Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Kž-385/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ante Ujevića, kao predsjednika vijeća te Michala Danečeka i Ivana Klapšića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Gordane Mikšić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog TI, zbog kaznenog djela iz članka 147. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017. i 118/2018. – dalje KZ/11.), odlučujući o žalbi privatnog tužitelja OI, protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola od 25. studenog 2024., broj K-234/2019, u sjednici održanoj 9. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba privatnog tužitelja OI kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljeni TI je na temelju odredbe članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24-dalje ZKP) oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda – uvredom, iz članka 147. stavka 1. KZ/11. Na temelju članka 149. stavka 3. ZKP naloženo je privatnom tužitelju OI nadoknaditi troškove kaznenog postupka i to trošak paušala u iznosu 200,00 eura (prema članku 145. stavku 1. točke 6. i stavku 3. ZKP) te troškove postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. - 5. ZKP, nužne izdatke okrivljenika, kao i nužne izdatke i nagradu braniteljice okrivljenika, o visini kojih će sud donijeti posebno rješenje, na temelju članka 148. stavka 4. ZKP.
2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio privatni tužitelj OI po branitelju Vladimiru Veljoviću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Goran Veljović, Merima Ibrahimović, Ivana Bilić Komparić, Vladimir Veljović i Alan Alagić iz Zagreba, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se žalba usvoji i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovnu odluku.
3. Okrivljeni TI je po braniteljici Mariji Budimir, odvjetnici iz Pule, podnio odgovor na žalbu s prijedlogom da se žalba privatnog tužitelja odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
4. Žalba privatnog tužitelja OI nije osnovana.
5. U žalbi se navodi, u bitnom, da je pobijanom presudom ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer je izreka presude proturječna razlozima presude, odnosno u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. To iz razloga što iz obrazloženja presude kao i iz iskaza privatnog tužitelja proizlazi da je okrivljenik poslao predmetnu poruku i drugim radnim kolegama privatnog tužitelja zbog čega su ga drugi kolege počeli drugačije gledati i obraćati mu se čime je okrivljenik naštetio časti i ugledu privatnog tužitelja kojega je navedena tvrdnja okrivljenika duboko povrijedila radi čega je trpio duševne boli. Tvrdnje iznesene u spornoj poruci su apsolutno netočne jer privatni tužitelj nikad nije bio kažnjavan i protiv njega se ne vodi nikakav postupak, privatni tužitelj nikada nije prijetio okrivljeniku niti je okrivljenik zbog istog ustao s privatnom tužbom protiv privatnog tužitelja. Stoga su tvrdnje okrivljenika netočne i podobne da naštete časti i ugledu privatnog tužitelja. Tim više što su te tvrdnje iznesene u poruci tadašnjem zamjeniku gradonačelnika [adresa], gospodinu MI. Pogrešan je zaključak suda prvog stupnja da predmetna poruka ne sadrži vrijednosni sud o osobi privatnog tužitelja u smislu da bi okrivljenik iznio nekakve uvredljive riječi privatnog tužitelja pogotovo uzimajući u obzir da prvostupanjski sud nije uopće analizirao cjelokupno postupanje okrivljenika niti je utvrdio cilj njegovog postupanja u predmetnim događajima. Navedeno potvrđuje činjenica da tijekom dokaznog postupka okrivljenik nije htio iznijeti obranu niti odgovarati na pitanja. Sud prvog stupnja je također odbio kao nevažan i neprikladan dokazni prijedlog privatnog tužitelja da se pročitaju poruke koje je okrivljenik uputio bivšem gradonačelniku [adresa] putem Facebooka, iako predmetna poruka upućena bivšem gradonačelniku i dalje pokazuje ustrajnost okrivljenika da vrijeđa te da šteti časti i ugledu privatnog tužitelja.
6. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio činjenično stanje te je za svoja utvrđenja naveo jasne, potpune i neproturječne razloge koje prihvaća i ovaj sud, zbog čega je pobijana presuda jasna i može se ispitati. Optužba je koncipirana na način da se tvrdi da je okrivljenik, s isključivom nakanom da naškodi časti i ugledu privatnog tužitelja, poslao privatnu poruku sadržaja navedenog u izreci pobijane presude zamjeniku gradonačelnika [adresa] MI, pa da je time uvrijedio privatnog tužitelja počinivši kazneno djelo protiv časti i ugleda uvredom iz članka 147. stavka 1. KZ/11. Stoga nije relevantan navod žalbe da je sud prvog stupnja pogrešno ocijenio okolnosti djela iz razloga što je okrivljenik, kako se u žalbi tvrdi, poslao predmetnu poruku i drugim radnim kolegama privatnog tužitelja, jer za takvo postupanje okrivljeni uopće nije optužen. Iz tih razloga pobijanom presudom nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP na koju se privatni tužitelj opisno poziva u žalbi.
7. Privatni tužitelj nije u pravu i kada se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. To iz razloga što je sud prvog stupnja činjenično stanje u ovom postupku pravilno utvrdio u odnosu na sve odlučne činjenice kad je utvrdio da nije dokazano da bi okrivljeni TI počinio kazneno djelo uvrede iz članka 147. stavka 1. KZ/11 na način i pod uvjetima kako je to navedeno u izreci pobijane presude. Sud prvog stupnja je takvo činjenično stanje utvrdio s potpunom sigurnošću, na temelju savjesne ocjene i analize svih izvedenih dokaza. Na temelju tako provedenog postupka utvrđeno je da tvrdnje iznesene u poruci okrivljenika tadašnjem zamjeniku gradonačelnika [adresa] MI ne predstavljaju vrijednosni sud o osobi privatnog tužitelja već da predstavljaju činjenične tvrdnje.
7.1. Naime, nije sporno da su okrivljeni i privatni tužitelj u konfliktu – to proizlazi iz iskaza privatnog tužitelja, koju okolnost okrivljeni nije osporio. Dalje, nije sporno da privatni tužitelj nije osuđen radi počinjenja kojeg kaznenog djela, ali iz izvedenih dokaza – članaka objavljenih u pisanim medijima i na web portalima proizlazi da su se protiv privatnog tužitelja vodili kazneni postupci, što proizlazi i iz iskaza samog privatnog tužitelja, ali on napise u medijima nije demantirao tako da okrivljeni nije niti mogao znati da postupci koji su vođeni protiv privatnog tužitelja nisu završili pravomoćnom osuđujućom presudom.
8. Na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nije od utjecaja ni okolnost da je sud prvog stupnja odbio dokazni prijedlog da se pročitaju poruke koje je okrivljeni uputio tadašnjem gradonačelniku [adresa] putem facebooka jer te poruke također nisu bile predmet optužbe. Stoga, i da su navedene poruke objektivno uvrijedljive po privatnog tužitelja, one ne utječu na sadržaj inkriminirane izjave okrivljenika, za koju je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da se radi o činjeničnoj tvrdnji. Pri tome treba imati u vidu i da je poruka poslana predstavniku javne vlasti u čijem je djelokrugu kontrola pravilnosti rada javnog poduzeća u kojem su zaposlenici bili privatni tužitelj i okrivljenik.
8.1. Još manje na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja utječe okolnost da okrivljeni nije iznio obranu, odnosno da nije odgovarao na pitanja jer je pravo okrivljenika da se brani na način na koji je za njega najpovoljniji (pa i tzv. šutnjom) njegovo osnovno pravo u kaznenom postupku i ne može se tumačiti na njegovu štetu, osobito ne kao priznanje krivnje.
9. Iz tih je razloga utvrđeno da je sud prvog stupnja u pobijanoj presudi iznio u cijelosti valjane i logične razloge, koje prihvaća i ovaj sud. Stoga je utvrđeno da navodi žalbe privatnog tužitelja nisu osnovani, a kako pobijanom presudom nisu ostvarene niti povrede iz članka 476. stavak 1. ZKP, na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe članka 482. ZKP presuditi kao u izreci.
U Karlovcu 9. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća
Ante Ujević