Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Ob-56/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sucu Snježani Šaško kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagatelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Split, OIB: 52966791065, Gundulićeva 25, Split, protiv protustranke ĆK , OIB: [osobni identifikacijski broj], s prijavljenim prebivalištem na adresi: [adresa], te boravištem na adresi: [adresa] ([adresa]), zastupane po punomoćnici Tatjani Martinović Kapetanović, odvjetnici u Kaštel Sućurcu i protustranke VK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Kristianu Barišiću, odvjetniku u Splitu, uz sudjelovanje djece mlt. SK, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. JK, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po posebnoj skrbnici PK, dipl.iur. iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Split, radi lišenja prava na roditeljsku skrb, odlučujući o žalbi protustranake ĆK izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: R1 Ob - 485/2025-26 od 21. travnja 2026., dana 9. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba protustranake ĆK kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: R1 Ob-485/2025-26 od 21. travnja 2026.

II. U odnosu na protustranku VK prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio rješenje čija izreka glasi:

„I. Predloženica pod 1. ĆK, OIB: [osobni identifikacijski broj] i predloženik pod 2. VK, OIB: [osobni identifikacijski broj] lišavaju se prava na roditeljsku skrb u odnosu na ml t. predloženika pod 3. SK, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. predloženicu pod 4. JK, OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Osobni odnosi u vidu susreta i druženja predloženice pod 1. ĆK i predloženika pod 2. VK sa mlt. predloženikom pod 3. SK i mlt. predloženicom pod 4. JK održavati će se u ustanovi Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, Kuća za zbrinjavanje djece i odraslih osoba sa tjelesnim i mentalnim oštećenjem „Bl. LK“, [adresa], u kojoj su mlt. djeca smještena, sukladno kućnom redu ustanove, uz obvezu predloženice pod 1. i predloženika pod 2. da se prethodno najave stručnom timu ustanove radi dogovora oko termina posjeta.“

2. Navedeno rješenje pravovremeno izjavljenom žalbom pobija protustranka ĆK (dalje: žaliteljica) zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP-a) u vezi čl. 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23, dalje: ObZ-a), predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje na način da u odnosu na nju odbije prijedlog predlagatelja, a podredno da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:

- da su protustranke ĆK i VK roditelji mlt. JK, rođene **.**.2019. i mlt. SK rođenog **.**.2020.

- da je rješenjem Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: R1 Ob-945/2022 od 20. ožujka 2023., roditeljima AK i VK oduzeto pravo na stanovanje s djecom mlt. JK i mlt. SK te su roditelji lišeni prava na svakodnevnu skrb o djeci, koja su istim rješenjem smještena i povjerena na svakodnevnu skrb, i to mlt. JK Caritasu Zagrebačke nadbiskupije, Kući za zbrinjavanje djece i odraslih osoba s tjelesnim i mentalnim oštećenjem „Bl. LK“ u [adresa], a mlt. SK u Dječji dom „Maestral“ u Splitu, uz određivanje ostvarivanja osobnih odnosa mlt. JK s roditeljima jednom mjesečno u trajanju od dva sata, te mlt. SK s roditeljima dva puta tjedno u trajanju od jednog sata

- da je rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj: R1 Ob-837/2023 od 20. lipnja 2024., po drugi puta roditeljima AK i VK izrečena mjera oduzimanja prava na stanovanje s djecom mlt. JK i mlt. RK te su roditelji lišeni prava na svakodnevnu skrb o djecu, koja su istim rješenjem smještena i povjerena na svakodnevnu skrb Caritasu Zagrebačke nadbiskupije, Kući za zbrinjavanje djece i odraslih osoba s tjelesnim i mentalnim oštećenjem „Bl. LK“ u [adresa], uz ostvarivanje osobnih odnosa djece s roditeljima jednom mjesečno u trajanju od dva sata

- da je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj: R1 Ob-485/2025-3 od 16. lipnja 2025.g. određena privremena mjera kojom je protustrankama oduzeto pravo na stanovanje s mlt. SK i mlt. JK, te su roditelji lišeni prava na svakodnevnu skrb o djeci, s važenjem privremene mjere do pravomoćnog okončanja ovog postupka (točka I. izreke), te je svakodnevna skrb o mlt. SK i mlt. JK povjerena Caritasu Zagrebačke nadbiskupije, Kući za zbrinjavanje djece i odraslih osoba s tjelesnim i mentalnim oštećenjem „Bl. LK“ u [adresa], gdje će i stanovati (točka II. izreke), uz određivanje osobnih odnosa roditelja s djecom jednom u dva mjeseca, u trajanju od dva sata, sukladno kućnom redu ustanove (točka III. izreke)

- da iz izvješća i procjene stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda (dalje: HZZSR, PU) Split od 16. svibnja 2025. proizlazi da je roditeljima AK i VK od rujna 2022. do ožujka 2023. bila izrečena mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora nad izvršavanjem skrbi o djeci, tijekom koje je došlo do žurnog oduzimanja djece radi zanemarivanja od strane roditelja i privremenog povjeravanja djece Dječjem domu „Maestral“, no, kako se radi o djeci s poteškoćama, da je zatražen premještaj u adekvatnu ustanovu, nakon čega je roditeljima izrečena mjera stručne pomoći i potpore o ostvarivanju skrbi o djeci od ožujka 2023. do ožujka 2024. tijekom koje se s istima radilo da pokušaju ostvariti uvjete za povrat djece u obitelj, međutim, isto se nije dogodilo, pri čemu iz izvješća ustanove u kojoj su djeca smještena proizlazi kako roditelji nisu u potpunosti koristili pravo na susrete i druženja s mlt. djecom, naročito majka koja ih je posjetila samo dva puta u vremenu od nešto manje od godinu dana, dok i u odnosu na oca proizlazi da se ništa bitno nije promijenilo, da i dalje živi i radi u inozemstvu te brigu o djeci ne može preuzeti, dok je kod majke jedin i pomak zadržavanje na istom poslu, no i dalje je upitna njezina briga o vlastitom mentalnom zdravlju, kao i stupanj razvijenosti roditeljskih vještina, slijedom čega je procjena stručnog tima da bi povratak djece u obitelj predstavljao značajan rizik za njihov život, zdravlje i psihofizički razvoj

- da se u navedenom izvješću ukazuje na obavijest Općinskog državnog odvjetništva u Splitu zaprimljenu u travnju 2025. iz koje proizlazi da je dovršeno istraživanje u kaznenom postupku protiv ĆK i VK zbog dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 1. Kaznenog zakona izvršenih na štetu zajedničke djece mlt. JK i mlt. SK, te da je protiv oba roditelja koji su grubo zanemarili svoje dužnosti podizanja, odgoja i obrazovanja djece , podignuta optužnica

- da iz izvješća ustanove u kojoj su djeca smještena proizlazi da su kod mlt. SK prisutne dijagnoze: Izostanak očekivanog normalnog fiziološkog razvoja (XVIII-R62.8), Specifični poremećaji razvoja govora i jezika (V-F80) te Specifični poremećaj razvoja motoričkih funkcija, no isti da pokazuje napredak u emocionalnoj stabilnosti, prehrambenim navikama, korištenju pribora i socijalne bliskosti s odraslima, te je u odnosu na njega potrebno i dalje intenzivno raditi na komunikaciji, smanjenju autoagresivnih radnji, razvoju samostalnosti i povećanju svijesti o opasnostima, u svezi čega mu je neophodan stalni nadzor te individualizirani pristup u svim segmentima funkcioniranja, dok se kod mlt. JK radi o dijagnozi: F84-Pervazivni razvojni poremećaj, te je kod iste vidljiv napredak u prilagodbi na skupinu, emocionalnoj stabilnosti i interesu za pojedine aktivnosti, no unatoč tome da i dalje iskazuje izrazitu potrebu za nadzorom nad svakodnevnim aktivnostima, te potporu u razvoju komunikacije i socijalnih adaptivnih vještina, zbog čega se preporuča nastavak individualiziranog rada, praćenje zdravstvenog i psihofizičkog statusa te uključivanje u strukturirane aktivnosti prilagođene njezinim sposobnostima i interesima

- da iz iskaza protustranke ĆK proizlazi da djeca kod nje nisu bila zlostavljana niti zanemarena, te bi svakako htjela zadrži pravo na djecu, no nije u mogućnosti prihvatiti da djeca žive sa njom jer su oboje invalidi, a s njima da se čuje putem video poziva ili telefonskog kontakta dva do tri puta mjesečno , dok su posljednji put u fizičkom kontaktu bili za Uskrs 2025.

- da iz iskaza protustranke HK proizlazi da predloženica ne može skrbiti o sebi, a kamoli o djeci, da je sama zvala policiju i rekla da će dignuti ruke na sebe i djecu, nakon čega su djeca odvedena i smještena u ustanovu, a ni on o djeci ne može preuzeti brigu jer radi u inozemstvu na različitim lokacijama (gradilištima), te smatra da je djeci najbolje u ustanovi, gdje im pomažu stručnjaci i gdje imaju najbolju skrb

- da je posebna skrbnica mlt. djece izvijestila sud da u predmetnom postupku ne može postupiti sukladno čl. 240. ObZ-a, dakle upoznati djecu sa sadržajem postupka, obzirom da se radi o djeci sa zdravstvenim poteškoćama koja nemaju mogućnost isto shvatiti, a suglasna je prijedlogu HZZSR, PU Split obzirom da roditelji nemaju dostatne roditeljske kapacitete za brigu o djecu s ovakvim zdravstvenim poteškoćama, time da je suglasna i prijedlogu za ostvarivanjem osobnih odnosa, no smatra da ne postoje razlozi da se isto ograniči na jedno ili dva viđenja mjesečno već smatra da je u interesu djece da ih roditelji posjete kad god mogu, pa predlaže da se ostvarivanje osobnih odnosa regulira na način da to bude sukladno kućnom redu ustanove.

6. Na temelju utvrđenih činjenica, poglavito okolnosti da su protustrankama dva puta izrečene mjere oduzimanja prava na stanovanje s mlt. djecom, te da isti nisu osigurali uvjete za povratak djece u obitelj, štoviše, utvrđeno je da u obitelji roditelja djeca nisu sigurna, da postoji visoka razina rizika zbog višestrukih čimbenika na strani roditelja, te niske kronološke dobi djece koji se ne mogu samozaštititi niti pobrinuti za sebe, prvostupanjski sud je osnovanim ocijenio prijedlog predlagatelja da se roditeljima izreče stroža mjera za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djece iz nadležnosti suda, obzirom da bi zbog nedostatnih roditeljskih kapaciteta za samostalnu adekvatnu brigu o djeci, naročito o djeci s teškoćama u razvoju, prema izvješću i procjeni HZZSR, PU Split povratak djece u obitelj predstavljao značajan rizik za njihov život, zdravlje i psihofizički razvoj, slijedom čega je pozivom na odredbe čl. 170. i čl. 171. toč. 3. i 4. ObZ-a protustranke lišio prava na roditeljsku skrb u odnosu na djecu mlt. JK i mlt. RK, kao i pozivom na odredbu čl. 174. st. 1. istog Zakona odredio način i vrijeme ostvarivanja osobnih odnosa roditelja s djecom, odlučivši kao u točkama I. i II. izreke pobijanog rješenja.

7. U žalbi žaliteljica navodi da djecu nikada nije ostavljala bez nadzora, a osim toga, u razdoblju kada su joj djeca oduzeta da je bila u teškom financijskom položaju, jer ju je predloženik ostavio bez sredstava, te se nije mogla sama nositi s dvoje djece s poteškoćama u razvoju, već joj je bila potrebna pomoć. Ističe da onog dana kada je zvala policiju da pomognu njoj i djeci, da je samo htjela zatražiti pomoć jer je bila psihički loše, međutim, isto je iskorišteno protiv nje, pa i od strane djelatnica Zavoda koje su je okarakterizirale kao lošu majku, iako to nije, jer se uredno brinula o djeci, kao i o svom starijem sinu Ć koji je postao punoljetan. Ukazuje da je na okolnost svog psihičkog zdravlja i sposobnosti brige o djeci predložila provođenje psihijatrijskog vještačenja koje je prvostupanjski sud odbio. Također, ukazuje na izvješća ustanove u kojoj su djeca smještena iz kojih proizlazi da održava kontakte s djecom redovito putem telefona i video poziva, kao i osobne posjete te nije točno da ju nije briga za vlastitu djecu. Smatra da nisu ostvareni uvjeti iz čl. 170. i čl. 171. toč. 4. ObZ-a, odnosno da bi na bilo koji način zanemarila svoje dužnosti podizanja, odgoja i obrazovanja djece, za što prvostupanjski sud nije dao valjane razloge, a osim toga, sud da je mogao donijeti odluku o mirovanju roditeljske skrbi u skladu s odredbom čl. 173. ObZ-a uz odgovarajuću primjenu odredbe čl. 115. ObZ-a.

8. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ-a pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju žaliteljica sadržajno ukazuje u žalbi, jer rješenje sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama, te se može ispitati njegova pravilnost i zakonitost.

9. Prije svega valja navesti da prilikom donošenja odluka koje se tiču djece, sudovi moraju štititi prava djece i njihovu dobrobit, kako je to propisano čl. 5. st. 1. ObZ-a. U konkretnom slučaju, ocjena je prvostupanjskog suda da sve činjenice utvrđene u postupku upućuju na zaključak da je upravo radi zaštite prava i dobrobiti mlt. JK i mlt. SK potrebno usvojiti prijedlog predlagatelja da se roditelje liši prava na roditeljsku skrb, obzirom na okolnosti na strani roditelja koji nemaju dostatne kapacitete da samostalno adekvatno brinu o mlt. djeci, naročito o djeci s teškoćama u razvoju. Uzme li se u obzir da roditelji nisu ostvarili nikakve pozitivne promjene za povratak djece u obitelj, niti su pokazali spremnost za preuzimanjem odgovorne skrbi o djeci, uz izostanak roditeljskih kompetencija i vještina, povratak djece u primarnu obitelj i prema ocjeni ovoga suda predstavljao bi značajan rizik za njihov život, zdravlje i razvoj.

10. Dakle, protivno žalbenim navodima žaliteljice, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da obzirom na dosadašnja ponašanja roditelja, te izostanka rada na sebi i svojim roditeljskim kapacitetima, nije u interesu djece mlt. JK i mlt. SK da ih se povjeri na skrb roditeljima, time više što se radi o djeci s poteškoćama u razvoju, koja trebaju pojačanu skrb, a koju im roditelji očigledno ne mogu pružiti.

11. Glede žalbenih navoda žaliteljice da djecu nije zanemarivala niti ostavljala bez nadzora, da je u vrijeme izdvajanja djece iz obitelji bila u teškoj životnoj i financijskoj situaciji te da je poziv policiji bio motiviran traženjem pomoći, a ne namjerom ugrožavanja djece, valja navesti da isti prema ocjeni ovog suda nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, budući da je odluka o lišenju prava na roditeljsku skrb utemeljena na višegodišnjem postupanju nadležnih tijela i rezultatima provedenih mjera obiteljskopravne zaštite, čija svrha je bila osnaživanje roditeljskih kapaciteta i stvaranje uvjeta za povratak djece u obitelj, međutim, unatoč višegodišnjoj stručnoj pomoći, roditelji nisu ostvarili potrebne promjene niti osigurali uvjete za siguran povratak djece. Pri tome je osobito značajno da se radi o djeci s utvrđenim razvojnim teškoćama i povećanim potrebama za stručnom podrškom, individualiziranim pristupom i stalnim nadzorom, za što roditelji prema utvrđenjima stručnih osoba ne raspolažu dostatnim roditeljskim kapacitetima.

12. Nadalje, neosnovano žaliteljica u žalbi navodi da je prvostupanjski sud trebao provesti psihijatrijsko vještačenje njezinog psihičkog zdravlja i sposobnosti brige o djeci, jer je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud raspolagao opsežnom dokumentacijom i stručnim procjenama nadležnih tijela o njezinim roditeljskim kapacitetima i sposobnosti ostvarivanja roditeljske skrbi, kao i drugim dokazima provedenim tijekom postupka, na temelju kojih je mogao sa sigurnošću utvrditi odlučne činjenice. Stoga neprihvaćanje navedenog dokaznog prijedloga nije dovelo do nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

13. Neosnovan je i žalbeni navod žaliteljice da prvostupanjski sud nije pravilno cijenio njezin odnos prema djeci. Naime, iz izvješća ustanove u kojoj su djeca smještena proizlazi da roditelji nisu u cijelosti koristili mogućnosti ostvarivanja osobnih odnosa s djecom, pri čemu je posebno evidentirana vrlo rijetka osobna komunikacija majke s djecom tijekom duljeg vremenskog razdoblja. Okolnost da žaliteljica održava telefonske i video kontakte s djecom ne dovodi u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o nepostojanju uvjeta za samostalno preuzimanje roditeljske skrbi.

14. Svakako valja navesti i da je postupak radi lišenja prava na roditeljsku skrb iz čl. 170. i 171. ObZ-a složen i posebno osjetljiv s aspekta prava na poštivanje obiteljskog života protustranaka kao roditelja, zajamčenog odredbom čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine-Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99-pročišćeni tekst, 8/99, 14/02, 1/06, dalje: EKLJP) i čl. 35. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14, dalje: Ustav), ali i s aspekta obveze države da u okolnostima konkretnog slučaja osigura ostvarivanje najboljeg interesa djeteta, jer je ta obveza države utemeljena na odredbi čl. 3. Konvencije o pravima djeteta („Narodne novine-Međunarodni ugovori“ broj 12/92). Usvajanjem prijedloga predlagatelja za lišenje prava na roditeljsku skrb sud se kao tijelo javne vlasti na sasvim izravan i vrlo ozbiljan način miješa u pravo protustranaka na njihov obiteljski život, a to je prihvatljivo jedino ukoliko je nužno. U tom je smislu u ovom postupku bilo potrebno naći pravičnu ravnotežu između pojedinačnog interesa protustranaka kao roditelja, s jedne strane i interesa države da zaštiti najbolji interes djece, s druge strane.

14.1. Imajući u vidu navedeno, ovaj sud prihvaća utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda da je s jedne strane protustrankama oduzeto pravo na roditeljsku skrb iz razloga što na njihovoj strani ne postoje osobni niti okolinski uvjeti da im mlt. JK i mlt. SK budu povjereni na svakodnevnu skrb, što isti jasno verbaliziraju navodeći da ne mogu prihvatiti da djeca žive s njima i da o njemu skrbe, dok s druge strane, mlt. JK i mlt. SK imaju posebne potrebe koje im biološki roditelji ne mogu zadovoljiti.

15. Slijedom navedenog, neosnovano žaliteljica osporava ispunjenje pretpostavki iz čl. 170. i čl. 171. toč. 4. ObZ-a, jer je očigledno da su prethodno primijenjene blaže mjere zaštite prava i dobrobiti djece ostale bez rezultata, da roditelji nisu postupali na način koji bi omogućio povratak djece u obitelj, te da ni nakon višegodišnjeg trajanja mjera nisu otklonjeni razlozi zbog kojih su djeca izdvojena iz obitelji. U takvim okolnostima pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su ispunjene zakonske pretpostavke za izricanje najstrože mjere zaštite iz nadležnosti suda.

16. Neosnovano žaliteljica navodi da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti institut mirovanja roditeljske skrbi iz čl. 173. u vezi čl. 115. ObZ-a, koji se primjenjuje u slučajevima postojanja zakonom propisanih zapreka zbog kojih roditelj privremeno nije u mogućnosti ostvarivati roditeljsku skrb, dok je u konkretnom slučaju utvrđeno postojanje dugotrajnih nedostataka u roditeljskim kapacitetima te neuspjeh prethodno poduzetih mjera obiteljskopravne zaštite.

17. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ-a, odbiti žalbu žaliteljice kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

18. Prvostupanjsko rješenje u odnosu na protustranku VK nije osporavano žalbom, pa ostaje neizmijenjeno.

Varaždin, 9. lipnja 2026.

Sudac

Snježana Šaško