao prometni znak ograničenja brzine do 30 km/h i prometni znak uspornika (ležeći policajci), koji su važili za predmetno raskrižje i koji su postavljeni radi izbočina na cesti i blizine raskrižja sa obilježenim pješačkim prijelazima. Ističe da unatoč tome brzina vozila Mercedes je u trenutku ulaženja u raskrižje bila 70 km/h, kolika je bila i u mjestu sraza tj. naleta na motocikl. Brzina vozila Mercedes da svjedoči da je vozač navedenog vozila pozornost usmjerio na zaobilaženje ležećih policajaca i da je upravo radi toga vozio sjevernom prometnom trakom namijenjenom za vožnju vozila iz suprotnog smjera. Ističe da do sudara među vozilima ne bi došlo uz sve ostalo kako jest da je brzina vožnje automobila Mercedes bila 40 km/h ili bilo koja manja od ove. Nadalje, ističe da se vozač vozila Mercedes kretao nedopuštenom brzinom od 70 km/h na mjestu gdje je ograničena brzina do 30 km/h i gdje se nalaze uz i uspornici (ležeći policajci) i to u noćnim uvjetima vožnje, a da se kretao brzinom do 40km/h da do kontakta među vozilima ne bi došlo a time niti do nastalih posljedica. Navodi da da bi se radilo o šteti prouzročenoj pogonom dvaju vozila za koju je odgovoran vlasnik vozila (Mercedes) koji da je u smislu odredbe čl. 1072. st. 1. ZOO-a isključivo kriv za štetni događaj, a podredno ako bi postojala krivnja tuženika u smislu suodgovornosti da bi ona bila minimalna.

U dokazne svrhe ovaj sud je izvršio uvid u zapisnik o očevidu (list 3-5), situacijski plan (list 6), podatke o prometnoj nezgodi (list 7-8), prijavu i odštetni zahtjev iz osiguranja AO (list 9-poleđina lista 9), zapisnik o izvidu štete na vozilu (list 10-poleđina lista 10), zapisnik o naknadnom izvodu štete (list 11-13), potvrda PBZ o izvršenom nalogu (list 13), fotografije (list 14-27), uvjete za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti Generali osiguranja d.d. (list 28-poleđina lista 29), dopis Grada Makarske, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti klasa: 340-01/17-01/3, ur. br. 2147/05-05-03/6-17-03 (list 37), nalaz i mišljenje Centra za prometna i tehnička vještačenja d.o.o. (list 38-57), službenu zabilješku PP Makarska (čist 59), dopis tuženika od 02. veljače 2017. (list 60), obračun totalne štete (list 93-95), fotografije (list 96-149), izveo dokaz saslušanjem svjedoka DN (list 157-158), izveo dokaz saslušanje svjedoka LN i RN (list 223 -225), dokaz saslušanjem tuženika u svojstvu parnične stranke (list 225-226), izveo dokaz prometno-tehničkim vještačenjem po vještaku Vinku Zankiu (list 280-293), izvršio uvid u spis Općinskog suda u Splitu broj K-775/2020.

Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako cjelokupnog, tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99. i 117/03.), ovaj sud došao je do uvjerenja da je uređeni tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

Među strankama su sporni osnov i visina tužbenog zahtjeva.

Iz iskaza svjedoka DN utvrđeno je da se predmetna nezgoda dogodila 28. kolovoza prije tri godine u [adresa], i to otprilike oko 4 sata ujutro kada je bila slaba vidljivost jer je bila noć, te da su bila upaljena svjetla. Svjedok da se kretao ulicom kralja Petra Krešimira IV iz smjera zapada prema istoku, a kada je došao do raskrižja u blizini hotela Palma da je sa sporedne ceste sa desne strane od juga, na glavnu cestu kojom se kretao svjedok, ušao tuženik s motorom, te da je došlo do sraza između automobila svjedoka i tuženika. Svjedok da se ne može izjasniti kojom se brzinom kretao, ali da je tuženika uočio pri samom srazu, a osim toga pošto je bilo ljetno vrijeme da je uz južni rub kolnika Ulice kralja Petra Krešimira IV su parkirani automobili, pa da je stoga preglednost loša. Iz iskaza je utvrđeno da kada je svjedok ugledao tuženika da je ovaj s motorom ušao u raskrižje prema njemu, da je svjedok nastojao izbjeći sudar krećući se ulijevo, ali da ga nije uspio izbjeći, te da je došlo do sraza. Nakon sudara da se u automobilu svjedoka otvorio zračni jastuk pa zbog toga da nije vidio. Nakon sudara da se svjedok zaustavio na 7-8 metara, te da je izišao iz automobila kako bi pomogao unesrećenima. Utvrđeno je da je djevojka prezimena RN koja se vozila s tuženikom u tom trenutku ležala na ivičnjaku, a nakon čega da je svjedok zvao hitnu i policiju koji su došli na mjesto nezgode. Iz iskaza je utvrđeno da u trenutku kada je svjedok ugledao tuženika da sa sporedne ceste ide prema njemu u raskrižje da nije kočio jer da nije imao vremena za to već da je nastojao izbjeći sudar. Iz iskaza je utvrđeno da je na vozilu svjedoka nastala totalna šteta koji iznos mu je isplaćen od strane osiguravateljske kuće. Iz iskaza je utvrđeno da su na njegovom vozilu bila upaljena automatska svjetla koja se prilagođavaju trenutnoj vidljivosti. Utvrđeno je da se na tom dijelu ceste kojom se kretao u vrijeme štetnog događaja bilo ograničenje brzine na 30 km/h i da je nakon nezgode vid io da postoji taj znak koji prije nije vidio jer ga je zaklanjala palma koja je nakon štetnog događaja podrezana i da je nakon nezgode uočio znak ograničenja brzine na 30 km/h. Iz iskaza je utvrđeno da kada je svjedok stigao do „ležećih policajaca“ da je tada i došlo do sudara, obzirom se ležeći policajci nalaze skoro u raskrižju.

Iz iskaza svjedoka LN utvrđeno je da se predmetni štetni događaj zbio prije 6-7 godina, i to u ljetnom periodu, da se mjeseca ne može sjetiti, ali da zna da je bilo u 3 ili 4 sata ujutro. Utvrđeno je da se svjedok kretao ulicom u kojoj se nalazi hotel Meteor, a da se on prije štetnog događaja kretao ulicom zapadnije, prema istoku (gradu) i to da je bilo ograničenje od 30 km/h, te se tu nalaze i ležeći policajci. Kada je sam svjedok došao do „ležećih policajaca" da je smanjio brzinu na 10-20 km/h. U trenutku kada je svjedok automobilom prelazio preko ležećih policajaca da ga je pretrgao vozač DN svojim automobilom marke Mercedes i u trenutku pretjecanja da je vozio brzinom većom od 60 ili 70 km/h. Slijedeće čega se sjeća je da je na cesti vidio dvoje ljudi, prisutnog tuženika i djevojku koja je pozvana kao svjedok , kako leže, a nešto dalje da je vidio motor s kojeg su pali nakon sudara. Svjedok da sudar nije konkretno vidio. Iz iskaza je utvrđeno da je od mjesta gdje je svjedok pretekao vozač DN, pa do mjesta gdje je zatekao tuženika i djevojku na cesti je udaljenost od 150 metara, otprilike, a moguće i manje. Svjedok da se ne sjeća kojom ulicom su se kretali tuženik i djevojka na motoru, a sam sudar da nije niti vidio. Utvrđeno je da je isti zvao hitnu, a potom je došla policija i obavila očevid. Iz iskaza je utvrđeno da je od trenutka početka radnje pretjecanja pa do završetka pretjecanja prošlo neke 3-4 sekunde jer vozač DN nije usporavao na „ležećim policajcima“. U vrijeme nezgode da su bila 3 - 4 sata ujutro, te je bila noć, ali da je u toj ulici postavljena javna rasvjeta, pa da je vidio sve što je trebao vidjeti.

Iz iskaza svjedokinje VN rođ. RN utvrđeno je da se predmetna prometna nezgoda dogodila 29. kolovoza 2016. godine, i to negdje oko 3 ili 4 sata ujutro, pred svitanje. Svjedokinja da se tada vozila sa svojim sadašnjim suprugom ŠN na motoru i da su se kretali ulicom koja vodi od plaže do raskrižja s ulicom u kojoj se nalazi hotel Meteor. Na samom raskrižju te ulice s glavnom ulicom da sada zna da se nalazi znak „stop“ za zaustavljanje, a da se sjeća da su i njih dvoje u tom dijelu usporili i nakon što su provjerili stanje da su se uključili na glavnu cestu. Utvrđeno je da su na samom raskrižju na glavnoj ulici s njima lijeve strane bili parkirani automobili te da je vidljivost bila smanjena odnosno da se moralo doslovno ući na glavnu cestu da bi uopće vidio dolazi li netko s lijeve strane. Kada su njih dvoje motorom ušli u glavnu ulicu s njima lijeve strane da je došao automobil marke Mercedes koji je ušao velikom brzinom i udario u njih. Taj automobil da ih je udario s lijeve strane, te da se svjedokinja do tog sudara ničega posebno ne sjeća, iako je bila pri svijesti. Po njenoj procjeni vozač Mercedesa koji je udario u njih da se kretao brzinom od 60 do 70 km/h. U toj prometnoj nezgodi da je svjedokinja zadobila teže tjelesne ozljede, i to dva vanjska loma potkoljenica, jaki potres mozga, te ogrebotine. Iz iskaza je utvrđeno da je svjedokinja na sebi imala kacigu i da je bila vezna. Utvrđeno je da je svjedokinja s tuženikom bila u društvu od 12 sati pa do samog sudara, da su oboje prije konzumirali alkohol, ali da nije bilo u većim količinama, te da je smatrala da je tuženik sposoban za vožnju jer da u protivnom ne bi sjela s njim na motor. Iz iskaza je utvrđeno da od mjesta gdje je svjedokinja sjela na motor pa do mjesta nezgode da je udaljenost bila nekih 500-tinjak metara, a možda i više.

Iz iskaza tuženika ŠN utvrđeno je da se predmetna prometna nezgoda dogodila 28. kolovoza 2016. godine, i to negdje prije samog svitanja. Tuženik da se sjeća da su se on i njegova sadašnja supruga tada vozili na motoru, te da su se kretali od plaže Ulicom Ruđera Boškovića do raskrižja s [adresa] u [adresa]. Prije nego su njih dvoje sjeli na motor, da su bili s društvom, da su nešto popili, ali ništa pretjerano da ne bi mogao voziti. Iz iskaza je utvrđeno da je tuženik motor tada vozio uobičajeno, a uz samo raskrižje da je usporio i da se kretao brzinom od nekih 20 km/h. Utvrđeno je da je na samom raskrižju Ulice Ruđera Boškovića i Ulice kralja Petra Krešimira IV s lijeve strane pri ulasku u raskrižje su se nalazili automobili, pa da je stoga tu dosta slaba preglednost u smislu da se ne može vidjeti tko se kreće [adresa] GN sve dok se ne uđe u raskrižje. Zbog navedenog da je tuženik ušao u raskrižje, a u tom trenutku s lijeve strane da je uletio automobil marke Mercedes kojeg je vozio DN koji je taksist, te da je naletio na tuženika drastično velikom brzinom od propisane od nekih 70 km/h. Tuženik da je pokušao manevrirati motorom, ali to da nije bilo dovoljno da bi izbjegao sudar obzirom je DN naletio na tuženika velikom brzinom. Utvrđeno je da su u vrijeme te prometne nezgode u Ulici kralja Petra Krešimira IV, i to prije samog raskrižja bili postavljeni „ležeći policajci“, ali da DN nije usporavao na „ležećim policajcima“, već da je bez kočenja prešao preko njih i velikom brzinom uletio u raskrižje. Uslijed tog sudara da je tuženik zadobio višestruke ozljede, raznorazne prijelome, spiralni prijelom, trostruki prijelom, da je imao sedam operacija, a njegova supruga da je imala dva vanjska loma. U vrijeme sudara da je tuženik na sebi imao kacigu, a istu da je imala i njegova supruga. Iz iskaza je utvrđeno da tuženik smatra da je njegova krivnja u svemu tome 50 %, te da ne može nikako biti 100 % obzirom na ponašanje DN i njegovu vožnju koju je prethodno opisao u iskazu. Iskazu svjedoka DN ovaj sud je poklonio vjeru obzirom smatra da je isti životan, logičan i uvjerljiv, te je isti u skladu s dokumentacijom koja prileži u spisu, kao i ostalim izvedenim dokazima tijekom ovog postupka, a posebice nalaza i mišljenja vještaka.

Iskazima svjedokinje VN rođ. RN, LN i tuženika, ovaj sud nije poklonio vjeru u dijelu u kojem isti navode kojom se brzinom kretao osiguranik tužitelja DN, obzirom isti po mišljenju ovog suda u navedenoj situaciji nisu mogli točno utvrditi brzinu kretanja istog, a koja brzina je točno utvrđena provedenim prometnim vještačenjem. Osim toga, iskazu svjedokinje RN i iskazu tuženika u dijelu u kojem navode da je tuženik prije uključivanja na cestu s prednošću prolaska u raskrižju usporio, te se zaustavio na znak Stop ovaj sud nije poklonio vjeru, obzirom iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke proizlazi da je brzina motocikla Yamaha kojim je upravljao tuženik bila oko 30 km/h, a navedenu brzinu gibanja motocikl Yamaha da nije mogao postići iz zaustavljenog položaja pred raskrižjem , iz čega proizlazi da se motocikl Yamaha nije zaustavio pred raskrižjem, pa stoga, kako je već navedeno, ovaj sud nije niti mogao pokloniti vjeru dijelu iskaza tuženika i svjedokinje RN u kojem tvrde suprotno od utvrđenja vještaka prometne struke.

Uvidom u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za strojarstvo, vozila i plovila Vinka Zankia utvrđeno je da se automobil Mercedes gibao [adresa] ŠNF u smjeru zapad-istok južnim kolničkim trakom, te na raskrižju s Ulicom Ruđera Boškovića dolazi do naleta na lijevi bok motocikla. S obzirom na smjer gibanja motocikla Yamaha nakon sudara, brzina vožnje motocikla Yamaha je bila oko 30 km/h. Navedenu brzinu gibanja motocikl Yamaha da nije mogao postići iz zaustavljenog položaja pred raskrižjem, što znači da se motocikl Yamaha nije zaustavio pred raskrižjem. Nadalje, iz nalaza i mišljenja utvrđeno je da je brzina vožnje automobila Mercedes u sudaru iznosila 65,00 km/h. Prometna nezgoda se dogodila po noći, a kolnik da je bio osvijetljen javnom rasvjetom. Vozaču osobnog automobila Mercedes pogled na ulicu Ruđera Boškovića zaklanjaju parkirana vozila s njegove desne strane, te da mu je samim time otežana mogućnost uočavanja motocikla Yamaha koji mu nailazi s njegove desne strane. Automobil Mercedes se pred sudar gibao najmanje brzinom od 65,00 km/h jer nema mogućnost pravovremenog uočavanja , odnosno reagiranja na kočenje (usporavanje vozila), pa je za prihvatiti brzinu od 65 km/h kao brzinu vožnje automobila Mercedes. Automobil Mercedes da se 1 sekundu prije sudara nalazio 18 metara zapadnije od položaja u sudaru. Motocikl Yamaha se pred raskrižjem s Ulicom kralja Petra Krešimira IV nije zaustavio, uključuje se na cestu s prednošću prolaska kada mu za to nisu ispunjeni uvjeti. Brzina gibanja u sudaru mu je bila oko 30 km/h pa da je to za prihvatiti kao brzinu njegove vožnje. Motocikl Yamaha da se 1 sekundu prije sudara nalazio 8,3 m južno od položaja u sudaru. Mogućnost izbjegavanja sudara za vozača motocikla Yamaha je zaustavljanje pred znakom „Stop“ i propuštanje vozila Mercedes, odnosno prelazak ceste s prednošću prolaska kada su vozaču motocikla Yamaha za to ispunjeni uvjeti. Nadalje, vezano za mogućnost izbjegavanja nezgode od strane vozača vozila Mercedes, najmanja međusobna udaljenost na kojoj vozač vozila Mercedes može uočiti motocikl Yamaha je oko 19 metara. Uz prosječno vrijeme reagiranja 1 sekundu i usporenje od 7 m/s, Mercedes bi se do položaja u sudaru zaustavio da se gibao brzinom 38,7 km/h ili bilo kojom manjom brzinom od navedene. Na vozilu Mercedes da ej nastupila totalna šteta odnosno da popravak vozila nije rentabilan. Vrijednost vozila na dan štete je iznosila 16.078,56 eura, vrijednost spašenog ostatka ( karambol) iznosi 3.376,50 eura, pa da proizlazi šteta na vozilu u iznosu od 12.702,06 eura.

Nalazu i mišljenju vještaka Vinka Zankia ovaj sud je poklonio vjeru, obzirom smatra da je isti izrađen stručno, te u skladu s pravilima znanosti i struke, a na koji nalaz stranke nisu imale primjedbi.

Pregledom spisa Općinskog suda u Splitu broj K-775/2020 utvrđeno je da se vodio kazneni postupak protiv ŠN, kao I-okrivljenika, i DN, kao II-okrivljenika, zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa-izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu, djelo opisano i kažnjivo po čl. 227. st. 1. Kaznenog zakona, a kažnjivo po čl. 227 st. 2 Kaznenog zakona. Utvrđeno je da je presudom Općinskog suda u Splitu od 10. rujna 2018 godine I-okrivljenik ŠN pravomoćno proglašen krivim za kazneno djelo protiv sigurnosti prometa -izazivanje prometne nezgode u cestovnom prometu-djelo opisano i kažnjivo po čl. 227. Kaznenog zakona, te se osuđuje na kaznu zatvora od 10 mjeseci koja se zamjenjuje radom za opće dobro, dok je II-okrivljenik DN oslobođen optužbe. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-1097/2018 od 29. siječnja 2019. godine djelomično je prihvaćena žalba državnog odvjetnika u odnosu na oslobađajući dio presude, te se ukida prvostupanjska presuda u odnosu na II-optuženog DN i u tom dijelu se predmet vraća na ponovno suđenje. Nadalje, presudom Općinskog suda u Splitu broj K-132/19 okrivljenik DN je proglašen krivom da je iz nehaja kršenjem propisa o sigurnosti prometa na cestama izazvao opasnost za život i tijelo ljudi čime da je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa- izazivanje prometne nezgode u cestovnom prometu-djelo opisano i kažnjivo po čl. 227 Kaznenog zakona. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj KŽ-400/2020 od 13. srpnja 2020. utvrđeno je da se istim prihvaća žalba optuženog DN, ukida prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Nadalje, presudom Općinskog suda u Splitu, broj K-775/2020 od 23. studenog 2021. godine optuženi DN je oslobođen optužbe za navedeno kazneno djelo, a koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-325/2022 od 12. travnja 2022. godine.

Uvidom u zapisnik o očevidu PU Splitsko-dalmatinske, PP Makarska broj 511- 12-29-04-PN-136-KU-256/2016 utvrđeno je da se nezgoda dogodila 28. 08. 2026 godine u sjeverozapadnom kutu križanja Ulice kralja Petra Krešimira IV i Ulice Ruđera Boškovića, na nepreglednom raskrižju. Na sredini kolnik Ulice kralja Petra Krešmira IV da je iscrtana isprekidana središnja linija. Na samom raskrižju da su obilježena dva pješačka prijelaza, sa iste strane kolnika da je postavljen uspornik tzv „ležeći policajac“, da se uz južni rub kolnika navedene ulice nalazi obilježen parking prostor. U Ulici Ruđera Boškovića iz smjera juga da se nalazi vidno postavljen prometni znak obveznog zaustavljanja „Stop“ dok se sa sjeverne strane raskrižja u istoj ulici nalaze prometni znakovi, zabrana zaustavljanja i parkiranja, te zabrana prometovanja kamionima odnosno vozilima čija najveća dopuštena masa prelazi 7500 kg. Na mjestu događaja da je brzina kretanja vozila iz svih smjerova 50 km/h, da je ŠN vozio motocikl marke Yamaha reg. oznake [registarska oznaka], dok je DN vozio automobil marke Mercedes reg. oznake [registarska oznaka] koji je u vlasništvu ZN. Uvidom u potvrdu o izvršenom nalogu PBZ banke utvrđeno je da je Generali osiguranje d.d. dana 20. prosinca 2016. godine isplatio ZN iznos od 95.700 kn na ime naknade štete.

Među strankama je sporno je li tuženik isključivo odgovoran za nastanak predmetne nezgodne, odnosno je li isti suodgovoran za istu, i ukoliko jeste, u kojem omjeru, te shodno tome ima li tužitelj pravo regresno potraživati od tuženika iznos štete koji je prethodno isplatio oštećeniku DN.

Imajući u vidu sve prethodno navedeno, a posebice iskaze svjedoka kojima je ovaj sud poklonio vjeru, kao i dokumentaciju koja prileži spisu, a posebice provedeno prometno-tehničko vještačenje, ovaj sud je utvrdio da se prije same predmetne nezgode osiguranik tužitelja DN kretao Ulicom Kralja Petra Krešimira IV koja ima prednost prolaska, dok se tuženik kretao sporednom ulicom na motociklu marke Yamaha, da se tuženik prije ulaska u raskrižje navedenih dviju ulica nije propisno zaustavio na znaku „Stop“ i provjerio može li sigurno proći preko raskrižja, dok je oštećenik DN u tom trenutka naišao ulicom s prednošću prolaska brzinom od oko 65 km/h i koji po dolasku pred raskrižje pokušava izbjeći sudar skretanjem ulijevo, nakon čega dolazi do naleta motocikla Yamaha na automobil marke Mercedes.

Nadalje, tuženik tijekom postupka ističe da bi DN bio suodgovoran za nastanak predmetne nezgode iz razloga jer da je isti upravljajući svojim osobnim automobilom cestom s prednošću prolaska postupio protivno odredbama čl. 51. i 53. Zakona o sigurnosti prometa na cestama na način da nije prilagodio brzinu osobinama i stanju ceste te ograničenju brzine, pa da je upravljajući automobilom marke Mercedes brzinom od 66 km/h na mjestu gdje je brzina ograničen ja prometnim znakom na 30 km/h došlo do prometne nezgode na način da je ŠN lijevim bočnim dijelom svog motocikla udario u prednji desni dio automobila DN. Iz nalaza i mišljenja vještaka Zankia proizlazi da su vozaču automobila Mercedes, DN pogled na [adresa] Š iz koje dolazi motocikl Yamaha zaklanjala parkirana vozila s njegove desne strane te da mu je time otežana mogućnost uočavanja motocikla Yamaha koji mu dolazi s njegove desne strane, a koji automobil Mercedes da se u trenutku pred sudar gibao brzinom od najmanje 65 km/h jer nema mogućnosti pravovremenog uočavanja odnosno reagiranja na kočenje. Imajući stoga u vidu prednja utvrđenja i to da je vozač Mercedesa praktički tek po dolasku u raskrižje mogao uočiti motocikl tuženika, to stoga navedeno ukazuje na to da osiguranik tužitelja DN u tom trenutku nema vremena kočiti pa je jedina logična reakcija skretanje ulijevo radi izbjegavanja naleta na motocikl koji mu dolazi sa njegove desne strane.

Obzirom iz nalaza i mišljenja vještaka prometno tehničke struke proizlazi kako bi DN mogao zaustaviti svoje vozilo da je uočio automobil na nekih 19 metara prije, te da je poduzeo kočenje da bi zaustavio svoje vozilo do mjesta sudara , da se kretao brzinom od 38,7 km/h. Prema tome, iz ovakvih utvrđenja proizlazi da bez obzira što se DN svojim automobilom kretao brzinom većom od dopuštene, da uzrok predmetne prometne nezgode nije njegova nedopuštena brzina kretanja, jer on i da se kretao dopuštenom brzinom imajući u vidu izgled raskrižja i dosta slabu preglednost zbog parkiranih vozila s desne strane, ne bi do mjesta sudara uspio zaustaviti svoje vozilo, odnosno da isti do ulaska u raskrižje nije mogao uočiti motocikl Yamaha koji mu dolazi sa njegove desne strane sa sporedne ceste, pa stoga po mišljenju ovog suda nije niti postupio protivno odredbama čl. 53. st.1. ZSPC-a. Nadalje, DN po mišljenju ovog suda nije postupio niti protivno odredbi čl. 51. st. 1.. ZSPC-a, jer iako se tijekom postupka navodi da je isti bio dužan prilagoditi brzinu svog vozila osobinama ceste i stanju ceste da navedeno nikako ne može biti nailazak motocikliste koji je bio dužan zaustaviti svoj motocikl na postavljeni znak obveznog zaustavljanja „Stop“, a što isti nije učinio, iz čega, po mišljenju ovog suda proizlazi da je uzrok ove prometne nezgode isključivo nepropisna vožnja motocikliste, a ne osiguranika tužitelja DN.

Naime, ovaj sud smatra da je tuženik u konkretnom slučaju postupio protivno odredbama čl. 57 st. ZSPC-a kojim je propisano da je vozač koji ulazi vozilom na cestu s prometnim znakom označenu kao cesta s prednošću prolaska, dužan propustiti sva vozila koja se kreću tom cestom. Tuženik je stoga u smislu navedene odredbe, uključujući se na cestu s prednošću prolaska, bio dužan uvjerit i se da radnju uključivanja i prolaska preko raskrižja može izvesti bez opasnosti za sebe i druge sudionike u prometu, pogotovo iz razloga što isti ulazi u nepregledno raskrižje obzirom su i tuženiku s lijeve strane parkirani automobili, te mu je stoga smanjena vidljivost i mogućnost uočavanja dolaska vozila cestom s prednošću prolaska, što ukazuje da je tuženik u danim okolnostima bio dužan obratiti još veću pažnju, te se zaustaviti na znak „Stop“ i potom procijeniti može li radnju prelaska izvesti na najsigurniji način za sebe i druge sudionike u prometu. U suprotnom tuženik je trebao odustati od radnje uključivanja i prelaska te propustiti vozilo DN, koje je na cesti s prednošću prolaska zadržavalo svoj smjer kretanja.

Kada se u obzir uzme okolnost da je u nalazu i mišljenju vještaka prometne struke utvrđeno da tuženik nije smanjivao brzinu prije raskrižja , što znači da nije kočio, niti se zaustavio ispred znaka obveznog zaustavljanja „Stop“ na koji se trebao zaustaviti prije uključivanja u daljnji promet kako bi provjerio da se može sigurno uključiti u promet kod okolnosti da se radilo o nepreglednom raskrižju, dok se s druge strane DN cestom s prednošću prolaska kretao, istina brzinom većom od dopuštene od postojećeg ograničenja, dakle protivno odredbama čl. 53 . ZSPC-a, ali njegovo postupanje, odnosno navedena okolnost u konkretnom slučaju po mišljenju ovog suda, nije odlučna za nastanak štetnog događaja, te je stoga tuženik isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja jer je svojom radnjom oduzeo prednost prolaska vozilu koje se kretalo cestom s pravom prednosti prolaska.

Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za povratom iznosa od 4.526,35 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ime štete isplaćene oštećeniku DN.

Tijekom postupka tuženik je naime priznao suodgovornost od 50% za nastali štetni događaj, te isplatio tužitelju dana 07. travnja 2025. godine dio utuženog potraživanja u iznosu od 4.528,00 eura nakon čega je tužitelj uredio tužbeni zahtjev, te nadalje potražuje preostali iznos od 4.526,35 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. prosinca 2016. do isplate.

Kako je iz svega prethodnog navedenog utvrđeno da je tuženik isključivo odgovoran za nastanak predmetne prometne nezgode, to je stoga tuženik u obvezi isplatiti tužitelju preostali iznos regresnog zahtjeva u iznosu od 4.526,35 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. prosinca 2016. godine do isplate, a koja visina utuženog potraživanja proizlazi iz priloženog nalaza i mišljenja vještaka prometne struke.

Navodi tuženika da bi zakonska zatezna kamata na utuženi iznos trebala teći od dana donošenje prvostupanjske presude ovaj sud smatra neosnovanim. Naime, u konkretnom slučaju se ne radi o nenovčanoj materijalnoj šteti, u kojem slučaju bi zatezne kamate tekle od dana donošenja presude, već se u konkretnom slučaju radi o situaciji kada je šteta nastala kao nenovčana materijalna šteta (oštećenja automobila), ali je naknadno postala novčanom ( od trenutka kada je osiguratelj isplatio naknadu oštećeniku), u kojem slučaju zakonske zatezne kamate teku od dana kada je šteta postala novčanom, odnosno od prvog idućeg dana nakon što je tužitelj oštećeniku isplatio iznos utvrđene štete, a sve sukladno čl. 1086 Zakona o obveznim odnosima.

Tužitelju je dosuđen trošak parničnog postupka sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, imajući pri tome u vidu vrijednost tužbenog zahtjeva i važeću odvjetničku tarifu i to trošak sastava tužbe u iznosu do 200,00 eura prema Tbr. 7. toč.1, za sastav podnesaka od 12. siječnja 2018. godine, dana 23. listopada 2020.. godine, dana 24. siječnja 2023. godine, dana 27. siječnja 2023. godine, dana 09. travnja 2025. godine i dana 28. srpnja 2025. godine, svaka radnja po 200,00 eura prema Tbr. 8. toč.1., za zastupanje na ročištima dana 18. siječnja 2018. godine, dana 01. rujna 20202. godine, dana 21. listopada 2020. godine, dana 23. studenog 2022. godine, dana 25. siječnja 2023. godine, dana 16. listopada 2025. godine i dana 4. travnja 2026. godine, svaka radnja po 200,00 eura prema Tbr. 9. toč.1., te za sastav podnesaka od dana 03. rujna 2020. godine, dana 19. travnja 2022. godine, dana 21. studenog 2022. godine, dana 19. svibnja 2023. godine, dana 04. ožujka 2024. godine i dana 28. listopada 22024. godine, svaka radnja po 50,00 eura prema Tbr. 8. toč.3, koji iznosi uveća i za 25 % PDV-a iznose 3.875,00 eura. Tužitelju je priznat i cjelokupno zatraženi trošak vještačenja u iznosu od 530,89 eura kao neophodan za vođenje ovog postupka. Tužitelju je priznat trošak pristojbe na tužbu i na presudu u iznosu od 227,97 eura sukladno Zakonu o sudskim pristojbama što čini ukupan trošak tužitelja u iznosu od 4.633,86 eura.

Tužitelju nije poznat zatraženi trošak za sastav podnesak od 21. siječnja 2019. godine obzirom smatra da isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka, a sve sukladno čl. 155 ZPP-a.

Tuženiku nije dosuđen zatraženi parnični trošak obzirom je tužitelj u cijelosti uspio u postupku, a sve sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Makarskoj, 09. lipnja 2026. godine

Sudac:

Angela Koštro

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana dostave prijepisa presude (članak 348.ZPP-a)

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (članak 335.ZPP-a).

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika

3. U spis