Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Kžm-11/2026-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Damira Romca i Nevena Cambja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ane Papić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu prema maloljetniku BA, zbog kaznenih djela iz čl. 319. st. 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi maloljetnika BA podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu broj Km-6/2024 od 16. siječnja 2026., u sjednici održanoj 9. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba maloljetnika BA podnesena protiv rješenja suda prvog stupnja, kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Splitu, temeljem čl. 10. st. 2. točka 8. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" br. 84/11, 143/12, 148/13, 56/15 i 126/19 - u daljnjem tekstu: ZSM/11), maloljetniku BA je izrekao odgojnu mjeru posebne obveze da se uključi u rad humanitarnih organizacija ili u poslove komunalnog ili ekološkog značenja u trajanju od 60 sati u razdoblju od 4 mjeseca i to na način da se ne ometa njegovo školovanje.
1.1. Temeljem čl. 88. st. 2. ZSM/11 u svezi čl. 452. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - u daljnjem tekstu: ZKP/08), prema maloljetniku BA je obustavljen kazneni postupak zbog dva kaznena djela krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11, jednog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11 i jednog kaznenog djela oštećenja i nedozvoljenog izvoza kulturnog dobra iz čl. 319. st. 1. KZ/11.
1.2. Temeljem čl. 89. st. 1. ZSM/11 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv pobijanog rješenja, u odnosu na kazneno djelo za koje je izrečena odgojna mjera, žalbu je podnio maloljetnik BA, po branitelju Mislavu Baliću, odvjetniku u Splitu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, iako je iz sadržaja žalbe razvidno da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se maloljetnika oslobodi krivnje.
3. Sukladno odredbi čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.
4. Žalba maloljetnika BA je neosnovana.
5. Obzirom da iz sadržaja žalbe proizlazi kako maloljetnik pobija predmetno rješenje zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, ne navodeći u čemu bi se sastojale te povrede, ovo vijeće je ispitalo rješenje povodom podnesene žalbe, ali i po službenoj dužnosti u skladu s čl. 494. st. 4. ZKP/08, te nije našlo da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. točka 11. ZKP/08 jer je sud prvog stupnja dao jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, a osim toga nije povrijeđen kazneni zakon na štetu maloljetnika i rješenje je donijelo ovlašteno tijelo.
6. Nije u pravu maloljetnik BA niti kada rješenje pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja utvrdio sve odlučne činjenice i dao logične i valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.
6.1. U žalbi maloljetnika se navodi kako on nije počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, a posebno ne na način kako je to zaključio prvostupanjski sud jer da u postupku nije utvrđeno da bi on počinio to kazneno djelo, a niti da ispitani svjedoci i snimke nadzorne kamere inkriminiraju maloljetnika. Ističe se kako navedenu radnju maloljetnika treba sagledati kroz vršnjačku nepodopštinu i kao pokazatelj njegove negativne reakcije na okolinu, ali da on nije počinio kazneno djelo, niti da je u crkvi sv. Eustahija nastala bilo kakva šteta, niti da se na snimkama nadzorne kamere uopće on nalazi.
6.2. Suprotno takvim navodima u žalbi, sud prvog stupnja opravdano drži da je neuvjerljiva obrana maloljetnika BA kojom poriče počinjenje kaznenog djela oštećenja i nedozvoljenog izvoza kulturnog dobra iz čl. 319. st. 1. KZ/11. Naime, sud prvog stupnja je savjesnom i svestranom ocjenom obrane maloljetnika i svih izvedenih dokaza u postupku, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje i na isto ispravno primijenio kazneni zakon, zaključivši da je maloljetnik počinio predmetno kazneno djelo.
6.3. Sud prvog stupnja je u pobijanom rješenju argumentirano i uvjerljivo obrazložio da je maloljetnik BA, inkriminirane prigode, oštetio kulturno dobro i to na način kako mu se stavlja na teret, čime je maloljetnik počinio kazneno djelo oštećenja i nedozvoljenog izvoza kulturnog dobra iz čl. 319. st. 1. KZ/11.
6.4. Naprijed navedena utvrđenja proizlaze iz dokaza izvedenih u postupku, a posebno iz uvjerljivog, detaljnog i logičnog iskaza svjedoka SA, tadašnjeg župnika crkve sv. Eustahije, koji je u svom iskazu decidirano naveo kako su vrata crkve bila ispravna i kvalitetna i da se nisu mogla otvoriti laganim udarcem te je opisao i koji su sve predmeti u unutrašnjosti crkve, koji predstavljaju kulturno dobro, oštećeni, pa je sud prvog stupnja iskaz svjedoka SA, koji nema nikakvog razloga ne govoriti istinu, ispravno prihvatio vjerodostojnim. Da je maloljetnik BA počinio kazneno djelo na način kako mu se stavlja na teret proizlazi djelomično i iz iskaza svjedoka ĆA, ali i iz obrane samog maloljetnika BA, koji su priznali da su inkriminirane prigode provalili u unutrašnjost crkve, ali su negirali da su razbijali predmete unutar crkve.
6.5. Imajući u vidu navedeno, nije utemeljena žalbena osnova pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, koju u žalbi ističe maloljetnik BA.
7. Kako žalba maloljetnika BA, iako se to u žalbi posebno ne ističe, sukladno čl. 478. ZKP/08, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji, odnosno odgojnoj mjeri, trebalo je u skladu s tom odredbom, ispitati odluku o odgojnoj mjeri.
7.1. Sud prvog stupnja je, prigodom izbora vrste i mjere maloljetničke sankcije, pravilno prosudio težinu inkriminirane radnje maloljetnika te je vodio računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima na njegovoj strani, pa je, sagledavajući sve navedene okolnosti, te uvažavajući stručni nalaz i mišljenje sudske socijalne pedagoginje BAN, prihvatio njezin prijedlog kao opravdan i osnovan te je pravilno prema maloljetniku izrekao adekvatnu odgojnu mjeru.
7.2. Stoga je ispravno sud prvog stupnja maloljetniku BA izrekao odgojnu mjeru posebne obveze da se uključi u rad humanitarnih organizacija ili u poslove komunalnog ili ekološkog značenja u trajanju od 60 sati u razdoblju od 4 mjeseca i to na način da se ne ometa njegovo školovanje, koja se, u konkretnom slučaju, ukazuje u cijelosti primjerenom. Sukladno navedenom, upravo je takva odgojna mjera prilagođena težini počinjenog kaznenog djela i stupnju maloljetnikove odgovornosti, radi čega je za očekivati da će se njom postići odgovarajuća svrha izricanja odgojnih mjera propisana čl. 6. ZSM/11.
8. Slijedom svega iznijetog, žalbu maloljetnika BA valjalo je odbiti kao neosnovanu, pa je temeljem čl. 494. st. 3. točka 2. ZKP/08, odlučeno kao u izreci.
Split, 9. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća za mladež
Maria Majić
