REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-406/2025-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja TĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Igor Zekić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Kliničke bolnice Dubrava, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, kojeg zastupa punomoćnik Tonči Ravlić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ravlić & Partneri u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika Igora Zekića i punomoćnice tuženika GĆ, odvjetničke vježbenice, 9. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku KLINIČKOJ BOLNICI DUBRAVA ZAGREB da tužitelju TĆ na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 19,29 eur bruto zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana 16.03.2024. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, prema stopi koja se određuje do 31.12.2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te da plati trošak parničnog postupka od 125,00 eura zajedno s zateznim kamatama prema navedenoj stopi koja teče od 9. lipnja 2026. pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kod tuženika zaposlen na radnom mjestu profesionalnog vatrogasca te da obavlja poslove s posebnim uvjetima rada. Poziva se na odredbe Zakona o vatrogastvu, Zakona o radu, Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada te uredbi i podzakonskih akata kojima je propisano pravo profesionalnih vatrogasaca na dodatak za rad u posebnim uvjetima. Ističe da uredba iz čl. 76. st. 10. Zakona o vatrogastvu do danas nije donesena, zbog čega se, prema tumačenju Hrvatske vatrogasne zajednice i odredbama Pravilnika o klasifikaciji radnih mjesta profesionalnih vatrogasaca, do njezina donošenja primjenjuju propisi koji za profesionalne vatrogasce predviđaju dodatak za posebne uvjete rada u visini od 25%. Tvrdi da mu je tuženik u utuženom razdoblju u okviru koeficijenta obračunavao dodatak od svega 14%, umjesto 25%, slijedom čega mu nije isplaćena razlika od 11% dodatka za posebne uvjete rada za razdoblje od 15. lipnja 2021. do 30. travnja 2022. te od 1. svibnja 2023. do 1. ožujka 2024. Podneskom od 13. studenog 2025. sukladno dostavljenom izračunu tuženika tužitelj potražuje isplatu razlike plaće s osnove neisplaćenog dijela dodatka za posebne uvjete rada od 19,29 eura, uz pripadajuće zatezne kamate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, kako u osnovi tako i u visini, te ističe prigovor zastare utuženog potraživanja. Navodi da je za odluku u predmetu odlučno pitanje ima li tužitelj status profesionalnog vatrogasca u smislu Zakona o vatrogastvu. Smatra da tužitelj ne ispunjava zakonske pretpostavke za stjecanje tog statusa jer nije zaposlen u javnoj vatrogasnoj postrojbi, profesionalnoj vatrogasnoj postrojbi u gospodarstvu niti drugoj organizaciji koja obavlja vatrogasnu djelatnost kao svoju osnovnu djelatnost. Ističe da je tuženik javna zdravstvena ustanova čija je osnovna djelatnost pružanje zdravstvene zaštite, a ne obavljanje vatrogasne djelatnosti, te da kod tuženika nije ustrojena profesionalna vatrogasna postrojba. Poziva se na rješenje Ministarstva unutarnjih poslova kojim su građevine i prostor tuženika razvrstani u II a kategoriju ugroženosti od požara, pri čemu je tuženik bio obvezan organizirati vatrogasno dežurstvo i poslove zaštite od požara, ali ne i ustrojiti profesionalnu vatrogasnu postrojbu. Tuženik nadalje navodi da iz Plana zaštite od požara proizlazi kako u slučaju većih požarnih intervencija postupanje preuzima Profesionalna vatrogasna postrojba MUP-a, što, prema njegovu stajalištu, potvrđuje da kod tuženika ne postoji profesionalna vatrogasna postrojba niti profesionalni vatrogasci u smislu Zakona o vatrogastvu. Stoga smatra da se na tužitelja ne mogu primijeniti propisi koji uređuju prava profesionalnih vatrogasaca, uključujući pravo na dodatak za rad u posebnim uvjetima rada na koje se poziva u tužbi. Također ističe da tužitelj nije dokazao da ima status profesionalnog vatrogasca, iako je teret dokazivanja te činjenice na njemu. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te obvezati tužitelja na naknadu troškova parničnog postupka.

3. Osporavajući navode tuženika da nema status profesionalnog vatrogasca, tužitelj ističe da ima završenu vatrogasnu školu za vatrogasnog tehničara te da i sam tuženik u natječajima za zapošljavanje za predmetne poslove zahtijeva navedenu stručnu spremu. Nadalje navodi da iz Plana zaštite od požara proizlazi kako vlastite snage za gašenje požara čini sedam profesionalnih djelatnika – vatrogasaca, a u prilog osnovanosti svog zahtjeva poziva se i na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gop-2/2024.

4. Tuženik ustraje kod navoda iz odgovora na tužbu te ističe da završena vatrogasna škola sama po sebi ne daje status profesionalnog vatrogasca, već se taj status stječe isključivo zaposlenjem u profesionalnoj vatrogasnoj postrojbi, koju tuženik nema ustrojenu niti ju je dužan ustrojiti. Nadalje navodi da izraz „profesionalni djelatnici“ iz Plana zaštite od požara ne označava profesionalne vatrogasce u smislu Zakona o vatrogastvu. Stoga smatra da tužitelj nije dokazao status profesionalnog vatrogasca pa se na njega ne mogu primijeniti propisi niti sudska praksa na koje se poziva, uključujući presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gop-2/2024.

5. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u isprave koje su stranke dostavile u spis, pročitao je iskaze svjedoka LĆ i ĐĆ iz istovrsnih predmeta kod ovoga suda te je proveo dokaz saslušanjem tužitelja.

6. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće s osnove dodatka za rad u posebnim uvjetima rada za razdoblje od 15. lipnja 2021. do 30. travnja 2022. te od 1. svibnja 2023. do 1. ožujka 2024., uz pripadajuće zatezne kamate.

8. Nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vatrogasca, da ima završenu vatrogasnu školu za vatrogasnog tehničara te da mu je tuženik pri obračunu plaće priznavao dodatak za posebne uvjete rada u visini od 14%.

9. Sporno je ima li tužitelj status profesionalnog vatrogasca u smislu Zakona o vatrogastvu te pripada li mu po toj osnovi dodatak za posebne uvjete rada u visini od 25%, odnosno pravo na isplatu utužene razlike plaće.

10. Nije osnovan prigovor zastare koji je istaknuo tuženik. Naime, sukladno članku 139. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, dalje: ZR), potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. Budući da je tužba u ovom predmetu podnesena 27. veljače 2025., u trenutku njezina podnošenja nije protekao petogodišnji zastarni rok niti za jedno od utuženih mjesečnih potraživanja, s obzirom da tužitelj potražuje razliku plaće za razdoblje od 15. lipnja 2021. do 30. travnja 2022. te od 1. svibnja 2023. do 1. ožujka 2024. Kako od dospijeća najstarijeg utuženog potraživanja do podnošenja tužbe nije proteklo pet godina, sud je prigovor zastare ocijenio neosnovanim.

11. Svjedok LĆ, glavni vatrogasni zapovjednik Hrvatske vatrogasne zajednice, iskazao je da su profesionalni vatrogasci uređeni Zakonom o vatrogastvu te da profesionalni vatrogasci mogu biti zaposleni u javnim vatrogasnim postrojbama, gospodarstvu i državnim intervencijskim postrojbama. Naveo je da građevine razvrstane u I. i II. kategoriju ugroženosti od požara moraju zapošljavati profesionalne vatrogasce te da osobe sa završenom školom za vatrogasca ili vatrogasnog tehničara imaju status profesionalnih vatrogasaca. Iskazao je da zaposlenici tuženika koji obavljaju vatrogasnu djelatnost predstavljaju profesionalne vatrogasce ako je to uređeno unutarnjim aktima te da profesionalni vatrogasci u gospodarstvu ostvaruju prava propisana Zakonom o vatrogastvu, uključujući beneficirani radni staž.

12. Svjedok ZĆ, voditelj Službe za integrirane sustave zaštite kod tuženika, iskazao je da su u službi zaposleni vatrogasni djelatnici koji moraju imati završenu školu za vatrogasnog tehničara te zdravstvenu i psihofizičku sposobnost za rad na poslovima s posebnim uvjetima rada. Naveo je da rade u smjenama, raspolažu vatrogasnom opremom i interveniraju u slučaju požara, pri čemu javnu vatrogasnu postrojbu pozivaju samo ako sami ne mogu ugasiti požar. Potvrdio je da kod tuženika nije ustrojena vatrogasna postrojba niti postoji vatrogasni zapovjednik, zbog čega se nije mogao očitovati imaju li vatrogasni djelatnici kod tuženika status profesionalnih vatrogasaca. Također je iskazao da kod tuženika nema zaposlenih dobrovoljnih vatrogasaca te da je KB Dubrava razvrstana u II.A kategoriju ugroženosti od požara.

13. Tužitelj je iskazao da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vatrogasnog djelatnika te da ima završenu prekvalifikaciju za vatrogasca u Državnoj vatrogasnoj školi. Naveo je da obavlja poslove gašenja požara i druge interventne poslove, pri čemu koristi propisanu zaštitnu opremu. Iskazao je da je završena vatrogasna škola bila uvjet za zaposlenje, da redovito obavlja specijalističke preglede te ostvaruje pravo na beneficirani radni staž. Smatra da je profesionalni vatrogasac jer u Hrvatskoj, prema njegovim saznanjima, postoje samo profesionalni i dobrovoljni vatrogasci, pri čemu profesionalni vatrogasci imaju završenu vatrogasnu školu. Naveo je da požare kod tuženika gase zaposlenici tuženika, dok se javna vatrogasna postrojba poziva samo kod većih intervencija. Također je iskazao da kod tuženika nije ustrojena profesionalna niti javna vatrogasna postrojba te da ne postoji imenovan vatrogasni zapovjednik

14. Iz Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada proizlazi da su poslovi vatrogasaca poslovi s posebnim uvjetima rada za čije je obavljanje potrebno ispunjavati posebne uvjete stručne osposobljenosti, zdravstvene i psihofizičke sposobnosti, dok iz Uredbe o dodacima za poslove s posebnim uvjetima rada proizlazi da profesionalni vatrogasci ostvaruju pravo na dodatak za rad u posebnim uvjetima rada.

15. Sud je posebno cijenio tumačenje i očitovanje Hrvatske vatrogasne zajednice iz kojih proizlazi da profesionalni vatrogasac može biti zaposlen i u drugoj pravnoj osobi ako obavlja poslove profesionalnog vatrogasca i ispunjava zakonom propisane uvjete za njihovo obavljanje, kao i da do donošenja uredbe iz čl. 76. st. 10. Zakona o vatrogastvu profesionalnim vatrogascima pripada dodatak za posebne uvjete rada u visini od 25%.

16. Iz dopisa Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske od 4. prosinca 2025. proizlazi da je u Kliničkoj bolnici Dubrava u utuženom razdoblju bilo zaposleno više profesionalnih vatrogasaca odnosno vatrogasnih tehničara, dok iz rješenja Policijske uprave zagrebačke proizlazi da je Klinička bolnica Dubrava razvrstana u II.a kategoriju ugroženosti od požara te da je dužna organizirati stalno vatrogasno dežurstvo.

17. Navedene isprave sud prihvaća kao vjerodostojne jer potječu od nadležnih tijela i institucija te su u bitnim dijelovima međusobno suglasne, kao i sukladne iskazima saslušanih svjedoka i tužitelja. Iz njih proizlazi da status profesionalnog vatrogasca nije vezan isključivo uz zaposlenje u javnoj vatrogasnoj postrojbi, već uz stvarno obavljanje poslova profesionalnog vatrogasca i ispunjavanje zakonom propisanih uvjeta za obavljanje tih poslova.

18. Nadalje, iz Pravilnika o zaštiti od požara, Plana zaštite od požara te Revizije procjene ugroženosti od požara i tehnoloških eksplozija proizlazi da je kod tuženika ustrojena vatrogasna služba kao sastavni dio Službe integriranih sustava zaštite, da su vatrogasci raspoređeni u dežurne vatrogasne jedinice te da je organizirano neprekidno 24-satno vatrogasno dežurstvo.

19. Sud je iskaze svjedoka LĆ i JĆ ocijenio vjerodostojnima jer su logični, uvjerljivi i međusobno sukladni, a u bitnim dijelovima potvrđeni su i izvedenim materijalnim dokazima.

20. Iskaz svjedoka LĆ sud prihvaća u dijelu u kojem je suglasan sadržaju pisanih dokaza izvedenih tijekom postupka.

21. Vjerodostojnim je ocijenjen i iskaz svjedoka JĆ osobito u dijelu u kojem je iskazao da vatrogasni djelatnici kod tuženika moraju imati završenu školu za vatrogasnog tehničara, posebnu zdravstvenu i psihofizičku sposobnost, da rade u smjenama, raspolažu vatrogasnom opremom te interveniraju u slučaju požara, pri čemu javnu vatrogasnu postrojbu pozivaju tek kada sami ne mogu ugasiti požar. Navedeni dio iskaza potvrđuje da tužitelj i ostali vatrogasni djelatnici kod tuženika stvarno obavljaju poslove vatrogasne djelatnosti. Sud nije posebno cijenio dio iskaza ovog svjedoka o tome imaju li zaposlenici tuženika status profesionalnih vatrogasaca, budući da se radi o pravnom pitanju o kojem odlučuje sud primjenom mjerodavnih propisa na utvrđeno činjenično stanje.

22. Sud je prihvatio i iskaz tužitelja kao vjerodostojan jer je njegov iskaz u pogledu poslova koje obavlja, uvjeta koje mora ispunjavati za rad na predmetnom radnom mjestu, korištenja vatrogasne opreme, obavljanja intervencija te organizacije rada kod tuženika sukladan iskazima saslušanih svjedoka i sadržaju materijalnih dokaza. Tužiteljev iskaz posebno je potvrđen internim aktima tuženika, dopisom Ministarstva unutarnjih poslova te ostalom dokumentacijom iz koje proizlazi da su kod tuženika zaposleni vatrogasci odnosno vatrogasni tehničari koji obavljaju poslove zaštite od požara u okviru organiziranog vatrogasnog dežurstva.

23. Sud nije prihvatio navod tuženika da tužitelj ne može imati status profesionalnog vatrogasca jer kod tuženika nije ustrojena profesionalna vatrogasna postrojba. Naime, odredbom čl. 1. st. 1. Zakona o vatrogastvu („Narodne novine“ br. 129/19, 114/22, dalje: ZV) uređuju se, između ostalog, organizacija i djelovanje vatrogastva te prava i obveze profesionalnih vatrogasaca, iz čega proizlazi da zakon odvojeno uređuje ustroj vatrogasnih organizacija i status profesionalnih vatrogasaca.

24. Nadalje, čl. 2. st. 1. t. 20. ZV-a propisano je da je profesionalni vatrogasac fizička osoba zaposlena, odnosno raspoređena na radno mjesto u javnoj vatrogasnoj postrojbi, profesionalnoj vatrogasnoj postrojbi u gospodarstvu, vatrogasnoj zajednici ili drugoj pravnoj osobi, koja ispunjava uvjete propisane Zakonom za obavljanje poslova profesionalnog vatrogasca. Stoga sama činjenica da tuženik nije bio dužan osnovati profesionalnu vatrogasnu postrojbu u smislu čl. 43. ZV-a ne isključuje mogućnost da osoba zaposlena kod tuženika ima status profesionalnog vatrogasca.

25. U konkretnom slučaju tijekom postupka utvrđeno je da je tužitelj imao propisanu stručnu osposobljenost za vatrogasca, da je obavljao poslove vatrogasne djelatnosti, koristio vatrogasnu opremu, radio na poslovima s posebnim uvjetima rada te ostvarivao prava koja su vezana uz obavljanje tih poslova. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je tužitelj u utuženom razdoblju imao status profesionalnog vatrogasca u smislu ZV-a.

26. Nadalje, pravno shvaćanje VSRH iz oglednog postupka Gop-2/2024-35 od 27. studenog 2024. izravno se primjenjuje na ovaj spor jer tužitelj kao profesionalni vatrogasac koji nije pripadnik intervencijske vatrogasne postrojbe potraživanje ostvaruje upravo za razdoblja od 15. lipnja 2021. do 30. travnja 2022. i od 1. svibnja 2023. do 1. ožujka 2024., koja su identična razdobljima za koja je VSRH temeljem čl. 502.n st. 1. ZPP-a zauzeo obvezujuće pravno shvaćanje o pravu na dodatak od 25% za posebne uvjete rada, pod uvjetom da u tim razdobljima nije postojalo za tužitelja povoljnije pravo.

27. Sukladno čl. 94. ZR-a propisana je obveza uvećanja plaće za otežane uvjete rada.

28. Kako je tijekom postupka utvrđeno da je tužitelj u utuženom razdoblju ispunjavao navedene uvjete, sud je zaključio da mu pripada status profesionalnog vatrogasca, a time i pravo na dodatak za rad u posebnim uvjetima rada u visini od 25%, zbog čega je prihvatio tužbeni zahtjev i dosudio mu razliku plaće ostvarenu uslijed neisplate punog iznosa navedenog dodatka od ukupno 19,29 eura.

29. Prema odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 155/23, u daljem tekstu ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine duguje i zatezne kamate, stoga je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju zatezne kamate na dosuđenu naknadu plaće u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO, tekuće od 16-og u mjesecu za prethodni mjesec (čl. 92. st. 4. ZR), kako je to tužitelj pravilno i zatražio, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza sadržan u bruto plaći.

30. Odluka o troškovima postupka donesena je primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a. Budući da je tužitelj uspio sa svojim tužbenim zahtjevom, pripada mu pravo na naknadu troškova potrebnih za vođenje ovog postupka, a isti sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23) konkretno Tbr. 7.9. iznosi 100,00 eura uvećano za PDV od 25%, a to je ukupno 125,00 eura.

31. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

32. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužitelj je oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 9. lipnja 2026.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP). U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku