REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska ul. br. 31

Poslovni broj: P-308/2023-65

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu Mariji Knežević Karamijatović, kao sucu pojedincu, u građanskopravnoj stvari tužitelja TĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], 204. vukovarske brigade 37, Vukovar, protiv tužene VĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Domagoju Rešetaru, odvjetniku u odvjetničkom društvu Rešetar & partneri d.o.o. Osijek, radi utvrđenja, nakon zaključene glavne javne rasprave održane u nazočnosti tužitelja, odvjetničke vježbenice ĆĐ, iz ureda punomoćnika tužitelja i tuženika, 28. travnja 2026. na osnovi čl. 335. Zakona o parničnom postupku, 9. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj TĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik motornog vozila marke BMW, serija 3, broj šasije [broj šasije], oblik karoserije zatvoreni, mase 1450 kg, zapremnine motora 1995 cm3, snage motora 140 kW, Diesel, boje bijela s efektom, registarskih oznaka [registarska oznaka], a za koje je izdana prometna dozvola serijskog broja [broj prometne dozvole].

II. Nalaže se tuženici VĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] predati tužitelju TĐ iz [adresa], 204. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u posjed motorno vozilo, prometnu dozvolu te sve ključeve vozila marke BMW, serija 3, broj šasije [broj šasije], oblik karoserije zatvoreni, mase 1450 kg, zapremnine motora 1995 cm3, snage motora 140 kW, Diesel, boje bijela s efektom, registarskih oznaka [registarska oznaka], kao i prometnu dozvolu [broj prometne dozvole] u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

"II. Nalaže se Policijskoj upravi vukovarsko-srijemskoj brisanje prava vlasništva tužene VĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na motornom vozilu marke BMW, serija 3, broj šasije [broj šasije], oblik karoserije zatvoreni, mase 1450 kg, zapremnine motora 1995 cm3, snage motora 140 kW, Diesel, boje bijela s efektom, registarskih oznaka [registarska oznaka], a za koje je izdana prometna dozvola serijskog broja [broj prometne dozvole] u evidenciji o registriranim i označenim vozilima te upis prava vlasništva na istom za korist tužitelja TĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]."

IV. Nalaže se tuženici VĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju TĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], 204. vukovarske brigade 37, Vukovar, parnične troškove u iznosu od 1.750,00 eura (slovima: jednutisućusedamstopedeseteura) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 9. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška postupka u cijelosti kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika 27. srpnja 2023. podnio tužbu ovom sudu radi utvrđenja vlasništva motornog vozila marke BMW, serija 3, broj šasije [broj šasije], oblik karoserije zatvoreni, mase 1450 kg, zapremnine motora 1995 cm3, snage motora 140 kW, Diesel, boje bijela s efektom, registarskih oznaka [registarska oznaka], a za koje je izdana prometna dozvola serijskog broja [broj prometne dozvole].

1.1. U tužbi navodi da je dana 07.08.2020.g. u mjestu Harxeim, SR Njemačka kupio automobil marke BMW, broj šasije [broj šasije] za iznos od 19.600,00 eura. Predmetni automobil tužitelj je platio u gotovini, novcem koji mu je upravo u svrhu kupnje automobila posudila teta Zorka Posinak. Prilikom kupnje automobila u Harxeimu, zajedno s tužiteljem bio je i njegov nećak IĐ. Tužitelj je zatražio izdavanje računa na majku, ovdje tuženicu, te predmetni automobil uvezao u Republiku Hrvatsku i registrirao ga na njeno ime, u dogovoru s njom, isključivo zbog financijske situacije u kojoj se nalazio te kako bi izbjegao namirenja svojih vjerovnika. Dakle, iako upisana kao vlasnica vozila, tuženica tužitelju nije dala novac za kupnju automobila, nije kupila automobil, nije nikada bila u posjedu predmetnog automobila niti ga je ikada koristila. Tužitelj tvrdi da je čitavo vrijeme, od kupnje predmetnog automobila 07. kolovoza 2020. pa sve do dana 10. studenog 2022. bio u posjedu automobila kojeg je isključivo i samo on samostalno koristio za svoje potrebe. Naveo je da je i on osobno registrirao predmetni automobil te podmirio potrebne troškove registracije i osiguranja dana 02. rujna 2021. kao i dana 29. kolovoza 2022. Osim troškova registracije tužitelj je snosio i sve druge troškove održavanja automobila.

1.1. Nadalje navodi da je zbog narušenih obiteljskih odnosa između tužitelja i tuženice, tuženica 02. studenog 2022. podnijela protiv tužitelja kaznenu prijavu radi počinjenja kaznenog dijela krađe, nakon čega je tužitelju dana 10. studenog 2022. oduzet predmetni automobil. Tužitelj tvrdi da je svojim novcem kupio predmetni automobil, te da ga je isključivo on koristio i bio u posjedu istog, sve dok ga tuženica nije lažno prijavila za kazneno djelo krađe.

2. U odgovoru na tužbu tuženica navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Poziva se na čl. 116. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prema kojemu se vlasništvo pokretne stvari stječe predajom te stvari stjecatelju u samostalan posjed na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja. Navodi da je dotadašnji vlasnik predmetnog vozila (ZĐ) tuženoj, a ne tužitelju, izdao račun, temeljem kojeg je predmetno vozilo uvezeno iz Njemačke u RH i u konačnici registrirano na ime tužene. Tužena je nesporno vlasnica predmetnog automobila, a što nesporno proizlazi iz cjelokupne dokumentacije koju je sam tužitelj dostavio. Osim toga, tužena je, a ne tužitelj, platila i homologaciju navedenog vozila. Kako svi dokumenti za predmetnu pokretnu stvar glase na tuženu (a ne tužitelja), smatramo da tužitelj nije dokazao nikakvu valjanu pravnu osnovu za stjecanje vlasništva na pokretnoj stvari, niti je dokazao vlastiti samostalni posjed, tužba i tužbeni zahtjev su stoga potpuno neosnovani, tim više što se činjenice iz čl. 116. ZoVSP ne mogu dokazivati iskazima svjedoka kraj pisanog očitovanja volje dotadašnjeg vlasnika.

3. Rješenjem Općinskog suda u Vukovaru, broj: P-308/2023 od 27. srpnja 2023. određena je privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja u tom postupku DĐ kojom se zabranjuje protivnici osiguranja ŠĐ otuđenje i opterećenje motornog vozila BMW serije 3, broj šasije: [broj šasije], zapremnine motora 1995 cm3, snage motora 140KW DSL, bijele boje, reg. [registarska oznaka], za koju je izdana prometna dozvola [broj prometne dozvole].

3.1. Povodom žalbe protivnice osiguranja VĐ Županijski sud u Zagrebu je rješenjem broj: Gž-3192/2023-2 od 19. rujna 2023. uvažio žalbu i ukinuo rješenje, te predmet vratio na ponovni postupak.

3.2. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj: P-308/2023-13 od 21. studenoga 2023. odbio kao neosnovan prijedlog predlagatelja osiguranja TĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], 204. vukovarske brigade 37, [adresa], da sud, radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja, odredi privremenu mjeru, kojom bi zabranio protivnici osiguranja VĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], otuđenje i opterećenje motornoga vozila marke BMW, serija 3, broj šasije: [broj šasije], oblik karoserije zatvoreni, mase 1.450 kg, zapremine motora 1.995 cm3, snage motora 140 kW, Diesel, boje bijela s efektom, registarske oznake [registarska oznaka], za koje je izdana prometna dozvola serijskoga broja: [broj prometne dozvole]. Navedeno rješenje je postalo pravomoćno 2. prosinca 2023.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta PGP Ilok od 10. studenoga 2022. (list 6, 101 spisa), potvrdu Stanice za tehnički pregled CVH STP "VUKOVAR" (list 7 spisa), račun za vozilo (list 8 spisa), rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru broj Kir-DO-105/2022- 25 od 23. lipnja 2023. (list 9-12 spisa), preslik prometne dozvole (list 13-14 spisa), ovjereni prijevod računa za vozilo preveden s njemačkog na hrvatski (list 15-19 spisa), potvrda proizvođača-M kategorija vozila od 18. kolovoza 2020. (list 39 spisa), račun broj 6282/1/67 od 20. kolovoza 2020. (list 40 spisa), presliku prepiske poruka s Messengera (list 72-73 spisa), ovjereni prijevod s njemačkog na hrvatski jezik potvrde o kupovini vozila (list 90-93 spisa), Bjanko zadužnice u preslici (list 94-99 spisa),

Zapisnik o izmjerenoj brzini kretanja vozila od 31. listopada 2020. (list 100 spisa), Uvjerenje Centra za vozila Hrvatska od 6. listopada 2022. (list 102 spisa), zahtjevi za izravnu naplatu i bjanko zadužnice (list 152-161 spisa). Također je u dokaznom postupku provedeno saslušanje tužitelja i tuženice u svojstvu parničnih stranaka te svjedoka LĐ, CĐ, MĐ, RĐ, OĐ i GĐ.

4.1. Na pripremnom ročištu održanom 14. studenoga 2024. kod ovoga suda tužitelj je povukao dokazne prijedloge za saslušanje svjedoka NĐ i AĐ, dok je na glavnoj raspravi održanoj 18. rujna 2025. naveo da odustaje od saslušanja svjedoka BĐ

4.2. Na glavnoj raspravi održanoj 22. listopada 2025. tužitelj po punomoćniku naveo je da odustaje od prijedloga za saslušanje svjedoka IĐ. Tuženik po punomoćniku tada je predložio da sud u dokaznom postupku sasluša svjedoka IĐ budući da je isti osobno išao u Njemačku po auto te zna okolnosti oko predaje novca i dolaska vozila u Hrvatsku. Taj dokazni prijedlog sud je rješenjem pod točkom I. izreke odbio kao nepravovremen jer je isti predložen nakon zaključenja prethodnog postupka te tuženik nije dokazao da taj dokaz nije mogao predložiti ranije, odnosno do zaključenja prethodnog postupka.

4.3. Na glavnoj raspravi održanoj 28. travnja 2026. sud je usvojio dokazni prijedlog tužitelja za čitanjem zahtjeva za izravnu naplatu i bjanko zadužnice koje je punomoćnik tužitelja predao na glavnoj raspravi 18. rujna 2025. Naime, sud je rješenjem na pripremnom ročištu naložio tužitelju dostavu izvornika zadužnice na ročištu glavne rasprave, no tužitelj je na ročištu 18. rujna 2025. naveo da se radi o dokumentu po kojem je pokrenut postupak izravne naplate te bi dostavljanjem istoga bio prekinut postupak odnosno ovrhovoditeljica bi izgubila svoju poziciju prava u redoslijedu naplate i time bila izložena predvidljivoj šteti stoga je tužitelj od FINA-e pribavio preslike izvornika te je FINA sukladno svojim ovlastima pečatom ovjerila i potvrdila da dostavljena preslika odgovora u cijelosti izvorniku. Iz toga razloga sud je usvojio dokazni prijedlog da se u dokaznom postupku pročitaju zahtjevi za izravnu naplatu i bjanko zadužnice, budući da se ne radi o novim dokaznim prijedlozima, nego je tužitelj po nalogu suda dostavio ovjerene preslike izvornika bjanko zadužnica, a dostavljenim zahtjevima za izravnu naplatu samo se potvrđuju navodi o tome da su bjanko zadužnice u izvorniku predane FINA-i radi izravne naplate.

5. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva nad osobnim automobilom marke BMW, serija 3, broj šasije [broj šasije], oblik karoserije zatvoreni, mase 1450 kg, zapremnine motora 1995 cm3, snage motora 140 kW, Diesel, boje bijela s efektom, registarskih oznaka [registarska oznaka], a za koje je izdana prometna dozvola serijskog broja [broj prometne dozvole]., zahtjev da se naloži Policijskoj upravi vukovarsko-srijemskoj brisanje prava vlasništva na predmetnom automobilu s imena tuženica i upis prava vlasništva u korist tužitelja, kao i zahtjev da se tuženici naloži predati tužitelju predmetni automobil u posjed, zajedno s ključevima i prometnom dozvolom.

7. Između stranaka je sporno pitanje vlasništva opisanog motornog vozila marke BMW serija 3, broj šasije [broj šasije], oblik karoserije zatvoreni, mase 1450 kg, zapremnine motora 1995 cm3, snage motora 140 kW, Diesel, boje bijela s efektom, registarskih oznaka [registarska oznaka], a za koje je izdana prometna dozvola serijskog broja [broj prometne dozvole], odnosno je li unatoč činjenici da je tuženica upisana u javnim knjigama kao vlasnik navedene pokretne stvari, stvarni vlasnik tog automobila tužitelj.

8. Tužitelj saslušan kao parnična stranka naveo je da je predmetni automobil kupio 2020. godine, da je to te kupnje je došlo iz razloga jer mu se stari auto kvario pa je gledao kupiti drugi auto. Naveo je da je u travnju 2020. počeo na internetu pregledavati oglase za prodaju automobila te mu je u tome pomagao nećak SĐ. Tražio je auto s dodatnom opremom, odnosno sportskom opremom, navigacijom, kamerama i kožnim sjedalima te je to trajalo nekoliko mjeseci dok mu nećak SĐ nije poslao fotografije automobila kojeg je našao na oglasu. Auto mu se svidio i odlučio ga je kupiti. Radilo se o automobilu BMW 320d bijele boje. Tada je ulagao u ribarnicu, kupio motor za čamac, kombi te nije bio u mogućnosti financirati kupnju tog auta pa je novac za auto posudio od svoje tete Zorke Posinak koja je imala ušteđevine te mu je novac dala na ruke. Napomenuo je da ovo što je ulagao u ribarnicu nije kupio na svoje ime nego je sve išlo na ovdje tuženicu koja je bila vlasnica obrta i taj ulog u ribarnicu išao je iz zarade od ulova ribe kojeg je on izlovljavao. Teta Zorka Posinak mu je posudila 200.000,00 kuna za kupnju predmetnog automobila. Krajem srpnja 2020. godine kontaktirao je prodavatelja te platio kauciju u iznosu od 1.500,00 eura kako auto ne bi bio prodan dok ne organizira put u Njemačku da ode po njega. Nadalje je naveo da je s nećakom SĐ autobusom otišao u Njemačku, početkom kolovoza 2020. godine. Kada su došli kod prodavatelja, pogledali su auto te dogovorili sve detalje i on je prodavatelju na ruke predao iznos od 18.100,00 eura odnosno automobil je platio sveukupno 19.600,00 eura. Prodavatelj mu je izdao tablice na njegovo ime, a račun je zamolio da izda na ime njegove majke jer je i carina tražila da račun glasi na onoga tko će biti upisan kao vlasnik vozila. Pojasnio je da je prije toga s majkom dogovorio da će automobil biti upisan kao njezino vlasništvo, a to sve iz razloga što je još od 2016. godine svu imovinu prepisao na majku zbog financijskih poteškoća odnosno računa odvjetnika Rešetara za koji smatra da je prevarantski odnosno da su troškovi bili prekomjerni te je on nakon tog računa podnio ovrhu 2016. godine. On je dovezao auto u Hrvatsku, obavio tehnički pregled te je njegova majka samo iz prethodno navedenih razloga upisana kao vlasnik automobila u knjižicu vozila, a on je zapravo taj auto vozio, koristio i održavao, vozio ga na tehničke preglede 2021. i 2022., radio servise, mijenjao gume. Taj automobil nije bio kod majstora radi popravaka, prešao je 140.000,00 tisuća kilometara i nije bilo potrebe za nikakvim popravcima, samo je promijenio dvije prednje gume i napravljena je optika. Tužitelj je naveo da je on koristio automobil, jednom je dobio i kaznu za prekršaj zbog brze vožnje o čemu je i dostavio dokaz, puno puta je prelazio i granicu RH s tim automobilom. Naveo je da njegova majka nije nikada koristila taj automobil, niti ga vozila, te ni ne zna upravljati s takvim sportskim automobilom. U vrijeme otkada je kupio automobil i kada ga je koristio živio je zajedno s majkom u [adresa] te je automobil stajao u dvorištu na toj adresi. Koristio ga je sve dok ga policija nije pozvala na razgovor, kojom prilikom su mu rekli da ga je majka odnosno odvjetnik Domagoj Rešetar kazneno prijavio za kazneno djelo krađe tog automobila pa mu je onda automobil oduzet, dok taj postupak traje. Kazneni postupak je završio na način da nije utvrđeno počinjeno kazneno djelo krađe, odnosno kaznena prijava je odbačena te je automobil vraćen majci s obzirom da je ona upisana kao vlasnik vozila. Napominje da je stekao posjed predmetnog automobila još u Frankfurtu 8. kolovoza 2020. godine kada mu je prijašnji vlasnik odnosno prodavatelj predao vozilo s ključevima i dokumentima te je bio u posjedu cijelo to vrijeme sve dok mu ga policija nije oduzela uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta.

8.1. Naveo je i da otkad je auto kupljen odnosno otkada ga je preuzeo sve dok mu nije oduzet njegova majka nije nikada vozila isti nego se samo jednom ili dva puta povezla s njim u tom autu odnosno on je vozio te ona nije nikada ni tražila da vozi taj auto. Prema njegovim saznanjima tuženica nije koristila auto nakon što je oduzet od njega, te napominje da ga je prijavila da je oštetio taj automobil i da je Državno odvjetništvo tu kaznenu prijavu također odbacilo. Naveo je i da ima saznanja da je predmetni automobil vučnom službom odvezen kod majstora KĐ u [adresa], to mu je rekao susjed koji živi u blizini tog majstora, saznao je da je automobil oštećen i da su na njemu vršeni popravci, da ga je taj majstor 2024. vozio i na tehnički pregled te automobil i dan danas stoji u dvorištu kod tog majstora a to zna jer vidi kada prođe na različitim lokacijama, što znači da je korišten, a danas ga je vidio na ulici, u zarasloj travi sa raznim oštećenjima ispred kuće tog majstora te navodi da u zadnjih pola godina stoji na tom mjestu u takvom stanju. Ima saznanja da su pokvarene dizne i da je nešto sa strujom oštećeno i to sa zapisnika policije koji je predan Državnom odvjetništvu u vezi te kaznene prijave protiv mene da sam ga ja oštetio. Naveo je i da mu je teta Zorka Posinak posudila novac u raznim apoenima te da se ne sjeća koliko je kojih novčanica bilo, samo zna da su bile razne i znao je ukupan iznos te da su novci bili u eurima. Naveo je i da je Zorka Posinak nezaposlena, odnosno u mirovini je no ne zna od kada. Naveo je da mu je teta Zorka Posinak posudila više od 20.000,00 eura, misli da je 25.000,00 eura-26.000,00 eura te da mu je nakon kupnje auta ostalo još novaca.

8.2. Sud iskaz tužitelja cijeni uvjerljivim, životnim i logičnim, budući da je tužitelj na vrlo iscrpan način pojasnio sve detalje oko pronalaska, kupovine automobila, pozajmljivanja novca, do odlaska po automobil, korištenja te oduzimanja automobila, te je o navedenim činjenicama priložio i odgovarajuću materijalnu dokumentaciju kako bi potkrijepio svoje navode.

9. Tuženica je u svom iskazu navela da je u vrijeme kupnje predmetnog automobila tužitelj imao svoj automobil marke BMW crne boje kojeg je vozio te na kojemu su bile mađarske tablice, no taj automobil danas ne vozi te se taj automobil nalazi kod nje u Šarengradu, u garaži. Navodi da je predmetni automobil kupljen za njezine potrebe jer tada nije imala automobil a inače zna upravljati i vozila je automobile. Počela je tražiti automobil za kupnju negdje u lipnju i srpnju 2020., kupila je automobil svojim novcem od ušteđevina, od povrata poreza te joj je zet MĐ posudio iznos od 4.800,00 eura. Napomenula je da je iznos od 1.500,00 eura koji tužitelj spominje kao kauciju onda dala tužitelju u ribarnici na ruke a tužitelj je taj novac uplatio na račun prodavatelja. Njezin unuk SĐ joj je pomogao tražiti automobil, a pitala je i tužitelja koji automobil da kupi. Htjela je neki Golf, a unuk joj je rekao da ovaj BMW nije skup te ukoliko bi ga odlučila prodati mogla bi i zaraditi. Njezin unuk kupuje i prodaje aute pa se u to razumije, te zna njemački i zato joj je i pomogao u potrazi. Ne sjeća se detalja ali njezin unuk je kontaktirao prodavatelja te je tužitelj došao autobusom do Bjelovara gdje mu se pridružio SĐ pa su njih dvojica zajedno otišli zajedno po taj automobil u Njemačku, u jedno mjesto kod Frankfurta, putovali su oko 20 sati. Novac za kupnju automobila dala je tužitelju na ruke, a onaj ostatak od 4.800,00 eura koji je posuđen od zeta je zet dao TĐ kada je TĐ došao u [adresa] kod SĐ. Ne zna detalje oko predaje novca prodavatelju ali mu je novac isplaćen na ruke i automobil je predan tužitelju i SĐ. SĐ je automobil vozio do Bjelovara a onda ga je TĐ dovezao do Šarengrada. To je bio kolovoz 2020., auto su registrirali i ona je upisana kao vlasnik. Koristila je predmetni automobil po potrebi, ne svaki dan jer osim toga ima i Caddy za prijevoz ribe. TĐ je ponekad vozio predmetni automobil ali imao je i ovaj crni BMW kojeg je vozio. Ne zna koji je točno model automobila, zna da je BMW bijele boje i da ima kožna sjedala. Auto je stajao na dvorištu, na njezinoj adresi u Šarengradu. Oko godinu dvije nakon kupnje automobila otišla je do druge kuće koju ima u Šarengradu i kada se vratila uočila je rupu na žici do ulice i da nedostaje njezin automobil BMW te joj je susjeda rekla da je to TĐ otvorio žicu i odvezao se automobilom. Onda je prijavila policiji da je TĐ uzeo njezin automobil te ju je policija nakon nekoliko dana obavijestila da može doći po vozilo u Ilok da ga je TĐ vratio u Policijsku postaju. TĐ je u to vrijeme živio na više adresa, a predmetni automobil je koristio uz njezino dopuštenje onda kada bi par dana proveo zajedno u kući sa njom u Šarengradu. Kada joj je automobil vraćen, koristila ga je i stajao je u dvorištu. Negdje 2023. ili 2024. primijetila je da kombi koji ima za posao neće upaliti pa je zvala majstora KĐ koji je tom prilikom utvrdio da kombi ne radi jer je iz njega izvađen kompjuter i akumulator. Tada je probao upaliti i BMW te je utvrdio da je i iz BMW-a izvađen kompjuter. Došla je njegova šlep služba i odvezli su kombi i BMW na popravak. Smatra da je TĐ iz automobila i kombija izvadio kompjuter jer nema tko drugi s obzirom da su vozila bila u dvorištu u Šarengradu. Također nekoliko dana prije toga bio joj je majstor za struju u kući te je on pogledao BMW i otvorio haubu te utvrdio da su poskidane utičnice odnosno da su dizne oštećene. Prije toga je primijetila da BMW neće upaliti pa je zato pitala i tog majstora da pogleda i BMW. Automobil sad stoji kod majstora KĐ, auto je popravljen no majstor joj je rekao da ga ne smije držati kod kuće jer će joj TĐ opet nešto učiniti da joj onemogući da ga koristi. Tuženica je navela i da joj je Zorka Posinak sestra, da je ista sada nezaposlena, odnosno da ima mirovinu, ali ne zna koliku te da je ista u mirovini oko 10-12 godina. Napominje da je prije 5-6 godina platila i Zorkin dio za ostavinsku raspravu iza smrti njezine majke jer ona tada nije imala novaca. Navela je i da joj je TĐ po povratku iz Njemačke predao automobil, ključeve i dokumente, i to kod nje u kući u [adresa] te da se nije dogovorila s TĐ da će taj auto biti njegov i da ne zna koji je model tog BMW-a, ali da ima mjenjač na podu, kao i na Caddy-ju, odnosno automatski mjenjač, da je sustav zaključavanja na autu preko ključa, pritisne tipku na ključu i otključa se. Također je navela da misli da na automobilu nema neko mjesto koje se može dodirnuti kako bi se auto otključao bez uporabe pogonskog ključa. Iskazala je i a je automobil imao 147.000,00 km kada je kupljen te da ne zna kolika je bila kilometraža na zadnjem tehničkom pregledu i da ne zna koliko je kilometara tužitelj prešao s predmetnim automobilom kada mu je ona dozvolila da ga koristi. Navela je i da je ona dala novac TĐ za carinska i trošarinska davanja prilikom uvoza ali da se ne sjeća koliko je to koštalo. Iskazala je i da je ona osobno išla po auto u Policijsku postaju Ilok kada su je obavijestili da je auto tamo. Navela je i da je majstor KĐ došao radi toga što auto nije htio upaliti i da se to dogodilo nakon što joj je auto vraćen iz policije, a u više je navrata bila kod majstora RĐ te je dolazila kod njega i u periodu tijekom 2021. i 2022. odnosno prije nego što joj je automobil vraćen od strane policije. Nije joj poznato da je njezina kći UĐ dala izjavu kod Državnog odvjetništva da je TĐ svojim novcima platio automobil. Navela je da je u vrijeme kupovine predmetnog automobila imala u vlasništvu Caddy i Renault Master i da su to bila vozila za poslovne potrebe i da tada nije imala osobni automobil. Pojasnila je da je radi kupnje automobila i odlaska u Njemačku tužitelj je išao autobusom do Bjelovaru te da su on i SĐ iz [adresa] išli prema Njemačkoj. Ima saznanja da je samo SĐ upravljao tim automobilom iz Njemačke jer je SĐ poslao majci UĐ fotografiju s brzinomjerom i na fotografiji se vidjelo da TĐ spava. Navela je i da zna gdje se na automobilu sipa gorivo a gdje AD Blue te da ne želi reći gdje se točno na autu to nalazi. Navela je i da zna što se treba napraviti prije pokretanja predmetnog automobila ali da ne želi odgovoriti. Također je navela da ne želi odgovoriti na pitanje gdje se povuče ručna kočnica kada se parkira automobil, kao ni na pitanje gdje se na tom automobilu pale duga svjetla te da ne želi odgovarati na pitanja u vezi načina korištenja predmetnog automobila. Nije željela ni odgovoriti na upit tužitelja o tome koliko brzina ima automobil. Tuženica je navela da je tužitelju novac za automobil dala u kući u [adresa] i da tada nije nitko bio prisutan. Ne sjeća se u kojem mjesecu ga je prijavila policiji za oštećenje predmetnog automobila te da u policiji ima zapisnik o tome.

9.1. Sud iskaz tuženice cijeni neuvjerljivim jer ista nema saznanja o karakteristikama ni korištenju predmetnog vozila, niti o putu do Njemačke, o detaljima kupoprodaje, te je za sud nelogično da bi tuženica u svojim godinama za svoje potrebe kupovala upravo ovakav automobil koji je predmet postupka, s obzirom da je inače imala u vlasništvu i koirstila Caddy i Renault Master, a tvrdi da je baš u vrijeme kupovine ovoga automobila ona tražila osobni automobil za svoje potrebe, a i sama je navela da je automobila stajao u dvorištu kuće u [adresa], da ga je vozila po potrebi, odnosno ne svaki dan jer je inače vozila Caddy i Renault Master.

10. Svjedok CĐ, sestra tužitelja i kći tuženice navela je u svom iskazu da je obiteljski povezana sa strankama pa joj je cijela situacija oko kupoprodaje predmetnog auta dobro poznata. Iskazala je da je predmetni automobil kupio TĐ i to 2020. godine, tada je živio u [adresa] u kućanstvu s tuženicom i predmetni automobil je koristio i vozio sve do 2022. godine kada ga je mama lažno prijavila za krađu auta. Tada mu je policija oduzela predmetni automobil, prethodno je punomoćnik tuženice podnio prijavu Državnom odvjetništvu i tada je policija morala reagirati, a rekli su da je majka dolazila više puta s raznim prijavama protiv brata. Napomenula je da je njezina majka prijavila nepostojeći događaj odnosno tu krađu automobila jer se to nije dogodilo nego je to učinila očito s namjerom da nanese štetu. Poznato joj je da je TĐ automobil oduzet jer je tada bila u Bapskoj za blagdan Svih Svetih a to se dogodilo nekoliko dana nakon toga. TĐ je trebao doći kod njih u Bapsku ali ju je nazvao i rekao da me može jer ga je policija pozvala da dođe u postaju jer je prijavljeno kazneno djelo krađe predmetnog automobila pa je otišao vidjeti što se događa i tada mu je auto oduzet. Konačno je ta kaznena prijava u državnom odvjetništvu odbačena. Što se tiče kupnje predmetnog automobila, zna da je TĐ imao ranije jedan crni BMW koji je bio star i u lošem stanju te je govorio da mu treba bolji auto. U vrijeme kada je kupovao predmetni automobil imao je drugih ulaganja, otvarao je ribarnicu u Vukovaru, dovršavao je kuću u [adresa] u koju se planirao useliti stoga nije imao novca za kupnju automobila. Ona mu je ponudila posuditi novac no on na to nije pristao, odnosno rekao je da će još vidjeti i da još nije donio nikakvu odluku. U proljeće 2020. godine, u ožujku ili travnju bila je kod tete Zorke Posinak, mamine sestre s kojom je cijeli život u dobrim odnosima i njena kuća joj je kao druga kuća, tu je i odrasla. Spomenula joj je za TĐ i kako planira kupiti auto, no da nema novca pa je teta rekla da ima dosta ušteđevine i da će mu ona posuditi. Nakon toga su pozvali TĐ i obje smo mu rekle da smo mu spremne posuditi novac za auto. TĐ je rekao da će bolje uzeti novac od tete. Teta je već prije toga pripremila novac u gotovini i tom prilikom mu na ruke predala 20.000,00 eura. TĐ je predmetni automobil našao u Njemačkoj, odnosno svi su pomalo pretraživali oglase a predmetni automobil našao je nećak SĐ. TĐ je tražio BMW jer je i prije vozio BMW te mu je takav auto odgovarao i poslovno i privatno. Htio je da bude u nekoj sportskoj izvedbi sa dodatnom opremom. Početkom 8mj 2020. godine TĐ je otputovao u Njemačku po automobil. Išao je autobusom koji vozi od Iloka do Zagreba, taj autobus je trebao doći oko 11 sati u Zagreb, a kako autobus za Frankfurt ide oko 15 sati, trebao je doći kod mene na ručak. No autobus je došao tek oko 12,30 sati pa je rekao da će ostati na kolodvoru i sačekati nećaka SĐ koji je putovao s njim u Njemačku po automobil. Ona je došla do kolodvora i donijela mu hrane i vode, te su sačekali SĐ u njezinom automobilu. Tada je TĐ još jednom prebrojao novac te je podijelio tih 20.000,00 eura na dvije koverte od po 10.000,00 eura jer je to limit gotovine koji se može prenijeti preko granice po jednoj osobi. Oni su otišli u Njemačku kupiti auto te su tablice glasile na Denisovo ime, a prodavatelja je zamolio da račun izda na mamino ime jer će ona biti upisana kao vlasnik automobila. Pojasnila je da je TĐ svu imovinu i pokretnu i nepokretnu već prepisao ranije na majku, i to privremeno dok ne riješi financijske poteškoće vezane za ovrhu koja mu je prijetila pa je tako i taj automobil htio da glasi na majčino ime dok se ne riješi financijskih poteškoća. SĐ i TĐ su se slijedeći dan vraćali iz Njemačke u Hrvatsku, stali su kod nje u Zagreb pokazati auto, to je bio BMW 320D bijele boje, sportska M izvedba i TĐ je bio jako zadovoljan autom. Nakon toga je odvezao SĐ u [adresa] i vratio se u Šarengrad. TĐ je koristio automobil za svoje potrebe te ga prema njezinom saznanju tuženica nikada nije koristila. Smatra da takav auto nije ni primjeren osobi u osmom desetljeću života sa zdravstvenim problemima pa je i životno nelogično da bi ga ona uopće koristila. Napominje da je majka bila upoznata sa cijelom situacijom oko ovrhe koja je prijetila TĐ i s tim dogovorom da se sva njegova imovina privremeno prebaci na nju dok se situacija s ovrhom ne riješi te je i sama bila zabrinuta radi te ovrhe. Pristala je da se ona upiše kao fiktivni vlasnik tog novog BMW-a. Navela je da su se TĐ i SĐ našli u Zagrebu na kolodvoru, SĐ je dovezao njegov tata MĐ iz [adresa] te da je ona bila prisutna kada su došli SĐ i MĐ i da oni tom prilikom nisu donijeli nikakav novac. Navela je da MĐ nije posuđivao nikakav novac za predmetni automobil, niti bi on imao novac za posuditi jer su njima svi u obitelji inače posuđivali novac. Navela je i da je osobno vidjela TĐ kako koristi predmetni automobil i to jer ona često dolazi u Bapsku gdje njezin suprug ima kuću pa bi ih TĐ tamo posjećivao i došao s tim autom, zatim bi dolazio s tim autom kod njihove tete u Ilok, a kada bi išao na more uvijek bi navratio kod nje u Zagreb te je znao doći kod nje u Zagreb kada poslovno nešto obavljao u Zagrebu. Također je vidjela da je predmetni automobil parkiran u Šarengradu kada bi posjećivala brata i majku tamo. Navela je i da u razdoblju od kupovine od oduzimanja predmetnog automobila njezina majka nije vozila taj automobil, ona je vozila Caddy i kombi te misli da nije nikada vozila ni onaj stari BMW, a kamoli da bi vozila ovaj BMW u sportskoj izvedbi s automatskim mjenjačem. Napominje da koliko je njoj poznato majka nije ni pokazivala interes niti tražila da vozi predmetni automobil. Nadodala je da u prilog tome da majka nije nikada vozila taj auto govori i činjenica što ga ona nije ni dovezla kući iz policije kada su je iz policije pozvali da može doći po automobil nego je policajac dovezao predmetni automobil u Šarengrad. Navela je da je bratu bila spremna posuditi novac za automobil u kojem god iznosu mu bude potrebno, i inače mu je uvijek bila spremna posuditi novac ukoliko mu je potrebno, a brat je spominjao da bi kupio auto za oko 20.000,00 eura te mu je svakako bila spremna bila posuditi toliko novca te mu je posudila novac kada je kupovao apartman na moru. Navela je i da je predmetni automobil viđala u Šarengradu na adresi [adresa], a i u drugoj kući u [adresa] u [adresa], tamo bi vidjela automobil parkiran ili u dvorištu ili ispred kuće, a to je kuća koju je TĐ sebi uređivao. Nije bila s TĐ kada je on kretao autobusom iz Šarengrada prema Zagrebu nego se našla s njim na kolodvoru u Zagrebu s obzirom da nije stigao kod nje na ručak. Navela je da joj je TĐ brat, da cijeli život s njim razgovara o svemu pa su tako razgovarali i o tome da TĐ želi kupiti auto i o tome kakav auto želi kupiti. Također je navela da je Zorka Posinak imala više ušteđevine od ovog iznosa od 20.000,00 eura koji je posudila TĐ, da je Zorka Posinak u mirovini zadnjih 10-ak godina te da ne zna koliku mirovinu ima Zorka Posinak, ali da štedi cijeli život. Navela je i da je zajedno s tetom brojala novac te su izbrojali 20.000,00 eura koje je teta posudila TĐ, da je ona znala gdje teta drži novac i da je bilo svih vrsta novčanica, bilo je i 20,00 eura, 50,00 eura, 100,00 eura. Također je navela i da je tuženica 2020. godine imala automobil Caddy koji je koristila i privatno i poslovno, ali to je bilo zajedničko vlasništvo tuženice i tužitelja jer su ga zajedno koristili, mama ga je koristila više jer je TĐ imao stari BMW a također su imali i kombi, a TĐ je bio vlasnik starog BMW-a. Nije sigurna koliki iznos ovrhe je prijetio tužitelju, ne zna je li se radilo o jednoj ovrsi ili o više, misli da je bila jedna i da je ta ovrha pokrenuta 2016. godine jer je tada TĐ svu svoju imovinu prepisao na mamu. Navela je da ne zna na čemu je ta ovrha bila ali misli da može ići i na pokretnine i na nekretnine. Navela je i da je s TĐ razgovarala o kupnji auta odnosno o tome da on u Njemačkoj treba nekako dogovoriti da se račun izda na majčino ime a on dolazi kupiti auto i platiti pa nije bio siguran kako će to objasniti prodavaču.

10.1. Sud iskaz ovog svjedoka smatra istinitim i uvjerljivim, te životnim, posebice iz razloga što je ista sestra tužitelja i kći tuženice, da je navela da nije u zavadi sa strankama te svoja saznanja o predmetu postupka crpi i iz razgovora s tužiteljem, a i neposredno budući da je bila nazočna prilikom davanja pozajmice tužitelju od strane tete Zorke Posinak, da je dolazeći u Bapsku viđala tužitelja da vozi predmetni automobil, da je taj automobil viđala na obje adrese tužitelja u Šarengradu, i to na adresi gdje je živio s tužiteljicom, kao i na adresi druge kuće koju si je uređivao da se preseli.

11. Svjedokinja Zorka Posinak je navela da je u travnju 2000. godine, odnosno 2020. CĐ došla kod nje u Ilok te joj pričala o TĐ o tome kako mu je auto dotrajao te kako bi bilo dobro da si nabavi bolji auto i kako mu je ona spremna posuditi novac za to. Na to je ona rekla CĐ da ja ima svoj ušteđeni novac, da je bila u progonstvu u Varaždinu 17 godina te je cijelo vrijeme radila, spremala kuće i štedjela novac jer je mislila da se neće vratiti pa je to bila štednja da si kupi neki manji stan. Tako je rekla CĐ da će posuditi TĐ novac za automobil a da ona svoj novac ima gdje dalje potrošiti. Napominje da kada se vratila u Ilok da njezina kuća nije bila oštećena i nije ju morala obnavljati, da ju je samo morala okrečiti. Tako su CĐ i ona zvale TĐ koji je došao kod nje i ona mu je ponudila posuditi novac za auto na što je on pristao, te je ona izbrojala 20.000,00 eura pred CĐ i predala taj novac TĐ. Nakon nekoliko mjeseci TĐ joj je rekao da je našao auto te mu je ponudila još 5.000,00 eura za dodatne troškove oko puta i svega oko toga automobila. TĐ je i taj novac uzeo, a za onih prvih 20.000,00 eura rekao je da želi napraviti kod javnog bilježnika zadužnicu da ona ima sigurnost da će joj on taj novac vratiti. Imala je povjerenja u TĐ i smatrala da za tim nema potrebe no on je to svejedno učinio. Kada je dovezao auto došao je kod nje pokazati mi ga, to je bio sportski auto, predivan i koji mu je odgovarao. Bila je sretna radi TĐ. Na upit suda navela je da joj TĐ do danas nije vratio posuđeni novac jer nije bio u situaciji da vraća stoga ona čeka pa kada bude mogao. Navela je da je nakon što je auto kupljen vidjela TĐ da vozi taj auto jer je s tim autom dolazio kod nje, a da nije nikada vidjela tuženicu da vozi predmetni automobil. Navela je i da je tužitelj koristio automobil sve dok mu nije oduzet a to je bilo u 11 mjesecu, ne sjeća se koje godine, uz prijavu da je on ukrao automobil u 8 mjesecu. Navela je da je TĐ automobilom došao kod nje, izvadio stvari iz auta i otišao odvesti auto u policiju jer su ga pozvali da dođe automobilom u policiju, navodno po nalogu Državnog odvjetništva, te od tada ona više ne zna ništa o tom autu te ga od tada nije vidjela. Nema saznanja da bi TĐ još netko drugi posuđivao novac za predmetni automobil. Navela je da je pretpostavila da je auto registriran na Denisovo ime jer je to i normalno s obzirom da ga je on išao kupiti i da ga je on platio. Navela je i da nije tražila novac od TĐ, da čeka da joj on vrati kada bude mogao, da TĐ nije u situaciji da joj vrati novac, da je on ostao bez kuće, da je iz kuće istjeran, da je bio bez posla, da su mu oduzeti i čamac i motor te se nije mogao baviti ribarstvom i zarađivati, da mu je to sve oduzela mama, jer mu je ona oduzela ovaj auto i odvezla ga iz policije, a to zna jer je iz policije rečeno da je ona došla u policiju i odvezla auto. Navela je da je čula tu priču da je tuženica došla po auto, da je auto netko odvezao ali da ne zna tko. Također je iskazala da njezina sestra ovdje tuženica nije nikada upravljala predmetnim automobilom jer je to sportski automobil, za mlađe a ne starije osobe. Navela je i da tužitelj nije od nje nije tražio novac nego da mu je ona ponudila novac i to iznos od 20.000,00 eura s obzirom na razgovor sa CĐ i cjelokupnu situaciju i da su novčanice bile i od 50,00 eura, i od 100,00 eura, odnosno u raznim apoenima, da nije bilo kuna i da su svi troje brojali novac odnosno i ona i CĐ i TĐ. Ne zna je li TĐ ostalo još novca nakon kupnje auta, ako je i ostalo da joj je drago da je ostalo jer je tada i kupovao ribarnicu i sređivao kuću te bi mu posudila i još novca da mu je to trebalo. Nisu dogovarali rok vraćanja novca nego da joj vrati kad bude mogao i nisu dogovarali hoće li to biti odjednom ili u ratama. Pojasnila je da je štedjela novac 17 godina i to u periodu od 1993. godine do 2010. godine, da je 2010. godine otišla u mirovinu, da se tada vratila u Ilok, a da je tih 17 godina živjela i radila u Varaždinu te da je i nakon odlaska u mirovinu također radila i zarađivala te da ima solidnu mirovinu. Navela je da je u Varaždinu bila smještena u vojarni, da nije plaćala ni režije ni hranu ni stan kao prognanik te da je sve što bi zaradila štedjela, da je primala novac i s burze sve do mirovine, a da je i u mirovini znala raditi i zarađivati spremanjem i pomaganjem po kućama. Iznos od 5.000,00 eura posudila je TĐ prije nego što će ići u Njemačku po auto te navodi da je tužitelj imao stari BMW prije nego je kupio ovaj predmetni i da je on bio vlasnik tog starog BMW-a. Navela je i da nije ovršila tužitelja, da je njihova majka umrla 2014. godine i da je imala novac da plati ostavinsku raspravu, da su ona i tuženica to platile po pola i da je to koštalo 3.260,00 kuna.

11.1. Sud iskaz ovoga svjedoka cijeni uvjerljivim i istinitim, svjedokinja je sestra tuženice i teta tužitelja, s kojima nije u zavadi te nema razloga pogodovati niti jednoj od parničnih stranaka, stoga je sud povjerovao njezinom iskazu u odnosu na činjenice pozajmljivanja novca tužitelju radi kupovine automobila kao i korištenja automobila od strane tužitelja.

12. Svjedok MĐ naveo je u svom iskazu da je početkom kolovoza 2020. njegov sin SĐ sa svojim ujakom TĐ ovdje tužiteljem išao u Njemačku po automobil BMW 320. To je bio auto bijele boje, automatik, M paket koji je kupila tuženica VĐ, a to zna jer je tuženica zamolila njegovog sina SĐ da ide s tužiteljem u Njemačku po taj auto, jer ga je ona kupila, a pošto SĐ zna njemački da pomogne tužitelju u preuzimanju tog auta. Naveo je da je tuženici posudio 4.800,00 eura jer nije imala dovoljno novca da u cijelosti plati taj automobil i taj novac je njezin sin SĐ nosio sa sobom u Njemačku. On je SĐ dovezao u Zagreb na kolodvor i tamo se našao sa tužiteljem te su sjeli na autobus za Njemačku. U Njemačkoj su platili i preuzeli automobil, ne zna koliko je novaca nosio tužitelj ali je SĐ predao taj dio koji je nedostajao. Sljedećeg dana odnosno u noći su se tužitelj i SĐ vratili u [adresa], SĐ je vozio cijelim putem a nakon toga je TĐ preuzeo i odvezao automobil u Vukovar. Kada bi posjećivao tuženicu u Vukovaru, odnosno u Šarengradu vidio je da ona koristi taj automobil odnosno da ga vozi. Jedno vrijeme automobila više nije bilo. Prije dvije ili tri godine bio je kod tuženice u Šarengradu te joj je dovezao drva iz Bjelovara i kada je kosio travu TĐ mu je rekao da je on odvezao taj automobil iz dvorišta, da je iščupao stup i maknuo žicu te automobil odvezao. Naveo je da je predmetni automobil u vlasništvu tuženice, da je vidio predmetni automobil, da se radi o normalnom odnosno običnom automobilu koji je naprijed malo širi odnosno ima taj M paket s vanjske strane je naprijed malo drugačiji, ali je običan auto koji je automatik te napominje da svi u obitelji voze BMW. Smatra da je tuženica sposobna voziti takav automobil jer inače vozi kombi od 3 tone. Iskazao je da je do kupnje tog automobila došlo tako što je baka odnosno tuženica tražila automobil, prvo je htjela Golf no od toga su je odgovorili i zato su i on i SĐ a i tužitelj pretraživali rabljene automobile na oglasima. Nema saznanja o tome da bi Zorka Posinak pozajmila tužitelju novac za kupnju predmetnog automobila, poznaje gospođu Zorku Posinak, ona je tetka od njegove supruge koja je bila prognanik u Varaždinu, te je njezino financijsko stanje vjerojatno kao i svakog umirovljenika, no ne zna točno njezino financijsko stanje. Prema njegovim saznanjima Zorka Posinak za vrijeme progonstva u Varaždinu nije bila u radnom odnosu te je vikendima dolazila kod njih u Krapinu gdje su tada živjeli. Tuženica mu je vratila pozajmljeni iznos za kupnju predmetnog automobila i to kroz period od otprilike 2 godine. Naveo je da je svog sina dovezao do kolodvora u Zagrebu, i da je na kolodvor došao TĐ autobusom iz Vukovara te su SĐ i TĐ sjeli u drugi autobus za Njemačku, te da osim njih troje nije bilo više nikoga na kolodvoru. Napominje da je Denisov bus kasnio te da su oni zapravo vozili od Ivanić Grada prema Zagrebu iza tog autobusa. Naveo je da na kolodvoru nije vidio JĐ i da je bio s SĐ i TĐ na kolodvoru sve dok nisu sjeli na autobus i otišli za Njemačku. Nema saznanja da bi SĐ i TĐ stali u Zagrebu na putu iz Njemačke te da SĐ i TĐ sigurno nisu posjetili Žaninu Krajinu u Zagrebu jer su direktno došli u Bjelovar u noćnim satima. Nije znao koliko je tužitelj imao novaca sa sobom na putu u Njemačku, znao je samo koliko mu je falilo odnosno koliko je on dao sinu. Zna da je neki dio uplaćen i preko računa. Naveo je da mu je baka-tuženica rekla da je dio novca za automobil uplaćen preko računa, da se radi o iznosu od oko 1.500,00 eura, a da je automobil u Njemačkoj plaćen oko 19.800,00 eura, a to zna jer je on sa sinom zvao u Njemačku i dogovarao navedenu kupoprodaju i zato su morali uplatiti 1.500,00 eura predujma i da tom razgovoru s Njemačkom nije bio prisutan tužitelj i da je taj razgovor obavljao u Bjelovaru od svoje kuće. Naveo je i da njegova supruga Astrida nije nigdje davala iskaz u vezi ovog automobila ni u policiji ni u državnom odvjetništvu i da ne zna je li podnijeta kaznena prijava za krađu predmetnog automobila.

12.1. Sud je iz iskaza svjedoka MĐ utvrdio da su njegov sin SĐ i tužitelj išli zajedno u Njemačku kupiti, platiti i preuzeti predmetni automobil, da je on dovezao svoga sina SĐ iz [adresa] do kolodvora u Zagrebu odakle su SĐ i TĐ išli zajedno prema Njemačkoj po automobil. U odnosu na navedene činjenice istovjetno su iskazali i sam tužitelj te svjedok CĐ, dok je tuženica navela da su SĐ i TĐ išli u Njemačku, ali je navela da je TĐ došao autobusom do Bjelovara gdje mu se pridružio SĐ pa su njih dvojica zajedno otišli zajedno po taj automobil u Njemačku, i čega slijedi da tuženici uopće nisu poznati detalji vezano za putovanje prema Njemačkoj, a sud je mišljenja kako bi joj kao osobi koja kupuje automobil, takve stvari ipak trebale biti dobro poznate. Nadalje, sud je povjerovao dijelu iskaza svjedoka u kojemu tvrdi da je automobil plaćen oko 19.800,00 eura jer je on zajedno sa sinom zbog poznavanja njemačkog jezika nakon pronađenog oglasa komunicirao telefonom s prodavateljem. No, sud nije povjerovao dijelu iskaza svjedoka MĐ u kojemu tvrdi da je tuženica ta koja je kupila predmetni automobil i da joj je on posudio iznos od 4.800,00 eura za tu kupovinu budući da je tijekom dokaznog postupka samo on od svjedoka iskazivao na takav način te o navedenoj činjenici pozajmice novca u iznosu od 4.800,00 eura ne postoji nijedan drugi personalni ili materijalni koji bi to potvrdio, osim iskaza tuženice, slijedom čega sud smatra da je svjedok u tom dijelu svojim iskazom pogodovao tuženici kako bi ista uspjela u postupku.

13. Svjedok RĐ u svom iskazu naveo je da je automehaničar te mu je poznat auto BMW, bijele boje, radi se o normalnom autu te je jednom prilikom od strane VĐ pozvan da dođe provjeriti što je s autom jer nije htio upaliti. Došao je na adresu tužitelja i tužiteljice u Šarengradu, provjerio je automobil te utvrdio da neće upaliti i nije ga mogao popraviti te koliko je njemu poznato auto je odvezen kod drugog majstora. Nije više imao priliku popravljati taj auto, ali je viđao tužitelja da vozi automobil a tuženica slabo vozi. Vidio ju je jednom ali nije ni da obraća pažnju previše tko vozi koji auto. Naveo je da je taj jedan put kad je vidio tuženicu u autu ona je bila u autu u svom dvorištu te je on bio prisutan, nešto su isprobavali na autu, neke dijelove smo popravljali.

13.1. Iz iskaza navedenoga svjedoka, kojeg sud smatra objektivnim i istinitim, sud je utvrdio da je automehaničar RĐ viđao tužitelja da vozi predmetni automobil, a da je tuženicu jednom vidio u tom automobilu, i to tada kada je automobil bio u njezinom dvorištu i kada je on nešto na njemu popravljao.

14. Svjedok PĐ naveo je da je automehaničar te mu tužitelj nije poznat, dok mu je tuženica poznata jer je popravljao njezina vozila i to jedan kombi te automobil marke BMW bijele boje. Automobil nije bio u voznom stanju kada je došao kod njega, došao je na šlepi a to je bilo prije otprilike 2 i pol godine, možda i više. Popravio je automobil, tuženica je platila popravak i preuzela automobil, no taj automobil i dan danas stoji na javnoj površini, oko 200 metara udaljen od njegove radnje. Tamo ga je on izveo nakon popravka jer nema parking bliže, no nakon preuzimanja i plaćanja nitko taj automobil nije odvezao. Prije nego je auto dovezen radi popravka kod njega tuženica ga je zvala da dođe kod nje u Šarengrad jer nešto s autom nije u redu, utvrdio je tom prilikom da na motoru nedostaju neki dijelovi te ga nije mogao popraviti na licu mjesta i zato je i dovezen kod njega. Tuženica je rekla da je automobil parkiran u ispravnom stanju i da sada nešto ne radi. Naveo je i da su u automobilu nedostajali procesor motora, jedan od najbitnijih pokretača, a na kombiju je falio dio broj dva koji napaja strujom ostatak auta. Također je naveo da je predmetni automobil prošle godine odvezen na tehnički pregled te je utvrđeno da je ispravan i opet je vraćen na isto mjesto. Naveo je da tuženica nije vozila auto na tehnički pregled, ona je donijela papire za osiguranje a ne sjeća se tko ga je odvezao na tehnički pregled te ne zna je li auto vožen na tehnički pregled 2023. i 2024. godine. Naveo je da mu je tuženica rekla da je auto u Iloku nesiguran i da ga zato ostavlja tamo, a da on tuženici nije davao nikakve savjete da automobil ostavi kod njega. Naveo je i da je auto bio ispravan kada je prošle godine išao na tehnički a sada stoji i propada vjerojatno propadaju gume, kočnice i to sve nije dobro jer auto dugo stoji. Naveo je da je na automobilu bio skinut air bag odnosno zračni jastuk a to se moralo učiniti zato što on troši akumulator te kada bi ga netko došao preuzeti ne bi mogao upaliti automobil. Ne zna je li vjetrobransko staklo puknuto na tom automobilu.

14.1. Iz iskaza navedenoga svjedoka, koje sud smatra objektivnim i istinitim, sud je utvrdio da je predmetni automobil prije nekoliko godina iz dvorišta tuženice šlepom dovezen u njegovu radnju radi popravljanja, da je nakon popravka tuženica platila popravak, no da je auto i dan danas u blizini radnje tog svjedoka jer ga nitko nije odvezao, da je taj automobil prošle godine odvezen na tehnički pregled, ali da ga nije vozila tuženica i da je nakon tehničkog pregleda vraćen na isto mjesto. Dakle, iz toga iskaza sud je utvrdio da predmetni automobil već više godina stoji na istom mjestu te da ga nitko ne koristi. Također, sud je povjerovao dijelu iskaza svjedoka u kojem navodi da nije davao tuženici savjete da ostavi automobil tamo jer takav iskaz smatra životnim i logičnim posebice iz razloga što je za tužitelja naveo da ga ne poznaje. Stoga sud iskaz tuženice u dijelu u kojem navodi da joj je upravo taj svjedok, automehaničar KĐ dao savjet da automobil ostavi kod njega jer će joj tužitelj opet nešto učiniti da joj onemogući da ga koristi, smatra nevjerodostojnim i usmjerenim na pronalaženje nekog opravdanja zbog čega predmetni automobil i dalje stoji u blizini radnje automehaničara, umjesto da ga ona nakon popravka nastavi koristiti, ukoliko ga je kupila za svoje potrebe, kao što to navodi tijekom postupka. Da je tuženica zaista kupila predmetni automobil za svoje potrebe, tada bi bilo logično da ga nakon popravka nastavi normalno koristiti, a ne ostaviti ga više godina na istom mjestu da propada, kao što to i slijedi iz iskaza svjedoka OĐ.

15. Svjedok GĐ u svom iskazu je naveo da je susjed tuženice i da živi oko 7-8 kuća dalje od njezine. Poznato mu je da je tuženica kupila auto jer je pričala da će kupiti. Kada ga je kupila rekla mu je to i vidio ju je da vozi taj automobil BMW bijele boje. To je bilo prije 2-3 godine. Sada ju ne viđa da vozi taj automobil jer ga nema te ne zna gdje se taj automobil nalazi. Tužitelj je imao BMW mađarskih reg. oznaka te ga je viđao u tome autu, dok ga nikada nije vidio u tom bijelom BMW-u. Često je viđao tuženicu da upravlja tim automobilom, ne zna gdje je išla ali ju je viđao. Naveo je i da ne zna kada je vidio tužitelja da upravlja s BMW-om mađarskih reg. oznaka te da otprilike godinu dana ne viđa taj automobil kod tuženice.

15.1. Iskaz svjedoka GĐ sud smatra nevjerodostojnim i usmjerenim na pomaganju tuženici da uspije u postupku, budući da je imenovani svjedok prilikom davanja osobnih podataka prije iskazivanja naveo kako je u zavadi s tužiteljem, a u dobrim odnosima s tuženicom stoga se ne može zaključiti da je njegov iskaz objektivan, a posebice i iz razloga što njegovi navodi da je često viđao tuženicu da vozi predmetni automobil, a da tužitelja nije nikada viđao da ga vozi nisu sukladni niti s iskazom same tuženice, koja je navela da je tužitelj znao voziti predmetni automobil, a da ga je ona vozila po potrebi, ne svaki dan.

16. Uvidom u potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta PGP Ilok od 10. studenoga 2022. (list 6, 101 spisa) utvrđeno je da je PGP Ilok od tužitelja TĐ VĐ privremeno oduzela osobni automobil mare BMW model "Serija 3" reg. oznaka [registarska oznaka], broja šasije [broj šasije], prometnu dozvolu broj [broj prometne dozvole] i ključ za startanje motora te je tužitelj potpisao navedenu potvrdu. Iz navedenoga dokaza slijedi da je predmetni automobil bio u posjedu tužitelja u trenutku oduzimanja istoga od strane policije.

17. Uvidom u potvrdu Stanice za tehnički pregled CVH STP "VUKOVAR" (list 7 spisa) utvrđeno je da je Stanica za tehnički pregled vozila SVH STP "Vukovar" dana 11. studenoga 2022. na zahtjev tužitelja izvršila uvid u službenu evidenciju tehničkih pregleda i registracije cestovnih vozila kojom prilikom je utvrđeno da je TĐ dana 2. rujna 2021. uz predočenje osobne iskaznice vlasnice vozila VĐ i dana 29. kolovoza 2022. uz predočenje osobne iskaznice vlasnice vozila VĐ pristupio tehničkom pregledu i registraciji vozila BMW SERIJA 3, broja šasije: [broj šasije].

18. Uvidom u račun za vozilo (list 8 spisa) i u ovjereni prijevod računa za vozilo preveden s njemačkog na hrvatski (list 15-19 spisa), utvrđeno je da je isti izdan 7. kolovoza 2020. na ime VĐ te da glasi na iznos od 19.600,00 eura, da je plaćen gotovinom i doznakom i to da je 4. kolovoza 2020. uplaćena akontacija u iznosu od 1.500,00 eura, a 8. kolovoza 2020. u gotovini 18.1000,00 eura.

19. Iz rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru broj Kir-DO- 105/2022-25 od 23. lipnja 2023. (list 9-12 spisa) utvrđeno je da je odbačena kaznena prijava protiv ŽĐ zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. Kaznenog zakona i zbog kaznenog djela protiv imovine – krađe. Iz sadržaja navedenog rješenja slijedi da u odnosu na prijavljeno kazneno djelo krađe osobnog automobila nije postojala svijest i namjera da oduzima tuđu pokretnu star odnosno da postupa protupravno i pribavlja protupravnu imovinski korist te se u njegovim radnjama nisu stekla zakonska obilježja kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. i 3. KZ-a. Iz navedenoga rješenja proizlazi da je VĐ u kaznenoj prijavi navela da nije u dobrim odnosima sa svojim sinom i da je on 29. kolovoza 2022. nakon što je neovlašteno došao u posjed njezine osobne iskaznice odvezao automobil BMW reg. oznaka [registarska oznaka] na tehnički pregled i registrirao te joj odbija vratiti vozilo, a vrijednost ukradene stvari je velika. Iz toga rješenja proizlazi da je u tom postupku obavljen razgovor s UĐ koja je navela da su njezina majka VĐ i brat TĐ zajedno radili cijeli život, imali zajednički obrt za ribolov i zajednički ostvarivali prihode, da je do neslaganja među njima došlo otkad je TĐ u intimnoj vezi s njoj nepoznatom djevojkom te da je navela da je TĐ osobno išao kupiti automobil u Njemačku koji je on platio, ali registrirao na majku jer je imao financijskih poteškoća te je na majku prepisao svu imovinu. U tom rješenju navodi se da je TĐ u svojoj obrani naveo da s majkom od 2005. obavlja poslove vezano za ribarstvo i da je zbog ovrhe darovnim ugovorom svu imovinu prebacio na majku nakon čega je ona otvorila obrt na svoje ime, da su zajedno dijelili i ulagali u opremu i pribore, kupili kombi, auto, a sve kupljeno je stavljeno na majčino ime. Naveo je da je do nesuglasica došlo od kada je on u vezi s djevojkom koju njegova majka omalovažava i vrijeđa. Također je u rješenju navedeno da je imovina u vlasništvu VĐ jer ju je TĐ prepisao na nju i da radi utvrđivanja suvlasničkih dijelova stranke imaju pravo podnijeti tužbu nadležnom sudu, a da je nedvojbeno da je osobni automobil BMW bio u posjedu TĐ uz suglasnost i znanje VĐ i prije nego je VĐ podnijela kaznenu prijavu, da je isti svake godine obavljao tehnički pregled i registrirao vozilo te da je do podnošenja kaznene prijave došlo uslijed narušenih odnosa između TĐ i VĐ.

20. Uvidom u preslik prometne dozvole (list 13-14 spisa) utvrđeno je da je kao vlasnik automobila BMW serije 3 bijele boje broja šasije [broj šasije] upisana VĐ, ovdje tužiteljica.

21. Uvidom u potvrdu proizvođača-M kategorija vozila od 18. kolovoza 2020. (list 39 spisa) i račun broj 6282/1/67 od 20. kolovoza 2020. (list 40 spisa) utvrđeno je da je provedena homologacija vozila, odnosno izdana je potvrda da predmetni automobil udovoljava EU direktivama i uredbama koje se odnose na ispitivani dio i određenu kategoriju vozila te da je račun za troškove homologacije izdan na ime tuženice.

22. Uvidom u ovjereni prijevod s njemačkog na hrvatski jezik potvrde o kupovini vozila (list 90-93 spisa) proizlazi da je tvrtka TJ – Fahrzeugdesign, vlasnik Tim ZĐ, Gerbstedterstrasse 16, D-55296 T koja je bila vlasnik predmetnog automobila BMW 320 Limo Weiss broj šasije [broj šasije] potvrdila da je predmetni automobil kupio TĐ koji je uplatio kauciju u iznosu od 1.500,00 eura a prilikom preuzimanja vozila dana 8. kolovoza 2020 isplatio gotovinom preostali iznos od 18.100,00 eura.

23. Uvidom u bjanko zadužnice u preslici (list 94-99 spisa) utvrđeno je da je tužitelj 6. travnja 2020. izdao dvije bjanko zadužnice, svaku na iznos od 100.000,00 kuna te kao vjerovnika označio Zorku Posinak Josipa bana Jelačića 5, OIB: [osobni identifikacijski broj] te su iste potvrđene od strane javnog bilježnika Bore Arambašića u Vukovaru broj OV-2238/2020 i OV-2239/2020.

23.1. Uvidom u zahtjeve za izravnu naplatu i bjanko zadužnice (list 152-161 spisa) slijedi da je na istima otisnut pečat Financijske agencije kojim se potvrđuje da je izvornik vjeran originalu te se nalazi potpis službene osobe, a radi se o bjanko zadužnicama kao s listova 94-99 spisa i dva zahtjeva za izravnu naplatu, od kojih je jedan 15. studenoga 2023. podnijela Zorka Posinak kao vjerovnik, kao dužnika označila TĐ i kojim je pokrenuta izravna naplata temeljem bjanko zadužnice broj OV-2238/2020 potvrđene od javnog bilježnika Bore Arambašića u Vukovaru, a drugi zahtjev je Zorka Posinak kao vjerovnik podnijela 14. travnja 2020., kao ovršenika označila TĐ te se isti odnosi na naplatu temeljem bjanko zadužnice broj OV-2239/2020 potvrđenu od javnog bilježnika Bore Arambašića u Vukovaru.

24. Uvidom u Zapisnik o izmjerenoj brzini kretanja vozila od 31. listopada 2020. (list 100 spisa) utvrđeno je da je PP Vinkovci uređajem za mjerenje brzine izmjerila da se osobni automobila reg. Oznake [registarska oznaka] kretao brzinom od 120,1 km/h dana 31. listopada 2020. u 21,46 h u mjestu Komletinci, J. Kozarca 70 i da je tim vozilom upravljao TĐ.

25. Iz Uvjerenja Centra za vozila Hrvatska od 6. listopada 2022. (list 102 spisa) slijedi da je tuženica na dan 6. listopada 2022. evidentirana kao vlasnica dvaju vozila i to vozila N1, marka Volkswagen Caddy 1.9 SDI, god. proizvodnje 1999., broj šasije [broj šasije] reg oznaka VU590AV, te vozila M1 marke BMW seija 3 320 D, godina proizvodnje 2016, broj šasije [broj šasije], reg. Oznaka [registarska oznaka].

26. Odredbom čl. 115. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje u tekstu ZVDSP) propisano je da na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjega vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom.

27. Nadalje, odredbom čl. 116. st. 1. ZVDSP vlasništvo pokretne stvari stječe se predajom te stvari stjecatelju u samostalan posjed na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije.

29. Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, cijeneći svaki dokaz zasebno, te sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i dovodeći ih u vezu s citiranim odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kojima se regulira stjecanje vlasništva pokretnine, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

30. Sud je prije svega utvrdio kako je na računu kao kupac predmetnog automobila navedena tuženica, da je predmetno vozilo registrirano na njeno ime, te da je na njezino ime izdan račun za homologaciju vozila a kako to slijedi iz materijalne dokumentacije u vidu računa za vozilo (list 15.19 spisa), preslike prometne dozvole (list 13-14 spisa) i potvrde i računa za homologaciju (list 39-40 spisa).

31. No ovdje valja reći da je sud mišljenja da formalna registracija vozila na jednu osobu ne sprječava utvrđivanje prava vlasništva u korist druge osobe koja tvrdi da je to vozilo doista kupila, platila i imala u svom posjedu.

32. Naime, na temelju provedenih dokaza utvrdio da je tužitelj bio zainteresiran za pronalaženje i kupnju osobnog vozila, da je pretraživao oglase za prodaju rabljenih vozila na njemačkim oglasnicima, da mu je u tome pomogao nećak SĐ iz [adresa] koji poznaje njemački jezik i bavi se automobilima, a kako to jasno proizlazi iz iskaza samog tužitelja i svjedoka CĐ, svjedok Zorka Posinak također u iskazu potvrđuje tužiteljevu zainteresiranost za kupnju vozila, a tuženica i svjedok MĐ u svojim iskazima potvrđuju činjenicu da je u potrazi za osobnim automobilom na oglasnicima sudjelovao i sam tužitelj te SĐ.

33. Nadalje, iz iskaza svjedoka CĐ i iskaza tužitelja sud je utvrdio da je upravo tužitelj uplatio kauciju u iznosu od 1.500,00 eura, o čemu u spisu postoji i potvrda prodavatelja (list 90-93 spisa), a iz navedenih dokaza slijedi i utvrđenje da je tužitelj ostatak kupoprodajne cijene u iznosu od 18.100,00 eura isplatio u gotovini prilikom preuzimanja automobila 8. kolovoza 2020. Također, navedeni podaci o iznosima, datumima uplata i načinu uplate sadržani su i na računu za vozilo (list 15-19 spisa). Stoga, sud navode tuženice o tome da je iznos od 1.500,00 eura na ime kaucije za predmetni automobil dala tužitelju jednom u ribarnici na ruke ne može prihvatiti kao istinite budući da navedena činjenica nije potvrđena nijednim dokazom izvedenim tijekom postupka.

34. Pored toga, utvrđeno je da je tužitelj taj koji je osobno otišao u Njemačku po vozilo, zajedno s nećakom SĐ, s kojim se našao na autobusnom kolodvoru u Zagrebu te su nastavili put prema Njemačkoj, te da je tužitelj osobno preuzeo vozilo od prodavatelja. Navedena činjenice slijede iz iskaza samog tužitelja, potvrde prodavatelja (lis 90-93 spisa), iskaza svjedoka HĐ, kojem iskazu je sud povjerovao u dijelu u kojem tvrdi da se našla s tužiteljem na kolodvoru u Zagrebu te su čekali SĐ, te kojoj je tužitelj s kojim je kao sestra bila u kontaktu redovito, ispričao sve detalje vezano za preuzimanje automobila. Također navedene činjenice oko odlaska u Njemačku i preuzimanja automobila potvrđuju u svojim iskazima i svjedoci MĐ i tuženica, s tim što je sud i ranije naveo, tuženici nisu bili poznati detalji oko tog puta s obzirom da je navela kako se tužitelj s SĐ našao u Bjelovaru. Iz takvog iskaza tuženice sud je zaključio kako je istoj bilo poznato da TĐ ide po automobil u Njemačku te da će mu se SĐ pridružiti, no da je ona bila stvari kupac predmetnog automobila, kako to ona tvrdi tijekom postupka, zasigurno bi joj bili poznati svi detalji oko načina puta i preuzimanja vozila.

35. Nadalje, sud je utvrdio da je tužitelj osigurao sredstva za kupovinu automobila na način da je prije kupnje vozila posudio novac od tete Zorke Posinak budući da su u tom dijelu iskazi tužitelja, svjedoka CĐ i svjedoka Zorke Posinak sukladni i međusobno nadopunjujući. Naime, iz tih iskaza utvrđeno je da je tužitelj o svojoj namjeri kupovine vozila ispričao sestri CĐ, koja mu je htjela posuditi novac za to jer je znala da je u lošoj financijskoj situaciji, a da mu je auto potreban, a koja je onda to ispričala teti Zorki Posinak koja je rekla da će posuditi novac TĐ, te su ga pozvale da dođe u kuću tete Zorke Posinak i tada su svi zajedno izbrojali novac u iznosu od 20.000,00 kuna koji je Zorka Posinak posudila TĐ. Također, Zorka Posinak je rekla da je TĐ posudila još iznos od 5.000,00 eura za dodatne troškove oko automobila i puta u Njemačku, dok je tužitelj u svom iskazu naveo da mu je teta posudila iznos od oko 200.000,00 kuna za kupnju automobila, što preračunato u eure iznosi upravo oko 25.000,00 eura. Sud je također povjerovao dijelu iskaza svjedoka Zorke Posinak o tome da je imala ušteđen novac budući da je ista detaljno i uvjerljivo pojasnila kako je za vrijeme progonstva u Varaždinu 17 godina štedjela novac, bila je smještena u vojarni te nije imala troškove smještaja režija i hrane, a obavljala je određene poslove od kojih je ostvarivala prihode, što je sve stavljala na štednju jer je mislila da se neće vratiti u Ilok pa si je planirala kupiti manji stan. Također je na uvjerljiv način iskazivala o tome da je i u mirovini znala zarađivati spremanjem i pomaganjem po kućama i da ima solidnu mirovinu.

35.1. Nadalje, u prilog potvrdi da je Zorka Posinak posudila novac tužitelju tijekom dokaznog postupka pročitane su dvije bjanko zadužnice izdane na iznos od po 100.00,00 kuna, kao i zahtjevi za izravnu naplatu temeljem tih zadužnica koje je Zorka Posinak predala u FINA-u u dva navrata te se nalaze u redoslijedu naplate. Sama je svjedokinja u svom iskazu potvrdila da nije ovršila tužitelja budući da zna da je u teškoj financijskoj situaciji i da joj se ne žuri s tim da joj novac vrati.

35.2. S obzirom na navedeno, bilo bi nelogično da bi tužitelj bez ikakvog razloga uzimao značajnu pozajmicu, izdavao zadužnice i izlagao se ovrsi radi kupnje automobila koji bi zapravo pripadao drugoj osobi.

35.3. Nasuprot tome, tužiteljica nije ponudila sudu niti jedan dokaz iz kojega bi na nedvojben način slijedilo da je upravo ona financirala kupnju predmetnog automobila, a kako je i ranije navedeno, činjenicu da je od MĐ primila pozajmicu u iznosu od 4.800,00 eura za kupnju automobila, jer joj je toliko novaca nedostajalo, sud nije mogao utvrditi sa sigurnošću. Također, valjda dodati da je svjedokinja CĐ svojim iskazom dovela u sumnju tu činjenicu budući da je navela kako su svi u obitelji inače posuđivali novac MĐ, a ne da bi on bio taj koji nekome posuđuje novac.

36. Nadalje, sud je utvrdio da je tužitelj od preuzimanja posjeda automobila u Njemačkoj pa sve do oduzimanja tog automobila od strane policije bio u posjedu toga automobila, budući da to proizlazi iz iskaza samog tužitelja, svjedoka CĐ, svjedoka Zorke Posinak, koje su viđale tužitelja da koristi predmetni automobil, dok za tuženicu tvrde da ju nisu nikada vidjele da upravlja istim, te su bile prisutne i kada je tužitelj pozvan od strane policije da dođe predati automobil jer ga ja majka prijavila za kazneno djelo krađe upravo toga automobila. Također je i sama tuženica rekla da je tužitelj vozilo predmetni automobil, s time što ona navodi da je to bilo kada bi mu ona to dozvolila, a i svjedok RĐ je viđao tužitelja da vozi predmetni automobil, dok je tuženicu vidio samo jednom u tom automobilu, i to dok je bio parkiran u njezinom dvorištu u Šarengradu, kada je došao popraviti nešto na automobilu. Također, iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta PGP Ilok od 10. studenoga 2022. (list 6, 101 spisa), potvrde Stanice za tehnički pregled CVH STP "VUKOVAR" (list 7 spisa), te Zapisnika o izmjerenoj brzini kretanja vozila od 31. listopada 2020. (list 100 spisa), dodatno se potvrđuje zaključak suda o tome da je tužitelj bio u posjedu predmetnog automobila.

37. S druge strane, sud je utvrdio da tuženica nije sudjelovala u kupnji predmetnog automobila, nije putovala po vozilo, ne zna osnovne karakteristike vozila, odbija odgovarati na pitanja o opremi, motoru, mjenjaču ili načinu korištenja, kao i to da se vozilo godinama nalazi kod automehaničara, a tuženica ne poduzima radnje da ga preuzme, stoga sud iz svega navedenoga zaključuje da tuženica nije bila stvarni kupac niti stvarni korisnik vozila. Također je ovdje za napomenuti i da tuženica nije odvezla vozilo iz policije sama kada joj je to vozilo vraćeno kao upisanom vlasniku, nakon što je prethodno oduzeto od tužitelja. Pored toga, iskazi svjedoka koje je tuženica predložila na okolnosti vlasništva i korištenja vozila nisu potvrdili njezine tvrdnje, a kako je već ranije obrazloženo.

38. Dakle, iz rezultata dokaznog postupka jasno slijedi da su tužitelj i tuženica u zadnjih nekoliko godina u narušenim obiteljskim odnosima, da se između njih vode razni postupci, da je tuženica prijavila tužitelja za kazneno djelo krađe predmetnog automobila, koja kaznena prijava je odbačena, da su i svjedokinje Zorka Posinak i CĐ navele da je tužitelj u lošoj financijskoj situaciji, i to prema iskazu svjedoka CĐ jer mu prijeti ovrha, radi čega je još prije svu pokretnu i nepokretnu imovinu prepisao na majku privremeno dok ne riješi financijske poteškoće. Time se potvrđuju navodi tužitelja da je svu imovinu prepisao na majku još 2016. godine radi izbjegavanja ovrhe po računu odvjetnika Rešetara kojeg je smatrao prekomjernim, a koji sada zastupa tuženicu, stoga je sud povjerovao iskazu tužitelja u dijelu u kojem je naveo da je s majkom dogovorio da se automobil samo formalno upiše kao vlasništvo njegove majke, i to dok su još bili u dobrim odnosima. Navedeno potvrđuje svjedok CĐ koja je iskazala da je i tuženica bila zabrinuta radi te ovrhe te je pristala da se upiše kao fiktivni vlasnik predmetnog BMW-a.

39. Uzevši u obzir sve navedeno, sud nalazi utvrđenim da je tužitelj bio stvarni kupac predmetnog vozila, da je sredstva za kupovinu vozila osigurao pozajmivši novac od tete Zorke Posinak, da je platio kupoprodajnu cijenu djelomično uplatom kapare putem bankovnog računa, a ostatak gotovinskim plaćanjem potvrđenim od strane prodavatelja. Nadalje, utvrđeno je da je upravo tužitelj preuzeo vozilo od prodavatelja u Njemačkoj te stupio u njegov posjed. Iako je na računu kao kupac označen tuženik, sud cijeni da navedena okolnost sama za sebe nije odlučna za stjecanje prava vlasništva na pokretnoj stvari. Na temelju odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima vlasništvo pokretnine stječe se na temelju valjanog pravnog posla i predajom stvari stjecatelju. Iz provedenih dokaza proizlazi da su upravo u odnosu na tužitelja bile ostvarene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na predmetnom vozilu.

39.1. Stoga je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev i utvrditi da je tužitelj vlasnik predmetnog vozila.

39.2. Posljedično tome, valjalo je prihvatiti i zahtjev tužitelja da se tuženici naloži predati taj automobil u posjed tužitelju, zajedno sa svim ključevima te prometnom dozvolom budući da tužitelj od oduzimanja predmetnog vozila od strane policije nije u posjedu istoga, a da je nakon toga tuženica u posjedu istoga.

40. Nadalje, tužitelj je tužbenim zahtjevom zatražio da sud naloži Policijskoj upravi vukovarsko-srijemskoj brisanje prava vlasništva predmetnog vozila s imena tuženice i upis prava vlasništva na ime tužitelja. Sud je taj dio tužbenog zahtjeva odbio kao neosnovan budući da u ovom postupku službeno tijelo za registraciju vozila nema svojstvo stranke, odnosno nije tuženik u ovom postupku stoga sud ne može istome nalagati da poduzme radnje kako je to zatražio tužitelj budući da službeno tijelo za registraciju vozila u skladu sa svojim ovlastima prema Zakonu o sigurnosti prometa na cestama i Pravilniku o registraciji i označavanju vozila obavlja radnje radi promjene vlasništva motornog vozila na temelju odgovarajućih isprava, u ovom slučaju presude kojom se utvrđuje pravo vlasništva.

40.1. Naime, evidencija registriranih vozila predstavlja službenu evidenciju koju nadležno upravno tijelo vodi u okviru svojih zakonom propisanih ovlasti. Upis promjene vlasništva vozila provodi se u posebnom upravnom postupku na temelju zakonom propisanih isprava, među kojima može biti i pravomoćna sudska odluka kojom je utvrđeno pravo vlasništva. Predmet ovog parničnog postupka jest odlučivanje o građanskopravnom odnosu između stranaka, odnosno o postojanju prava vlasništva tužitelja na predmetnom vozilu i zahtjevu za predaju vozila u posjed. Sud u parničnom postupku nije ovlašten nalagati nadležnom upravnom tijelu način vođenja službenih evidencija niti donositi odluke koje zamjenjuju upravni postupak propisan posebnim propisima.

40.2. Pravomoćna presuda kojom se utvrđuje vlasništvo tužitelja predstavlja odgovarajuću pravnu osnovu na temelju koje tužitelj može pred nadležnim tijelom zatražiti provedbu promjene podataka u evidenciji vozila, slijedom čega tužitelj ostvaruje punu pravnu zaštitu i bez usvajanja navedenog dijela tužbenog zahtjeva. Stoga je zahtjev za nalaganje nadležnoj policijskoj upravi da izvrši brisanje dosadašnjeg i upis novog vlasnika vozila valjalo odbiti kao neosnovan.

41. O troškovima tužitelja odlučeno je temeljem odredbe čl. 154. st. 5. ZPP ukoja propisuje da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. U konkretnom slučaju tužitelj nije uspio u samo razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva zbog kojega nisu nastali posebni troškovi

41.1. Imajući u vidu vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedine radnje i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje u tekstu: OT), kao i to da je tužitelj u cijelosti uspio s postavljenim tužbenim zahtjevom, te su zbog toga tužitelju zastupanom po punomoćniku odvjetniku priznati kao potrebni i nužni i to trošak sastava tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. OT sa 100 bodova, trošak zastupanja na ročištima od 14. studenoga 2024., 18. rujna 2025., 22. listopada 2025., 28. siječnja 2026., 28. travnja 2026. prema Tbr. 9. toč. 1. OT i to za svako ročište po 100 bodova odnosno ukupno 500 bodova, trošak sastava obrazloženog podneska od 18. ožujka 2024. prema Tbr. 8. toč. 1. OT sa 100 bodova, odnosno za sve poduzete radnje u postupku ukupno 700 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 1.400,00 eura, što uvećano za PDV od 25% odnosno 350,00 eura iznosi sveukupno 1.750,00 eura.

41.2. Sud tužitelju nije priznao zatraženi trošak za sastav podnesak od 25. veljače 2026. budući da je iz istoga vidljivo ako ga je sastavljao sam tužitelj, a ne punomoćnik odvjetnik.

41.3. Sud je tužitelju priznao zateznu kamatu na dosuđeni trošak od dana donošenja presude 9. lipnja 2026. temeljem odredbe čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku i čl. 30. st.2. Ovršnog zakona.

42. Budući da tuženik nije uspio u parnici, sud je njegov zahtjev za naknadu troškova postupka odbio u cijelosti kao neosnovan.

43. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Vukovaru 9. lipnja 2026.

Sudac:

Marija Knežević Karamijatović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojemu se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a presudu će sud istaknuti na internetskoj stranici e-oglasnoj ploči sudova, dok ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. st. 9., 10. i 11. ZPP-a). Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojemu se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (čl. 335. st.11. ZPP-a)

Dostaviti:

1. Tužitelju

2. Tuženiku putem punomoćnika