REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž-904/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Nataši Babić, u pravnoj stvari tužiteljice Hrvatske radiotelevizije, Zagreb, Prisavlje 3, OIB 68419124305, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Owens, Houška i partneri d.o.o., Zagreb, protiv tužene RA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pl-5/2026-12 od 8. svibnja 2026., 9. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužiteljice te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pl-5/2026-12 od 8. svibnja 2026.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan prigovor tužiteljice, te je potvrđeno pobijano rješenje prvostupanjskog suda poslovni broj Pl- 5/2026-10 od 27. travnja 2026.
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje pobija tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je predmetnim rješenjem prvostupanjski sud odbio je kao neosnovan prigovor tužiteljice na rješenje o plaćanju sudske pristojbe u iznosu od 6,64 eura, s obrazloženjem kako tužitelj nema „status pravne osobe s javnim ovlastima“. Tužiteljica je osoba s javnim ovlastima, a predmetni postupak proizlazi iz obavljanja njegovih javnih ovlasti, sukladno odredbama Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji, stoga je tužiteljica u smislu odredbe članka 11. stavka 2. Zakona o sudskim pristojbama oslobođena od obveze plaćanja istih. U vezi s tim, u recentnoj sudskoj praksi, sadržanoj u presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usoz-321/2013-5 i Usoz-322/2013- 5 od 30. lipnja 2015., te rješenju Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U - I-662/2011 od 10. srpnja 2018. tužiteljicu se definira kao pravna osoba s javnim ovlastima, a poslovi u vezi naplate pristojbe kao „javne ovlasti“ ili poslove „javne vlasti“. Evidentno je stoga, iz prethodno argumentiranog, da tužiteljica ne podliježe obvezi plaćanja sudske pristojbe. Prvostupanjski sud je pogrešnom primjenom materijalnog prava donio pogrešnu odluku, pri čemu su odlučne činjenice neobrazložene i predmet pretpostavke prvostupanjskog suda, čime sud čini i bitnu povredu članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku. Predlaže preinačiti prvostupanjsko rješenje na način da se usvoji prigovor tužiteljice, a sve uz naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Žalba tužiteljice nije osnovana.
4. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan tužiteljičin prigovor te je potvrđeno rješenje prvostupanjskog suda poslovni broj Pl-5/2026-12 od 8. svibnja 2026.
4.1. Takva odluka prvostupanjskog suda pravilna je i zakonita te je u donošenju iste prvostupanjski sud pravilno primijenio članak 11. stavak 1. točku 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/2018. i 51/2023. - dalje: ZSP), kojim je propisano da su od plaćanja pristojbi oslobođene osobe i tijela koja obavljaju javne ovlasti u postupcima proizašlim iz obavljanja tih ovlasti.
5. Iako je tužiteljica pravna osoba koja obavlja javnu službu, ista nema status pravne osobe s javnim ovlastima. Kako iz navedene odredbe članka 11. stavka 1. točke 2. ZSP-a jasno proizlazi da su plaćanja pristojbi oslobođeni osobe i tijela koja obavljaju javne ovlasti u postupcima proizašlim iz obavljanja tih ovlasti, to tužiteljica u postupcima za naplatu RTV pristojbe ne obavlja javne ovlasti i nije po zakonu oslobođena od plaćanja sudskih pristojbi. Uostalom, neosnovano žaliteljica navodi da ne obavlja svoju djelatnost temeljem ugovornog odnosa, jer se naplata HRT pristojbe temelji na ugovornom odnosu tužiteljice i korisnika njenih usluga (vlasnika RTV prijemnika), jer činjenicom posjedovanja RTV prijemnika korisnik usluge tužiteljice pristupanjem ulazi s njom u ugovorni odnos.
6. Tužiteljica je javna ustanova po članku 6. Zakona o ustanovama („Narodne novine“ broj 76/1993., 29/1997., 47/1999., 35/2008., 127/2019. i 151/2022.), kojim je propisano da se ustanova osniva kao javna ustanova ako je djelatnost ili dio djelatnosti koju obavlja zakonom određena kao javna služba. Okolnost da se djelatnost pojedine ustanove obavlja kao javna služba, čini odnosnu ustanovu javnom ustanovom, te svaka javna ustanova nužno ima svojstvo pravne osobe koja obavlja javnu službu, odnosno pružatelja javnih usluga.
6.1. Tužiteljica, iako ima status pravne osobe koja obavlja javnu službu, nema status pravne osobe s javnim ovlastima, pa se na nju ne primjenjuje članak 11. stavak 1. točka 2. ZSP-a.
7. I iz zaključka sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su IV -87/2022 od 11. studenoga 2022. proizlazi da pravne osobe koje usluge pružaju na temelju javnih ovlasti (vodne usluge, odvoz otpada) dužne su podmiriti sudske pristojbe jer te usluge obavljaju kao subjekti privatnog prava, pa se navedeni zaključak odnosi i na žaliteljicu koja, iako je javna ustanova, sa korisnicima svojih usluga, potrošačima, nastupa kao subjekt privatnog prava.
8. Slijedom navedenoga, odbijena je žalba žaliteljice kao neosnovana te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje, po članku 380. stavku 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.).
U Puli-Pola 9. lipnja 2026.
Sutkinja:
Nataša Babić
