Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava Fašizma 7

Poslovni broj: P-1560/2022-38

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Danijeli Mandekić Lerga, u pravnoj stvari tužitelja HU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Vladimiru Marganu, odvjetniku iz R ijeke, protiv tuženika UU iz [adresa] , OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Nikoli Kardumu, odvjetniku iz Rijeke, radi stvarno-predaja- povrat, nakon održane glavne rasprave 28. travnja 2026., u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja, tuženika i punomoćnika tuženika, zaključene uz primjenu odredbe čl. 355. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP), objavivši 9. lipnja 2026.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju preda u posjed dio nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. uložak [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Rijeci, i to krov gospodarske zgrade koja je sagrađena na toj čestici, a u nalazu i mišljenju – dopuni, od 18. travnja 2025. kao sastavnom dijelu nalaza i mišljenja vještaka od 18. srpnja 2024. godine, sačinjenog po JU, stalnom sudskom vještaku za područje geodezije, a koji je nalaz i mišljenje sastavni dio ove presude, označenim na skici lica mjesta-dopuna, Prilog 1, slovima ADIJ i prikazano narančastom bojom, površine 4 m²,u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da ukloni dograđene dijelove krovova gospodarskih zgrada na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Rijeci, a u nalazu i mišljenju – dopuni, od 18. travnja 2025., kao sastavnom dijelu nalaza i mišljenja vještaka od 18. srpnja 2024. sačinjenog po JU, stalnom sudskom vještaku za područje geodezije, a koji je nalaz i mišljenje sastavni dio ove presude, označenim na skici lica mjesta-dopuna, Prilog 1, slovima JICB i prikazano zelenom bojom, površine 2 m², u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da ukloni dograđene dijelove krovova gospodarskih zgrada na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], upisanu u zk. uložak [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u roku od 15 dana“

IV. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.148,72 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke., u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe

V. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška u preostalom dijelu kao neosnovan.

r i j e š i o j e

Dopušta se preinaka tužbe .

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 25. studeni 2022. navodi da je vlasnik nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. uložak [broj ZK uloška], i k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], obje u k. o. [katastarska općina], u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Rijeci, a tuženik da je vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Rijeci... Na k. č. br. [katastarska čestica] (u tužiteljevom vlasništvu) i na k. č. br. [katastarska čestica] sagrađeni da su jedna do druge gospodarske zgrade. Tuženik krovove navedenih gospodarskih zgrada da koristi kao mjesto za parkiranje za sebe, odnosno za članove svoje obitelji, odnosno za vozilo reg. Oznake [registarska oznaka]. Dakle, tuženik koristi i krov tužiteljeve gospodarske zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica]. Tuženik da je, također, neovlašteno i protupravno produljio krovove na gospodarskoj zgradi na svojoj nekretnini, k. č. br. [katastarska čestica], kao i na gospodarskoj zgradi na tužiteljevoj nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], a sve do ruba tih nekretnina do tužiteljeve k. č. br. [katastarska čestica]. Predlaže usvajanje tužbe i tužbenog zahtjeva koji glasi:

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik ne spori tužiteljevo vlasništvo na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], međutim ističe da tužitelj nije vlasnik gospodarske zgrade koju traži da mu se preda u posjed , te da je prijepor u posjedu tuženika na temelju valjane pravne osnove. Ističe kako gospodarska zgrada na k. č. [katastarska čestica] Kostrena Lucija, između ostalog, nikada nije niti bila u tužiteljevom posjedu, te da je tuženik još 1997. sa tadašnjim vlasnikom sadašnje k. č. [katastarska čestica] Kostrena Lucija (tada oznake 2531/1 - ista katastarska općina), ČU, 2 / 3 sklopio ugovor o razvrgnuću suvlasništva i uređenju međusobnih odnosa na temelju kojeg ugovora tuženik gospodarsku zgradu koristi i dan danas i to upravo na način opisan u tužbi - za parkiranje vozila, ali isto tako i za skladištenje stvari u gospodarskoj zgradi. Nakon ČU, vlasništvo čestice da je prešlo na nekoliko vlasnika, od kojih nitko, sve do tužitelja, nije sporio pravo tuženiku na gospodarsku zgradu – niti vlasnici ZU kojima je ČU prodao ostatak čestice, a niti LU koji je parcelu konačno prodao tužitelju odnosno njegovoj supruzi. Dakle, k. č. [katastarska čestica] Kostrena Lucija da sada nosi oznaku k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što proizlazi iz katastarskog plana starog katastarskog stanja, a da se gospodarska zgrada koja se sada nalazi na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], prethodno nalazila upravo na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (dakle, da je upravo ova zgrada predmet Ugovora Kadire-Barićevac). Tužitelj da se nikada nije nalazio u posjedu prijepora. Tuženik da nije produljivao krov na gospodarskoj zgradi, već je takvo stanje postojalo u vrijeme kad je tuženik ušao u posjed gospodarske zgrade, dakle prije nego li je tužitelj postao vlasnik k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tuženik ima pravo na posjed, to pravo nikad nije prestalo, i tužitelj nikada nije niti bio u posjedu prijepora – gospodarske zgrade, a što sve isključuje osnovanost tužiteljevog vlasničkopravnog zahtjeva. Tužitelj da je u vlasništvu čestice k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] već punih 10 godina pa je indikativno da nakon toliko vremena u kojem priznaje tuženiku pravo da koristi njegovu nekretninu, tek sada od tužitelja traži da mu preda u posjed jedan njen dio, prema tome, nameće se pitanje čime je i kada ovo tuženikovo pravo prestalo. Predlaže se odbiti tužbeni zahtjev, uz obvezivanje tužitelja na naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku.

3. Radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je izveo dokaz uvidom u cjelokupnu dokumentaciju prileži u spisu i to izvadak iz zemljišne knjige, kopija katastarskog plana, fotografije , ugovor H od 21. 4.1997. OV-4700/97, izvadak iz BZP z. k. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], z. k. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], izvod iz katastarskog plana, uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjerničke struke, saslušanje tužitelja i tuženika kao stranaka, i svjedoka ĆU, LU i PU.

4. Sud je odbio izvesti ostale dokaze predložene po strankama kao suvišne, cijeneći da je činjenično stanje u postupku razjašnjeno u dovoljnoj mjeri za odlučivanje o zahtjevu tužitelja, a da se izvođenjem nepotrebnih dokaza postupak odugovlači i troškovi postupka rastu.

5. Članak 10. t 1 Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025, dalje ZPP), propisuje da sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova. Sud je dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku.

6. Sud je odbio izvesti dokaz na okolnost kontinuiteta posjedovanja krova iznad gospodarske zgrade- šupe na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od strane tuženika- parkiranjem osobnog vozila i odlaganjem stvari, i to saslušanje svjedoka ŠU, AU, FU, IU, , GU, MU, , CU, EU, VU, Proštenik U, Proštenik J kao suvišne, kao i pribavu predmet Z- 2540/97, Z-2541/97 i Z-14453/13 , jer tuženik niti ne suprotstavlja tužitelju zahtjev da bi dugogodišnjim posjedovanjem-dosjelošću stekao pravo vlasništva tog dijela nekretnine kao samostalan zahtjev, pa da bi sud o takvom zahtjevu imao odlučivati u ovom sudskom postupku. Iako tuženik u svom stranačkom iskazu tvrdi da je stekao pravo vlasništva prijepornog dijela nekretnine, nije takav zahtjev i stavio u ovom sporu, već tijekom postupka osporava tužitelju pravo vlasništva isticanjem da je stekao pravo korištenja prijepora.

7. Navedeno proizlazi i iz ugovora o određivanju posebnih dijelova i uzajamnim odnosima od 21. travanj 1997. ( br OV-4784/97 od 23. travanj 1997) u kojem se navodi da je tuženik dobio na trajno korištenje dio terase, pa je bez osnova saslušavati svjedoke na okolnosti dugogodišnjeg posjedovanja krova šupe parkiranjem vozila od strane tuženika, jer navedena okolnost između stranaka i nije sporna. Tužitelj niti ne tvrdi da tuženik nije parkirao vozilo na tom dijelu krova gospodarske zgrade, već upravo suprotno, upravo jer je dugi niz godina vozilo parkirao, traži predaju tog dijela nekretnine u posjed, jer time smeta njegovo pravo vlasništva, kao i da se ukloni takav nadograđeni dio krova gospodarske zgrade- šupe, i to u dijelu na kojem je tužitelj vlasnik nekretnine.

8. Odbijen je i dokazni prijedlog za saslušanje svjedoka OU i BU na okolnosti navoda iz tužbe, jer je odlučne činjenice sud utvrdio iskazima stranaka i svjedoka koji su saslušani u postupku.

9. Podneskom od 26. kolovoza 2025. a nakon provedenog mjerničkog vještačenja tužitelj preinačuje tužbu. Predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev koji glasi:

„ I. Nalaže se tuženiku da tužitelju preda u posjed dio nekretnine k. č. br. [katastarska čestica],upisane u zk. uložak [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Rijeci, i to krov gospodarske zgrade koja je sagrađena na toj čestici, a u Nalazu i mišljenju – dopuni, od 18. travnja 2025. godine, kao sastavnom dijelu Nalaza i mišljenja vještaka od 18. srpnja 2024. godine, sačinjenog po JU, stalnom sudskom vještaku za područje geodezije, a koji je nalaz i mišljenje sastavni dio ove presude, označenim na skici lica mjesta-dopuna, Prilog 1, slovima ADIJ i prikazano narančastom bojom, površine 4 m2,u roku od 15 dana.

II . Nalaže se tuženiku da ukloni dograđene dijelove krovova gospodarskih zgrada na nekretninama k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. uložak [broj ZK uloška], i k. č. br. [katastarska čestica], upisane u k. uložak [broj ZK uloška], obje k. o. [katastarska općina], u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Rijeci, au Nalazu i mišljenju – dopuni, od 18. travnja 2025. godine, kao sastavnom dijelu Nalaza i mišljenja vještaka od 18. srpnja 2024. godine, sačinjenog po JU, stalnom sudskom vještaku za područje geodezije, a koji je nalaz i mišljenje sastavni dio ove presude, označenim na skici lica mjesta-dopuna, Prilog 1, slovima JICB i prikazano zelenom bojom, površine 2 m2, u roku od 15 dana..“

10. Sud je preinaku dopustio i pored toga što je preinaka izvršena nakon okončanja prethodnog postupka, cijeneći da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje spornog pravnog odnosa među strankama ( čl. 190 st. 3 ZPP-a), a imajući u vidu da je preinaka izvršena nakon što se stranke na terenu utvrdile položaj nekretnine koja je predmet postupka, te su tek po izvršenoj identifikaciji po sudskom vještaku mjerniku, stranke bile u mogućnosti urediti tužbeni zahtjev.

11. Uvidom u izvadak iz BZP z. k. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da na k. č. br. [katastarska čestica] , Šodići, u naravi dvorište , gospodarska zgrada, Šodići površine 97 m2 uknjižen vlasnik tuženik, u 1/1 idealnog dijela.

12. Uvidom u izvadak iz BZP z. k. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da k. č. br. [katastarska čestica] , Šodići, u naravi dvorište , gospodarska zgrada, Šodići , kuća, Šodići, gospodarska zgrada, Šodići površine 236 m2 , je vlasnik BU i SU, svaka u 1/2 idealnog dijela, dok je u korist tužitelja uknjiženo pravo osobne služnosti - pravo plodouživanja ( ugovor o darovanju OV-10630/23 od 15. studeni 2023.), s time da je uvidom u izvadak iz BZP-a od 15. studeni 2022 priložen uz tužbu razvidno da je tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe bio uknjižen kao samovlasnik u 1/1 idealnog dijela.

13. Uvidom u izvadak iz BZP z. k. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da na k. č. br. [katastarska čestica] , Šodići, u naravi dvorište, kuća, Šodići, površine 321 m2 , uknjižen kao vlasnik tužitelj 18/100 etažno vlasništvo E-1, također uknjižen tužitelj 17/100 etažno vlasništvo E-2, Ivana Županović 32/100 etažno vlasništvo E-3 i Lea Sendo 33/100 etažno vlasništvo E-4, s time da je uvidom u izvadak iz BZP-a od 15. studeni 2022 priložen uz tužbu razvidno da je tužitelj bio uknjižen kao vlasnik na svim suvlasničkim dijelovima u vrijeme podnošenja tužbe .

14. Iz ugovora o diobi, određivanju posebnih dijelova i uzajamnim odnosima od 21. travanj 1997. ( br OV-4784/97 od 23. travanj 1997) zaključenog između ČU i tuženika utvrđeno je, da su stranke ugovora kao suvlasnici nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], što u naravi čini gospodarsku zgradu površine 11 m2 i dvorište površine 176 m2, nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] što u naravi čini gospodarsku zgradu površine 11 m2 i dvorište površine 62 m2, te nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] dvorište površine 24 m2, svaki suvlasnik u ½ idealnog dijela, povezali svoje suvlasništvo sa realnim samo vlasničkim dijelovima nekretnine, te da je u čl. 3 ČU dozvolio tuženiku trajno korištenje gornjeg dijela terase gospodarske zgrade sagrađene na 2351/1 i dijela parcele 2351/1 završno sa zidom gospodarske zgrade , i to jer je tuženik ustupio DU svoj suvlasnički dio ½ k. č. br. [katastarska čestica].

15. Iz ugovora o kupoprodaji od 17. ožujak 1997. ( br OV -3156/97) zaključenog između ČU kao prodavatelja i BU i ZU kao kupaca, utvrđeno je da se odnosi na kupoprodaju ½ dijela k. č. br. [katastarska čestica] , stambena zgrada, gospodarska zgrada i dvorište, površine 224 m2 , kupoprodajna cijena 67.783,00 kn.

16. Iz Aneksa br. 1 kupoprodajnog ugovora od 22. travnja 1997, utvrđeno je da je objekt kupoprodaje ½ k. č. br. [katastarska čestica] stambena zgrada, gospodarska zgrada i dvorište površine 224 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] dvorište površine 24 m2, a u preostalom dijelu kupoprodajni ugovor od 17. ožujak 1997. ostaje na snazi u cijelosti.

17. U svom iskazu tužitelj kao stranka navodi da želi da mu tuženik preda u posjed dio nekretnine koji je u njegovom vlasništvu i koju je stekao kupoprodajom. Navodi da tuženik na tom dijelu drži neke predmete iznad njegovog spremišta, a što mu nije prihvatljivo. Želi nekretninu koja je u njegovom vlasništvu zaokružiti napraviti zid kako bi isto mogao nesmetano koristiti. Navodi da je nekretninu stekao kupoprodajom od ranijeg vlasnika LU još 2014., te da na tom dijelu terase je povremeno tuženik parkirao svoje vozilo. On da je tuženika opomenuo da parkira na njegovom dijelu, ali on se oglušio. Želi reći da na tom dijelu sporne terase nema niti ograde te da se sa istoga i slijevaju vode i smeće što mu radi veliki problem i ometa u vlasništvu. Također navodi da prijepor danas izgleda isto kao u vrijeme kada je on stekao istu kupoprodajom. Tuženik je njemu rekao da je on to kupio, da je to njegovo. Također želi reći da je sa spornim dijelom došao tuženik do njegova zida i naslonio se na isti, isto nema ni ograde ni okapnice, te se boji da će u slučaju neke bure doći do štete i pada objekata koje tuženik drži na terasi, to je njegov teren. Na upit pun. tužitelja što ustvari predstavlja ta terasa, odg. tužitelj da je to ustvari krovište jednog spremišta i koja prikriva 2 spremišta od kojih jedno koristi on, a drugo tuženik. U tom dijelu postoje štetočine, zmije, štakori i slično u tom spremištu, a što je od kuće tužitelja udaljeno par metara. Na upit pun. tuženika što smatra svojom kućom, odg. da je ista na adres i [adresa], te da ne može reći broj k.č.br. ovako napamet. Ne zna je li na parceli koju je kupio od LU ranije bila još neka građevina. Šupu spremište koristi on. Pri tome tužitelj pojašnjava to što se danas naziva šupa da nema ni vrata n i prozore te da bi se trebalo razjasniti što se podrazumijeva pod tim pojmom, a nema ni krova. Na tom dijelu tužitelj odlaže stvari budući da nema krova. Navodi da on nije ništa rušio već je tako kupio. Ne zna da li bi tko vršio zahvate na tom dijelu šupe u vidu rušenja. U sudskim postupcima da je tuženik pokušavao nametnuti tezu da je tužitelj i treća osoba to srušila, ali u tome nije uspio jer postoje sudske odluke. Na daljnji upit pun. tuženika kada je tužitelj saznao da za dograđeni dio krova koji se naslanja na zid tužitelja odg. da je on taj prijepor naslijedio od supruge koja je naslijedila od svoje majke, a da se u dokumentaciji uočava u starim nacrtima da je to dograđeno. Navedeno je naslijedio prije 3 godine po smrti supruge odg. na upit tuženika je li to uočio kada je stekao. Pa na daljnji upit je li to postojalo u trenutku kada je prijepor stekao, tužitelj odgovara potvrdno. U kući je prisutan prije kupnje parcele od LU, te je dolazio u posjet punici koja je živjela na adresi [adresa]. Koristio je prizemlje kuće za gospodarsku djelatnost. Na upit suca tužitelj odg. da je gospodarsku djelatnost imao 15-tak godina i to imao vlastiti obrt. Na upit što je tužitelju bilo poznato o korištenju ovog prijepornog dijela nekretnine u to vrijeme kada je obavljao tu gospodarsku djelatnost. odg. tužitelj da je u to vrijeme vlasnik bio LU.

18. U svom iskazu tuženik kao stranka navodi da ovaj sporni dio koji tužitelj zahtijeva predaje u posjed nekretnine koristi sigurno 40 godina, te je postigao usmeni sporazum, a potom 1997. i u pisanom obliku sa NU da može koristiti i gornji i donji dio šupe. Stoga parkira svoja dva vozila u gornjem dijelu, dok u donjem dijelu drži materijal i alat. U odnosu pak na nadograđeni dio navodi da je dobio dozvolu da isti nadogradi od punice i tasta tužitelja i to negdje unazad 20 godina. Oni su mu dali dozvolu da to može koristiti i time se služiti. Upravo zbog toga što on smatra da je vlasnik i stoga osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelju. Navodi da negdje 2013. ili 2014. je srušen jedan dio iznad spremišta pa on više nije mogao parkirati 2 vozila, a da zapravo nikada nije dobio usmenu zabranu da parkira vozila na tom dijelu. Navodi da je RU vlasnik prijepora prije ZU i prije LU. Navodi da ne zna kada su umrli točno tast i punica tužitelja poslije kojih je u toj kući nastavila živjeti njihova kćer, a nakon njene smrti djeca tužitelja. Na upit pun. tužitelja odg. da nema dozvolu u pisanom obliku od punice i tasta tužitelja da vrši tu nadogradnju. Vodili su se sudski postupci između stranaka radi smetanja posjeda po tužbi ovdje tuženika te tuženik nije uspio u postupcima. Ugovor nije pokušao upisati u zemljišne knjige koliko se može prisjetiti, a nije isti pokušao upisati zbog dobrosusjedskih odnosa koje je imao i mislio je da će to moći nesmetano koristiti. Na upit pun. tuženika odg. da je svrha sklapanja sporazuma sa ČU bila mogućnost prodaje nekretnine Rucićima, odnosno da tuženik dobije šupu, a oni nekretninu koju su kasnije prodali, te je znao da će se dalje prodavati nekretnina. A upoznao je i vlasnike ZU, te su isti bili upoznati da on parkira vozilo. A Č su i znali za sporazum koji je on zaključio sa ČU. Nije poznavao tužitelja prije nego što je kupio prijepor. Punica i tast tužitelja nisu ništa dobili time što su njemu dopustili dogradnju, već su mu jednostavno dopustili korištenje. Sporazum je bio da uknjiže na ČU i tuženika, to su oni trebali obaviti, a to je odgovor na pitanje koje je i prethodno postavio pun. tužitelja zašto nije izvršio uknjižbu. Kada je on doselio u [adresa] na ovoj nekretnini koja je u vlasništvu sada tužitelja bila je zgrada i neki zidovi. Kada je šupa srušena, on je koristio istu i u njoj su se nalazili njegove stvari. Na upit pun. tužitelja da tuženik s obzirom na svoju struku i pravno znanje pojasni kako je moguće provesti i uknjižiti navodni dogovor da zgrada se upiše na jednu osobu a zemljište na drugu i je li to pravno uopće moguće, tuženik odg. da na to nije mislio. Na upit pun. tuženika odg. da je u vrijeme rušenja šupe njegovo vozilo i tada bilo parkirano na krovu.

19. U svom iskazu svjedok LU, pretpostavlja da je tuženik tužio ovdje tužitelja jer je isto tako vodio spor protiv njega. Pretpostavlja da se radi o zemljištu, a koje tuženik svojata, a koju on uopće ne zna kako danas izgleda, ne može isto opisati, jer nije bio na prijeporu sigurno 15 godina. Pojašnjava da je zemljište kupio od ŽU, te da je isto prodao BU negdje unazad 15 -tak godina, a koje nije bilo uopće izgrađeno, nije bilo na istome niti šupa niti parkiralište. Radilo se o zemljištu u obliku slova L, dakle potpuno bez izgrađenosti, a koje je pozicionirano ispred kuće tuženika, a iza kuće tužitelja. Ne zna je li na istome nešto izgradio ni kada, o tome ne može svjedočiti. Nije mu poznata osoba ČU iako je istu spominjao tuženik u postupku koji se vodio između njega i tuženika, međutim ne postoji nikakva dokumentacija u prilog tvrdnji tuženika. Na upit pun. tužitelja svjedok odg. da se vodio postupak jer je tuženik tvrdio da ga svjedok smeta u njegovom posjedu. Na daljnj i upit pun. tužitelja a kada se svjedoku predočava izreka presude u postupku posl.br. P - 3110/2013 i kada se istome čita izreka da je 14. listopada 2013. izvršeno smetanje terase gospodarske zgrade, svj. odg. da se doista ne sjeća da bi na prijeporu se isto nalazilo. TU mu nije rekao da na toj parceli kada mu je istu prodao netko treći ima neka prava, u smislu parkiranja ili nešto slično. Nitko treći mu osobno nije došao reći da ima neka prava. Na upit pun. tuženika je li se prisjeća što je bio predmet spora i čin smetanja u postupku posl.br. P-3110/2013, svjedok odg. da se uopće ne sjeća, a tada kada ga je tuženik tužio on je to već prodao, odg. na upit je li bio vlasnik. Ne sjeća se koliko dugo je bio vlasnik te parcele. Prodao je nekretninu jer su mu bili potrebni novci. Navodi da je imao godinama parcelu ne sjeća se točno koliko, niti koja mu je bila namjera prilikom kupnje iste. Ne sjeća se je li krov bio popločen terase, jer navodi da se ne sjeća da bi na parceli bilo išta izgrađeno. Nije poznavao tuženika ranije, prije kupnje.

20. U svom iskazu svjedok PU, navodi kako je predmet istoga krov iznad jedne konobe te da je ovdje došla posvjedočiti kako od kada ovdje živi, a to je 58 godina kada je došla iz Požege, oduvijek su na tom krovu bila parkirana 2 vozila i to oba u vlasništvu UU i njegove supruge. Koliko zna nitko mu nikada nije branio da parkira vozila, pa niti punica niti punac od tužitelja, punica Z, a ne sjeća se imena punca. Također rekla bi da unazad možda 10 godina nema više jednog dijela toga krova na jednom dijelu, s time da ne zna tko je to otklonio niti točno kada. Od tada tuženik samo jedno vozilo parkira jer samo jedno stane, pa tako i danas isto. Pojašnjava da taj krov se nalazi iznad konobe koja je upravo u vlasništvu tuženika i to oduvijek. Ispod toga krova nema drugih prostorija ni šupa ni konoba, već je sa konobom spojen jedan vrt. Koliko zna nitko tužitelju nije branio da parkira svoja vozila na tom mjestu, a nema saznanja o tome je li tražio dozvolu za parkiranje. Nije joj poznata osoba ČU. Na upit pun. tužitelja kada je taj dio krova uklonjen je li ona osobno pogledala što se dolje nalazi, svjedok odg. da nije. U konobi je samo jedan ulaz i to sa strane vrta. Nije vidjela postoji li prilaz toj konobi od strane vrta tuženika, sve je zaraslo. Pun. tužitelja ističe primjedbu na iskaz svjedoka u dijelu u kojem ista navodi da punac i punica tužitelja nisu branili parkiranje tuženiku, budući da oni nisu bili vlasnici tog prijepora nikada, te stoga nisu ni mogli braniti, a svjedok pojašnjava da je to iznijela samo da predoči dobre međuljudske odnose između susjeda. Nije joj poznato protiv kojih osoba je tuženik vodio sudske sporove, ali zna da jest, a niti kako su završili. Na upit pun. tuženika odg. da se taj krov ne dotiče kuće koja je sada u vlasništvu tužitelja, a ranije roditelja njegove supruge.

21. U svom iskazu svjedok ĆU, zna da prijepor predstavlja krov i jednu terasu iznad konobe, te navodi da su ovdje na istoj parkirali svoja vozila a parkiraju i danas na preostalom dijelu i to sada jedno vozilo. Također navodi kako su htjeli ČU zabraniti gradnju jedne velike kuće kada je to bila namjera 1996. i to svi susjedi, pa također i L i HU. Isto tako navodi kako je nekretnina od strane ČU prodana TU, a koju je isti prodao LU. Također navodi kako je dio tog krova srušen prije 13, 14 godina a kada su o tome obavijestili ih susjedi. Oni su popločali krov terase unazad 30 godina. Na upit suca kakva je situacija danas ispod toga krova svjedok odg. da je sada jedna konoba od koje ključeve imaju oni dakle tuženik, dok druga više ne postoji to je razrušeno iako su ranije bila vrata i bila također konoba. Nitko nije prigovarao što se parkiraju oba vozila na terasi, nisu imali problema, tužitelj je nabacao smeće na mjestu gdje je nekad bila konoba odnosno ostaci od rušenja. Na upit pun. tužitelja je li postoji još dio krova i ostaci te konobe, svjedok odg. da doista postoji dio. Navodi da su tužili za to rušenje i nabacivanje upravo LU jer je on bio vlasnik papirnato, a susjedi rekli da to ruši tužitelj. Na daljnji upit pun. tužitelja je li se vodio postupak vezano uz to rušenje svjedok odg. da je protiv LU te da je tuženik izgubio spor, na daljnji upit je li tužio za isto i ovdje tužitelja, odg. da jest, te da je izgubio spor s time da želi nadodati kako se njen suprug razbolio i preminuo odvjetnik. Nisu znali da je zaključio ČU ugovor sa TU u vrijeme kada je navodno potpisan taj ugovor na koji se poziva, i to da je to zaključio ranije taj ugovor sa TU prije ugovora tuženika sa Ć, odg. da to nije znala jer je bio kratki rok. A nije to utvrdila niti naknadno. TU i ČU nisu bili vlasnici niti te druge konobe nikada. Na daljnji upit pun. tužitelja kako to da je tuženik u svom iskazu izjavio da je ČU vlasnik prijepora prije TU i prije LU, svj. odgovara da su terasu i 2 konobe ispod koristili oduvijek ona i suprug, a smatrali su da je i dio zemlje odnosno prijepor koji pokazuje na listu spisa 29 na fotografiji broj 2 njihov. Na daljnji upit pun. tužitelja svjedok odg. da nisu ugovor uknjižili u zemljišne knjige jer je tuženik bio na ratištu te se strašno razbolio i imala je velikih problema u obitelji, a da nikada nisu imali problema sa susjedima. Na daljnji upit kada se svjedokinji predočava od strane pun. tužitelja da je ugovor iz 1997. ista navodi da njezin suprug ima i danas zdravstvenih problema i dokumentaciju koju može predočiti sudu po potrebi. Na upit pun. tuženika je li LU bio upoznat da parkira vozila na prijeporu, odg. da jest i kao da je zabranjena gradnja. Tužitelja poznaje cijeli život. Poznavala je tužitelja i kada je zaključivala ugovor i sa ČU. Za produljenje krova na garaži znali su i P. Suprug i ona i P dogovorili su se da će pojačati dio terase i to sa stupovima, te betonirali i armirali i to prije 30 godina. Znao je i BU za produljenje krova. Poznavala je i Š. A oni su znali na koji se način koristi prijepor, pa tako i svi. Nisu joj nikad osporili način korištenja a niti tužitelj niti LU, a niti rekli da će rušiti. Svjedok navodi kako se njezin suprug u to vrijeme nalazio u bolnici odnosno imao zdravstvenih problema i to utoliko ispravlja svoj iskaz na primjedbi tužitelja, te je od 2011. u mirovini.

22. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dipl. ing.geod. JU , te po izvršenom očevidu na licu mjesta, a po zadaći da identificira krov gospodarske zgrade na dijelu KČ [katastarska čestica] upisane u ZKUL [broj ZK uloška] KO [katastarska općina] prema pokazivanju tužitelja, kao i dijelove krovova gospodarskih zgrada na nekretninama KČ [katastarska čestica] i KČ [katastarska čestica] KO [katastarska općina], proizlazi kako se prijepor nalazi u [adresa] na području između tužiteljeve kuće na adresi [adresa] i tuženikove na adresi [adresa]. Između kuća nalaze se gospodarski objekti koji su predmet spora. Sjeverozapadno od ove čestice nalazi se KČ [katastarska čestica] upisana u ZKUL [broj ZK uloška] kao kuća, 2 gosp. zgrade i dvorište na BU i KU. U naravi na čestici više nema kuće već samo manja gospodarska zgrada i na istoku, na području prijepora ostaci gospodarske zgrade (šupe). Kuća tuženika se nalazi sjeveroistočno od tužiteljeve, sagrađena je na KČ [katastarska čestica] upisana u ZKUL [broj ZK uloška] kao kuća na ĆU i ĐU oboje iz [adresa]. Južno od kuće nalazi se [adresa], asfaltirana površina preko koje se dolazi do tuženikove KČ [katastarska čestica] upisane u ZKUL [broj ZK uloška] kao gospodarska zgrada i dvorište na Barićevac Stanislava. U naravi na čestici se nalaze gospodarski objekt (šupa) na krovu kojeg tuženik parkira automobil, stepenište koje vodi niže do šupe i dvorište-vrt. Terasu na kojoj tuženik parkira automobil prikazana je plavim linijama, a dio gdje se nalazi urušena šupa cik-cak linijom. Područje terase obilježeno je točkama sa slovima ADEFGHCB. Područje terase koje se odnosi na KČ [katastarska čestica] prikazano je točkama ABCD. Područje terase ispod kojeg se nalazi dio porušene šupe na KČ [katastarska čestica] prikazano je narančastom bojom. Područje terase koje se odnosi na KČ [katastarska čestica] prikazano je točkama DEFGHC. Područje terase ispod koje se nalazi šupa tuženika prikazano je svijetloplavom bojom. Nalaz i mišljenje je vještaka kako spornu terasu na kojoj tuženik parkira automobil čine: krov šupe izgrađene na KČ [katastarska čestica] na skici prikazano svijetloplavom bojom, ostaci krova porušene šupe izgrađene na KČ [katastarska čestica] na skici prikazano narančastom bojom i terasa na stupovima južno i istočno od šupa. Površina terase koja se koristi kao parkiralište, obilježena na skici slovima ADEFGHCB, ukupno iznosi 34 m2. Dio terase koji se odnosi na KČ [katastarska čestica], obilježena na skici slovima ABCD ima površinu od 6 m2. Dio terase koji se odnosi na KČ [katastarska čestica], obilježena na skici slovima DEFGHC ima površinu

od 28 m2.

23. U dopuni nalaza i mišljenja od 9. listopada 2026., i to na dopuni skice lica mjesta u prilogu, prikazan je dio krova iznad gospodarskih zgrada (šupa) koji se proteže od jugozapadnog zida šupa pa do čestice KČ [katastarska čestica] KO [katastarska općina] u vlasništvu tužitelja. Taj dio terase na skici lica mjesta prikazan je zelenom bojom. Površina istoga je 10 m2, sve kao što je prikazano na skici lica mjesta od 4. listopada 2025.

23. U dopuni nalaza i mišljenja od 21. travnja 2025. da vještak identificira i dijelove krovova gospodarskih zgrada na nekretninama KČ [katastarska čestica] i KČ [katastarska čestica] KO [katastarska općina], vještak utvrđuje da je terasa na kojoj tuženik parkira automobil prikazana plavim linijama, a dio gdje se nalazi urušena šupa cik-cak linijom. Područje terase obilježeno je točkama sa slovima ADEFGHCB. Područje terase koje se odnosi na KČ [katastarska čestica] prikazano je točkama ABCD. Područje terase ispod kojeg se nalazi dio porušene šupe na KČ [katastarska čestica] prikazano je narančastom bojom. Područje terase koje se odnosi na KČ [katastarska čestica] prikazano je točkama DEFGHC. Područje terase ispod koje se nalazi šupa tuženika prikazano je svijetloplavom bojom. Nalaz i mišljenje vještaka jest da sporna terasa na kojoj tuženik parkira automobil čine: krov šupe izgrađene na KČ [katastarska čestica] na skici prikazano svijetloplavom bojom, ostaci krova porušene šupe izgrađene na KČ [katastarska čestica] na skici prikazano narančastom bojom i terasa na stupovima južno i istočno od šupa. Površina terase koja se koristi kao parkiralište, obilježena na skici slovima ADEFGHCB,ukupno iznosi 34 m2. Dio terase koji se odnosi na KČ [katastarska čestica], obilježena na skici slovima ABCD ima površinu od 6 m2. Dio terase koji se odnosi na KČ [katastarska čestica], obilježena na skici slovima DEFGHC ima površinu od 28 m2. Nalazu prileže fotografije m kao i skica lica mjesta kao prilozi.

24. U usmenom pojašnjenju nalaza da vještak pojasni što u dopunskom očitovanju vještaka predstavlja krov a koji se nalazi iznad odnosno na zemljištu u vlasništvu tužitelja k. č. br. [katastarska čestica], vještak odgovara da je prikazano u dopunskom očitovanju na skici lica mjesta prilog 1 slovnim oznakama A, B, C, D i to dio prikazan narančastom bojom, a dio svijetlo zelenom. Vještak navodi da nadograđeni dio je u dopuni skice lice mjesta prikazan zelenom bojom, s time da će slovnim oznakama dopuniti naknadno dio koji se odnosi isključivo na prijepor u vlasništvo tužitelja k. č. [katastarska čestica]. Na daljnji upit pun. tužitelja vještak odgovara da na dopuni prilog 1 površina obojana plavom bojom jest na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] u vlasništvu tuženika, dok narančasti dio jest dio porušenog gospodarskog objekta u vlasništvu tužitelja. Također vještak navodi da ispravlja oznaku k.č. na listu 4 nalaza i mišljenja fotografija 2 na način da treba ispravno stajati k. č. [katastarska čestica], a ne 1554. Na skici je slovima I i J obilježena linija razgraničenja između ostataka šupe i terase nadograđene jugozapadno, sve na tužiteljevoj čestici KČ [katastarska čestica] KO [katastarska općina]. Područje s ostacima šupe obilježeno je na skici slovima ADIJ i prikazano je narančastom bojom. Površina tog djela iznosi 4 m2. Dio naknadno izrađene terase na KČ [katastarska čestica] obilježeno je na skici slov ima JICB i prikazano zelenom bojom. Površina tog djela iznosi 2 m2.

25. Ocjenom svih izvedenih dokaza ovaj sud utvrđuje da je konačno uređen tužbeni zahtjev tužitelja za predaju u posjed ( prvobitno rei vindicatio, potom vlasnička tužba predmnijevanoga vlasnika) , kao i za uklanjanje dograđenih dijelova krova gospodarske zgrade na nekretnini u vlasništvu tužitelja osnovan, osim u dijelu u kojem tužitelj traži uklanjanje dijelova krova na nekretnini u vlasništvu tuženika .

26. U predmetnoj pravnoj stvari, tužitelj zahtijeva predaju u posjed dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji se odnosi na ostatke krova porušene šupe ( krov gospodarske zgrade) sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] opisan u nalazu i mišljenju vještaka , skica lica mjesta-dopuna, list spisa 137, slovnim oznakama A D I J-narančasta boja , koji sporni dio da u posjedu drži tuženik kada parkira svoje osobno vozilo i odlaže osobne stvari, kao i da se uklone dograđeni dijelovi krovova gospodarskih zgrada na nekretninama k. č. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i na k. č. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ( tužitelj traži uklanjanje na dijelu označenom slovnim oznakama J I C B, list spisa 137, zelena boja ) dakle temeljeći zahtjev na odredbi iz čl. 161 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje ZV), i 166 ZV-a.

27. Tužitelj zahtjev za povrat nekretnine temelji na odredbi čl. 161 ZV-a potom 166 ZV-a tvrdeći da je samovlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ( prvobitno rei vindicatio , odnosno vlasnička tužba predmnijevanoga vlasnika), te istovremeno podnosi i zahtjev za uklanjanje dograđenih objekata - dijelova krova na nekretninama k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] , obje upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] , a kako bi kao vlasnik nesmetano mogao vršiti svoja vlasnička ovlaštenja.

28. Tuženik nasuprot tome, osporava tužitelju pravo vlasništva, prigovorom da ima pravo korištenja upravo dijelova navedene nekretnine koje tužitelj traži predaju u posjed i to temeljem pisanog ugovora zaključenog sa ranijim vlasnikom nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Haliti ČU , kojim je u čl. 3 ugovoreno pravo trajnog korištenja „gornjeg dijela terase gospodarske zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] i dijela parcele 2531/1 završno sa zidom iste gospodarske zgrade“ .

29. U postupku je utvrđeno , odnosno nema spora :

- da je tužitelj prvobitno vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], a u vrijeme zaključenja glavne rasprave ploduživatelj nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. uložak [broj ZK uloška], , odnosno suvlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], obje u k. o. [katastarska općina], u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Rijeci,

- da je tuženik vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Rijeci,

- da tuženik više od 20 godina drži u posjedu i koristi za parkiranje osobnih vozila i odlaganje stvari dio k. č. br. [katastarska čestica] koji se odnosi na ostatke krova porušene šupe ( krov gospodarske zgrade) sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] opisan u nalazu i mišljenju vještaka , skica lica mjesta-dopuna, list spisa 137, slovnim oznakama A D I J-narančasta boja ,

- da je tuženik pred više od 20 godina dogradio dijelove krovova gospodarskih zgrada na nekretninama k. č. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i na k. č. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], list spisa 137, zelena boja, pa tako i dio opisan slovnim oznakama J I C B , dakle, i na nekretnini koje je vlasnik, a sada plodouživatelj tužitelj

-da tuženiku do podnošenja tužbe nitko nije branio parkiranje vozila, a niti dogradnju dijelova koji u naravi predstavljaju dio nadograđenog krova u ravnini sa krovom iznad gospodarskih zgrada šupa i koji se proteže do k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

30. Uvidom u izvadak iz BZP-a ovaj sud utvrđuje kako je tužitelj dokazao u ovom postupku postojanje pretpostavki iz čl. 162. st 1 ZV-a odnosno dokazao je da je u vrijeme podnošenja tužbe bio samovlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a u vrijeme zaključenja glavne rasprave nositelj prava stvarne služnosti-plodouživanja, pa dakle da je stvar koju zahtijeva predaju u posjed tužiteljevo ( predmnijevano) vlasništvo i da se upravo taj dio nekretnine nalazi u tuženikovu posjedu, koji koristi za parkiranje osobnih vozila već dugi niz godina.

31. Pri tome činjenica koju ističe tuženik, kako tužitelj nikada nije bio u posjedu prijepornog dijela nekretnine, jer istu koristi tuženik, nije razlog zbog kojeg bi vlasnička tužba na predaju u posjed bila neosnovana, jer je dovoljno da tužitelj dokaže da je vlasnik stvari ( ili predmnijevani) i da je stvar izašla iz njegova posjeda bez ovlaštenja , a koje činjenice je tužitelj u ovom postupku dokazao.

32. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao objektivan i u skladu s pravilima struke, a na koji stranke i nisu imale primjedbi u odnosu na identifikaciju nekretnine, sukladno skici lica mjesta -list spisa 137. Iz navedenog nalaza proizlazi, a sud prihvaća, da je na skici lica mjesta-dopuna, prilog 1, slovima ADIJ prikazano narančastom bojom, površine 4 m2 područje s ostacima šupe-gospodarske zgrade koja se nalazi na nekretnini koja je prije bila u vlasništvu tužitelja k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a sada istu koristi kao plodouživatelj.

33. Cijeneći da tuženik ne osporava da taj dio nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koristi za parkiranje vlastitih osobnih vozila već dugi niz godina, a da iz zemljišnih knjiga proizlazi da je tužitelj prvobitno uknjiženi vlasnik opisane nekretnine, potom ovlaštenik prava stvarne služnosti, i koji traži predaju u posjed i tog dijela nekretnine ( predmnijevanom) vlasničkom tužbom, sud je ocijenio da su ispunjenje pretpostavke iz odredbe čl. 161 st. 1 i 162 ZV-a, odnosno 166 ZV-a za predaju povrat nekretnine ( rei vindikacija).

34. Pri tome se napominje kako je uvidom u vlasnički list pribavljen tijekom postupka utvrđeno da tužitelj nije vlasnik nekretnine u trenutku zaključenja glavne rasprave, već da je u zemljišnim knjigama u korist tužitelja uknjiženo pravo osobne služnosti-pravo plodouživanja temeljem ugovora o darovanju od 15 studeni 2023, a da su (su)vlasnici nekretnine BU i SU, Proizlazi dakle, da je sukladno čl 199 ZV-a, tužitelj sada uknjižen na navedenoj nekretnini kao ovlaštenik prava osobne služnosti a koje je stvarno pravo koje ovlašćuje pojedinačno određenu osobu da se na određeni način služi tuđom stvari (poslužna stvar), čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti.

35. Člankom 162. st. 1. ZV-a propisano je da vlasnik, da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

36. Čl. 166. st 1 ZV-a propisuje da onoga tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način svoga stjecanja stvari smatrat će se vlasnikom te stvari (predmnijevani vlasnik) prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnoga temelja ili na slabijem pravnom temelju, dok je st. 2. istog članka propisano da će predmnijevanom vlasniku na njegov zahtjev predati posjed stvari posjednik koji nema pravni temelj posjedovanja ili je slabiji time što mu je posjed nepošten ili nezakonit, ili što ne može označiti svojega prednika ili može samo sumnjivoga, ili što je stekao posjed stvari besplatno, a onaj koji zahtijeva posjed bio ga je stekao naplatno; no neće mu trebati predati posjed stvari posjednik koji ima jednako jak pravni temelj kao on.

37. Čl. 195. st 1 i 2 ZPP-a propisuje da ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši, s tim da osoba koja je pribavila stvar ili pravo o kojem teče parnica može stupiti u parnicu umjesto tužitelja odnosno tuženika samo ako na to pristanu obje stranke. O osnovanosti zahtjeva sud odlučuje prema činjeničnom stanju koje postoji u trenutku zaključenja glavne rasprave.

38. Cijeneći da je tužitelj prema stanju u zemljišnim knjigama ovlaštenik stvarnog prava na nekretnini - pravo plodouživanja koje ovlašćuje tužitelja da u predmetnoj nekretnini stanuje i istu upotrebljava, time je tužitelj po ocjeni ovog suda dokazao da nekretninu posjeduje na valjanom pravnom temelju, pa stoga ima ovlaštenje ustati tužbom za zaštitu prava vlasništva prema trećim osobama, u ovom slučaju tuženiku.

39. Pored toga, odredbom čl. 204 st 1 ZV-a propisano je da je plodouživatelj ovlašten da se, bez obzira na to kolike su mu potrebe, služi poslužnom stvari u skladu s njezinom namjenom, da je posjeduje kao nesamostalni posjednik te je potpuno za sebe rabi, a njegov je i čisti prihod od čiste vrijednosti te stvari, ali sve to samo u granicama očuvanja sućanstva, a što uključuje i očuvanje temeljne namjene poslužne stvari. Stoga pravo na podnošenje vlasničke tužbe prema trećim osobama plodouživatelj crpi i iz odredbe čl. 204 ZV-a koja propisuje koje su to ovlasti plodouživatelja, a to je posjedovanje kao nesamostalni posjednik i očuvanje sućanstva.

40. Ocjenom iskaza tužitelja i tuženika kao stranke, kao i svjedoka PU i HF, u dijelu u kojem su iskazi suglasni, sud je utvrdio kako je tuženik na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] , i to prikazano na skici lica mjesta-dopuna, prilog 1, slovima ADIJ narančastom bojom, u površini 4 m2 , a koje predstavlja dio ostatke šupe-gospodarske zgrade, parkirao svoje osobno vozilo još od 1997., a da je dio tog krova srušen još prije više od 10 godina, te da tuženiku nitko nije branio da vozilo parkira na tom dijelu ( do podnošenja ove tužbe).

41. Tako svjedok PU tvrdi da od kada je ona iz Požege doselila u Kostrenu 1958 oduvijek su parkirana dva vozila na krovu tih gospodarskih zgrada šupa, kao i HF, supruga tuženika, kada navodi da su krov popločali još prije 30 ak godina, da su terasu koristili ona i suprug oduvijek , a da su krov popločali , te pojačali dio terase sa stupovima i betonirali i armirali prije 30 godina a za koji način korištenja su znali i bili upoznati kako tužitelj, tako i prethodni vlasnici nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to Č, LU i ČU

42. Stoga sud prihvaća iskaz tuženika kao stranke, da je sporni dio nekretnine koji tužitelj zahtjeva predaju u posjed koristio više od 20 godina na način da je parkirao vozila na krovu šupe, temeljem sporazuma koji je postigao sa ranije suvlasnikom nekretnine ČU usmeno, te potom pismeno 1997. , i kojim mu se dozvoljava korištenje tog dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za parkiranje vozila, kao i da je dobio dozvolu od punice i tasta tužitelja ( kao ranije vlasnika k. č. br. [katastarska čestica]) da nadogradi dio gospodarske zgrade u ravnini krova gospodarskih objekata do nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

43. Međutim, tuženik nije dokazao da bi dozvolu za dogradnju ikada dobio od tužitelja kao vlasnika k. č. br. [katastarska čestica] , a niti ranijih vlasnika te nekretnine, a niti to ne proizlazi iz rezultata dokaznog postupka, niti iskaza svjedoka niti stranaka, a osobito ne da bi dogradnjom tog dijela nekretnine stekao i pravo vlasništva nekretnine.

44. Ukoliko tuženik i jest dobio suglasnost UF kao suvlasnika, te punice i tasta tužitelja, kao ranije vlasnika k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za parkiranje vozila i dogradnju dijelova krova, tuženik time nije dokazao, a niti postavio samostalni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva ili prava stvarne služnosti prijepora. Tuženik u svom stranačkom iskazu navodi :“ oni su mu ( punica i tast tužitelja) dali dozvolu da to može koristiti i time se služiti“, pa dakle, i sam tuženik potvrđuje da se radi samo o dozvoli za korištenje, i time zapravo i potvrđuje da kod tuženika postoji svijest o tome da prijepor koristi samo po dozvoli drugoga, a ne kao samovlasnik.

45. Opisane činjenice tužitelj nije s uspjehom osporio i doveo u sumnju, s time da svjedok LU nema nikakvih saznanja o izgledu prijepora (k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) danas i ranije, a niti o tome je li netko i što točno dogradio na prijeporu, pa njegov iskaz ovaj sud nije osobito cijenio u odnosu na relevantne činjenice, izgled i stanje prijepora danas i ranije, kao i u čijem je posjedu i na koji način navedeni dio nekretnine.

46. Međutim, imajući u vidu da tuženik u svom stranačkom iskazu i tijekom postupka tvrdi i da bi upravo on bio vlasnik dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji u naravi predstavlja dio nadograđenog krova u ravnini sa krovom iznad gospodarskih zgrada šupa i koji se proteže do k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]., opisane tvrdnje tuženik nije dokazao, a niti to ne proizlazi iz rezultata dokaznog postupka .

47. Odredbom čl. 9 st 1 ZV-a propisano je da pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje; ali kad je više zemljišnih čestica upisano u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak, one su pravno sjedinjene u jedno tijelo (zemljišnoknjižno tijelo), koje je kao takvo jedna nekretnina.

48. Odredbom čl. 4 Zakona o zemljišnim knjigama ( Narodne novine br. 63/2019, 128/2022, 155/2023 , dalje ZZK) propisano je u čl. 1 da je zemljište dio zemljine površine koji je u katastru označen posebnim brojem i imenom katastarske općine u kojoj leži (katastarska čestica), st 2 da sve što je sa zemljištem trajno povezano na površini ili ispod nje, u pravnom smislu, sastavni je dio zemljišta i dijeli njegovu pravnu sudbinu te se sve odredbe toga Zakona utvrđene glede zemljišta odnose i na to, ako tim Zakonom nije drukčije određeno.

49. U pravnom prometu nekretnina se označava katast. oznakama zemljišta, te u pravnom prometu može biti ili pojedinačna nekretnina sukl. važećim odredbama ZV-a, ali i kao idealni suvlasnički dio nekretnine sukl. čl. 37. st. 3 ZV-a.

50. Sukladno odredbi čl. 4 st. 1 Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine br. 63/2019, 128/2022, 155/2023, 127/2024 dalje ZZK) zemljište je u smislu toga Zakona dio zemljine površine koji je u katastru označen posebnim brojem i imenom katastarske općine u kojoj leži (katastarska čestica), a st 2 sve što je sa zemljištem trajno povezano na površini ili ispod nje, u pravnom smislu, sastavni je dio zemljišta i dijeli njegovu pravnu sudbinu te se sve odredbe toga Zakona utvrđene glede zemljišta odnose i na to, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

51. Iz naprijed navedenog proizlazi da predmet raspolaganja u pravnom prometu, pa tako i za stjecanje prava (su)vlasništva temeljem zakona (npr. nasljeđivanje, dosjelost i sl.) može biti ili katast. čestica u cjelini ili idealni dio katastarske čestice – idealni dio jednog zemljišno knjižnog tijela.

52. Tužitelj niti ne postavlja zahtjev da bi bio vlasnik točno određeno geometrijski odijeljenog dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dakle da bi se radilo o već stečenom pravu vlasništva na fizički – materijalno odijeljenom dijelu nekretnine koji bi faktično već predstavljao pojedinačno određenu stvar – species u smislu odredbe čl. 5. st. 1 ZV-a, već tvrdi da je vlasnik nekretnine, a sud sukladno odredbi čl. 2 st 1 ZPP-a u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku

53. Da bi neka stvar ili pravo uopće mogla biti objektom prava vlasništva ili suvlasništva , mora se raditi o stvari u pravnom prometu. Nadograđeni dio u nastavku krova gospodarske zgrade - šupe na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] -Lucija, imajući u vidu načelo jedinstva zgrade i zemljišta, nije samostalna stvar -species, te se po ocjeni ovog suda , niti ne može raspravljati o posjedovanju „dijela krova“ , jer to ne može biti samostalna stvar prometu.

54. Stoga prigovor tuženika da bi bio vlasnik tog dijela nekretnine ovaj sud ne prihvaća. Tuženik se pri tome poziva na pisani ugovor kojim je u čl. 3 ugovoreno pravo trajnog korištenja „gornjeg dijela terase gospodarske zgrade sagađene na k. č. br. [katastarska čestica] i dijela parcele 2531/1 završno sa zidom iste gospodarske zgrade“ , ali koji ugovor ne predstavlja niti valjani titulus ( jer se ne radi o valjanom pravnom poslu usmjerenom na stjecanje prava vlasništva) , a niti modus ( zakonom propisani način stjecanja) za stjecanja prava vlasništva nekretnine pravnim poslom, a posljedično tome niti dosjelošću, iz razloga kako je ranije navedeno.

55. Stoga tvrdnje tuženika da je upravo taj dio nekretnine koristio kao pošteni posjednik dugi niz godina za parkiranje vozila i smještaj stvari, ukoliko i jesu istinite, nisu odlučne iz naprijed navedenih razloga, pa nema potrebe niti saslušavati svjedoke predložene po tuženiku pa navedene okolnosti dugogodišnjeg posjedovanja tog dijela nekretnine.

56. Pored toga, dozvolu za dogradnju produžetka krova garaže tuženik nije dokazao da bi dobio od vlasnika nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], već kako to tvrdi od prijašnjih vlasnika nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], punice i tasta tužitelja, ali koji nikada nisu bili vlasnici nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

57. Iz istih razloga neosnovano se tuženik poziva na ugovor o diobi, određivanju posebnih dijelova i uzajamnim odnosima od 21. travanj 1997. ( br OV - 4784/97 od 23. travanj 1997), zaključenog s JF, kao ranijih suvlasnika nekretnina upisanih u z. k. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Sv Lucija, budući da nije dokazao da bi taj pravni posao ikada bio uknjižen u zemljišnim knjigama.

58. Iako tuženik tvrdi da je stekao trajno pravo korištenja spornog dijela nekretnine, ne tvrdi da je ovlaštenik prava služnosti nekretnine, a niti koje služnosti ( osobna ili stvarna služnost), pa da bi sud takve činjenice utvrđivao. Ovo imajući u vidu da sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku ( čl. 2 st 1 ZPP-a), kao i da je sud u izvođenju dokaza ograničen činjenicama koje stranke iznose tijekom postupka, te zahtjevima koje postavljaju. Tuženik nije dokazao niti da bi služnost uknjižio u zemljišnim knjigama ( stvarnu ili osobnu služnost) , a koja bi kao takva eventualno ograničila tužitelja u pravu vlasništva opisane nekretnine.

59. Konačno, „pravo korištenja krova gospodarske zgrade-šupe“ na koje se u odgovoru na tužbu poziva tuženik, kao pravni institut niti ne postoji, pa da bi sud o takvom načinu posjedovanja imao raspravljati u ovom postupku. Nekretnina u pravnom prometu može biti uknjižena kao nečije pravo vlasništva ili suvlasništva, ili netko može imati uknjiženo pravo služnosti na nekretnini, ali takav prigovor tuženik u postupku niti ne ističe, pa da bi sud na te okolnosti izvodio dokaze i saslušavao predložene svjedoke.

60. Stoga, kako je tužitelj dokazao u postupku pravni temelj i istinit način svoga stjecanja nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] smatra se vlasnikom te stvari (predmnijevani vlasnik) prema tuženiku koji nije dokazao da taj dio nekretnine posjeduje na valjanom pravnom temelju, pa je stoga osnovan zahtjev tužitelja na predaju u posjed točno određenog dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. uložak [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], označene u nalazu i mišljenju vještaka-dopuna , prilog 1, slovnim oznakama A D I J, prikazano narančastom bojom površine 4 m2, jer je tužitelj u ovom postupku dokazao ispunjenje pretpostavki iz odredbe čl. 166 ZV-a. Stoga je valjalo presuditi kao u točki I. izreke presude.

61. U odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da tuženik ukloni dijelove krovova gospodarskih zgrada na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u z. k. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], valja ukazati da nema spora o tome da je tuženik unazad 20 ak godina dogradio navedene dijelove krovova koji se nalaze na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] , kako je to utvrdila vještak u ovom postupku označenim na skici lica mjesta-dopuna, Prilog 1, slovima J I B C prikazano zelenom bojom, dio terase sagrađen od šupa do međe s k. č. br. [katastarska čestica] -list spisa 137.

62. Proizlazi dakle, kako je tužitelj tužbeni zahtjev postavio kao kombinaciju rei vindicatio ( točka I. petita tužbe) i actio negatoria ( točka II. petita tužbe) , te je utvrđeno da je tuženik bez valjane suglasnosti vlasnika k. č. br. [katastarska čestica] dogradio dijelove krovova, čime je uznemirio ovdje tužitelja oduzimanjem, odnosno dogradnjom dijelova krova na čestici u vlasništvu tužitelja ( odnosno plodouživatelja). Kako je tuženik kao treća osoba time bespravno uznemirio vlasnika nekretnine, dakle ne samo oduzimanjem stvari, već i ( neovlaštenom) dogradnjom, tužitelj kao vlasnik je ovlašten zahtijevati da takvo uznemiravanje prestane, te naložiti tuženiku da ukloni dograđene dijelove krovova gospodarskih zgrada na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

63. Naime, iako iz iskaza tuženika kao stranke a koji potvrđuje svjedok HF, supruga tuženika, proizlazi da je tuženik uz suglasnost punice i tasta tužitelja dogradio dijelove krovova do nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] , i koju činjenicu ovaj sud prihvaća istinitom, nema dokaza o tome da bi suglasnost za izgradnju dobio i od vlasnika nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], odnosno da bi tužitelj , ili raniji vlasnici nekretnine ZU i TU (, jer to ne proizlazi niti iz pisanog ugovora od 17. ožujak 1997.) ili ČF prepustili vlasništvo dograđenog dijela krovne terase tuženiku u vrijeme gradnje, a ni naknadno, jer tako iz iskaza saslušanih svjedoka i stranaka ne proizlazi. Međutim, ukoliko bi sud i prihvatio da je tuženik dobio dozvolu za dogradnju i korištenje od ranijeg suvlasnika UF, takva dozvola nema karakter trajnosti, pa da bi tuženiku davala ovlasti da ograničava pravo vlasništva tužitelja trajnim oduzimanjem ili uznemiravanjem protivno volji sadašnjeg vlasnika, odnosno plodouživatelja nekretnine k. č. br. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] ( u situaciji kada tuženik nije dokazao da bi stekao vlasništvo tog dijela prijepora, ili pravo stvarne služnosti)

64. Odredbom čl. 156. st 1 ZV-a propisano je da dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom, ili ulaganjem u njih, ne može se steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine.

65. Kako tuženik nije dokazao da bi tužitelj, odnosno prednici tužitelja kao vlasnici nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prepustili tuženiku u vlasništvo dograđeni dio krovne terase ( već samo tvrdi da su dogradnju dozvolili punica i tast tužitelja) , a predlaže izvesti dokaze saslušanjem svjedoka na okolnost da je tuženik u dugogodišnjem posjedu tog dijela krovne terase parkiranjem vozila ( a što i nije sporno), to osnovano tužitelj traži da se nekretnina koje je vlasnik 1154 vrati u prvobitno stanje uklanjanjem dograđenih dijelova krovne terase, i to upravo u dijelu označenom na skici lica mjesta-dopuna, Prilog 1, slovima ADIJ i prikazano narančastom bojom, u površini od 4 m², jer tuženik kao nevlasnik nije dokazao da bi imao jače pravo na posjed u odnosu na tužitelja kao pretpostavljenog vlasnika k. č. br [katastarska čestica] , odnosno plodouživatelja.

66. Iako tužitelj u svom iskazu potvrđuje da je opisanu dogradnju zatekao u trenutku kada je postao vlasnik k.č.br.. 1154 kupoprodajom od LU, tuženik nije dokazao da bi dogradnjom stekao pravo vlasništva tog dijela nekretnine, a niti pravo služnosti ( stvarne ili osobne).

67. Stoga je i u tom dijelu zahtjev tužitelja valjalo usvojiti i presuditi kao u točki II. izreke presude.

68. Međutim, po ocjeni ovog suda nije osnovan zahtjev tužitelja kojim traži uklanjanje dijelove krovova gospodarskih zgrada na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u z. k. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], jer je na temelju uviđaja na licu mjesta, te uvidom u nalaz i mišljenje vještaka, Prilog 1-dopuna na listu spisa 137, razvidno da se u tom dijelu radi o nekretnini u vlasništvu tuženika, kako to proizlazi i uvidom u vlasnički list da je tuženik uknjižen kao vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa neosnovano tužitelj smatra da bi imao pravo tražiti uklanjanje dograđenih dijelova krova i sa nekretnine u vlasništvu tuženika.

69. Pored toga, tužitelj je u konačno uređenom tužbenom zahtjevu decidirano naznačio dio koji traži uklanjanje, a to je upravo u dijelu označenom na skici lica mjesta-dopuna, Prilog 1, slovima ADIJ i prikazano narančastom bojom, u površini od 4 m², a koji dio nije tužbenim zahtjevom obuhvatio i nekretninu oznake k. č. br. [katastarska čestica] u vlasništvu tuženika, pa je samo u tom dijelu zahtjev tužitelja valjalo odbiti i presuditi kao u točki III. izreke presude.

70. Odredbom čl. 7. st. 1 ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Odredbom čl. 219 st. 1 ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

71. Pri tome se osobito ističe da sud o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8 ZPP -a), međutim da se sud rukovodi načelom stranačke istine, a ne načelom traženja materijalne istine, te je svaka stranka u postupku dužna dokazivati činjenice na koje se u postupku poziva. Sud nije dužan utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele a niti izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile, osim ukoliko idu za tim da raspolažu sa zahtjevima kojima ne mogu raspolagati u smislu odredbe čl. 3. st. 3 ZPP-a kako to propisuje odredba čl. 7. st. 2 ZPP-a.

52. Tužitelju je temeljem odredbe čl. 154. stavak 5. ZPP-a priznat parnični trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku jer tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, i to imajući u vidu vrijednost predmeta spora (vrijednost boda 100), i to trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), trošak pristupa na sedam ročišta i to 7. prosinac 2023., 18. travanj 2024., 28. lipanj 2024, 17. travanj 2025., 3. rujan 2025., 3. prosinca 2025., i 28. travnja 2026. u iznosu od 200,00 eura svako (Tbr. 9. t. 1. Tarife), sastava podneska od 17.rujan 2024., 22. studeni 2024., 26. kolovoz 2025. u iznosu od 200,00 eura svako (Tbr. 8. t. 1 Tarife), podneska od 25. travanj 2024. i sastav troškovnika u iznosu od 50,00 eura svako ( Tbr . 8. toč 4 Tarife) , sve uvećano za pdv 25 %, (525,00 eura), uvećano za trošak vještačenja od 491,78 eura , trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 eura i presudu u iznosu od 110,00 eura, odnosno sveukupno parnični trošak u iznosu od 3.148,72 eura, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u točki IV izreke presude.

53. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška kao previsoko postavljenim i budući isti nije bio nužan za vođenje postupka, sud nije prihvatio, pa je u tom dijelu kao previsoko postavljen zahtjev tuženika za nadoknadu parničnog troška odbijen, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u točki V. izreke presude.

U Rijeci 9. lipnja 2026.

Sutkinja:

Danijela Mandekić Lerga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

Dostaviti:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte