Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska ulica 26d

Poslovni broj: Gž-727/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Milku Samboleku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VD, vl. [obrt], obrt za instalaterske i druge usluge, Zagreb, Mrzopoljska 2, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Nataši Gonzi, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika ED iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Đorđu Anđelkoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, povodom žalbe tuženika podnesene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv-1134/2021-27 od 13. ožujka 2026., dana 9. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženika, preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv-1134/2021-27 od 13. ožujka 2026., u pobijanom dijelu, toč. I. i IV. izreke i sudi:

Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Bože Miletića iz Zagreba, posl.br. Ovrv-2025/18 od 10. prosinca 2018. ukida se u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 46,45 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom i to na iznos od 23,23 EUR od 28. prosinca 2018. do isplate i na iznos od 23,23 EUR od 28. prosinca 2018. do isplate te se tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu odbija.

Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 226,54 EUR, u roku od 15 dana.

II. U nepobijanom dijelu, toč. II. i III. izreke, prvostupanjska presuda nije bila predmet ispitivanja u žalbenom postupku.

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 88,27 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud donio presudu čija izreka glasi:

„I Platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Bože Miletića iz Zagreba, posl.br. Ovrv-2025/18 od 10.12.2018. održava se na snazi za iznos od 46,45 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom i to na iznos od 23,23 EUR tekućom od 28.12.2018. do plateža te na iznos od 23,23 EUR tekućom od 28.12.2018. do plateža.

II Platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Bože Miletića iz Zagreba, posl.br. Ovrv-2025/18 od 10.12.2018. ukida se u dijelu kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju zakonske zatezne kamate na iznos od 23,23 EUR za razdoblje od 8.10.2016. do 28.12.2018. te na iznos od 28.8.2017. do 28.12.2018.

III Platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Bože Miletića iz Zagreba, posl.br. Ovrv-2025/18 od 10.12.2018. ukida se u dijelu kojim je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 39,82 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10.12.2018. do plateža te predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 46,45 EUR.

IV Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 138,27 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke tekućom od 13.3.2026. do plateža, sve to u roku od 8 dana.“

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tuženik pobija presudu u toč. I. i IV. izreke i navodi da to čini „iz svih dopuštenih žalbenih razloga“. Predlaže „da Županijski sud uvaži ovu žalbu, te pobijane toč. I. i IV. izreke citirane presude preinači, u pravcu odbijanja tužbenog zahtjeva tužitelja, uz obvezivanje tužitelja naknaditi tuženiku troškove postupka, a podredno da iste ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku“.

2.1. Kako prema odredbi čl. 365. st. 1. primjenjivog Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13 i 89/14- odluka US RH; dalje: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom, a tuženik presudu ne pobija u toč. II. i III. izreke, odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.

2.2. Navedeni ZPP se u ovoj parnici koja je započela 7. svibnja 2019. primjenjuje temeljem odredbi čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN br. 70/19) uz iznimke iz st. 2. -4. tog članka i čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN br. 80/22) uz iznimke iz st. 2.-7. tog članka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Uvodno se napominje da je ova parnica spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR.

5.1. Prema relevantnoj odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda ili rješenje kojom se završava postupak u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. tog Zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Prema st. 2. istog članka u postupku povodom žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuje se odredba čl. 370. tog Zakona.

6. Načinom postupanja i pogrešnim pravnim pristupom pravilima po kojima postupa sud u sporu male vrijednosti te posljedično sadržajem obrazloženja presude, prvostupanjski je sud počinio apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP-a, na koje se sadržajem žalbe poziva tuženik, jer je tuženik zbog pogrešnog pravnog pristupa ovlaštenju tužitelja da tijekom postupka iznosi nove činjenice i predlaže nove dokaze, tuženik onemogućen u raspravljanju, a posljedično pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

6.1. Međutim, temeljem svojih ovlaštenja koja proizlaze iz čl. 373.a st. 1. i st. 3. ZPP- a, ovaj sud je mogućnosti uvažiti žalbu tuženika i preinačiti prvostupanjsku presudu jer prema stanju spisa dio bitnih činjenica među strankama ni je sporan, a dio je moguće na pouzdan način utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza.

7. Predmet spora je potraživanje tužitelja za nepodmirene račune prema Ugovoru o nabavi i ugradnji uređaja za mjerenje potrošnje toplinske energije od 16. veljače 2015. i Ugovora za uslugu očitanja razdiobe potrošnje toplinske energije od 1. rujna 2017., koji su zaključeni između suvlasnika zgrade u [adresa] kao naručitelja i tužitelja kao izvođača, a u popisa suvlasnika kao jedan od suvlasnika naveden je (i) tuženik.

7.1. Prvostupanjski sud posebno napominje da predmet potraživanja nije obračun i plaćanje potrošnje grijanja, već usluga očitanja razdjelnika sukladno navedenim ugovorima zaključenim između tužitelja i tuženika po ovlaštenom predstavniku suvlasnika, kod čega nije bilo sporno da je tužitelj u stanu tuženika izvršio radove ugradnje uređaja za razdiobu potrošnje toplinske energije s daljinskim očitavanjem i da tuženik nije izvršio plaćanje po spornim računima, dok je bilo sporno da li je tužitelj ispunio svoje obveze iz navedenih ugovora, a tijekom postupka tuženik je tvrdio da je trošak toplinske energije plaćao u paušalnom iznosu od 200,00 kn (26,54 EUR).

7.2. Prvostupanjski sud se u obrazloženju poziva na dostavljena očitovanja razdjelnika za sezone 2015/2016 i 2016/2017 iz kojih utvrđuje da je tužitelj vršio očitanja razdiobe toplinske energije po ugrađenim razdjelnicima, kod čega konstatira da je tužitelj ispostavio utužene račune samo za izvršeno očitanje, ali i ne za potrošnju toplinske energije što čini HEP-Toplinarstvo d.o.o. kao distributer.

7.3. Prvostupanjski sud se poziva na uputu ovoga suda (iz rješenja poslovni broj: Gž - 886/2020-2 od 9. prosinca 2020.) i navodi da su u cilju utvrđenja ispunjenja ugovorne obveze od strane tužitelja koja predstavlja osnovu za naplatu utuženog potraživanja, zatraženi podaci od HEP-Toplinarstva d.o.o. radi očitovanja na temelju kojih podataka je HEP-Toplinarstvo d.o.o. ispostavljalo račune tuženiku za utrošenu toplinsku energiju za sezone 2015/2016 i 2016/2017 te zaključuje da su za sporna razdoblja dostavljeni podaci o očitanjima razdjelnika, osim račun za 9. mjesec 2016., pa da dostavljeno očitovanje potvrđuje navode tužitelja u vezi njegove izvršene obveze po ugovorima koji predstavljaju temelj tužbe u ovom postupku.

8. Međutim, osnovano tuženik tvrdi u žalbi da se tužitelj, iako prekludiran u iznošenju novih činjenica i novih dokaza, podneskom od 4. srpnja 2022. očitovao na utvrđenja iz ukidne odluke drugostupanjskog suda, a u prilogu podneska dostavio je daljnju dokumentaciju i predložio provođenje daljnjih dokaza koje nije predložio do pripremnog ročišta u ovom predmetu održanog 9. ožujka 2020. odnosno do zaključenja prethodnog postupka, a radi se o činjenicama i dokaznim prijedlozima koje je tužitelj mogao i trebao iznijeti i predložiti u stadiju prethodnog postupka, jer nije bilo nikakvog razloga da to učini bez svoje krivnje. Tužitelj je spomenutim podneskom predložio provođenje dokaza pribavom podataka od društva HEP - Toplinarstvo d.o.o., a koji dokazni prijedlog je prvostupanjski sud usvojio te je upravo na temelju tih podataka, kao i dokumentacije koju je tužitelj dostavio u spis kao prilog podneska od 4. srpnja 2022. donio pobijanu odluku. Tuženik zaključuje da je prvostupanjski sud korištenjem dokaza i činjenica koje je tužitelj iznio nakon održanog pripremnog ročišta i nakon zaključenja prethodnog postupka povrijedio zakon na štetu tuženika jer je takve dokaze i činjenice trebao zanemariti, obzirom da je te dokaze i činjenice tužitelj mogao bez svoje krivnje iznijeti odnosno predložiti do pripremnog ročišta, a prije zaključenja prethodnog postupka.

9. Prema relevantnoj odredbi čl. 461.a st. 2. ZPP-a u postupku u sporovima male vrijednosti stranke su dužne najkasnije u tužb i, odnosno u odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica, prema st. 3. tog članka stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno u odgovoru na tužbu, a prema st. 4. tog članka nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno st. 3. tog članka sud neće uzeti u obzir.

10. Prije svega, ovaj sud konstatira da je prvostupanjski sud pogrešno protumačio uputu iz ukidnog rješenja, poslovni broj: Gž-886/2020-2 od 9. prosinca 2020., u kojem je ovaj sud uputio prvostupanjski sud da provede novu glavnu raspravu i da s parničnim strankama ponovno raspravi predmet spora, a da u svrhu utvrđenja odlučnih činjenica provede predložene dokaze, imajući u vidu utvrđenja iz drugostupanjskog rješenja, kod čega je potrebno na pouzdan način utvrditi je li tužitelj ispunio svoje obveze iz Ugovora o nabavi i ugradnji uređaja za mjerenje potrošnje toplinske energije od 16. veljače 2015. i Ugovora za uslugu očitanja razdiobe potrošnje toplinske energije od 1. rujna 2017., kod čega je teret dokaza na tužitelju.

10.1. Stoga je u pravu tuženik kada u žalbi tvrdi da je povodom ukidnog rješenja predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, ali u stadij glavne rasprave u kojem je tužitelj bio prekludiran u iznošenju novih činjenica i predlaganju novih dokaza, osim onih koje nije mogao iznijeti bez svoje krivnje, odnosno predložiti prije pripremnog ročišta. Međutim, tužitelj je u podnesku od 4. srpnja 2022. u kojem je iznio nove činjenice i predložio nove dokaze na kojima je prvostupanjski sud utemeljio pobijanu presudu, naveo da postupa sukladno uputi ovoga suda iz ukidnog rješenja, a da se uopće nije pozvao na okolnost da to nije mogao iznijeti odnosno predložiti bez svoje krivnje prije pripremnog ročišta, pa su iznesene činjenice i predloženi dokazi nove činjenice i novi dokazi koje sud nije mogao uzeti u obzir i na njima utemeljiti svoju presudu.

10.2. Prema shvaćanju ovog suda zbog pogrešnog pravnog pristupa ovlaštenju tužitelja da tijekom postupka iznosi nove činjenice i predlaže nove dokaze, prvostupanjski je sud tuženika onemogućio u raspravljanju čime je počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP -a, na koju tuženik ukazuje sadržajem žalbe, jer je tuženik imao legitimno očekivanje da sud tako iznesene činjenice i predložene dokaze neće uzeti u obzir kod donošenja pobijane presude, odnosno da će sud utvrditi odlučne činjenice samo temeljem onih dokaza koji su predloženi u pravno relevantnom stadiju postupka, pa iz tog razloga tuženik nije navodio činjenice i predlagao dokaze kojima bi eventualno osporio tako iznesene navode tužitelja.

11. S obzirom da se iz stanja spisa može na pouzdan način zaključiti da predmet potraživanja u ovoj pravnoj stvari nije obračun i plaćanje potrošnje grijanja, nego usluga očitanja razdjelnika sukladno Ugovoru o nabavi i ugradnji uređaja za mjerenje potrošnje toplinske energije od 16. veljače 2015. i Ugovoru za uslugu očitanja razdiobe potrošnje toplinske energije od 1. rujna 2017., kao i da je tuženik trošak toplinske energije u utuženom razdoblju plaćao u paušalnom iznosu od tadašnjih 200,00 kn, ovaj sud zaključuje da tužitelj za utuženo razdoblje nije ispunio svoju ugovornu obvezu očitanja razdjelnika sukladno spomenutim Ugovorima, jer bi u protivnom tuženik plaćao potrošnju grijanja prema stvarno utrošenoj toplinskoj energiji do koje se dolazi temeljem očitanja razdjelnika, a ne u paušalnom iznosu.

12. Stoga je uz pravilnu primjenu materijalnog prava trebalo ukinuti platni nalog u pobijanom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja jer prema odredbi čl. 358. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05; 41/08; 125/11; 78/15; 29/18; 126/21; 114/22; 156/22 i 155/23) u dvostrano obveznim ugovorima nijedna strana nije dužna ispuniti svoju obvezu ako druga strana ne ispuni ili nije spremna istodobno ispuniti svoju obvezu. U konkretnom slučaju tužitelj se obvezao da će u utuženom razdoblju očitavati (i za tuženika) uređaje za lokalnu razdiobu potrošnje toplinske energije (razdjelnike) i da će distributeru dostavljati očitane vrijednosti, što on nije učinio, pa nema niti obveze tuženika da plati uslugu za koju nije dokazano da mu je pružena.

13. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP -a uvažena je žalba tuženika i preinačena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu, toč. I. izreke na način da je platni nalog u tom dijelu ukinut, a tužbeni zahtjev tužitelja odbijen.

14. Zbog preinačenja odluke o glavnoj stvari treba preinačiti i odluku o troškovima postupka koja se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. u vezi čl. 166. st. 2. ZPP-a i na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23 i 107/25; dalje: Tarifa). Tuženiku se primjenom Tbr. 7. toč. 8. i Tbr. 46. Tarife priznaje i dosuđuje jednokratna nagrada za cjelokupni prvostupanjski postupak u iznosu od 125,00 EUR, sastav žalbe od 20. travnja 2020. prema Tbr. 10. toč. 1. i Tbr. 46. Tarife u iznosu od 75,00 EUR i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 26,54 EUR (ranije 200,00 kn) prema Tbr. 3. toč. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (NN br. 53/19), odnosno ukupno 226,54 EUR, a plaćanje je naloženo tužitelju.

15. Stoga je odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.

16. Tuženik je uspio sa žalbom pa mu se primjenom Tbr. 10. toč. 1. i Tbr. 46. Tarife (VPS u žalbenom postupku iznosi 46,45 EUR) priznaje i dosuđuje trošak sastava žalbe u iznosu od 75,00 EUR, kao i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 13,27 EUR prema čl. 3. toč. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (NN br. 37/23), odnosno ukupno 88,27 EUR, a plaćanje je naloženo tužitelju. Stoga je odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude.

U Varaždinu 9. lipnja 2026.

Sudac

Milko Sambolek