Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Slatina, Trg sv. Josipa 12

Poslovni broj: Pr-64/2023-95

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu pojedincu Josipu Bočkai, u pravnoj stvari tužitelja ŽI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Davorinu Tamašu, odvjetniku iz Slatine, protiv tuženika PRUŽNE GRADEVINE d.o.o., Zagreb, Međimurska ulica 4, OIB: 34601781192, zastupan po punomoćniku Marku Šebalju, odvjetniku iz Zagreba, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Allianz Hrvatska d.d., Zagreb, V. Heinzela 70, OIB: 23759810849, zastupan po punomoćniku Ivanu Ergotiću, odvjetniku iz Vinkovaca, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave 28. travnja 2026., održane u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tuženika te zamjenice punomoćnika umješača CI, odvjetnice iz [adresa], **.**.2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku PRUŽNE GRAĐEVINE d.o.o., Međimurska 4, 10000 Zagreb, IB: 34601781192, da tužitelju ŽI iz [adresa], 0IB: 96668024431, na ime naknade štete isplati iznos od 18.620,00 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje teku:

- na iznos od 14.360,00 EUR od 9. listopada 2023. do isplate,

- na iznos od 4.260,00 EUR od 9. lipnja 2026. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev iznad dosuđenog iznosa iz st. I. izreke (18.620,00 EUR) do zatraženog iznosa od 24.900,00 EUR, u iznosu od 6.280,00 EUR.

III. Nalaže se tuženiku PRUŽNE GRAĐEVINE d.o.o. Medimurska 4, 10000 Zagreb, OIB: 34601781192, da tužitelju ŽI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove postupka u iznosu od 3.986,44 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 9. lipnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu od 2.313,56 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je 10. svibnja 2018. pretrpio na radnom mjestu ozljedu na radu, na način da je prilikom opsluživanja stroja za izmjenu pragova i silaska sa stroja stao nogom na nepravilno razasuti kamen tučenac, poskliznuo se i pao u rupu dubine 0,5 metara, koju je prethodno iskopao stroj tuženika koji služi za izvlačenje starih pragova, pri čemu je zadobio ozljedu kvalificiranu kao M23, unutrašnja ozljeda koljena, T 93.3, posljedice iščašenja i uganuća noge, M 96.9 - poremećaj mišićno- koštanog sustava nakon određenih postupaka nespecificiran. Zbog navedenih ozljeda na radu tužitelju je nakon provedenog vještačenja utvrđen invaliditet i privremena nesposobnost za rad. Kao posljedica štetnog događaja tužitelj je 5 godina proveo na liječenju te 5 puta operiran kako bi se sanirala ozljeda, te je provedeno dugotrajno bolničko i rehabilitacijsko liječenje. S obzirom da su tužitelju nakon završetka liječenja ostale trajne posljedice koje se manifestiraju u vidu slabosti mišića lijeve natkoljenice, nestabilnosti koljena, bolova i osjećaja umora pri hodanju, stajanju, čučanju, hodanju po stepenicama, tužitelj je pretrpio duševne boli zbog umanjena životne aktivnosti koja iznosi minimalno 20 %. Nadalje, tužitelj je sveukupno preko 280 dana trpio bolove jakog intenziteta koji su postepeno slabili, te je druge neugodnosti liječenja (5 operacija, višekratne fizikalne terapije, vađenje šavova, izlaganje RTG zračenju, hodanje na štakama, mirovanje i sl.) Također, tužitelj je trpio strah prilikom samog štetnog događaja, kao i dugotrajni strah (koji je i danas prisutan kod tužitelja) u formi zabrinutosti za konačni ishod liječenja. Radi se o osobi mlađe životne dobi, te vremenskom intenzitetu koji je tužitelj trpio strah. Zbog zadobivenih ozljeda tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega sveukupno preko 300 dana, a morao je treće osobe plaćati da ga voze na liječenje, što mu je stvorilo velike materijalne troškove liječenja. Tužitelju su kao posljedice ozljede na radu ostali na lijevom koljenu ožiljci nakon ozljede i operacijskih zahvata koji su vidljivi trećim osobama osobito u ljetnom vremenu kada tužitelj nosi kratku odjeću, te osjeća neugodnost i sram zbog navedene naruženosti. Slijedom navedenog, tužitelj smatra da je iznos od minimalno 27.500,00 EUR pravična novčana naknada za pretrpljenu štetu, i to za pretrpljene fizičke bolove iznos od 10.000,00 EUR, za pretrpljeni strah iznos od 6.000,00 EUR, za duševne boli zbog umanjenja opće životne aktivnosti iznos od 5.000,00 EUR, za naruženost iznos od 1.000,00 EUR, za tuđu pomoć i njegu i troškove liječenja iznos od 5.500,00 EUR. S obzirom na navedeno, kako se u ovom slučaju radi o objektivnoj odgovornosti tuženika kao poslodavca, isti je sukladno čl. 25. Zakona o zaštiti na radu pasivno legitimiran tužitelju, kao radniku, naknaditi štetu sukladno načelu presumirane krivnje. Tužitelj je prije podizanja tužbe podnio zahtjev tuženiku za naknadom štete od 4. srpnja 2023., na što se tuženik samo paušalno očitovao navodeći kako se ne smatra odgovornim te odbio spor riješiti mirnim putem. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju na ime naknade imovinske i neimovinske štete isplati iznos od 27.500,00 EUR /207.198,75 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 9. listopada 2023. (dan podnošenja tužbe), pa do isplate, te da naloži tuženiku da naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka, sve u roku od 15 dana.

1.1 Nakon provedenog medicinskog vještačenja tužitelj je, podneskom od 25. studenoga 2024 (list 224-226), smanjio tužbeni zahtjev, na način da temeljem iste činjenične i pravne osnove na ime naknade imovinske i neimovinske štete sada potražuje iznos od 24.900,00 EUR, i to za pretrpljene fizičke bolove iznos od 9.000,00 EUR, za pretrpljeni strah iznos od 5.000,00 EUR, za duševne boli zbog umanjenja opće životne aktivnosti iznos od 1.500,00 EUR, za naruženost iznos od 4.400,00 EUR te za tuđu pomoć i njegu i troškova liječenje iznos od 5.000,00 EUR.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava naznačeni podnesak tužitelja te se izričito protivi prijedlogu da se bilo kakva dokumentacija koju tužitelj nije predložio do zaključenja pripremnog ročišta dostavlja u spis. Također, tuženik se protivi da se izvode dokazi vještačenjem ako tuženik nije dostavio niti minimum dokumentacije, niti je predložio da se ona pribavi, a svakako nije dokazao da ju bez svoje krivnje nije mogao pravovremeno pribaviti. Kada bi bilo dovoljno samo predložiti vještačenje, a ne dostaviti niti jednu jedinu ispravu koja bi ukazivala na opravdanost takvog prijedloga vještačenja, onda niti sud niti punomoćnici stranaka ne bi bili potrebni u postupku, već bi odlučujuća uloga imala pripadati stalnim sudskim vještacima. Stoga tuženik podsjeća da je sukladno odredbama zakona, uloga dokaznog prijedloga vještačenja – pomaganje sudu u utvrđivanju činjenica. Tuženik izričito osporava da bi pribavljanje dokumentacije predstavljalo nerazmjeran teret za tužitelja, apsurdnost takve tvrdnje razvidna je već iz razloga što odredbe Zakona o parničnom postupku upravo propisuju dužnost stranke da sama pribavi isprave, a tek ukoliko je stranka bila onemogućena u tome, sud će na njen prijedlog pribaviti ispravu. Obzirom da tužitelja u ovom postupku zastupa ovlašteni punomoćnik u vidu odvjetnika, onda je za pretpostaviti da tužitelj ima stručnu pomoć te saznanja da je pribavljanje MUP zapisnika, izvida štete, zapisnika o inspekcijskom nadzoru i dr. – minimum dokumentacije koja se ima pravovremeno pribaviti, priložiti još uz tužbu, najkasnije do zaključenja pripremnog ročišta. Za takvo pravovremeno pribavljanje dokaza nije potrebno stručno znanje vještaka. Tuženik je već ranije ukazao na obvezu dostave cjelokupnog zdravstvenog kartona te predlaže da se medicinski vještak očituje na način kako je to tuženik predložio. Ako tužitelj tvrdi da je kod njega došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja, onda tužitelj mora dokazati to pogoršanje, odnosno svoje ranije zdravstveno stanje u odnosu na koje tvrdi da je nastupilo pogoršanje. Također, tužitelj je pokrenuo spor pred radnim sudom te je u prvoj rečenici svoje tužbe naveo: „tužitelj je zadobio ozljedu na radu kao radnik tuženika…“. Ukoliko tužitelj tvrdi da je zadobio ozljedu na radu, onda to mora dokazati, jer iz dokumentacije dostavljene uz tužbu ne proizlazi osnovanost takve tvrdnje. Dakle, tuženik je ukazao na sadržaj isprave koju je tužitelj dostavio u prilog svojih navoda o nastaloj ozljedi na radu i to na način da je upozorio kako isprava ne sadrži ovjeru nadležnog zavoda, niti datum priznanja ozljede na radu pa se ne može govoriti o tome da bi tužitelju bila priznata ozljeda na radu. Upućuje se na tuženikov odgovor na tužbu u kojem su u cijelosti osporeni navodi tužbe, osobito da bi bila prouzročena ozljeda radniku. Dakle, tuženik nije iznio nikakve nove okolnosti nakon zaključenja prethodnog postupka. Nastavno na sve izneseno, tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev te naložiti tužitelju da tuženiku naknadi troškove ovog parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

3. Na ročištu od 6. veljače 2024. sud je procesnim rješenjem prihvatio sudjelovanje Allianz Hrvatska d.d. Zagreb u svojstvu mješača na strani tuženika.

4. Umješač na strani tuženika podneskom od 1. veljače 2024. u cijelosti se pridružio svim navodima tuženika.

5. U postupku sud je izveo dokaze uvidom u iskaznicu za fizikalnu terapiju za tužitelja (list 17-25 spisa) i medicinsku dokumentaciju tužitelja, čitanjem uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 27. svibnja 2020., 3. ožujka 2020. i 27. svibnja 2020., prijave ozljede na radu od 14. svibnja 2018. (list 80-82), liječničkih uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 2. lipnja 2022. i 4. listopada 2022. (list 83-88), preslike rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Osijek, Područna služba Virovitica, UP/I-502-03/20-04/25, Ur. broj: 338-10-02-21-4, od 1. veljače 2021. (list 96-99), zahtjeva tužitelja za naknadom štete od 4. srpnja 2023. (list 101-103), odgovora tuženika na zahtjev radi naknade štete od 13. srpnja 2023. (list 104), Uvjerenja o utvrđenom invaliditetu u odnosu na rad Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Klasa: 141-07/23- 01/217, Ur. broj: 426-05-01/6-23-2 od 31. svibnja 2023. (list 100), Police osiguranja od nezgode br. 1501-173366763 od 7. rujna 2017. (list 124), Police osiguranja od odgovornosti br. 1500-173375402 od 11. rujna 2017. (list 125), rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, od 29. kolovoza 2022. (list 127-132), uvidom u izvod iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu za tuženika (list 136), dopisa Državnog inspektorata, Područni ured Osijek, Služba za nadzor zaštite na radu od 5. siječnja 2024. (list 155), uvidom u preslike spisa Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Osijek, Područna služba Virovitica, broj UP/I- 502-03/20-04/25 i broj UP/I-502-03/18-02/123, (list 157-183), čitanjem dopisa Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Slatina, od 16. siječnja 2024. (list 184), rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područni ured Virovitica, Klasa: UP/I-141-02/22-01/03443109663, Ur. broj: 341-21-05/3-22-8977, od 27. lipnja 2023. (list 186), medicinskim vještačenjem po vještaku Mariu Bartolu, dr. med., stalnom sudskom vještaku medicinske struke, čitanjem pisanog očitovanja od 25. studenoga 2025. (list 339-340) te saslušanjem vještaka Maria Bartola, vještačenjem po vještaku zaštite na radu Goranu Ivkoviću, stalnom sudskom vještaku za zaštitu na radu i zaštitu od požara i eksploziva, dopunskim vještačenjem te saslušanjem vještaka Gorana Ivkovića, saslušanjem svjedoka OI, TI i EI te tužitelja u svojstvu stranke.

6. Nije sporno da je tužitelj zaposlenik tuženika te da je u vrijeme nastanka štetnog događaja od 10. svibnja 2018. kao opslužitelj motornog pružnog vozila radio na zamjeni drvenih pragova na otvorenoj željezničkoj pruzi između kolodvora Drvenik i Plase.

7. Nije sporno da je tuženik, kako je to razvidno iz izvoda iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu (list 136), registriran za obavljanje, između ostalih djelatnosti, i za poslove projektiranja, građenja, obnove i održavanje željezničke infrastrukture.

8. Nije sporno, što je razvidno iz zahtjeva tužitelja za naknadom štete od 4. srpnja 2023. (list 101-103), da se tužitelj prije podnošenja tužbe obratio tuženiku radi mirnog rješenja spora, koji zahtjev je tuženik u odgovoru od 13. srpnja 2023. (list 104) odbio, smatrajući da nije odgovoran za nastanak štetnog događaja.

9. Iz dopisa Državnog inspektorata, Područni ured Osijek, Služba za nadzor zaštite na radu od 5. siječnja 2024. (list 155), utvrđeno je da u Državnom inspektoratu nemaju saznanja o predmetnom štetnom događaju od 10. svibnja 2018. te da se povodom navedenog događaja kod ove ustanove ne vodi nikakav predmet.

10. Iz dopisa Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Slatina, od 16. siječnja 2024. (list 184) utvrđeno je da tužitelj pri navedenom Područnom uredu ne ostvaruje prava niti usluge iz sustava socijalne skrbi.

11. Iz Police osiguranja od nezgode br. 1501-173366763 od 7. rujna 2017. (list 124), utvrđeno je da je ista zaključene između tuženika, kao ugovaratelja osiguranika, i Allianz Hrvatska d.d., kao osiguravatelja, kojom je tuženik osigurao svoje radnike od posljedica nesretnog slučaja, što za predmetni postupak nije od relevantnog značaja, s obzirom da su navedenom Policom radnici tuženika osigurani za slučaj smrti zbog nezgode, trajnog invaliditeta, dnevne naknade za boravak u bolnici te smrti zbog bolesti, koji osigurani slučajevi nisu predmetom tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva.

12. Polica osiguranja od odgovornosti br. 1500-173375402 od 11. rujna 2017. (list 125), zaključena između tuženika, kao ugovaratelja osiguranja i ujedno osiguranika, te Allianz Hrvatska d.d., kao osiguravatelja, nije od relevantnog značaja, iako je ovom Policom ugovoreno, između ostalog, i osiguranje odgovornost tuženika prema vlastitim djelatnicima, s obzirom da predmetna tužba nije podnesena protiv osiguravatelja, niti su se stanke u postupku pozvale na navedenu Policu kao osnovu za ostvarenje svojih prava i interesa u ovom postupku.

13. Sporna je pravna osnova tužbe i visina tužbenog zahtjeva, sporno je da li je do štetnog događaja došlo upravo 10. svibnja 2018. na način, u vrijeme i na mjestu kako to tužitelj u tužbi tvrdi, da li je tužitelj u štetnom događaju prilikom rada na zamjeni željezničkih drvenih pragova zadobio tjelesne ozljede, koje konkretne ozljede je zadobio i na koji način, da li postoji odgovornost tuženika za naknadom štete koju je u štetnom događaju pretrpio tužitelj te postoje li okolnosti koje isključuju odgovornost tuženika.

14. Na navedene sporne okolnosti izvedeni su dokazi čitanjem Prijave ozljede na radu od 14. svibnja 2018., preslike rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Osijek, Područna služba Virovitica, UP/I-502-03/20-04/25, Ur. broj: 338-10-02-21-4, od 1. veljače 2021., i Uvjerenja o utvrđenom invaliditetu u odnosu na rad Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Klasa: 141-07/23-01/217, Ur. broj: 426-05-01/6-23-2, od 31. svibnja 2023., uvidom u priložene preslike spisa Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Osijek, Područna služba Virovitica, broj UP/I-502-03/20- 04/25 i broj UP/I-502-03/18-02/123, saslušanjem svjedoka OI i EI, saslušanjem tužitelja, vještačenjem po vještaku zaštite na radu, čitanjem medicinske dokumentacije za tužitelja te medicinskim vještačenjem.

15. Iz prijave ozljede na radu od 14. svibnja 2018. utvrđeno je da je tuženik Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje podnio navedenu prijavu, iz koje proizlazi da je do ozljede tužitelja na radu došlo 10. svibnja 2018., u vremenu od 7,00 do 7,59 sati, na otvorenoj željezničkoj pruzi između kolodvora Drvenik i Plase, prilikom izvođenja radova na izmjeni drvenih pragova, na način da je tužitelj, radeći kao opslužitelj stroja za izmjenu pragova, prilikom silaska sa stroja nogom stao na kamen tučenac pri čemu je noga tužitelja propala u rasuti kamen.

16. Da je do ozljeđivanja tužitelja došlo upravo 10. svibnja 2018. proizlazi i iz preslike rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Osijek, Područna služba Virovitica, UP/I-502-03/20-04/25, Ur. broj: 338-10-02-21-4, od 1. veljače 2021., preslika spisa Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Osijek, Područna služba Virovitica, broj UP/I-502-03/20-04/25 i broj UP/I-502- 03/18-02/123, rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, od 29. kolovoza 2022., te rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područni ured Virovitica, Klasa: UP/I-141-02/22-01/03443109663, Ur. broj: 341-21-05/3-22- 8977, od 27. lipnja 2023., iz kojih proizlazi da je tjelesna ozljeda koju je tužitelj zadobio u štetnom događaju od 10. svibnja 2018. priznata kao ozljeda na radu. Iz Uvjerenja o utvrđenom invaliditetu u odnosu na rad Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Klasa: 141-07/23-01/217, Ur. broj:

426-05-01/6-23-2, od 31. svibnja 2023., razvidno da je tužitelju utvrđen 2. stupanj invaliditeta u odnosu na rad.

17. Iz iskaza svjedoka OI te iskaza tužitelja proizlazi da do ozljeđivanja tužitelja nije došlo zbog namjere ili krajnje nepažnje tužitelja, niti namjerom ili nepažnjom treće osobe, a niti zbog više sile, na što tuženik kao poslodavac nije mogao utjecati niti njihove posljedice izbjeći.

17.1. Naime, svjedok OI iskazao je da je bio nazočan kada je tužitelj zadobio ozljedu prilikom rada. Toga dana radili su na otvorenoj željezničkoj pruzi između kolodvora Drvenik i Plase na zamjeni drvenih pragova. Tužitelj je tom prilikom radio na radnom stroju za izmjenu željezničkih pragova te se sjeća da je na radnom stroju na kojem je tužitelj radio došlo do puknuća crijeva za hidrauliku koju je trebalo zamijeniti. Stoga su prestali s radom, da bi tada vidio kako je tužitelj prilikom silaska sa svog radnog stroja nogom stupio na tlo i stao u jednu rupu gdje je bio iskopani kamen na mjestu gdje su ranije izvadili željeznički prag. U tom trenutku tužitelj je rekao kako ga je nešto zaboljelo u lijevom koljenu, no nakon što su otklonili kvar na radnom stroju nastavili su sa poslom sve do kraja radnog vremena. Što se tiče rada na radnom stroju kojega je opisao, proces je takav da nakon što izvuku željeznički prag, na tom mjestu nastaje rupa od iskopanog kamena, a nakon što postave na to mjesto novi željeznički prag, po proteku izvjesnog vremena dolazi radni stroj koji na tom mjestu zatrpava rupu i ravna kamen. U slučajevima kada se radi o manjim kvarovima na radnom stroju, oni koji rade na takvom stroju prema opisu njihovog radnog mjesta dužni su te manje kvarove popraviti. Radni strojevi na kojima su radili on i tužitelj bili su stari i po njegovoj procjeni u lošem stanju, na stroju su bile dotrajale cijevi za hidrauliku i često se znalo događati da te cijevi puknu,. Rupa u rasutom kamenu koja ostane nakon što se prag izvadi dubine je 20-30 cm, a širine do 50 cm na mjestu gdje su se nalazila tzv. kliješta radnog stroja kojim se hvata prag i vadi van.

17.2. Tužitelj je iskazao da je u vrijeme nastanka štetnog događaja bio zaposlenik tuženika na radnom mjestu vozača motornog pružnog vozila i toga dana kada je došlo do ozljede na radu radio je na izmjeni željezničkih pragova na pruzi između mjesta Drvenik i Plase, na izmjeni željezničkih pragova. Na ovom radnom mjestu radio je od 2004. godine i bio je osposobljen za rad na siguran način na navedenom motornom pružnom vozilu. Toga dana bio je zadužen da postavlja nove željezničke tragove nakon što su drugi radnici prethodno izvadili stare željezničke pragove. Nakon što se izvade stari željeznički pragovi na njihovom mjestu u kamenu ostane rupa dubine 20, 30 - 40 cm, ovisno o tome koliko prethodni strojevi sa kliještima kojima se vade pragovi zahvate kamena prilikom vađenja starog praga. U jednom trenutku došlo je na njegovom radnom stroju do puknuća cijevi za hidrauliku, uslijed čega je bio primoran zaustaviti radni stroj i sići s njega. Naime, uslijed puknuća cijevi došlo je do prskanja ulja iz te cijevi na nadstrešnicu koja se nalazi iza njega i s te nadstrešnice je kapalo po njemu. U vrijeme puknuća cijevi ulje je bilo vrelo i jednostavno je zbog toga morao sići sa stroja. Prilikom silaska lijevom nogom stao je niz kosinu iskopane rupe u kamenu i noga mu je jednostavno proklizala do dna rupe te je u tom trenutku osjetio da ga je malo zaboljelo u koljenu lijeve noge. U tom trenutku i neposredno nakon toga za ovu ozljedu i ozljeđivanje nije rekao nikome, jer je bol bila relativno mala s obzirom da je ozljeda bila svježa i nije ga toliko jako boljelo. Nakon završetka radnog vremena toga dana kada je došao kući osjetio je da je bol sve veća, stavljao je led na lijevo koljeno i tog dana još je mogao hodati, međutim, drugi dan bilo je sve gore i gore, bol je bila sve jača, a u subotu kada se probudio više nije mogao stati na lijevu nogu, a koljeno je bilo jako natečeno. Tog dana ujutro je otišao na Odjel hitne pomoći u bolnicu u Viroviticu, gdje mu je nakon liječničkog pregleda rečeno da se radi o takvoj ozljedi da mora ići na operaciju koljena, a nakon dobivene dijagnoze o ozljedi i ovom štetnom događaju obavijestio je EI, šefa radne skupine, i kolegu OI. Prilikom zadobivanja ozljede tužitelj je na radu koristio osobna zaštitna sredstva, odnosno radne cipele, radno odijelo i reflektirajući prsluk.

17.3. Iskaze svjedoka OI i tužitelja sud u cijelosti prihvaća jer su logični, uvjerljivi, međusobno suglasni te nisu u suprotnosti sa utvrđenjima koja proizlaze iz drugih provedenih dokaza. Naime, iz iskaza svjedoka OI, koji je bio nazočan štetnom događaju, i iskaza tužitelja nesporno je utvrđeno da u konkretnom slučaju ne postoje okolnosti koje bi oslobodile tuženika od odgovornosti za nastanak štete koju je u štetnom događaju pretrpio tužitelj, ili okolnosti koje bi umanjile tuženikovu odgovornost. Naime, iz njihovih iskaza sasvim jasno proizlazi da do štetnog događaja nije došlo zbog više sile, a niti namjerom ili krajnjom nepažnjom tužitelja, a niti namjerom ili nepažnjom treće osobe. Navedeni svjedok i tužitelj u danim iskazima su suglasno opisali način na koji je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljedu koljena lijeve noge, navodeći da je do ozljede došlo u trenutku kada je na radnom stroju na kojem je tužitelj radio došlo do puknuća cijevi za hidrauliku i prskanja hidrauličnog ulja te da je tužitelj, kako bi otklonio nastali kvar prilikom silaska sa radnog stroja lijevom nogom stao niz kosinu iskopane rupe u kamenu te mu je noga proklizala do dna iskopane rupe.

17.4. Iskaz svjedoka EI nije relevantnim za utvrđenje odlučnih činjenica, budući da isti, kako je to naveo u svom iskazu, nema neposrednih vlastitih saznanja o tome na koji način je došlo do ozljeđivanja tužitelja.,

18. Da štetnog događaja nije došlo zbog više sile, a niti namjerom ili krajnjom nepažnjom tužitelja, a niti namjerom ili nepažnjom treće osobe, utvrđeno je i provedenim vještačenjem po vještaku zaštite na radu Goranu Ivkoviću. Naime, u vještakom nalazu i mišljenju od 27. lipnja 2025. vještak je naveo da je tuženik, kao poslodavac, osposobio tužitelja za rad na siguran načina za poslove koje je tužitelj obavljao na svom radnom mjestu u vrijeme nastanka štetnog događaja. Uzrok predmetnog događaja je neprimijenjena posebna pravila zaštite na radu-poremećaji u tehnološkom procesu rada. Vještak je mišljenja da na predmetnom gradilištu, sukladno odredbi čl. 17. Zakona o zaštiti na radu (NN-71/14 i 118/14, 94/18 i 96/18, dalje ZZR), tuženik nije organizirao i provodio zaštitu na radu s prevencijom rizika s obavještavanjem, osposobljavanjem, organizacijom i zaštitom sredstava rada i radnih površina, kako bi se spriječile ozljede zaposlenika na radu ili svezi s radom, nije provodio obveznu prevenciju u svim radnim postupcima organiziranja i upravljanja radnim postupcima za osiguranje najveće moguće razine zaštite na radu, pri organiziranju i provođenju zaštite na radu na predmetnom gradilištu nisu uvažavani povećane opasnosti te potrebne dodatne mjere kojim bi se spriječile ozljede zaposlenika na radu, uključujući i odabir osposobljenih i sposobnih zaposlenika koji obavljaju poslove s povećanim opasnostima, koji svojim radom ne bi ugrožavali svoj život i zdravlje te život i zdravlje ostalih zaposlenika. Tuženik, kao poslodavac, prilikom izvođenja radova na predmetnom gradilištu, na kojem je došlo do predmetne ozljede na radu, nije osigurao da se radovi izvode u skladu s posebnim propisima i pravilima zaštite na radu, kako je to propisano čl. 74. ZZR. Tuženik, kao poslodavac nije utvrdio mjere, pravila, postupke i aktivnosti zaštite na radu radnika prema Pravilniku o zaštiti na radu na privremenim gradilištima (NN-48/18, dalje Pravilnik). Naime, točkom 1.1. Odjeljak II Pravilnika određeno je da pokretna ili nepokretna mjesta rada na visini ili tlu moraju biti čvrsta i stabilna, uzimajući u obzir broj radnika koji rade na njima, najveću nosivost i raspodjelu opterećenja, vanjske utjecaje kojima mogu biti izloženi. Ako nosiva konstrukcija i ostali sastavni dijelovi tih mjesta rada nisu sami po sebi stabilni, njihova se stabilnost mora osigurati prikladnim i sigurnim načinima učvršćivanja da bi se izbjeglo svako nepredviđeno ili nekontrolirano pomicanje cijelog mjesta rada ili njegovih pojedinih dijelova.“. Nadalje, točkom 1.2. Odjeljak II Pravilnika određeno je da se stabilnost i čvrstoća moraju provjeravati na odgovarajući način, a posebno poslije svake promjene visine ili dubine mjesta rad. Točkom 8.1. Odjeljak II Pravilnika određena je da sredstva za prijevoz i strojevi za iskopavanje i rukovanje materijalima moraju biti pravilno projektirani i konstruirani, pri čemu je potrebno što više uvažavati ergonomska načela, održavani u dobrom radnom stanju te pravilno korišteni. Tuženik kao poslodavac nije planirao, pripremao i provodio radne postupke ni ti je razradio i primijenio tehnologiju rada tako da se ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika, uvažavajući pri tome najvišu moguću razinu zaštite od rizika na radu i u vezi sa radom u skladu sa pravilima zaštite na radu i drugim propisima. U smislu odredbe čl. 44. st. 2. ZZR poslodavac je propustio osigurati da samo radnici koji su dobili odgovarajuće upute smiju imati pristup mjestima na kojima postoji ozbiljna i specifična opasnost. Iz svih pregledanih dokaza u spisu proizlazi da je tužitelj na radnom mjestu radio na stroju za izmjenu pragova dana 10. svibnja 2018. u svemu s dužnom pažnjom obavljao je radne zadatke, ali je unatoč tome nakon što je puknulo hidraulično crijevo kojeg je trebalo zamijeniti, prilikom silaska sa stroja tužitelj je nogom stao na nepravilno razasuti kamen tučenac poskliznuo se i pao u rupu dubine 50 cm, koju je prethodno iskopao stroj tuženika za izvlačenje starih pragova, i na taj način doživio ozljedu na radu.

18.1. U iskazu danom na zapisnik 25. studenoga 2025. vještak je u cijelosti ostao kod vještačkog nalaza i mišljenja. Da je kamen tučenac bio nepravilno razasut radnim strojem prilikom izvođenja radova razvidno je iz činjenice da je korištenje stroja prilikom mijenjanja pragova nakon uklanjanja praga ostala rupa u koju je tužitelj kada je silazio sa stroja upao. Pravilnikom o radu na privremenim radilištima propisano je kakav mora biti prostor, odnosno zaštita od mehaničke opasnosti. Isto tako u čl. 85. Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti u željezničkom prometu propisano je kako se izvode radovi na željezničkoj pruzi, s tim da je posebno naglašavano da je izvođenje radova na željezničkoj pruzi potrebno upoznati radnika i ugovorenog vanjskog osoblja s mjerama sigurnosti na radu. U konkretnom slučaju tuženik je za izvođenje radova koristio radni stroj koji je prilikom obavljanja radova na izmjeni pragova ostao u kvaru i morao je takav rad zaustaviti, odnosno sukladno čl. 32. ZZR staviti na vidljivo mjesto upute za rad. U odredbi čl. 68. ZZR navedene su obveze tužitelja, odnosno definira se što je rad sa dužnom pažnjom, a s obzirom kako u predmetnom spisu nije bio ni jedan podatak da su postojale upute o postupanju u slučaju kvara radnog stroja, smatra da je tužitelj radio s dužnom pažnjom. Na upit na koji način je tužitelj u konkretnoj situaciji trebao sići sa radnog stroja a da se pri tome ne ozljedi, naveo je da u čl. 32. st. 2. ZZR propisano da je poslodavac obvezan pisanim uputama osigurati provedbu radnog postupka, dužan je izraditi procjenu rizika, analizirati opasnosti i donijeti mjere zaštite na radu. U konkretnom slučaju, vezano za nastanak štetnog događaja, smatra da nisu primijenjena niti osnovna niti posebna pravila zaštite na radu. Osnovna pravila zaštite na radu poslodavac nije primijenio jer nije osigurao da su svi strojevi u ispravnom stanju, niti je poštivao protokole za postupke ukoliko dođe do kvara na vozilu, odnosno radnom stroju. U pravilu prednost uvijek ima primjena osnovnih pravila zaštite na radu, a ukoliko ih nije moguće primijeniti, primjenjuju se posebna pravila zaštite na radu, kako je to propisano Zakonom o zaštiti na radu. Na pitanje što je to u konkretnom slučaju poslodavac trebao učiniti da bi teren na radnom mjestu, u ovom konkretnom slučaju gdje je tužitelj radio, bio stabilan i čvrst, naveo je da je po njegovom mišljenju poslodavac trebao osigurati prijelaz preko rupa koje su nastale prilikom zamjene pragova, primjerice da se postavi tzv. doka ili oplata ili neki drugi primjereniji materijal ili podnica. U praksi je vidio da se osiguranje mjesta rada na način kako je to opisao može izvršiti i da to u praksi funkcionira. Ukoliko je osposobljavanje za rad na siguran način provedeno sukladno propisima, tada je radnik bio upoznat s rizicima svog posla. Kod provođenja osposobljavanja radnika za rad na siguran način poslodavac je trebao izraditi plan upravljanja i osposobljavanja na temelju procjene i naziva radnog mjesta, nakon toga provesti praktično osposobljavanje, gdje je radnik trebao određeno vrijeme raditi pod nadzorom poslodavca, a s obzirom da je u predmetu spisa vidljivo da je radnik osposobljen za rad na siguran način, stručnjak zaštite na radu i ovlaštenik poslodavca su potvrdili da je radnik kod izvođenja radnih zadataka na kojima je provedeno osposobljavanje radio na pravilan i ispravan način. S obzirom na vrstu posla kojeg je tužitelj obavljao toga dana i s obzirom da je bio radno osposobljen za rad na siguran način, može reći da je tužitelj mogao imati saznanja da se na terenu gdje je obavljao rad nalaze rupe koje su nastale prilikom zamjene pragova. Na pitanje da li je činjenica postojanja navedenih rupa na terenu gdje se obavljao rad za tužitelja predstavljalo izvanrednu i iznimnu situaciju za tužitelja, može reći da Zakon zaštite na radu ne poznaje pojam izvanredne situacije, u ovom konkretnom slučaju prilikom pucanja hidrauličkog crijeva koje je bilo pod pritiskom ne može dati objašnjenje u kakvoj se psihofizičkoj situaciji nalazio radnik u trenutku pucanja crijeva, a posljedično toga razlijevanja ili prskanja hidrauličkog ulja.

18.2. U dopunskom vještačkom nalazu i mišljenju od 17. veljače 2026. (list 403-405) vještak Goran Ivković naveo je da su prema Procjeni rizika tuženika poslovi vozača pružnog vozila-brigadir teške pružne mehanizacije poslovi s posebnim uvjetima rada prema Pravilniku o poslovima s posebnim uvjetima rada (NN-5/84), koji u toku pretežnog dijela punog radnog vremena zahtijevaju teško fizičko naprezanje, rad u buci, izloženost vibracijama i prašinama. Radnik je na takvom radnom mjestu izložen mehaničkim opasnostima, opasnostima od buke, opasnostima od prašine, nepovoljnim klimatskim utjecajima prilikom rada na gradilištu/kabini stroja. Tuženik je analizirajući sve uvjete rada navedenog radnog mjesta nakon provedenih osnovnih i posebnih pravila zaštite na radu zaključio da nisu u potpunosti uklonjive opasnosti/napori koji proizlaze iz posebnosti rada. Tuženik je ocijenio da je pravilnim radnim postupkom i korištenjem zaštitnih naprava koje sprječavaju pristup u opasan prostor vožnjom tehnički ispravnim strojevima…. moguće mehaničke opasnosti otkloniti. Opasnost od padova na istoj razini je naveden tucanik, pragovi i tračnice, a ova opasanost je veća ako je mjesto rada udaljenije od kolodvorske zgrade pa se radnik mora kretati tim područjem hodajući po tucaniku i prelazeći tračnice i pragove... Primjenom tehničkih mjera, osnovnih i posebnih pravila zaštite na radu, te poznavanjem sigurnih radnih postupaka opasnost od uganuća, iščašenja, nagnječenja i prijeloma je moguće svesti na najmanju moguću mjeru. S obzirom da procjenom nisu u potpunosti uklonjene opasnosti, tuženik je analizirajući mehaničke opasnosti procijenio da je opasnost od pada radnika i drugih osoba na istoj razini malo vjerojatna (ne bi se trebalo dogoditi tijekom cijele profesionalne karijere radnika), posljedice malo štetno (ozljede i bolesti koje ne uzrokuju produženu bol kao npr. male ogrebotine, iritacije oka, glavobolje i sl.), a u skladu s Matricom procjene rizika tuženik je procijenio radno mjesto s malim rizikom. Odgovornost tuženika za procjenu rizika radnog mjesta spada su temeljne obveze iz područja zaštite na radu. Procjena rizika je ključni dokument na temelju kojeg se određuje mjere zaštite zdravlja i sigurnost radnika, pa njezina netočnost ili nepotpunost može imati ozbiljne posljedice. ZZR propisuje da je poslodavac obvezan, uzimajući u obzir poslove i njihovu prirodu, procjenjivati rizike koji imaju utjecaj na život i zdravlje radnika i osoba na radu, osobito u odnosu na sredstva rada, radni okoliš …, radi sprječavanja ili smanjenja rizika. Na osnovu svega navedenog vještak je mišljenja da je tuženik učinio propust u postupku procjene rizika (propust uočavanja vjerojatnosti nastanka opasnog ili štetnog događaja na radu ili u vezi s radom, pogrešna procjena štetnosti događaja, odnosno podcjenjivanje njegove štetne posljedice) te je takav propust doprinio nastanku ozljede. Tuženik nije osigurao da je radna oprema koju je koristio tužitelj ispravna za rad, u trenutku događaja radni stroj nije bio ispravan što je za posljedicu imalo značajno povećani rizik za tužiteljevu sigurnost i zdravlje. Tužitelj je prema pravilima zaštite na radu postupao u skladu s pravilima zaštite na radu, a njegovo postupanje u predmetnom događaju nije moglo utjecati na nastanak štetnog događaja.

18.3. U iskazu, danom na zapisnik od 28. travnja 2026., vještak je u cijelosti ostao kod dopunskog vještačkog nalaza i mišljenja od 17. veljače 2026. Tužitelj je radio na poslovima s posebnim uvjetima rada, a prilikom procjenjivanja opasnosti takvog radnog mjesta tuženik je naveo ili procijenio da je predmetno radno mjesto s malim rizikom. Poslovi s malim rizikom propisani su Pravilnikom o procjeni rizika, što je naveo u naveo u nalazu. Poslovi s malim rizicima u izradi procjene rizika smatraju se administrativni, uredski, poslovi savjetovanja, obrazovanja i slično. Procjena rizika je temeljni akt u zaštiti na radu kod poslodavca. Na osnovu Procjene rizika izrađuje se plan i program osposobljavanja i na osnovu takvog plana i programa provodi se osposobljavanje za rad na siguran način. Ako je tuženik smatrao da su se na predmetnom radilištu obavljali posebno opasni poslovi i ako je smatrao da se na takvom radilištu prilikom obavljanja radnih zadataka mogu dogoditi samo male ozljede, odnosno ogrebotine, glavobolje, iritacije oka i sl., onda je upitno na koji način je tužitelj osposobljen za rad na siguran način, odnosno da li je tuženik tužitelja osposobio da zna prepoznati opasnosti koje proizlaze prilikom obavljanja radova na predmetnom gradilištu.

19. Sud u cijelosti prihvaća vještački nalaz i mišljenje i dopunski nalaz vještaka zaštite na radu, jer su dani u skladu sa pravilima struke i vještine, dovoljno su stručno i argumentirano obrazloženi te nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogli ispitati.

20. Rezultati provedenog vještačenja u svojoj cjelini ukazuju na neosnovanost navoda tuženika o nepostojanju odgovornosti tuženika za naknadom štete koju je tužitelj pretrpio na radnom mjestu u predmetnom štetnom događaju. Naime, provedenim vještačenjem utvrđeno je da je na dan štetnog događaja tužitelj radio na poslovima s posebnim uvjetima rada, dok je prilikom procjenjivanja opasnosti takvog radnog mjesta tuženik pogrešno procijenio da je predmetno radno mjesto s malim rizikom, slijedom čega su u konkretnom slučaju postojali propusti tuženika u organiziranju i provedbi zaštite na radu s prevencijom rizika s obavještavanjem, osposobljavanjem, organizacijom i zaštitom sredstava rada i radnih površina, kako bi se spriječile ozljede zaposlenika na radu ili svezi s radom. Osnovna pravila zaštite na radu tuženik kao poslodavac nije primijenio jer nije osigurao da su svi strojevi u ispravnom stanju, niti je poštivao protokole za postupke ukoliko dođe do kvara na vozilu, odnosno radnom stroju. Tuženik je trebao osigurati prijelaz preko rupa koje su nastale prilikom zamjene drvenih željezničkih pragova, primjerice postaviti tzv. doka ili oplatu ili neki drugi primjereniji materijal ili podnicu. Na predmetnom gradilištu nije uvažavana povećana opasnost te potreba za dodatnim mjerama kojima bi se spriječile ozljede zaposlenika na radu, što je bilo, kako je to provedenim vještačenjem utvrđeno, u uzročnoj vezi sa ozljeđivanjem tužitelja. Tuženik je učinio propust u postupku procjene rizika (propust uočavanja vjerojatnosti nastanka opasnog ili štetnog događaja na radu ili u vezi s radom, pogrešna procjena štetnosti događaja, odnosno podcjenjivanje njegove štetne posljedice), te je takav propust doprinio nastanku ozljede tužitelja. Nadalje, tuženik nije osigurao da je radna oprema koju je koristio tužitelj ispravna za rad, u trenutku događaja radni stroj nije bio ispravan, što je za posljedicu imalo značajno povećani rizik za tužiteljevu sigurnost i zdravlje, dok je tužitelj postupao u skladu s pravilima zaštite na radu, a njegovo postupanje u predmetnom događaju nije moglo utjecati na nastanak štetnog događaja.

21. Slijedom navedenih utvrđenja, utvrđeno je da je tuženik postupio suprotno odredbi čl. 7. st. 3. ZR/14, kojom je propisano da je poslodavac dužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika. Tuženik, na kome je teret dokaza, u postupku ničim nije dokazao da su u konkretnom slučaju ostvarene zakonske pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti za naknadom štete ili za umanjenje njegova odgovornosti. Naime, odredbom čl. 25. st. 2. ZZR propisano je da se poslodavac može osloboditi odgovornosti, ili se njegova odgovornost može umanjiti, ako je šteta nastala zbog više sile, ako je riječ o namjeri ili krajnjoj nepažnji radnika ili ako je šteta nastala namjerom ili nepažnjom treće osobe, a na što poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći. Iz provedenih dokaza utvrđeno je da do štetnog događaja nije došlo zbog više sile, a niti namjerom ili krajnjom nepažnjom tužitelja, a niti namjerom ili nepažnjom treće osobe, da je tužitelj postupao u skladu s pravilima zaštite na radu te da njegovo postupanje u predmetnom događaju nije moglo utjecati na nastanak štetnog događaja.

22. Utvrdivši da u konkretnom slučaju nisu ostvarene zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 25. st. 2. ZZR za oslobođenje tuženika od odgovornosti za naknadom štete koju je u štetnom događaju pretrpio tužitelj, te cijeneći utvrđenje da je tužitelj postupio u skladu s pravilima zaštite na radu i da njegovo postupanje u predmetnom štetnom događaju nije moglo utjecati na nastanak štetnog događaja, polazeći od odredbe čl. 111. st. 1. Zakona o radu (NN-93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23, dalje ZR), kojom je propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu, ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznoga prava, utvrđeno je da je pravna osnova tužbe u cijelosti osnovana.

23. Na okolnost osnovanosti visine tužbenog zahtjeva te kvalifikacije, težine i posljedica ozljede koju je u štetnom događaju zadobio tužitelj izvedeni su dokazi medicinskim vještačenjem po vještaku dr. med. Mariu Bartolu, stalnom sudskom vještaku, te saslušanjem svjedoka HI i tužitelja u svojstvu stranke.

23.1. U vještakom nalazu i mišljenju od 19. listopada 2024. vještak Mario Bartol naveo je da je 10. svibnja 2018. tužitelj stradao na radnom mjestu. Dva dana nakon nesretnog događaja je pregledan po kirurgu, te je postavljena dijagnoza oštećenja unutrašnjih struktura lijevog koljena, uključujući i ozljedu medijalnog meniskusa. Podvrgnut je operativnom zahvatu (artroskopija) 26. lipnja 2018., te je dijagnosticirana ozljeda stražnjeg roga medijalnog meniskusa i subtotalna ruptura prednjeg križnog ligamenta lijevog koljena. Navedene ozljede predstavljaju teške tjelesne ozljede. U nastavku liječenja tužitelj je obavijao kontrolne preglede kirurga (ortopeda) i obavljao fizikalnu terapiju. Zbog izostanka poboljšanja ponovo je podvrgnut operativnom zahvatu (artroskopija) 22. studenoga 2018. kada je dijagnosticirana ruptura prednjeg križnog ligamenta desnog koljena, oštećenje zglobne hrskavice i medijalnog meniskusa. U nastavku liječenja i dalje obavlja kontrole operatera i fizikalnu terapiju. Zbog izostanka poboljšanja podvrgnut je novom operativnom zahvatu (artroskopija) 8. siječnja 2020. te je tom prilikom učinjena artroskopska toaleta zgloba koljena. I dalje obavlja kontrole operatera, provodi fizikalnu terapiju i naučene vježbe u kućnim uvjetima. Zbog pogoršanja stanja koljena preporučena je i učinjena nova artroskopska operacija koljena 26. srpnja 2021. (bolovi u koljenu uvelike ograničavaju svakodnevno kretanje i bavljenje intenzivnijim fizičkim aktivnostima) u smislu parcijalne meniscektomije medijalnog meniska lijevog koljena. Zbog izostanka očekivanog poboljšanja 2. studenoga 2021. je indiciran i učinjen novi operativni zahvat u smislu rekonstrukcije prednjeg križnog ligamenta lijevog koljena. Tužitelj obavlja kontrolne preglede ortopeda, provodi više ciklusa fizikalne terapije. Prema nalazu ortopeda preporučen je povratak na posao nakon završetka zadnjeg ciklusa fizikalne terapije. Prateći hodogram liječenja te nalaze specijalista u kontinuitetu priložene u spisu, vještak je utvrdio da su ozljede tužitelja u uzročnoj vezi s nesretnim događajem, a da je liječenje završeno odrađenom fizikalnom terapijom 20. svibnja 2022. Uvidom u presliku medicinskog kartona, ne može se reći kako bi eventualna prijašnja bolest ili stanje tužitelja doprinijela tijeku i ishodu liječenja zbog ozljeda zadobivenih događajem od 10. svibnja 2018. Liječenje je provedeno prema pravilima medicinske struke. Zbog navedenih ozljeda tužitelju je povrijeđeno pravo na osobnost, tjelesno i duševno zdravlje i to u smislu pretrpljenih fizičkih bolova, pretrpljenog straha, smanjenja životnih aktivnosti, naruženja i potrebe za tuđom pomoći. Bol jakog intenziteta tužitelj je trpio prva 2 dana nakon inicijalne ozljede 10. svibnja 2018. Potom slijedi bol srednjeg intenziteta do operativnog zahvata 26. lipnja 2018., kada je trpio boj jakog intenziteta 1 dan, a potom bol srednjeg intenziteta tijekom slijedeća 4 tjedna i bol slabijeg intenziteta sve do 3. listopada 2018., kada se verificira pogoršanje stanja koljena. Od tada trpi bol srednjeg intenziteta sve do novog operativnog zahvata 22. studenoga 2018. Tada trpi bol jačeg intenziteta 1 dan, a bol srednjeg intenziteta tijekom slijedeća 4 tjedna. U slijedećem razdoblju trpi bol slabijeg intenziteta, obavlja preglede ortopeda, obavlja fizikalnu terapiju i dijagnostičku obradu. Takvo je stanje sve do 8. siječnja 2020. kada je podvrgnut novom operativnom zahvatu. Slijedi bol jačeg intenziteta 1 dan i bol srednjeg intenziteta tijekom slijedeća 4 tjedna (nakon svakog artroskopskog zahvata preporuča se bol s dvije štake 2 tjedna i hod s jednom štakom 2 tjedna). Nakon navedenog obavlja kontrolne preglede ortopeda, obavlja fizikalnu terapiju i dodatnu dijagnostičku obradu, te trpi bol slabijeg intenziteta sve do 26. srpnja 2021. kada je obavljen novi operativni zahvat. Nakon zahvata bol jakog intenziteta traje 1 dan, a bol srednjeg intenziteta tijekom slijedeća 4 tjedna. Slijedi razdoblje u kojem ponovo obavlja kontrolne preglede ortopeda, fizijatra i fizikalnu terapiju te trpi bol slabijeg intenziteta sve do 2. studenoga 2021. kada je učinjen novi operativni zahvat u smislu rekonstrukcije prednjeg križnog ligamenta lijevog koljena tetivama natkoljenice. Nakon navedenog zahvata trpi bol jačeg intenziteta tijekom 2 dana, bol srednjeg intenziteta tijekom 4 tjedna, te bol slabijeg intenziteta i povremenog karaktera sve do preporučenog povratka na posao i završetka liječenja 20. svibnja 2022. Primarni strah jakog intenziteta tužitelj je pretrpio u trenutku nesreće, sekundarni strah srednjeg intenziteta za zdravlje trpi tijekom slijedećih 7 dana, a potom strah slabijeg intenziteta za ishod liječenja sve do prvog operativnog zahvata 26. lipnja 2018. Potom slijedi sekundarni strah za zdravlje srednjeg intenziteta tijekom 4 tjedna hoda na štakama, potom strah zbog ishoda liječenja slabijeg intenziteta sve do 22. studenoga 2018. Nakon drugog operativnog zahvata trpi sekundarni strah za zdravlje srednjeg intenziteta tijekom slijedeća 4 tjedna (hod na štakama) i potom strah slabijeg intenziteta zbog ishoda liječenja sve do trećeg operativnog zahvata 8. siječnja 2020. Postoperativno ponovo trpi strah za zdravlje srednjeg intenziteta tijekom 4 tjedna, te strah za ishod liječenja slabijeg intenziteta i povremenog karaktera sve do 26. srpnja 2021. Nakon četvrtog operativnog zahvata trpi strah za zdravlje srednjeg intenziteta tijekom 4 tjedna, te potom strah za ishod liječenja slabijeg intenziteta sve do 2. studenoga 2021. Nakon petog operativnog zahvata trpi strah za zdravlje srednjeg intenziteta tijekom slijedeća 4 tjedna, te strah za ishod liječenja slabijeg intenziteta i povremenog karaktera sve do završetka liječenja 20. svibnja 2022. Nakon nesretnog događaja 10. svibnja 2018. tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć 2 sata svakodnevno sve do prvog operativnog zahvata 26. lipnja 2018. Navedena pomoć je bila potrebna oko kućanskih poslova koje svi ukućani solidarno obavljaju (pospremanje životnog prostora, nabava i priprema hrane). Nakon prvog operativnog zahvata tužitelju je po istim kriterijima bila potrebna pomoć druge osobe svakodnevno 4 sata tijekom 4 tjedna (hod uz pomoć štaka), a sljedeća 2 tjedna svakodnevno po 2 sata, jer je uz pojačane napore mogao samostalno obavljati neke od obaveza. Nakon drugog operativnog zahvata 22. studenoga 2018. ponovo mu je bila potrebna pomoć druge osobe svakodnevno 4 sata tijekom 4 tjedna (hod uz pomoć štaka), a slijedeća 2 tjedna svakodnevno po 2 sata. Nakon trećeg operativnog zahvata 8. siječnja 2020. ponovo mu je bila potrebna pomoć druge osobe svakodnevno 4 sata tijekom 4 tjedna (hod uz pomoć štaka), a slijedeća 2 tjedna svakodnevno po 2 sata. Nakon četvrtog operativnog zahvata 26. srpnja 2021. ponovo mu je bila potrebna pomoć druge osobe svakodnevno 4 sata tijekom 4 tjedna (hod uz pomoć štaka), a slijedeća 2 tjedna svakodnevno po 2 sata, kao i nakon petog operativnog zahvata do 2. studenoga 2021., dakle ponovo mu je bila potrebna pomoć druge osobe svakodnevno 4 sata tijekom 4 tjedna (hod uz pomoć štaka), a slijedeća 2 tjedna svakodnevno po 2 sata. Zbog zadobivenih ozljeda u predmetnoj nezgodi od 10. svibnja 2018. kod tužitelja je nastupilo smanjenje životnih aktivnosti trajno u opsegu od 5 %. Nakon dugotrajnog liječenja, pet operativnih zahvata i trajnih posljedica po zdravlje tužitelja, u situacijama kada nosi kratke hlače, drugoj osobi je uočljiva hipotrofija muskulature natkoljenice, te 6 ožiljaka oko lijevog koljena. Sve navedeno rezultiralo je naruženjem srednjeg stupnja koje je vrlo uočljivo trećima.

23.2. U pisanom očitovanju od 25. studenoga 2025. (list 339-340) vještaka Mario Bartola naveo je da, cijeneći pri tome iskaz tužitelja da se tek treći dan javio na hitni prijem, izostavlja navod iz vještačkog nalaza da je tužitelj trpio bol jakog intenziteta tijekom prva 2 dana, tako da je tužitelj u razdoblju do prve hospitalizacije trpio bol srednje jakog intenziteta. U razdoblju od prvog pregleda 12. svibnja 2018. pa do navedene prve hospitalizacije 26. lipnja 2018. trpio je sekundarni strah slabijeg intenziteta zbog zabrinutosti za ishod liječenja. Prvim pregledom postavljena je dijagnoza kontuzije koljena te je propisana terapija u vidu mirovanja, analgetika i hladnih obloga, te kako navedeno ne upućuje na ozbiljnost povrede koja bi iziskivala dugotrajno liječenje. Navedeni podatak je samo djelomično točan (u dijelu preporuka za mirovanjem, korištenjem analgetika, elevacije ekstremiteta i apliciranjem hladnih obloga). Naime, postavljene dijagnoze koje upućuju na ozbiljnu ozljedu lijevog koljena. Nadalje, u praksi nije neuobičajeno niti protivno medicinskoj struci da se pacijent liječi u više medicinskih ustanova u okviru iste službe (ovdje ortopedsko-traumatološke). Prilikom svakog pregleda korektno su ispisivane prethodne dijagnoze koje su pratile tužitelja, a ponegdje je dodana i nova dijagnoza. Uostalom, tužitelj se obraćao za pomoć jer nije osjetio poboljšanje svog zdravstvenog stanja, a u svakoj ustanovi kojoj se obratio za pomoć i mišljenje može se pratiti proaktivan stav liječnika u smislu traženja uzroka i razloga izostanka poboljšanja zdravstvenog stanja. Što se tiče činjenice da je tužitelj u međuvremenu imao i druge povrede, jer da je dana 24. veljače 2022. izjavio kako je prije 4 tjedna pao niz stepenice i osjetio bol u lijevom koljenu, vještak ističe da u vezi navedenog događaja nema podataka u medicinskoj dokumentaciji o pogoršanju zdravstvenog stanja tužitelja, a u pisanom nalazu je i navedeno kako se liječenje smatra završenim mjesec dana nakon navedenog pregleda 20. svibnja 2022. Na postavlja pitanje da li su svi operativni zahvati kojima je tužitelj bio podvrgnut bili nužni i neophodni i jesu li bili u vezi s primarnom ozljedom od 12. svibnja 2018., ili je došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja uslijed odrađenih operativnih zahvata, vještak je istaknuo da se uvidom u sudsko-medicinsku dokumentaciju prati redovit hodogram liječenja koji je uključivao kliničko praćenje zdravstvenog stanja tužitelja, pravilno indiciranje i provođenje operativnih zahvata bez odlaganja te redovit postoperativni fizikalno-rehabilitacijski postupak. U medicinskoj dokumentaciji nema naznaka o provedenom postupku koji bi bio štetan ili pogrešan. Svaki od pet navedenih operativnih zahvata zahtjeva isti postupak nakon zahvata. To uvijek uključuje hod uz pomoć štaka tijekom prvih nekoliko tjedana te izostanak punog opterećenja noge tijekom prva 4 tjedna, tako da je tuđa pomoć i njega nakon operativnog zahvata uvijek u istom opsegu. Uz navedenu ozljedu medijalnog meniskusa lijevog koljena te leziju prednjeg križnog ligamenta lijevog koljena, kod tuženika je dijagnosticirana i hrskavična lezija II-III stupnja medijalnog kondila natkoljenične i goljenične kosti, te mu je najavljeno kako će u dogledno vrijeme biti potrebna endoproteza lijevog koljena. Završetkom liječenja tuženiku se preporuča sjedeći položaj s povremenim ustajanjem, uz izbjegavanje nošenja težih tereta i opterećenja, tako da smatra procjenu od 5% smanjenja životnih aktivnosti opravdanom.

23.3. U iskazu danom na zapisnik od 25. studenog 2025. vještak je naveo da u jednom dijelu ostaje kod svog nalaza i mišljenja od 19. listopada 2024., a u jednom dijelu tog nalaza u svezi istaknutih prigovora tuženika i umješača na strani tuženika svoj nalaz je djelomično izmijenio, o čemu se pismeno očitovao. Činjenica što se tužitelj tek treći dan od dana ozljeđivanja javio liječniku ne znači da prva dva dana prije toga nije trpio bolove uslijed zadobivene ozljede, o čemu se očitovao u pismenom te je za te dane procijenio da je tužitelj trpio bolove slabijeg intenziteta. Kod ovakvih vrsta ozljeda vrlo često u praksi se vide manji simptomi kod pacijenta u prvim danima uslijed toga što aktivna muskulatura kompenzira ispad funkcije dijela tijela na nekom nivou, međutim, tokom slijedećih dana kada se koljeno pokuša ponovno opteretiti uobičajenim opterećenjima dolazi do ispada funkcije i pacijent i sam počinje shvaćati da se nešto ozbiljno dogodilo. Iz navedenih razloga dopušta mogućnost da se tužitelj liječniku obratio tek treći dan od ozljeđivanja. Bez obzira na izostanak jakih bolova u prva dva dana nakon štetnog događaja, može reći kako postoji uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i kasnije dijagnosticiranih ozljeda lijevog koljena i sve što postoji nakon toga. Pacijent je prilikom redovnog pregleda 24. veljače 2022. liječniku naveo kako je četiri tjedna ranije pao i osjetio bol u koljenu, no nema sudsko medicinske dokumentacije koja bi u svezi navedenog sugerirala kako bi navedeni pad doveo do pogoršanja zdravstvenog stanja i utjecaja na medicinsko vještačenje, uostalom, to je razdoblje u kojem je tužitelj obavljao fizikalnu terapiju i obavljao kontrolne preglede ortopeda kojima mu je sugerirano da se vrati na posao lakšeg intenziteta no ranije. Pregledom zdravstvenog kartona tužitelja nije pronašao podatak o ranijim kroničnim bolestima koljena koje bi doprinijele ozljedi lijevog koljena od 12. svibnja 2018. Sasvim sigurno da u leziji meniskusa i leziji prednjeg križnog ligamenta kronične promjene nisu mogle dovesti. Oštećenje hrskavičnih tijela zgloba najčešće dolazi zbog kroničnih ozljeda, međutim, u ovom slučaju je najvjerojatnije nastupilo oštećenje hrskavičnih tijela kao posljedica ozljede meniskusa i prednjeg križnog ligamenta te svi operativni zahvati koji su provedeni tek tijekom liječenja. Iza svakog operativnog zahvata bilo je potrebno mirovanje i pošteda noge, a svaki inaktivitet ekstremiteta pospješuje nastanak degenerativnih promjena. Uz navedeno ističe i da ozljeda meniskusa posljedično direktno dovodi do oštećenja hrskavice zglobnih tijela. Svi poduzeti i provedeni operativni zahvati su u uzročnoj vezi sa primarnim ozljedama koljena u vezi štetnog događaja. Nalaz od 22. srpnja 2019., na koji se u pitanju pozvao punomoćnik tuženika, irelevantan je u odnosu na dijagnosticirane ozljede, jer govori se od RTG nalazu patele čašice ivera koja nije uzrokovala pogoršanje stanja koljena. Medicinska dokumentacija priložena u spisu u uzročno-posljedičnoj vezi je s događajem od 10. svibnja 2018. Vidio je podatak u zdravstvenom kartonu u kojem je navedeno da tužitelj ima hipotrofiju muskulature lijeve natkoljenice, koja dijagnoza je postojala prije štetnog događaja. Ovo znači da je obujam natkoljenice desne noge pacijenta 43 cm, a obujam natkoljenice lijeve noge 41 cm, kako to piše i u med. dokumentaciji koja je priložena u zdravstvenom kartonu. Može potvrditi da iz med. dokumentacije sadržane u zdravstvenom kartonu tužitelja proizlazi da se tužitelj 30. ožujka 2018. javio svom liječniku radi bolnosti u lijevom koljenu, no okolnosti koje se odnose na radnu okolinu i uvjete rada mogu utjecati na tegobe u smislu bolnosti, u ovom slučaju lijevog koljena, međutim, ne mogu dovesti do ozljede meniskusa i prednjeg križnog ligamenta. Nema med. dokumentacije koja bi sugerirala na ranija oštećenja koja bi dovela do nastanka oštećenja i postavljenih dijagnoza. Hipotrofija mišića ne znači apsolutno postojanje degenerativnih promjena koljena. Nije mu poznato da li je u med. dokumentaciji postoji podatak o tome koju vrstu lijekova i njihovu jačinu je tužitelj koristio za smanjenje bolova, no s tim u svezi navodi kako navedene ozljede koljena (ozljeda meniskusa, prednjeg križnog ligamenta i oštećenje hrskavične plohe zglobova) izazivaju bolove u opsegu kako je naveo. Konzumiranje analgetika, općenito govoreći, smanjuje bolnost kod osoba koji te bolove trpe. Upitan da li su bolovi slabijeg stupnja odnosno laki bolovi ili stalni ili samo povremeni, iskazuje da se laki bolovi javljaju prilikom pokreta ozlijeđenog ekstremiteta lijevog koljena, što će reći ukoliko se pacijent češće kreće tada su ti bolovi češći, i suprotno ako se manje kreće ti bolovi su rjeđi. Bolovi lakog stupnja ako su dugotrajni mogu se smatrati smanjenjem životne aktivnosti. U konkretnom slučaju takve bolove slabijeg intenziteta i povremenog karaktere uzeo je u obzir u dijelu smanjenja životne aktivnosti o kojem govori da je preostao nakon završetka liječenja. U medicinskoj dokumentaciji nema podataka da bi se tužitelj obraćao za pomoć liječniku psihijatrije, niti ima u dokumentaciji podataka da bi tužitelj koristio psihofarmako terapiju. U svezi naruženosti napominje kako su navedeni ožiljci vidljivi drugim osobama u slučaju kada nosi odjeću koja to omogućuje, primjerice kada nosi kratke ili kupače gaćice. Ožiljke koji su zaostali u lijevom koljenu tužitelja nije fotografirao već ih je osobno vidio prilikom liječničkog pregleda provedenog za potrebe vještačenja. Radi se o ukupno 6 ožiljaka koji se nalaze oko lijevog koljena, od toga 5 ožiljaka su dužine od 1,5 cm svaki, te 1 ožiljak od dužine 5 cm. Navedenih 5 ožiljaka dužine 1,5 cm spada u kategoriju naruženosti lakog stupnja, međutim, zbrojno svi ožiljci u svojoj ukupnosti, pa dakle i ovaj ožiljak dužine 5 cm, dovode do naruženosti kod tužitelja srednjeg stupnja. Naruženost lakog stupnja znači postojanje ožiljaka, ali su teže uočljivi.

24. Sud u cijelosti prihvaća vještački nalaz i mišljenje medicinskog vještaka jer je dan u skladu sa pravilima struke i vještine, utemeljen je na vjerodostojnoj medicinskoj dokumentaciji i neposrednom liječničkom pregledu tužiteljice te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogao ispitati. Temeljem utvrđenja koja proizlaze iz provedenog medicinskog vještačenja sud smatra visinu tužbenog zahtjeva, specificiranog podneskom tužitelja od 23. travnja 2022., djelomično osnovanom.

25. S obzirom da je provedenim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj trpio fizičke bolove slabijeg intenziteta od ozljeđivanja 10. svibnja 2018. u trajanju od 2 dana, a od tada bolove srednjeg intenziteta do operativnog zahvata 26. lipnja 2018., kada je trpio boj jakog intenziteta od 1 dan, a potom bol srednjeg intenziteta tijekom slijedeća 4 tjedna i bol slabijeg intenziteta sve do 3. listopada 2018., kada se verificira pogoršanje stanja koljena, od kada je trpio bol srednjeg intenziteta sve do novog operativnog zahvata 22. studenoga 2018., kada trpi bol jačeg intenziteta 1 dan, a bol srednjeg intenziteta tijekom slijedeća 4 tjedna. U slijedećem razdoblju trpio je bol slabijeg intenziteta te takvo stanje traje sve do 8. siječnja 2020., kada je podvrgnut novom operativnom zahvatu, kada trpi bol jačeg intenziteta od 1 dan te zatim bol srednjeg intenziteta tijekom slijedeća 4 tjedna, a potom trpi bol slabijeg intenziteta sve do 26. srpnja 2021. kada je obavljen novi operativni zahvat i kada trpi bol jakog intenziteta od 1 dan, a bol srednjeg intenziteta tijekom slijedeća 4 tjedna, nakon čega trpi bol slabijeg intenziteta sve do 2. studenoga 2021., kada je učinjen novi operativni zahvat i trpi bol jačeg intenziteta tijekom 2 dana, a potom bol srednjeg intenziteta tijekom 4 tjedna, te potom bol slabijeg intenziteta i povremenog karaktera sve do preporučenog povratka na posao i završetka liječenja 20. svibnja 2022., sud smatra, uzimajući u obzir pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda RH br. Su-IV-47/2020-5 od 5. ožujka i 15. lipnja 2020., temeljem kojeg su novčani iznosi naznačeni u Orijentacionim kriterijima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda RH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i br. Su-1372-11/02, uvećani za 50 %, da tužitelju za pretrpljene fizičke bolove pripada pravična novčana naknada u iznosu od 18.000,00 EUR, no s obzirom da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku, NN-53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 46/25, dalje ZPP), sud je po tom osnovu tužitelju dosudio iznos od 9.000,00 EUR, koliko tužitelj potražuje u specificiranom tužbenom zahtjevu.

25.1. S obzirom da je provedenim vještačenjem utvrđeno da je primarni strah jakog intenziteta tužitelj trpio u trenutku nesreće, sekundarni strah srednjeg intenziteta za zdravlje trpio tijekom slijedećih 7 dana, a potom strah slabijeg intenziteta za ishod liječenja sve do prvog operativnog zahvata 26. lipnja 2018., nakon toga sekundarni strah za zdravlje srednjeg intenziteta tijekom 4 tjedna, a potom strah zbog ishoda liječenja slabijeg intenziteta sve do drugog operativnog zahvata 22. studenoga 2018., nakon čerga trpi sekundarni strah za zdravlje srednjeg intenziteta tijekom slijedeća 4 tjedna, a potom strah slabijeg intenziteta zbog ishoda liječenja sve do trećeg operativnog zahvata 8. siječnja 2020., nakon čega postoperativno ponovo trpi strah za zdravlje srednjeg intenziteta tijekom 4 tjedna, a zatim za ishod liječenja strah slabijeg intenziteta i povremenog karaktera sve do četvrtog operativnog zahvata 26. srpnja 2021., nakon čega trpi strah za zdravlje srednjeg intenziteta tijekom 4 tjedna te potom strah za ishod liječenja slabijeg intenziteta sve do petog operativnog zahvata 2. studenoga 2021., nakon čega trpi strah za zdravlje srednjeg intenziteta tijekom slijedeća 4 tjedna, a potom strah za ishod liječenja slabijeg intenziteta i povremenog karaktera sve do završetka liječenja 20. svibnja 2022., sude smatra, uzimajući u obzir navedeno pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda RH br. Su-IV-47/2020- 5 od 5. ožujka i 15. lipnja 2020., da tužitelju uslijed pretrpljenog straha pripada pravična novčana naknada u iznosu od ukupno 3.000,00 EUR.

25.2. Nadalje, cijeneći da je provedenim vještačenjem utvrđeno da je kod tužitelja došlo do smanjenja životne aktivnosti od 5 %, sud smatra da tužitelju, uzimajući u obzir navedeno pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda RH, br. Su-IV- 47/2020-5 od 5. ožujka i 15. lipnja 2020., zbog duševnih bolova koje trpi uslijed smanjenja životne aktivnosti pripadala pravična novčana naknada u iznosu od 900,00 EUR.

25.3. Budući da je provedenim vještačenjem utvrđeno da je kod tužitelja, kao posljedica zadobivenih ozljeda i provedenih operativnih zahvata, oko lijevog koljena zaostalo šest ožiljaka te uočljiva hipotrofija muskulature natkoljenice, te da je vještačenjem utvrđeno da se radi o naruženosti srednjeg stupnja vrlo uočljivo trećim osobama samo ponekad (kada tužitelj nosi kratke hlače), uzimajući u obzir navedeno pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda RH, br. Su-IV-47/2020-5 od 5. ožujka i 15. lipnja 2020., te cijeneći utvrđenje da su svi poduzeti i provedeni operativni zahvati u uzročnoj vezi sa primarnim ozljedama koljena u vezi štetnog događaja, sud smatra da tužitelju uslijed duševnih bolova koje trpi zbog naruženosti pripada pravo na pravična novčanu naknadu u iznosu od 1.460,00 EUR.

25.4. Nadalje, provedenim medicinskim vještačenjem utvrđeno da je tužitelju nakon svakog od ukupno pet operativnih zahvata bila potrebna tuđa pomoć, kao što su pospremanje životnog prostora, nabava i priprema hrane. Da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć proizlazi i iz iskaza svjedoka TI i tužitelja. Naime, svjedok TI iskazao je da je tužitelju, nakon što je doživio nesreću u kojoj je ozlijedio nogu, znao pomagati kada bi trebao izaći iz kuće te ući u automobil, ili izaći iz automobila kada ga je vozio na preglede, jer tužitelj to nije mogao sam činiti s obzirom da je koristio štake. Pomagao mu je i na način da je svojim automobilom odlazio u kupnju potrepština koje su mu trebale u kućanstvu, znao mu je donositi hranu, jer je u to vrijeme supruga tužitelja bila bolesna i nije bila u mogućnosti kuhati, isto tako mu je kroz proteklih pet godina od ozljeđivanja pomagao rezanjem ogrjevnog drveta. Tužitelj je u svom iskazu potvrdio da mu je TI puno pomogao, pogotovo kada ga je trebalo voziti na liječničke preglede u Zagreb i Koprivnicu ili kada mu je trebala pomoć oko cijepanja drva, kosidbe dvorišta i održavanja dvorišta. Ove poslove nije moga o obavljati, a prije godinu dana mu je supruga umrla, tako da je u kućanstvu ostao živjeti sa 12-godišnjim sinom i majkom starom 76 godina. Supruga ga je znala automobilom odvesti u grad ili trgovinu i sl., ali na dalje relacije se nije usudila voziti jer je imala niski tlak i strah od duže vožnje. Sud prihvaća iskaze svjedoka HI i tužitelja jer su uvjerljivi i logični, nisu u suprotnosti sa utvrđenjima koja proizlaze iz drugih provedenih dokaza te su sukladni utvrđenjima koja proizlaze iz vještačkog nalaza i mišljenja medicinskog vještaka u dijelu koji se odnosi na tuđu pomoć koja je tužitelju bila potrebna nakon svakog operativnog zahvata.

25.5. Provedenim medicinskim vještačenjem utvrđeno je da je nakon štetnog događaja od 10. svibnja 2018. tužitelju bila potrebna tuđa pomoć oko pospremanje životnog prostora, nabava i priprema hrane, i to 2 sata svakodnevno sve do prvog operativnog zahvata 26. lipnja 2018., nakon čega je po istim kriterijima tužitelju bila potrebna pomoć druge osobe svakodnevno 4 sata tijekom 4 tjedna, a sljedeća 2 tjedna svakodnevno po 2 sata, nakon drugog operativnog zahvata 22. studenoga 2018. ponovo mu je bila potrebna pomoć druge osobe svakodnevno 4 sata tijekom 4 tjedna, a slijedeća 2 tjedna svakodnevno po 2 sata, zatim nakon trećeg operativnog zahvata 8. siječnja 2020. ponovo mu je bila potrebna pomoć druge osobe svakodnevno 4 sata tijekom 4 tjedna, a slijedeća 2 tjedna svakodnevno po 2 sata, nakon četvrtog operativnog zahvata 26. srpnja 2021. ponovo mu je bila potrebna pomoć druge osobe svakodnevno 4 sata tijekom 4 tjedna, a slijedeća 2 tjedna svakodnevno po 2 sata, kao i nakon petog operativnog zahvata od 2. studenoga 2021., kada mu je ponovno bila potrebna pomoć druge osobe svakodnevno 4 sata tijekom 4 tjedna te slijedeća 2 tjedna svakodnevno po 2 sata. Slijedom navedenih utvrđenja, proizlazi da je nakon ozljeđivanja, uslijed zadobivene ozljede i posljedica iste, tužitelju bila potrebna tuđa pomoć u ukupnom trajanju od 852 sata. Sud smatra da po tom osnovu tužitelju pripada pravo na naknadu imovinske štete u iznosu od 4.260,00 EUR. Naime, cijeneći da vrijednost jednog sata navedenih oblika tuđe pomoći iznosi 5,00 EUR, visinu kojeg iznosa je sud uz primjenu odredbe čl. 223. st. 1. ZPP utvrdio po slobodnoj ocjeni, tužitelju je po osnovi tuđe pomoći na ime naknade imovinske štete dosuđen iznos od ukupno 4.260,00 EUR (852 sata x 5,00 EUR).

26. Što se tiče navoda tužitelja da je radi prijevoza i odlaska na liječničke kontrole i tijekom rehabilitacije morao angažirati druge osobe, što mu je stvorilo velike materijalne troškove, potrebno je istaknuti da je točno da je tužitelj zbog ozljede zadobivene u štetnom događaju i posljedica iste odlazio na liječenje (hospitalizaciju i operativne zahvate) i liječničke kontrole morao odlaziti u bolnice u Zagrebu i Koprivnicu, što je utvrđeno provedenim medicinskim vještačenjem, te da je, kako je to razvidno iz iskaznice za fizikalnu terapiju (list 17-25 spisa), nakon ozljeđivanja tijekom 2018., 2020. i 2022. godine u više navrata (oko 120 puta) odlazio na fizikalnu terapiju na Odjel za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju u Slatini. Međutim, troškove liječenja koje je zbog toga imao tužitelj uopće nije specificirao, niti je radi utvrđenja opravdanosti tih troškova i osnovanosti njihove visine predložio relevantne dokaze. Naime, na navedene okolnosti tužitelj je predložio samo saslušanje svjedoka TI, čiji iskaz nije dostatan za utvrđenje osnovanosti zahtjeva za naknadom troškova liječenja. Naime, svjedok je naveo da je svojim automobilom tužitelja 10-ak puta prevozio na liječničke preglede u Zagreb i za svaki takav prijevoz mu je tužitelj platio oko 150,00 EUR, vozio ga je 10-ak puta i na liječničke preglede u Viroviticu i za svaki takav prijevoz mu je tužitelj platio po 50,00 EUR, zatim dva puta na liječnički pregled u Koprivnicu i za svaki takav prijevoz mu je tužitelj platio po 100,00 EUR, a sigurno 50-100 puta ga je prevozio na fizikalnu terapiju u [adresa], i svaki puta mu je tužitelj platio po 10,00 EUR. Istaknute navode svjedoka sud smatra paušalnim, neuvjerljivim, ničim potvrđenim i stoga nedostatnim za utvrđenje osnovanosti zahtjeva za naknadom troškova liječenja. Ovo tim prije što o isplati navedenih iznosa svjedoku tužitelj nije priložio relevantne dokaze, osim što je u svom iskazu potvrdio da mu je TI pomogao kada ga je trebalo voziti na liječničke preglede u Zagreb i Koprivnicu, što nije dostatno za utvrđenje osnovanosti istaknutih činjenica. Slijedom navedenog, cijeneći da je u odnosu na zatražene troškove liječenja teret dokaza na strani tužitelja, polazeći od odredbe čl. 7. st. 1. ZPP kojom je određeno da su stranke dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuje te činjenice, utvrđeno je da osnovanost stavljenog zahtjeva za naknadom troškova liječenja tužitelj na nesporan način nije dokazao.

27. S obzirom na sve navedeno, utvrdivši da je tuženik odgovoran za štetu koju je tužitelj pretrpio u štetnom događaju, sud je temeljem odredbi čl. 111. st. 1. ZR/14 u svezi čl. 25. st. 1. ZZR te temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN-35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) tužbeni zahtjev djelomično usvojio te tuženika obvezao da tužitelju na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 14.360,00 EUR, a na ime naknade imovinske štete iznos od 4.260,00 EUR, odnosno ukupno iznos od 18.620,00 EUR.

27.1. Na dosuđeni iznos neimovinske štete tuženik je dužan tužitelju platiti zakonske zatezne kamate počevši, kako to tužitelj u postavljenom tužbenom zahtjev potražuje, od dana podnošenja tužbe 9. listopada 2023. pa do isplate. Naime, odredbom čl. 1103. ZOO određeno je da obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, što ovdje nije slučaj.

27.2. Na dosuđeni iznos imovinske štete tuženik je dužan tužitelju platiti zakonske zatezne kamate počevši od dana donošenja presude 9. lipnja 2026., s obzirom da je visina dosuđene imovinske štete utvrđena prema cijenama u vrijeme presuđenja, kojim trenutkom je nastupila dospjelost utvrđenog iznosa imovinske štete.

27..3. Visina stope zakonskih zateznih kamata određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

28. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP, razmjerno uspjehu stranaka u parnici.

28.1. Tužitelj je u postupku imao troškove u iznosu od ukupno 4.800,00 EUR, i to s 500,00 EUR za sastav odštetnog zahtjeva 4. srpnja 2023. (Tbr. 32. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, NN-138/23, dalje Tarifa), 500,00 EUR za sastav tužbe (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), 2.500,00 EUR za zastupanje na ročištima od 21. lipnja 2023., 6. veljače i 21. ožujka 2024. te 25. studenoga 2025. i 12. siječnja 2026. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), 250,00 EUR zastupanje na ročištu od 10. lipnja 2025. (Tbr. 9. toč. 2. Tarife), 50,00 EUR za pristup na ročište za objavu presude od 9. lipnja 2026. (Tbr. 9. toč. 3. Tarife), 500,00 EUR za sastav obrazloženog podneska od 25. studenoga 2024. (Tbr. 8. toč. 1. Tarife) te u troškovniku zatraženi iznos od 500,00 EUR za troškove medicinskog vještačenja. Neosnovan je zahtjev tužitelja za naknadom troškova za sudsku pristojbu na tužbu i na presudu u zatraženom iznosu od ukupno 800,00 EUR, jer ove troškove tužitelj nije imao. Naime, odredbom čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN-118/18 i 51/23) određeno je da su radnici u sporovima i drugim postupcima u svezi ostvarivanja njihovih prava iz radnog odnosa oslobođeni od plaćanja pristojbi.

28.2. Tužitelj je u osnovi tužbenog zahtjeva uspio sa 100 %, a u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva sa 74,78 %, što daje ukupni uspjeh tužitelja od 87,39 % (174,78 : 2 = 87,39).

28.3. Tuženik je u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva uspio sa 12,61 %, dok u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva nije uspio, što daje ukupni uspjeh tuženika od 6,31 % (12,61 : 2 = 6,305).

28.4. Kada se pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP od ukupnog uspjeha tužitelja oduzme ukupni uspjeh tuženika, proizlazi da je tužitelj u postupku uspio sa 81,08 % (87,39 – 6,31) od konačno postavljenog tužbenog zahtjeva.

28.5. S obzirom na uspjeh stranaka u parnici, sud je temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP obvezao tuženika da tužitelju na ime naknade troškova za zastupanje po punomoćniku, u iznosu od ukupno 4.300,00 EUR, naknadi razmjerni dio tih troškova u iznosu od 3.486,44 EUR, dok su troškovi medicinskog vještačenja u zatraženom iznosu od 500,00 EUR tužitelju dosuđeni u cijelosti, s obzirom da se tuženik protivio i osnovi i visini tužbenog zahtjeva te bi navedeni troškovi svakako nastali neovisno o uspjehu stranaka u sporu.

28.6. Slijedom navedenog, sud je tuženika obvezao da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od ukupno 3.986,44 EUR, dok je zahtjev za naknadom preostalog zatraženog troška, u iznosu 2.313,56 EUR, sud kao neosnovan odbio.

28.7. Na dosuđeni iznos troškova tuženik je dužan tužitelju platiti zakonske zatezne kamate, tekuće od dana donošenja presude 9. lipnja 2026. pa do isplate, po stopi čija visina je određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

U Slatini, 9. lipnja 2026.

S u d a c :

Josip Bočkai

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u tri istovjetna primjerka. O žalbi rješava županijski sud.

Dostaviti:

1. Davorin Tamaš, odvjetnik iz Slatine - punomoćnik tužitelja.

2. Marko Šebalj, odvjetnik iz Zagreba - punomoćnik tuženika.

3. Ivan Ergotić, odvjetnik iz Vinkovaca - punomoćnik umješača.