Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Trg hrvatskih branitelja 1
Karlovac
Kž-8/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ante Ujevića kao predsjednika vijeća te Michala Danečeka i Ivana Klapšića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Gordane Mikšić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog IČ, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011, 144/2012, 56/2015, 101/2017, 118/2018, 126/2019 – dalje KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog IČ protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 14. lipnja 2022., broj 16 K-91/2019-18, u sjednici održanoj 9. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenog IČ kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljenom IČ je na temelju članka 228. stavka 1. KZ/11 izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine-krađom, opisano u članku 228. stavku 1. KZ/11. Na temelju članka 158. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012 – odluka Ustavnog suda, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 80/2022, – dalje u tekstu ZKP) oštećenik SČ sa imovinskopravnim zahtjevom upućen je u građansku parnicu. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08 u vezi članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 okrivljeni IČ je oslobođen dužnosti naknade troškova kaznenog postupka.
2. Protiv te presude žalbu je podnio okrivljeni IČ po braniteljici Sunčici Novak Vidović, odvjetnici u Osijeku, pobijajući istu u cijelosti, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba kaznenog postupka. Predlaže da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu na način da okrivljenika oslobodi optužbe, podredno da istu ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
3. Spis je, u smislu članka 474. stavak 1. ZKP/08, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, koje je spis vratilo 5. siječnja 2023.
4. Žalba okrivljenika IČ nije osnovana.
5. Okrivljeni u žalbi navodi, u bitnom, da pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama dok su činjenice navedene u obrazloženju presude pogrešno utvrđene. Prvenstveno nije jasno na temelju kojih je dokaza prvostupanjski sud utvrdio da bi predmetni hladnjak imao vrijednost 5.000,00 kuna jer na navedenu okolnost nije izveden niti jedan dokaz osim iskaza oštećenika. Okrivljeni osporava navedenu vrijednost jer je navedeni hladnjak unovčio za 200,00 kuna. Osim toga, na tržištu je moguće kupiti novi, nerabljeni hladnjak, za iznos od 2.500,00 kuna, tako da polovni hladnjak ne može imati vrijednost od 5.000,00 kuna. Kako vrijednost ukradene stvari predstavlja bitna obilježja kaznenog djela krađe, potrebno je nesumnjivo utvrditi da se radi o vrijednosti stvari većoj od 1.000,00 kuna, što u konkretnom slučaju nije utvrđeno. Iz tog razloga je ovlašteni tužitelj trebao biti oštećenik kao privatni tužitelj. Nadalje, sud prvog stupnja paušalno utvrđuje da je okrivljenik bio svjestan da se radi o tuđoj stvari kada je uzeo spomenuti hladnjak jer se taj zaključak zasniva isključivo na iskazu oštećenika. Okrivljeni ponavlja da je smatrao da se radi o odbačenom starom hladnjaku, a zbog mjesta na kojem se hladnjak nalazio (neograđeno zemljište), nije znao da bi se radilo o nečijem dvorištu. Osim iskaza samog oštećenika, nije proveden niti jedan drugi dokaz iz kojeg bi nesumnjivo proizlazilo da je okrivljenik počinio djelo na način koji mu se stavlja na teret. Optužba nije dokazala da bi se predmetni hladnjak nalazio na privatnom posjedu niti da bi se radilo o novijem hladnjaku u vlasništvu oštećenika, vrijednosti 5.000,00 kuna te nije dokazana namjera i svijest optuženika:
- da oduzme tuđu stvar, budući da je isti smatrao da se radi o napuštenoj odbačenoj stvari navedene vrijednosti, te
- da oduzme stvar bilo kakve vrijednosti, posebice ne vrijednosti 5.000,00 kuna, budući je smatrao da se radi o napuštenoj odbačenoj stvari.
Iz tih je razloga pobijanom presudom ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP , zbog čega istu nije moguće ispitati. Okrivljeni prigovara i izrečenoj kazni zatvora kao previsokoj u odnosu na sve okolnosti slučaja, posebice u odnosu na stupanj krivnje, vrijednost hladnjaka, protek vremena, spremnost optuženika da oštećenom naknadi realnu vrijednost hladnjaka te činjenicu da je okrivljeni u inkriminirano vrijeme bio nezaposlen i otac četvero djece. Optuženik ukazuje da od 2017. godine se ne pojavljuje kao počinitelj kaznenih djela iz čega proizlazi da je on promijenio svoje ponašanje tako da se i bez izvršenja kazne zatvora može očekivati da ubuduće neće činiti kaznena djela te da će se uvjetnom osudom ili radom za opće dobro na slobodi ostvariti svrha kažnjavanja.
6. Suprotno navodima žalbe, sud prvog stupnja je iznio jasne, dostatne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, osobito u pogledu razloga koji se odnose na otklanjanje dijela obrane okrivljenika kojim se tvrdi da bi hladnjak kojega je okrivljeni uzeo sa zemljišta oštećenika i prodao ga kao sekundarnu sirovinu bio napuštena stvar, koje razloge prihvaća i ovaj sud. Stoga pobijanom presudom nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP na koju se okrivljeni poziva u žalbi.
7. Nije osnovana žalba okrivljenika iz razloga pogrešno, odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio vrijednost ukradene stvari i da se spomenuti hladnjak traktora GČ nalazio na takvom mjestu da je okrivljenom bilo jasno da se ne radi o odbačenoj stvari. Odlučnim za utvrđenje ovih činjenica sud prvog stupnja smatra iskaz oštećenika, kojega je sveobuhvatno cijenio te zaključke suda prvog stupnja u tom pogledu prihvaća i ovaj sud. Naime, prema iskazu oštećenika hladnjak, kojeg je pripremio za čišćenje, nalazio se u unutrašnjosti neograđenog dvorišta, na kraju betonskog prilaza, udaljen petnaest metara od ceste, kraj bunara, pored drugih stvari. Oštećenik je naveo životne i logične razloge zbog čega je taj hladnjak ostavljen upravo na tom mjestu i taj dio iskaza oštećenika obrana okrivljenog nije dovela u pitanje. Kako je i iskaz oštećenika, pravilno ocijenjen, dokaz o činjenicama, navod žalbe da je sud prvog stupnja bitnu činjenicu – da se hladnjak nalazio petnaest metara od ceste – utvrdio samo na temelju iskaza oštećenika, nije od utjecaja na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja
7.1. U istom smislu treba cijeniti i navode žalbe koji se odnose na utvrđenje vrijednosti ukradene stvari. Naime, oštećenik je u svom iskazu detaljno opisao zbog čega je vrijednost ukradene stvari 5.000,00 kuna (jer je morao kupiti drugi hladnjak za traktor, kojeg je platio 8.500,00 kuna). Uz navedeni iskaz oštećenika, u situaciji kada okrivljeni nije predložio dokaz o (drugoj) vrijednosti hladnjaka, a o vrijednosti tog hladnjaka samo verbalizira u završnoj riječi, navodima žalbe nije dovedeno u pitanje utvrđenje suda prvog stupnja o vrijednosti hladnjaka. Pri tome uopće nije od utjecaja na utvrđenu vrijednost ukradene stvari činjenica što je okrivljeni tu stvar unovčio za 200,00 kuna.
7.2. Sud prvog stupnja je u točki 11. obrazloženja pobijane presude naveo valjane i potpune razloge za utvrđenje da je okrivljeni odvezao hladnjak upravo u namjeri da ga otuđi i da je bio svjestan da se radi o tuđoj stvari , koje razloge prihvaća i ovaj sud pa samim negiranjem ovih činjenica od strane okrivljenika navedena utvrđenja nisu dovedena u pitanje.
8. Sud prvog stupnja je pravilno odlučio i o kazni, imajući u vidu odredbu članka 41. KZ/11 kojom je propisano da je svrha kažnjavanja izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo. Pri tome je pravilno utvrdio sve okolnosti iz članka 47. stavak 1. KZ/11, odlučne za individualizaciju kazne. Tako je na strani okrivljenika olakotnim cijenio da je on nezaposlen i da ima četvero djece, a otegotnom je cijenio okolnost što je okrivljeni ranije višestruko osuđivan za istovrsna kaznena djela, ali i za druga djela (izvadak iz kaznene evidencije na listovima 21-23 prvostupanjskog spisa). Upravo brojnost kaznenih osuda za imovinska kaznena djela – preko deset osuda hrvatskih i austrijskih sudova, isključuje mogućnost primjene koje druge kaznenopravne sankcije osim (bezuvjetne) kazne zatvora s time da je ta kazna od strane suda prvog stupnja utvrđena u donjoj trećini mjere zakonskom propisane kazne. Uz navedene okolnosti sud prvog stupnja je zasigurno cijenio i vrijednost ukradene stvari i druge okolnosti slučaja koje okrivljeni ističe u žalbi jer bi, u suprotnom, okrivljeniku, kao specijalnom povratniku, izrekao težu kaznu. Stoga i ovaj sud smatra da će se svrha kažnjavanja ostvariti upravo izrečenom kaznom zatvora u trajanju od jedne godine.
9. Iz tih je razloga utvrđeno da navodi žalbe okrivljenika nisu osnovani, a kako pobijanom presudom nije ostvarena ni koja od povreda iz članka 476. stavak 1. ZKP/08, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe članka 482. ZKP/08 presuditi kao u izreci
U Karlovcu 9. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća
Ante Ujević
