Poslovni broj: Us I-1410/2025-10
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice KS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, uz sudjelovanje zainteresirane osobe URIHO – Ustanova za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Zagreb, Avenija Marina Držića 1, OIB: 77931216562, radi ozljede na radu, nakon održane usmene i javne rasprave, 9. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/25-01/179, URBROJ: 338-01-06-05-25-04 od 4. travnja 2025.
II Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/24-02/12176, URBROJ: 338-21-02- 02-25-4 od 15. siječnja 2025. i predmet vraća na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
III U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je postupiti prema uputama iz pravomoćne presude ovoga suda.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/25-01/179, URBROJ: 338-01-06-05-25- 04 od 4. travnja 2025. odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/24- 02/12176, URBROJ: 338-21-02-02-25-4 od 15. siječnja 2025., kojim tužiteljici zaposlenoj kod poslodavca URIHO, Avenija Marina Držića 1, Zagreb, vezano za događaj od 12. rujna 2024. dijagnoza izražena šifrom prema MKB-10 klasifikaciji:
S83.1 nije priznata ozljedom na radu, te joj u svezi navedene ozljede nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.
2. Tužiteljica pobija zakonitost osporavanog rješenja i ističe da je 12. rujna 2024. prilikom odlaska na posao, žureći kako bi stigla na vlak potrčala i tom prilikom osjetila snažnu bol u koljenu te joj je u kasnijoj medicinskoj dokumentaciji postavljena dijagnoza S83.1 – dislokacija koljena i ona je pravodobno podnijela zahtjev za priznavanje ozljede na radu, no tuženik je osporio postojanje uzročno-posljedične veze između opisanog događaja i ozljede.
3. Smatra da nije u dovoljnoj mjeri medicinski vještačena predmetna uzročno- posljedična veza te da se odluka temelji na formalnom nedostatku dijagnostičkog nalaza, iako medicinska dokumentacija potvrđuje ozljedu i događaj je nastao na putu do posla čime su prema Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju i Zakonu o zaštiti na radu ispunjeni uvjeti za priznavanje ozljede na radu.
4. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje.
5. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja, citira relevantne propise, opisuje kronologiju događaja, te ističe da je u upravnom postupku na temelju provedenih dokaza utvrđeno da u konkretnom slučaju s medicinskog aspekta nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje ozljede na radu na temelju članka 67. točke 5. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju zbog postojanja predispozicije zdravstvenog stanja.
6. Tijelo vještačenja je utvrdilo da se predmetna dijagnoza S83.1 ne može uzročno-posljedično povezati s navedenim događajem od 12. rujna 2024. kao ozljeda na radu jer nije potvrđena ni kliničkim ni dijagnostičkim nalazom ni medicinski verificirana, a što su potvrdila oba stupnja provedenog vještačenja, pa se predmetna ozljeda ne može dovesti u izravnu i isključivu uzročnu vezu s načinom nastanka kako ga opisuje tužiteljica u smislu odredbe članka 66. točka 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, pa nije medicinski opravdano udovoljiti tužiteljičinom zahtjevu.
7. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.
8. Zainteresirana osoba u podnesku se očitovala da nema pravni interes za poduzimanje radnje u sporu te da sudu prepuštaju odluku na temelju činjeničnog stanja i dokaza provedenih pred tuženikom.
9. Tužbeni zahtjev je osnovan.
10. Sud je donio rješenje o provođenju medicinskog vještačenja na spornu okolnost je li dijagnoza šifre prema MKB-10 klasifikaciji S83.1 posljedica ozljede na radu od 12. rujna 2024., ali tužiteljica nije u zadanom roku od trideset dana uplatila predujam za navedeno vještačenje niti kasnije do održavanja rasprave 26. svibnja 2026, a u rješenju je bila upozorena da ukoliko ne postupi po nalogu suda će se smatrati da je odustala od podnesenog dokaznog prijedloga.
11. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti tužiteljice i opunomoćenice zainteresirane osobe i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24), o čemu je tuženik bio upozoren u pozivu za raspravu.
12. Tužiteljica je na raspravi ponovila da se ozlijedila na putu prema poslu, da je otišla na hitnu i da je ozljeda verificirana medicinskom dokumentacijom koja je priložena uz zahtjev te nije ponovno predložila da se provede neovisno medicinsko vještačenje na spornu okolnost.
13. Zainteresirana osoba ostala je kod ranije danog odgovora na tužbu.
14. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.
15. Prema podacima spisa predmeta osporavanim rješenjem od 4. travnja 2025. žalba tužiteljice je odbijena i potvrđeno prvostupanjsko rješenje od 15. siječnja 2025. kojim tužiteljici zaposlenoj kod zainteresirane osobe vezano za događaj od 12. rujna 2024. dijagnoza izražena šifrom prema MKB-10 klasifikaciji S83.1 nije priznata ozljedom na radu te se ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu na osnovi iste.
16. U obrazloženju osporavanog rješenja tuženik citira članak 66. i 67. točke 5. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj: 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23) i relevantne članke Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti (Narodne novine, broj: 75/14, 154/14, 79/15, 139/15, 105/16, 40/17, 66/17, 109/17, 132/17, 119/18, 41/19, 22/20, 39/20 i 2/22).
17. Tuženik obrazlaže da je iz povijesti bolesti Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice, Klinike za traumatologiju razvidno da je tužiteljica 12. rujna 2024. zatražila medicinsku pomoć jer je pri odlasku na posao osjetila bol u desnom koljenu i postavljena joj je dijagnoza S83.1 – dislokacija koljena, ali se prema nalazu, mišljenju i ocjeni nadležnog liječničkog povjerenstava Zavoda od 23. prosinca 2024. zatražena dijagnoza nije priznala ozljedom na radu, jer nije bilo nagle i nenadane sile u nastanku ozljede.
18. U drugostupanjskom postupku tijelo vještačenja je u nalazu, mišljenju i ocjeni od 18. ožujka 2025. potvrdilo prethodno izneseni zaključak s obrazloženjem da predmetna dijagnoza nije potvrđena ni kliničkim ni dijagnostičkim nalazom, ni medicinski verificirana.
19. Odredbom članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano je da se ozljedom na radu prema ovome Zakonu smatra:
1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,
2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,
3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,
4. ozljeda, odnosno bolest iz točke 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe i u okolnostima iz članka 16. ovoga Zakona.
20. Odredbom članka 67. stavka 1. točke 5. navedenog Zakona propisano je da se ozljedom na radu, u smislu ovoga Zakona, ne smatra ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.
21. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem povrijeđen je zakon na štetu tužiteljice.
20. Naime, tužiteljica osnovano prigovara da nalazi i mišljenja pribavljeni u upravnom postupku nisu obrazloženi, niti je razjašnjeno koji je stvarni razlog odbijanja tužiteljičinog zahtjeva, jer nije sporno da je iz povijesti bolesti Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice, Klinike za traumatologiju razvidno da je tužiteljica 12. rujna 2024. zatražila medicinsku pomoć jer je pri odlasku na posao osjetila bol u desnom koljenu i postavljena joj je dijagnoza S83.1 – dislokacija koljena, pa tuženik ničime ne dokazuje da je do navedene ozljede došlo zbog urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje može imati za posljedicu bolest iz prethodno citiranog članka 67. stavka 1. točke 5. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.
21. Slijedom iznesenog, sud nije mogao zaključiti da je u konkretnom slučaju činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, zbog čega je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
22. U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo će potpuno i pravilno utvrditi činjenično stanje, uzeti u obzir svu medicinsku dokumentaciju koju tužiteljica posjeduje u vezi predmetne ozljede i svoj zaključak detaljno obrazložiti sukladno pravilima medicinske struke i relevantnim odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti.
23. Stoga je sud na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, presudio kao u izreci.
U Zagrebu 9. lipnja 2026.
Sutkinja:
Tamara Bogdanović, univ.spec.iur.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nije dopuštena žalba sukladno članku 127 stavku 1. Zakona o upravnim sporovima.
DNA:
1. KS, [adresa]
2. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Direkcija, putem e-kom
3. URIHO – Ustanova za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, putem e-kom
4. U spis
