REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-1185/2025-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, u pravnoj stvari tužitelja Pružne građevine d.o.o., Zagreb, Međimurska ulica 4, OIB: 34601781192, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva BARIŠIĆ, MAĐERIĆ & BARIŠIĆ d.o.o., Zagreb, protiv tuženika GENERALI OSIGURANJE d.d., Zagreb, Slavonska avenija 1b, OIB: 10840749604, kojeg zastupa punomoćnik Igor Habulinec, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon javne, glavne rasprave zaključene 22. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranka, s danom objave 9. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku GENERALI OSIGURANJE d.d., Zagreb, Slavonska avenija 1b, OIB: 10840749604, naknaditi tužitelju Pružne građevine d.o.o., Zagreb, Međimurska ulica 4, OIB: 34601781192, iznos od 1.754,71 EUR sa zateznim kamatama koje tek od 13. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u slučaju promjene po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio zahtjeva tužitelja za isplatu iznosa od 2.489,50 EUR sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 400,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 9. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u slučaju promjene po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 186,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 9. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u slučaju promjene po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

V. Odbija se dio zahtjeva tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 858,46 EUR sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik vozila reg. oznaka [registarska oznaka], marke i tipa Ford transit custom, proizvedenog 2014., koje je oštećeno u prometnoj nezgodi 11. prosinca 2023. Prometnu nezgodu skrivio je MF, vozač vozila reg. oznaka [registarska oznaka], koje je u trenutku štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika. Na vozilu je nastala šteta. Tužitelj se tuženiku obratio s odštetnim zahtjevom 12. siječnja 2024. Tuženik je u mirnom postupku isplatio tužitelju iznos od 4.754,30 EUR. Tuženik je prenisko procijenio vrijednost vozila. Navedeno zbog godine proizvodnje, jačine motora, opreme i stanja vozila. Vozilo ne može vrijediti manje od 12.000,00 EUR. Stoga predlaže da sud naloži tuženik da naknadi tužitelju iznos od 4.244,21 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 13. siječnja 2024. do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak prometne nezgode, činjenicu da je vozilo bilo osigurano kod tuženika i odgovornost. Priznaje da se radi o totalnoj šteti. Osporava visinu. Ističe da isplatom iznosa od 4.754,30 EUR nadoknađena u cijelosti šteta na vozilu. Navodi da se tužitelju ne može isplatiti PDV-e jer je prilikom kupnje vozila koristio mogućnost odbijanja PDV-a kao pretporeza. Objašnjava da se radi o prijevoznom sredstvu koje se koristi za obavljanje gospodarske djelatnosti i koje spada kategoriju N1 vozila, koja vozila su razvrstana u tarifnu oznaku 8703 carinske tarife. Osporava stopu zateznih kamata. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev, kao neosnovan.

3. Tijekom postupka sud je pročitao potvrdu MUP-a, PU zagrebačka, I PPP Zagreb od 11. prosinca 2023. (listovi 5. – 7. spisa), odgovor komisije na prigovor (list 8. spisa), obrazložen ponudu (list 9. spisa), zapisnik o izvid štete na vozilu + osnovni+1 (listovi 22. i 23. spisa), razgledao fotografije (listovi 24. – 71. spisa), pročitao nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Nevena Ereša iz Ereš vještačenja d.o.o. od 18. ožujka 2026. (listovi 84. – 86. spisa) te usmeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka (listovi 107. i 108. spisa).

4. Raspravnim rješenjem od 22. svibnja 2026. (list 109. spisa) sud je odbio daljnje predložene, a neizvedene dokazne prijedloge, kao nevažne, radi utvrđenja odlučnih činjenica. Ovo stoga jer je činjenično stanje u trenutku zaključenja glavne rasprave bilo u dovoljnoj mjeri razjašnjeno za donošenje meritorne odluke, što će biti još dodatno obrazloženo. Tako je sud odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenje novog vještačenja (list 108. spisa). Navedeno stoga jer je sud prihvatio nalaz i mišljenje sačinjen po stalnom sudskom vještak prometne strke Nevenu Ereš iz Ereš vještačenja d.o.o., kao stručan i obrazložen, dok je vještak Ereš prilikom usmenog iznošenja nalaza i mišljenja u cijelosti odgovorio na sva pitanja te sve prigovore tužitelja i pritom dao stručan i obrazložen odgovor.

5. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe iz čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005. , 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Prvenstveno valja navesti da je tužitelj podnio tužbu za isplatu iznosa od 4.244,21 EUR sa zateznim kamatama (listovi 1. – 3. spisa). Na glavnoj raspravi 22. svibnja 2026. tužitelj je, nakon pisano izrađenog nalaza i mišljenja te usmenog iznesenog nalaza i mišljenja, djelomično povukao tužbu i predložio da sud naloži tuženiku da naknadi tužitelju iznos od 1.754,71 EUR sa zateznim kamatama. Djelomičnom povlačenju tužbe protivio se tuženik na istom ročištu (list 108. spisa). Stoga je sud, na temelju odredbi iz čl. 193. ZPP-a, odlučivao o punom prvotno postavljenom tužbenom zahtjev na isplatu iznosa od 4.244,21 EUR sa zateznim kamatama.

7. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 4.244,21 EUR na ime naknade štete koja je nastala na vozilu reg. oznaka [registarska oznaka], u vlasništvu tužitelja, a koje je oštećeno u prometnoj nezgodi 11. prosinca 2023., koju je uzrokovao vozač vozila, reg. oznaka [registarska oznaka], koje je na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika.

8. Između stranaka nije sporna pasivna legitimacija, odnosno nije sporno da je vozilo, reg. oznaka [registarska oznaka] na dan štetnog događaja bilo osigurano policom obveznog automobilskog osiguranja kod tuženika. Nije sporan nastanak prometne nezgode 11. prosinca 2023. Nije sporna odgovornost. Nije sporno da je na vozilu, reg. oznaka [registarska oznaka] nastala totalna šteta. Nije sporno da je u mirnom postupku tuženik tužitelju isplatio iznos od 4.754,30 EUR.

9. Između stranaka je sporna visina. Sporno je je li tuženik tužitelju dužan isplatiti iznos PDV-a.

10. S obzirom na to da između stranaka nisu sporne odlučne činjenice prethodno navedene u t. 8. obrazloženja ove presude, to je sud zaključio da je vozilo u vlasništvu tužitelja, reg. oznaka [registarska oznaka] oštećeno u prometnoj nezgodi 11. prosinca 2023. koju je uzrokovao vozač vozila u trenutku prometne nezgode osiguranom kod tuženika, a zbog čega je na vozilu, reg. oznaka [registarska oznaka] nastala totalna šteta.

11. Kako je između stranka sporna visina štete, odnosno visina totalne štete odnosno odlučna činjenica je li tuženik isplatom iznosa od 4.754,30 EUR u cijelosti naknadio štetu nastalu na vozilu, reg. oznaka [registarska oznaka], a koja je uzrokovana u prometnoj nezgodi 11. prosinca 2023., to je sud proveo prometno vještačenje po stalnom sudskom vještak prometne struke dipl. ing. Nevenu Erešu iz Ereš vještačenja d.o.o.

12. Vještak Neven Ereš iz Ereš vještačenja d.o.o. sačinio je nalaz i mišljenje od 18. ožujka 2023. (listovi 84. – 86. spisa). Iz nalaza i mišljenja proizlazi da je visina potpune ili totalne štete na vozilu tužitelja 6.509,01 EUR, unutar kojeg iznosa je PDV-e ili 5.207,21 EUR, bez PDV-a. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da se predmetno vozilo Ford tourneo custom, više ne proizvodi, da je njegov tehnički nasljednik Ford custom V710 tourneo trend 320 SWB 2.0 TDCI (136 KS), koji se može danas nabaviti, po preporučenoj cijeni s PDV-om i PPMV-om do registracije od 43.049,00 EUR. Ujedno proizlazi da se radi o vozilu koje je tehnički znatno savršenije od vozila iz ovog spisa, a zbog čega je cijenu vozač umanjio za oko 10 % te došao do iznosa od 38.744,10 EUR. S obzirom na to da je u trenutku štetnog događaja vozilo bilo staro oko 8 godina i 10 mjeseci. Zbog starosti vozila i potražnje na tržištu rabljenih vozila, vještak je amortizirao vozilo oko 70 % te došao do iznosa od 11.623,23 EUR. Kako je prosječna kilometraža u 8 godina i 10 mjeseci iznosila 2.000 km mjesečno ili za taj period ukupno 212.000 km, vozilo je prešlo 444.876 km, što je 233.000 km više od prosjeka. Broj prijeđenih kilometara umanjuje vrijednost vozila za najviše 30 %, pa tako vještak dolazi do vrijednosti vozila od 8.136,26 EUR. Uzimajući u obzir opseg nastalih oštećenja i starost vozila te činjenicu da se vozilo više ne proizvodi, vještak je procijenio vrijednost ostatka predmetnog vozila oko 20 % njegove tržišne vrijednosti, odnosno 1.627,25 EUR. Kada od dobivene tržne vrijednosti se odbije vrijednost ostatka vozila, dođe se do visine štete, s PDV-om, od 6.509,01 EUR, odnosno 5.207,21 EUR bez PDV-a.

13. Tuženik nije imao prigovora i primjedbi na pisano izrađeni nalaza i mišljenje (listovi 94. i 95. spisa).

14. Tužitelj je iznio prigovore u podnesku od 2. travnja 2026. (listovi 101. – 103. spisa).

15. Zbog prigovora i primjedbi tužitelja, sud je pozvao vještaka na glavnu raspravu 22. svibnja 2026. radi usmenog iznošenja nalaza i mišljenja (listovi 107. i 108. spisa). Vještak Ereš je na glavnoj raspravi u cijelosti ostao kod nalaza i mišljenja. Naveo je da je visinu štete na vozilu tužitelja utvrdio na temelju stanja spisa te je i napravio detaljan izračun utvrđenja visine štete u skladu s pravilima struke i na način kako se takva vještačenja obavljaju u sudskim predmetima. Mišljenja je da su svi parametri koji su uzeti prilikom izračuna odabrani na tehnički pravilan i objektivan način pa je stoga prema njegovom mišljenju u konačnici i visina štete u iznosu od 6.509,01 EUR s PDV- om tehnički realna i objektivna. Objasnio je da se takva vještačenja u pravilu rade nekoliko godina nakon samog štetnog događaja, tako upotreba nekakvih sredstava oglašavanja u tom smislu nije tehnički realna i objektivna pri čemu je i bitno napomenuti da se u sredstvima oglašavanja u pravilu navode tražene cijene, a ne cijene koje se ostvare prodajom, pa se iz navedenih razloga u nalaz praktički i ne stavljaju takvi oglasi, niti se koriste prilikom utvrđivanja tržne vrijednosti vozila. Napomenu je da ne postoji neka opće prihvaćena metoda, kao i opće prihvaćena tablica amortizacije vozila jer da je tome tako onda ne bi bilo ni potrebe za nekim vještačenjem. Ovakav postupak i izračun kao osnovnu cijenu uzima cijenu tehničkog nasljednika predmetnog vozila, koja je umanjena za 10 % zbog tehničke zastarjelosti vozila tužitelja, te je onda kasnije umanjena i za starost od 8 godina i 10 mjeseci zbog čega je izvršena korekcija za 70 % uz dodatno umanjenje od 30 % za prijeđeni broj kilometara, koji je skoro dvostruko veći nego što bi bio nekakav prosjek za takvu vrstu vozila. Što se tiče vrijednosti ostataka predmetnog vozila ona je stvar procjene vještaka, kao i navedeni parametri od ranije, a uzima u obzir opseg nastalih oštećenja, starost vozila i činjenicu da se vozilo više ne proizvodi te pretpostavlja prodaju takvog kompletnog vozila uz nekakvo prosječno zalaganje prodavatelja.

16. Nakon usmeno iznesenog nalaza i mišljenja, tužitelj je ustrajao kod prigovora na nalaz i mišljenje. Tužitelj je naveo da vrijednost vozila nije izračunata na stručan način te je ukazao da se radi o vozilu koje je korišteno u poslovne svrhe i koje je održavano iznad prosjeka, što sve utječe na cijenu i podiže vrijednost vozila. Tužitelj je ujedno predložio novo vještačenje, koji dokazni prijedlog je sud odbio, što je prethodno obrazloženo.

17. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Ereša, a što je, također, prethodno obrazloženo. Valja navesti da je vještak stručno i obrazloženo odgovorio na sve prigovore i primjedbe tužitelja dok samo vještačenje slijedi i životnost i logičnost te je matematički provjerljivo. U odnosu na navode tužitelja o urednom održavanju vozila, valja navesti da je prilikom usmenog iznošenja nalaza i mišljenja vještak rekao da je vozilo uredno održavano te da je prilikom izrade nalaza i mišljenja i utvrđivanja vrijednosti vozila, odnosno vrijednosti totalne štete, uzeo u obzir i podrazumijevao da je vozilo bilo uredno održavano. Objasnio je da svako vozilo ima svoj plan održavanja kojega se vlasnici drže. Ukoliko je tužitelj smatrao da je vozilo održavano iznad prosjeka, to je tužitelj takav navod, sukladno odredbi iz čl. 219. st. 1. ZPP-a, trebao i (pokušati) dokazati u postupku do zaključenja prethodnog postupka (tužitelj takav navod nije dokazao ni do zaključenja glavne rasprave). Pritom je sud uzeo u obzir, a što je obzir uzeo i vještak, da se radi o vozilu korištenom za poslovne svrhe, što potvrđuje i sam tužitelj, a što je sve uzrokovalo i činjenicu da je vozilo u svom vijek korištenja prošlo i znatno više kilometara od uobičajenog.

18. S obzirom na to da je sud iz nalaza i mišljenja utvrdio da je visina totalne štete 6.509,01 EUR, unutar kojeg iznosa je iskaz PDV-e, dok je tuženik u mirnom postupku već platio iznos od 4.754,30 EUR, to je u konačnici tužitelju trebalo dosuditi razliku između navedenih iznosa od 1.754,71 EUR.

19. Na iznos glavnice od 1.754,71 EUR valjalo je dosuditi zatezne kamate kako ih tužitelj i traži počev od 13. siječnja 2024. do isplate. Navedeno stoga jer je tužitelj tuženiku podnio odštetni zahtjev 12. siječnja 2024., a što između stranaka nije sporno. Stoga zatezne kamate na dosuđeni iznos teku počev od dana nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva, sve primjenom odredbe iz čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, 155/2023). Stopa je suđena po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022. i 156/2022. – dalje u tekstu: ZOO) koja se primjenjuje u ostalim odnosima. Ovo stoga jer se radi o naknadi štete.

20. Nije u pravu tuženik kada navodi da tužitelju ne pripada naknada za PDV-e. Sud je prihvatio visinu totalne štete, izvan plaćenog iznosa, unutar kojeg iznosa je iskazan i PDV-e.

21. Stoga je valjalo odlučiti kao t. I. izreke.

22. S obzirom na to da se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe, odnosno s obzirom na to da je sud odlučivao o prvotno postavljenom tužbenom zahtjev od 4.244,21 EUR, dok je osnovan samo dio zahtjeva od 1.754,71 EUR, to je preostalu razliku od 2.489,50 EUR sa zateznim kamatama, valjalo odbiti kao neosnovanu. Također, valjalo je odbiti dio zahtjeva tužitelja kojim traži isplatu zateznih kamatama po stopi iznad stope dosuđene t. I. izreke do stope iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022. i 156/2022. – dalje u tekstu: ZOO) koja se primjenjuje u trgovačkim odnosima. Stoga je valjalo odlučiti kao t. II. izreke.

23. O troškovima parničnog postupka sud je odlučivao na temelju odredbi iz čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023. i 107/2025. - dalje u tekstu: Tarife).

24. S obzirom na to da je tužitelj podmirio troškove vještačenja u iznosu od 400,00 EUR, a da mu bez provođenja tog stručnog dokaza ne bi bio ni djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev, to je troškove vještačenja valjalo dosuditi tužitelju, zbog čega je odlučeno kao u t. III. izreke. Na troškove vještačenja dosuđene su i zatezne kamate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a, a po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.

25. Kao što je već navedeno, sud je, zbog protivljenja tuženika, odlučivao o tužbenom zahtjev od 4.244,21 EUR te u konačnici tužitelju dosudio iznos od 1.754,71 EUR. Iz navedenog valja zaključiti da je tužitelj uspio s 41 %, a tuženik s 59 %. Veći uspjeh valjalo je umanjiti za manji uspjeh čime se dolazi do omjera od 18 % koji valja dosuditi tuženiku, kao stranci koja je u većem omjeru uspjela u sporu, sve primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a.

26. Stoga je, kao potrebne za vođenje parnice, u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP-a, tuženik valja priznati troška sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR na temelju Tbr. 8.1. Tarife, trošak sastava podneska od 25. ožujka 2026. iznosu od 200,00 EUR na temelju Tbr. 8.1. Tarife, kao i troškove zastupanja, po punomoćniku, na ročištima 29. listopada 2025. i 21. svibnja 2026., za svako iznos od 200,00 EUR na temelju Tbr. 9.1. Tarife, sve uvećano za PDV (25 %). Stoga je tuženiku valjalo priznati troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 800,00 EUR, uvećano za PDV-e od 200,00 EUR, kao i troškove sudske pristojbe za odgovor na tužbu, prema omjeru u kojem tuženik nije uspio u sporu od 41 %, odnosno sveukupno 1.033,30 EUR. U konačnici je tuženik valjalo dosuditi, primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a, iznos od 186,00 EUR. Na dosuđene troškove valjalo je dosuditi zatezne kamate na temelju odredbe iz čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima. Stoga je odlučeno kao u t. IV. izreke.

27. Međutim, valjalo je odbiti troškove parničnog postupka tuženika u iznosu iznad dosuđenog od 186,00 EUR do traženih sveukupnih troškova od 1.044,46 EUR, odnosno valjalo je odbiti dio zahtjeva tuženika od 858,46 EUR sa zateznim kamatama, kao neosnovan, zbog čega je valjalo odlučiti kao u t. V. izreke.

U Zagrebu 9. lipnja 2026.

Sutkinja:

Dina Jellin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. Presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nego se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. tužitelju, po pun., uz nalog za sudsku pristojbu na presudu 162,44 EUR

2. tuženiku, po pun.

3. kal. 30 dana