REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 78 Povrv-4564/2019-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda dr.sc. Ljiljana Matuško Antonić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UPRAVITELJ-STAN d.o.o. za upravljanje zgradama, građenje i usluge, Zagreb, Ksaverska Cesta 41, OIB 54730193110, zastupanog po punomoćniku Dunja Belaić Goleš, odvjetnici iz Zagreba protiv tuženika DU, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Vjekoslav Grgurev, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 07. svibnja 2026. godine u prisutnosti punomoćnice tužitelja Dunje Belaić Goleš, odvjetnice i zamjenika punomoćnika tuženice Gorana Obradovića, odvjetnika, dana 09. lipnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv- 368/2019 od dana 09. srpnja 2019. godine javnog bilježnika Jožice Matko-Ruždjak iz Zagreba u dijelu platnog naloga kojim je naloženo tuženici platiti iznos u visini od 581,91 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog računa do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 31.prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom kako slijedi:

- na iznos od 25,14 EUR (191,46 kn) tekuće od 22. lipnja 2018. godine do isplate,

- na iznos od 25,41 EUR (191,46 kn) tekuće od 22. kolovoza 2018. godine do isplate,

- na iznos od 25,41 EUR (191,46 kn) tekuće od 22. rujna 2018. godine do isplate,

- na iznos od 84,28 EUR (635,00 kn) tekuće od 22. prosinca 2018. godine,

- na iznos od 84,28 EUR (635,00 kn) tekuće od 22. siječnja 2019. godine do isplate,

- na iznos od 84,28 EUR (635,00 kn) tekuće od 22. veljače 2019. godine do isplate,

- na iznos od 84,28 EUR (635,00 kn) tekuće od 22. ožujka 2019. godine do isplate,

- na iznos od 84,28 EUR (635,00 kn) tekuće od 22. travnja 2019. godine do isplate,

- na iznos od 84,28 EUR (635,00 kn) tekuće od 22. svibnja 2019. godine do isplate,

sve u roku od 15 dana.

II. Ukida se rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-368/2019 od dana 09. srpnja 2019. godine javnog bilježnika Jožice Matko-Ruždjak iz Zagreba u dijelu platnog naloga kojim je naloženo tuženici platiti iznos u visini od 301,48 EUR (2.271,65 kn) sa zateznom kamatom tekućom od 22. studenog 2018. godine do isplate, te u dijelu kojim je naložena tuženici isplata zatezne kamate na trošak ovršnog postupka (nastali trošak) u iznosu od 175,86 EUR (1.325,00 kn) tekuće od 09. srpnja 2019. godine do 09. lipnja 2026. godine do isplate te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

III. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženice u iznosu od 8.000,00 EUR.

IV. Nalaže se tuženici DU, iz [adresa], naknaditi tužitelju UPRAVITELJ-STAN d.o.o. za upravljanje zgradama, građenje i usluge, Zagreb, Ksaverska Cesta 41, trošak ovršnog postupka u iznosu od 175,86 EUR i trošak parničnog postupka iznosu od 916,76 EUR, sve sa zateznom kamatom tekućom od 09. lipnja 2026. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-368/2019 od dana 09. srpnja 2019. godine javnog bilježnika Jožice Matko-Ruždjak iz Zagreba, u dijelu platnog naloga kojim je naloženo tuženici platiti za iznos od 283,79 EUR (2.138,22 kn) sa zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća do dana isplate i to:

- na iznos od 102,95 EUR (775,71 kn) tekuće od 22. studenog 2018. godine do isplate,

- na iznos od 30,14 EUR (227,09 kn) tekuće od 22. prosinca 2018. godine do isplate,

- na iznos od 30,14 EUR (227,09 kn) tekuće od 22. siječnja 2019. godine do isplate,

- na iznos od 30,14 EUR (227,09 kn) tekuće od 22. veljače 2019. godine do isplate,

- na iznos od 30,14 EUR (227,09 kn) tekuće od 22. ožujka 2019. godine,

- na iznos od 30,14 EUR (227,09 kn) tekuće od 22. travnja 2019. godine do isplate,

- na iznos od 30,14 EUR (227,09 kn) tekuće od 22. travnja 2019. godine do isplate,

- na iznos od 30,14 EUR (227,09 kn) tekuće od 22. svibnja 2019. godine do isplate,

te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti predvidivi trošak ovršnog postupka u iznosu od 108,67 EUR (818,75 kn) sa zateznom kamatom tekućom od 09 srpnja 2019. godine do isplate te je u tom dijelu tužba povučena.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 720,86 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 09. lipnja 2026. godine do isplate.

Obrazloženje

1. Na tužiteljev prijedlog doneseno je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-368/2019 od dana 09. srpnja 2019. godine javnog bilježnika Jožice Matko-Ruždjak iz Zagreba, kojim je naloženo tuženici da u roku od 8 dana isplati tužitelju iznos u visini od 8.794,52 kn/1.167,12 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate i trošak izdavanja rješenja o ovrsi u visini iznosa od 1.325,00 kn/175,84 EUR (nastali trošak) i predvidivi trošak u iznosu od 818,75 kn/108,66 EUR (2.062,57 kn) sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi tj. 09. srpnja 2019. godine do isplate, sve u roku od 8 dana.

2. Protiv izdanog rješenja o ovrsi tuženica ulaže pravovremeni prigovor u kojem osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, aktivnu i pasivnu legitimaciju, osporava vjerodostojnu ispravu jer ista ne udovoljava zakonskim uvjetima pa se ne može smatrati vjerodostojnom ispravom. Navodi da nema evidentiran dug prema tužitelju, a da u računu dostavljenom uz rješenje o ovrsi nije navedena jedinična cijena, pa se ne može utvrditi korelacija odnosa količine i cijene. Predlaže staviti izvan snage rješenje o ovrsi i postupak nastaviti po pravilima parničnog postupka.

3. Po prigovoru tuženice od 23. srpnja 2019. godine ovaj sud je dana 17. prosinca 2019. godine rješenjem poslovni broj Povrv-4564/19-2 stavio van snage rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-368/19 javnog bilježnika Jožice Matko-Ruždjak, iz Zagreba od dana 09. srpnja 2019. godine u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute sve provedene radnje, a postupak je nastavljen po pravilima parničnog postupka.

Sud je u dokaznom postupku provedenom po pravilima parničnog postupka, a nakon donošenja rješenja od 17. prosinca 2019. godine, kojim je rješenje o ovrsi stavljeno van snage izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži u spisu.

4. U dokaznom postupku izvršen je uvid u Karticu prostora tužitelja (list 4-7, list), Obavijest tužitelja, Rješenje o naknadi (list 22-24 spisa), Detalji transakcije, ponudu i izjave suvlasnika, potpisna lista suvlasnika (list 25-29 spisa), Ugovor o upravljanju stambenom zagradom u Zagrebu (list 30-33 spisa), Međuvlasnički ugovor s privicima (list 34-40 spisa), Rješenje o izvedenom stanju i elaborat prijedloga etažiranja - diobe, PL3407 k. o. [katastarska općina], izjave suvlasnika (list 41-103 spisa), zk izvadak 1150 k. o. [katastarska općina] (list 103-127, list 223-224 spisa), rješenje o naknadi od 30.07.2018.g. (list 107-109 spisa), odluke Općinskih sudova, odluke Županijskih sudova, odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske (list 126-140 spisa), Karticu prostora (list 225-228 spisa), Izjavu suvlasnika stambene zgrade [adresa] (list 229 spisa), Izvješće D (list 230-238 spisa), saslušani su svjedoci ČU, EU, ZU, PU (list 166-168 spisa), saslušana je tuženica kao stranka u postupku (list 178 spisa).

Ocjenom provedenih dokaza kako svakog zasebno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11

- pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Tužitelj u tijeku postupka navodi da je tuženica vlasnica prostora oznake u informatičkom programu upravitelja zgrade ST-5479, da prostor odnosi se na stan na I (prvom) katu, površine 72,48 čm, oznake ST-4, upisan u z. k. ul. [broj ZK uloška], E-4, k. o. [katastarska općina], i da je utužen iznos neplaćene pričuve što proizlazi iz financijske kartice od 17.06.2019. godine, a tuženica je obveznica plaćanja pričuve (čl. 85., čl. 90. te čl. 380. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima). U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva tužitelj navodi da visina tražbine utvrđena je sukladno Međuvlasničkom ugovoru, da je ukupna površina stana u suvlasništvu tužene 72,48 m2, a prema članku 13. Međuvlasničkog ugovora kojega su suvlasnici stambene zgrade zaključili, utvrđen je način obračunavanja visine pričuve, na način da se isti određuje umnoškom površine prostora uz korektivni koeficijent za stambeni prostor od 1,00 te su suvlasnici zgrade, svojim potpisima ugovorili plaćanje pričuve u visini od 2,50 kn/m2. Nadalje navodi da su suvlasnici stambene zgrade pristupili postupku ishođenja rješenja o izvedenom stanju te izradi elaborata o etažiranju, pri čemu je izvršena izmjera svih posebnih i zajedničkih dijelova zgrade po ovlaštenom arhitektu i da je za sve dijelove nekretnine došlo do korekcije u površini pa tako i za suvlasnički dio u vlasništvu tuženice, a potom su suvlasnici o korekciji površine obavijestili upravitelja zgrade, donijevši odluku da se podaci o površinama vlasništva posebnih dijelova nekretnine korigiraju u skladu sa stvarno utvrđenim stanjem i ishođenim dokumentima. Ističe da prema dokumentaciji koju su ishodili suvlasnici utvrđena je površina posebnog dijela nekretnine u vlasništvu tuženice od 93,25 m2 (stan korisne vrijednosti površine 69,51 m2 te garaža površine 23,74 m2, ukupno 93,25 m2), pa je tuženica u obvezi doprinositi u sredstva zajedničke pričuve iznos u visini od 233,13 kn (93,25 m2 x 1,00 x 2,50 = 233,13 kn). Tužitelj ističe da su suvlasnici stambene zgrade u [adresa] dana 05. rujna 2018. godine donijeli i svojim potpisima potvrdili Odluku o izvođenju građevinskih radova sanacije pročelja, terasa i limarije stambene zgrade, a u koju svrhu su podignuli kredit u iznosu od 312.238,26 kn te kako iznos pričuve ostaje 2,50 kn/m2. Navodi da sukladno Rješenju o naknadi Republike Hrvatske, Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-02/18-019/1915, URBROJ: 251-13-32-1/01018-2-SM od 30. srpnja 2018. godine riješeno je kako poimenično navedeni suvlasnici stambene zgrade u [adresa] moraju platiti naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru u iznosu od 25.284,10 kn odnosno s popustom iznos od 18.963,08 kn. Potom su sukladno Izjavi od 25.05.2018. godine, potpisanoj od svih suvlasnika stambene zgrade u [adresa], pa tako i ovdje tuženice, isti su se obvezali u roku mjesec dana od dana dostave obračuna odnosno potvrde o plaćanju od strane upravitelja zgrade uplatiti potrebni iznos novaca, a sukladno njihovim suvlasničkim omjerima. Navodi da je tužitelj trgovačko društvo UPRAVITELJ-STAN d.o.o. kao upravitelj stambene zgrade navedeni iznos uplatilo s računa zajedničke pričuve na račun Grada Zagreba dana 03.08.2018. godine. Tužitelj nadalje navodi da je iznos pričuve za svaki mjesec u iznosu od 233,13 kn fiksan, s obzirom da isti predstavlja umnožak površine prostora, u konkretnom slučaju 93,25 m2 x 1 x 2,55 kn dok se preostali iznos pričuve za svaki mjesec formira na osnovi troškova kredita u iznosu od 618,74 kn te troškova električne energije u iznosu od 10,26 kn, a koji je iznos naveden za svaki mjesec na analitičkoj kartici. U odnosu na izračun visine pričuve tužitelj se poziva na članak 17. Međuvlasničkog ugovora kojim je propisano kako komunalne usluge (naknade za utrošenu električnu energiju, plin, toplinsku energiju, vodu, odvoz otpada i slično), a koje se utvrđuju odnosno raspoređuju na način utvrđen odgovarajućim odlukama Skupštine grada Zagreba plaćaju Suvlasnici izravno dobavljačima odnosno davateljima usluga time da u slučaju ako je neka od takvih naknada nastala u svezi korištenja zajedničkih dijelova i uređaja u zgradi, raspored troškova i naknadu odredit će suvlasnici sporazumno, a ako do sporazuma ne dođe, primijenit će se odgovarajuće odluke Skupštine grada Zagreba. Protivi se navodima tuženice kojim osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju, te kojim osporava vjerodostojnost isprave.

6. Tuženica osporava navode tužitelja, navodi da je tužitelj kao ovrhovoditelj u prijedlogu za ovrhu sada tužbi bio dužan navesti sve suvlasnike stambene zgrade poimence jer su za naplatu zajedničke pričuve aktivno legitimirani svi suvlasnici stambene zgrade, a ne samo upravitelj stambene zgrade pa je prigovor nedostatka aktivne legitimacije osnovan. Osporava navode tužitelja da bi tuženica imala saznanja o pokretanju postupka ishođenja rješenja o izvedenom stanju kao i o postupku izrade elaborata o etažiranju i da za poduzete radnje nije dala pristanak niti suglasnost, a navedeni poslovi su poslovi izvanredne uprave za koje je sukladno odredbi čl. 41. st. 1. i st. 2. ZV-a potrebna suglasnost svih suvlasnika. Ističe da na dostavljenoj Izjavi od 25.05.2018. nema potpisa tuženice pa za poduzete poslove izvanredne uprave tuženica očigledno nije dala suglasnost kao što nije niti prihvatila i svojim potpisom ovjerili svoj udio u troškovima naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru (legalizacija zgrade [adresa]). Slijedom navedenog smatra da tužitelj neosnovano potražuje isplatu s naslova naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u iznosu od 3.047,36 kn. Tuženica navodi da zatvaranje terase (loggie) staklom nije mogao biti predmet postupka s nezakonito izgrađenim zgradama jer isto ne predstavlja rekonstrukciju ili nadogradnju pa je utvrđena površina terase neosnovano unesena u korisnu površinu stana. Ujedno navodi da tužitelj nije dokazao da je tuženica vlasnik garaže oznake G 4 korisne površine 23,74 m2, a niti je da u posjedu iste uz napomenu da tuženica za parkiranje vozila koristi isključivo parkirno mjesto ispred zgrade, osporava utvrđenje ukupne površina stana od 93,25 m2 kao osnov za izračun pričuve pa je tužitelj na temelju pogrešne ukupne površine stana neosnovano utvrdio ukupnu visinu pričuve. Navodi da nije potpisala potpisnu listu od 05.09.2018.g. niti je dala pristanak i suglasnost za izvođenje građevinskih radova sanacije pročelja, terasa i limarije predmetne stambene zgrade, a time nije dala niti pristanak i suglasnost za sklapanje kredita s Partner bankom d.d. u iznosu od 312.238,26 kn, osporava poduzete radove. Tuženica ističe da se radi o poslovima izvanredne uprave, odnosno poboljšica zajedničkih dijelova i uređaja nekretnine pa je sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZV-a za donošenje takve odluke potreban pristanak svih suvlasnika nekretnine, a navedeno potvrđuje i odredba čl. 3. st. 4. Međuvlasničkog ugovora od 01.02.2008. kojom je propisano da je za odlučivanje o pitanjima koja prelaze okvire redovnog upravljanja (otuđivanje, promjena namjene, izdavanja u zakup preko godine dana, radovi na zajedničkim dijelovima i uređajima koji povećavanju vrijednost objekta) potrebna suglasnost svih suvlasnika. Nadalje navodi ako su ostali suvlasnici odlučili da se poboljšica učini, sukladno odredbi čl. 87. st. 2. ZV-a, oni će sami snositi troškove ili se ti troškovi mogu pokriti iz pričuve, ne ugrožavajući time mogućnost da se iz pričuve podmire potrebe redovitoga održavanja, te ako te poboljšice neće ići suviše na štetu nadglasanih suvlasnika. Slijedom navedenog tuženica nije dužna plaćati dodatni iznos na ime pričuve radi vraćanje kredita za izvođenje građevinskih radova sanacije pročelja, terasa i limarije predmetne stambene zgrade u mjesečnom iznosu od 618,74 kn jer joj je iznos pričuve sa iznosa od kn 181,20 kn neosnovano povišen na iznos od 862,13 kn, a što nedvojbeno ide suviše na štetu tuženice.

7. Predmet ovog spora je plaćanje zajedničke pričuve za vremensko razdoblje od 22. lipnja 2018. godine do zaključno 22. svibnja 2019. godine.

8. Tuženica osporava vjerodostojnu ispravu - Karticu prostora (izvod iz poslovnih knjiga) dostavljenu uz ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave. Sud je ocijenio navode tuženice kao neosnovane. Odredba čl. 22. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17, 131/20 i 114/22, dalje OZ) propisuje da se ovrha određuje samo na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, dočim je odredbom čl. 31 stavak 1. OZ-a propisano da vjerodostojna isprava je račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima kad je to potrebno za zasnivanje tražbine, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom. Računom se smatra i obračun kamata, stavak 2. čl. 31. propisuje da vjerodostojna isprava je podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze.

Uvidom u Karticu prostora od 17. lipnja 2019. godine utvrđeno je da su naznačeni vjerovnik i dužnik, pojedinačne i ukupne stavke novčanog potraživanja vjerovnika, kao i dospijeće novčane obveze. Kako dakle Kartica prostora sadržava sve podatke temeljem kojih je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu, to je sud ocijenio navode tuženice kojim osporava vjerodostojnost Kartice prostora od 17. lipnja 2019. godine kao neosnovan.

Nadalje sud je ocijenio navode tuženice da joj nisu dostavljeni računi za utuženo vremensko razdoblje kao irelevantne u ovoj pravnoj stvari. Obveza plaćanje sredstava zajedničke pričuve je zakonska obveza pa stoga tuženica kao suvlasnica stambenog prostora u stambenoj zgradi [adresa] koju obvezuje Međuvlasnički ugovor znala je i mogla je znati za svoju obvezu plaćanja sredstava zajedničke pričuve bez obzira da li je zaprimila račune ili nije i bez obzira da li je tuženica živjela u stanu ili u Biogradu na moru ili je imala prijavljeno boravište/prebivalište negdje drugdje. Kako tuženici je bilo poznato da je u obvezi plaćati sredstava zajedničke pričuve u slučaju i da nije zaprimila račune za plaćanje mogla se interesirati o visini svoje obveze u odnosu na visinu i dospijeće svoje obveze kao suvlasnice stambene zgrade.

9. Tuženica ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja jer da u prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave nisu navedeni svi suvlasnici.

Sud je ocijenio prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja kao neosnovan. Člankom 7. Međuvlasničkog ugovora suvlasnici stambene zgrade ovlastili su predstavnika suvlasnika da sklopi ugovor s upraviteljem o upravljanju zgradom, kao i zastupati suvlasnike prema upravitelju i trećim osobama u poslovima vezanim za zajedničke dijelove i uređenje stambene zgrade, a koji nisu povjereni upravitelju. Člankom 2. Ugovora o upravljanju stambenom zgradom u [adresa] suvlasnici su ovlastili upravitelja da u ime i za račun suvlasnika među inim zastupa suvlasnike pred sudom ili drugim tijelima državne vlasti u postupcima koji proizlaze iz upravljanja, te da organizira naplatu sredstava zajedničke pričuve koju snosi svaki suvlasnik.

Kako je dakle utvrđeno da je upravitelj zgrade, ovdje tužitelj ovlašten zastupati suvlasnike u sudskim postupcima te voditi sudski postupak radi naplate sredstava zajedničke pričuve to je ocijenjen kao neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja.

10. Sud je ocijenio kao neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije budući da nije sporno između stranaka da je tuženica suvlasnica stambene zgrade u [adresa], koji suvlasnički dio je povezan posebnim dijelom nekretnine - stan na I (prvom ) katu površine 72,48 m2, oznake St-4 što je sud utvrdio i uvidom u izvadak iz zemljišnih knjiga (list 79-81 spisa).

11. Sud je na okolnost izvođenja građevinskih radova, sklapanja ugovora radi etažiranja stambene zgrade i povećanja iznosa za plaćanje pričuve saslušao svjedoke i tuženicu.

Svjedokinja ČU u svom iskazu navodi da joj nije poznato da bi bila informacija o uzimanju kredita, da nikada nije bila suvlasnica u stambenoj zgradi u [adresa]. Nadalje navodi da je garaža koja je predmet spora bila poplavljena pa se nije mogla koristiti tako da je tuženica parkirala ispred zgrade, ali se govorilo da bi ta garaža trebala njoj pripasti, nije vidjela da se koristi ta garaža. Svjedokinja iskazuje da tuženicu nitko nije tražio suglasnost da se izvode radovi na fasadi već je to ona doznala kada su radovi počeli.

Svjedok EU u svom iskazu navodi da je bio jedan od investitora stambene zgrade pa je tuženica kupila od njega stan,da mu je poznato da su suvlasnici stambene zgrade dizali kredit za uređenje fasade i za legalizaciju objekta jer nije bilo sve izgrađeno sukladno projektu, a bilo je i dogradnje. Navodi da ima garažni prostor u zgradi Zagreb, [adresa], dakle, u zgradi tuženice i njemu su savjetovali da je najbolje da se njegov garažni prostor pripoji nekom stanu kako bi se mogao legalizirati. Navodi da se dogovorio s tuženicom da pripoji ovaj garažni prostor njezinom stanu kako bi isti mogao biti legaliziran. Svjedok iskazuje da tuženica nema ključeve od ove sporne garaže koju on isključivo koristi, nije niti znao da bi tuženica imala problema zbog ovog etažiranja u kojem se pripojila garaža njezinom stanu, tj. da ona mora plaćati uvećanu pričuvu jer bi on platio sve troškove pa i uvećanu pričuvu što se tiče ovog garažnog prostora. Ističe da taj garažni prostor je bio odmah izgrađen prilikom izgradnje ove stambene zgrade a da bi se upisao u zemljišne knjige trebao je biti vezan uz neki stan, tj. kao pripadak stanu pa iz tog razloga se dogovorio s tuženicom da se garažni prostor navede kao pripadak stanu tuženice kako bi se upisao u zemljišne knjige tim više što je parkirno mjesto koje koristi tuženica vezano s tim garažnim prostorom. U odnosu na uređenje fasade iskazuje da mu je poznato da su sami vlasnici stanova na svoju ruku radili dogradnje pa je zbog loše izvedenih radova dogradnje došlo do curenja vode, a isto tako je i jedan stan u prizemlju bio nelegalno izgrađen tj. jedan dio stana, tako da je u stvari većina suvlasnika donijela odluku da će se urediti fasada i ostali zajednički dijelovi i provesti legalizacija, on je pomagao u postupku legalizacije sa svojim savjetima jer bio zainteresirana stranka. Navodi da su se nakon dovršetka izgradnje objekta radile dogradnje za pojedine stanove od strane samih suvlasnika, time da po njegovim saznanjima tuženica nije ništa dograđivala u svom stanu već je samo zatvorila lođu staklom. Nadalje ističe da mu je poznato da tuženice nije dala suglasnost za uređenje zgrade ali mu je poznato da je u stanu iznad stana tuženice izgrađen kamin koji je bio jako težak i da je curilo u spavaću sobu tuženice, pa je rekao tuženici da bi trebalo sanirati terasu iznad njezinog stana kako ne bi dalje curilo u njezin stan jer taj kamin se nalazi na vanjskoj terasi koja pripada stanu iznad nje. Ističe da će osobno platiti i trošak legalizacije za garažni prostor koji je predmet spora a misli da je isplatio ovaj iznos od cca 2.522,00 kn time da je spreman platiti i dio pričuve koji se odnosi na garažu.

Svjedokinja ZU u svom iskazu navodi da poznaje privatno tuženicu, nije suvlasnica u stambenoj zgradi koja je predmet spora, poznato joj je da tuženica nije nikada koristila garažni prostor koji je predmet spora, poznato joj iz pričanja tuženice da se nikada nije suglasila s uzimanje kredita, a imala je i problema s parkirnim mjestom. Navodi da joj je poznato da tuženica nije imala ključeve od garaže koja je predmet spora.

Svjedokinja PU u svom iskazu navodi da je predstavnica zgrade, da su suvlasnici 2018. godine dogovorili obnoviti zgradu, ima pet suvlasnika u stambenoj zgradi, time da tuženica se nikada pojavljivala na sastancima prije donošenja odluke o obnovi zgrade. Navodi kada su prikupili potpise da će obnoviti zgradu tj. fasadu oni su predali odluku o obnovi upravitelju kako bi on dalje vodio postupak obnove i kako bi se uzeo kredit za obnovu jer nije bilo dovoljno sredstava u pričuvi. Svjedokinja navodi da u vrijeme dok se radila obnova zgrade suvlasnici su uključujući i tuženicu dogovorili legalizaciju cijele zgrade jer su neki suvlasnici povećavali površinu stana i tada su postigli dogovor i potpisali svi oduku da se provede postupak legalizacije i da se trošak legalizacije plati iz sredstava pričuve time da je svaki suvlasnik potpisanu odluku ubacio u njezin sandučić. U odnosu na legalizaciju ne može se sjetiti koje preinake tj. dogradnje je radio GU i UU, ali se sjeća da su kod tuženice bila zatvorena dva balkona, a IU je proširio površinu svog stana na vrt tako da je dobio dodatni prostor od 50 m2 jer mu je stan u suterenu. Nadalje ističe da je tuženica neprekidno boravila u svom stanu pa je mogla vidjeti obavijest o sastancima suvlasnika. Svjedokinja iskazuje da su pristupili obnovi fasada jer je bila ispucala pa je počelo vlažiti u stanovima suvlasnika, za koje radove su uzeli kredit za uređenje fasade, time da tuženica se nije suglasila s obnovom fasade. Navodi da u postupku legalizacije je bila obuhvaćena i garaža od tuženice pa je i to plaćeno iz pričuve, da tuženica od 2018. godine ne plaća pričuvu niti djelomično. Svjedokinje ističe da tuženica ne koristi ovu garažu, već je uvijek držala vozilo ispred garaže, a garaža je uglavnom prazna. Navodi da etažni elaborat nije proveden u zemljišnim knjigama, a arhitektonsko društvo koje ga je radilo trebalo je provesti postupak upisa u zemljišnu knjigu, nije joj poznato da bi tuženica potpisala novi međuvlasnički ugovor uz ovaj etažni elaborat. Ne sjeća se da li su svi suvlasnici potpisali novi međuvlasnički ugovor prema ovom etažnom elaboratu, a po njezinom sjećanju direktor tužitelja je došao uzeti taj novi etažni elaborat.

Tuženica DU u svom iskazu navodi da nije znala da bi se uzimao kredit za stambenu zgradu u kojoj je vlasnica stana, da nije bila suglasna da se uzme kredit niti je znala od koje banke su preostali suvlasnici uzimali kredit za zgradu. Navodi da je boravila preko sedam godina u Biogradu na moru, Hvaru i Zadru, nije živjela u [adresa] u svom stanu, a kada se vratila u Zagreb vidjela je skelu i rečeno joj je da se uređuje fasada. Nakon toga se obratila građevinaru koji je izvodio radove da joj pošalje troškovnik kako bi vidjela koji je iznos predviđen za uređenje fasade. Tuženica iskazuje da je dobivala račune za pričuvu od tužitelja kao upravitelja zgrade time da su računi dolazili na adresu u [adresa]. Iskazuje da su suvlasnici govorili kako žele urediti fasadu zgrade i općenito urediti zgradu jer mnogi od njih su se proširivali na zajedničke dijelove pa je dolazilo do curenja vode zbog te dogradnje. Ona je izjavila kada se razgovaralo o uređenju zgrade da nije suglasna da se uzme kredit za uređenje zgrade i fasade jer za to ne postoji nikakva potreba, a kada je uzet kredit ona to nije znala niti ju je netko zvao radi suglasnosti. Ističe da nije vlasnica nikakve garaže u zgradi, istu nije nikada koristila, niti je u garažu ulazila. Tuženica iskazuje da se ne sjeća da li je potpisala Međuvlasnički ugovor 2008. godine, niti zna što znači Međuvlasnički ugovor, a nakon što je tuženici predočen popis suvlasnika na listu 40 spisa, a koji je sastavni dio međuvlasničkog ugovora navodi da je to njezin potpis. Tuženica nadalje ističe da je plaćala redovno pričuvu sve dok nije dobila uvećane račune za ovaj kredit, ne sjeća se točno kada je prestala plaćati račune za pričuve time da ona ne plaća djelomično račun za pričuvu dakle onaj obvezni dio bez kredita. Nadalje navodi da joj je gospodin IU poslao dokumentaciju za legalizaciju jer je rekao da bi on legalizirao dio u podrumu na koje se on proširio kao suvlasnik, ali nije bilo govora da će se podnijeti zahtjev za legalizaciju za cijelu kuću. Tuženica iskazuje da nije nikada potpisivala dokumentaciju arhitektonskom uredu 4UHA j.d.o.o. Zagreb, niti je vidjela bilo kakvu dokumentaciju izrađenu po ovom uredu, nije joj poznato da bi netko podnio prijedlog za uknjižbu garaža u zemljišnu knjigu.

Iskaze saslušanih svjedoka i tuženice sud je prihvatio u cijelosti kao istinite, logične i životno uvjerljive, osim u dijelu iskaza svjedoka EU i tuženice da bi zbog dogradnje posebnih dijelova drugih suvlasnika curila voda po fasadi jer takve činjenice tuženica ne dokazuje, a taj dio iskaza je i u suprotnosti s materijalnim dokazima koji prileže u spisu (utvrđenje stanja stambene zgrade od strane Samoborka d.d.).

12. Tužitelj tijekom postupku tvrdi da su suvlasnici pa tako i tuženica donijeli odluku da se ishodi rješenje o izvedenom stanju (legalizacija nadograđenih dijelova stambene zgrade) te da se izradi elaborata o etažiranju, pri čemu je izvršena izmjera svih posebnih i zajedničkih dijelova zgrade po ovlaštenom arhitektu i da je za sve dijelove nekretnine došlo do korekcije u površini pa tako i za suvlasnički dio u vlasništvu tuženice, a potom su suvlasnici o korekciji površine obavijestili upravitelja zgrade, donijevši odluku da se podaci o površinama vlasništva posebnih dijelova nekretnine korigiraju u skladu sa stvarno utvrđenim stanjem i ishođenim dokumentima, te da je nova utvrđena površina posebnog dijela nekretnine u vlasništvu tuženice od 93,25 m2 (stan korisne vrijednosti površine 69,51 m2 te garaža površine 23,74 m2, ukupno 93,25 m2), pa je tuženica u obvezi doprinositi u sredstva zajedničke pričuve iznos u visini od 233,13 kn.

13. Sud je u tijeku ovog postupka u bitnom utvrdio da je tuženica upisana kao suvlasnica stambene zgrade upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] a koji suvlasnički dio je povezan 133/1000 sa posebnim dijelom nekretnine - stan na I (prvom) katu, površine 72,48 m2 (nesporno između stranaka) a što je sud utvrdio i uvidom u izvadak iz zemljišnih knjiga koji prileži na listu 80-81 spisa).

14. Prema odredbi čl. 86. ZV poslovi redovite uprave cijelom nekretninom su osobito:

- redovito održavanje zajedničkih dijelova i uređaja nekretnine, uključujući i građevne promjene nužne radi održavanja,

- stvaranje primjerene zajedničke pričuve za predvidive buduće troškove,

- uzimanje zajmova radi pokrića troškova održavanja koji nisu pokriveni pričuvom, a potrebni su za obavljanje poslova urednoga održavanja koji se ponavljaju u razmacima duljim od jedne godine,

- primjereno osiguranje nekretnine itd.

15. Iz iskaza saslušanih svjedoka i tuženice utvrđeno je da su svi suvlasnici osim tuženice donijeli odluku kako bi se izvodili građevinski radovi sanacije pročelja, terasa i limarije stambene zgrade.

16. Iz iskaza saslušanog svjedoka EU, jednog od investitora stambene zgrade koja je predmet ovog spora sud je nedvosmisleno i jasno utvrdio da su suvlasnici stambene zgrade dizali kredit za uređenje fasade i za legalizaciju objekta jer nije bilo sve izgrađeno sukladno projektu, a bilo je i dogradnje, da je u odnosu na uređenje fasade poznato mu je da su sami vlasnici stanova na svoju ruku radili dogradnje, da je u stvari većina suvlasnika donijela odluku da će se urediti fasada i ostali zajednički dijelovi i provesti legalizacija, a on je pomagao u postupku legalizacije sa svojim savjetima. Nadalje je utvrđeno da su se nakon dovršetka izgradnje objekta tj. stambene zgrade radile dogradnje za pojedine stanove od strane samih suvlasnika, time da po njegovim saznanjima tuženica nije ništa dograđivala u svom stanu već je samo zatvorila lođu staklom. Takve činjenice u odnosu na uređenje fasade i razloga za legalizaciju objekta sud je utvrdio i iz iskaza tuženice koja navodi kako su suvlasnici govorili da žele urediti fasadu zgrade i općenito urediti zgradu jer mnogi od njih su se proširivali na zajedničke dijelove.

Iz iskaza svjedokinje PU, predstavnica suvlasnika, jasno proizlazi da su suvlasnici 2018. godine dogovorili obnoviti zgradu, da su pristupili obnovi fasada jer je bila ispucala pa je počelo vlažiti u stanovima suvlasnika, za koje radove su uzeli kredit za uređenje fasade, time da tuženica se nije suglasila s obnovom fasade te da su suvlasnici prikupili potpise da će obnoviti fasadu koju su odluku o obnovi predali upravitelju kako bi on dalje vodio postupak obnove i kako bi se uzeo kredit za obnovu. Nadalje iz iskaza svjedokinje jasno i nedvosmisleno proizlazi da u vrijeme dok se radila obnova zgrade suvlasnici su dogovorili legalizaciju cijele zgrade jer su neki suvlasnici povećavali površinu stana i tada su postigli dogovor i potpisali svi odluku (osim tuženice) da se provede postupak legalizacije i da se trošak legalizacije plati iz sredstava pričuve time da je svaki suvlasnik potpisanu odluku ubacio u njezin sandučić.

17. Sud je u bitnom utvrdio uvidom da su suvlasnici stambene zgrade u [adresa], osim tuženice, donijeli odluku o izvođenju građevinskih radova sanacije pročelja, terasa i limarije stambene zgrade, a koju odluku su potpisali svi suvlasnici osim tuženice. Takvu činjenicu sud je utvrdio i uvidom u Potpisnu listu od 05.09.2018.g. koja prileži na listu 29 spisa.

Iz iskaza saslušanih svjedoka PU, predstavnice stambene zgrade, i svjedoka EU sud je utvrdio da su suvlasnici obnavljali fasadu jer je ista ispucala, te su obnovili i terasu i limariju stambene zgrade.

18. Odredbom čl. 3. Međuvlasničkog ugovora koji su suvlasnici sklopili 2008. propisano je da suvlasnici upravljaju zajedničkim dijelovima i uređajima u stambenoj zgradi i da u okviru redovnog upravljanja donose odluke među inim o programu održavanja zajedničkih dijelova i uređaja stambene zgrade, a odluka se smatra donesenom kada se za nju izjasne suvlasnici čiji suvlasnički dijelovi prelaze 50% ukupne vrijednosti vlasničkih dijelova iste obvezuju sve suvlasnike. Člankom 2. Ugovora o upravljanju stambenom zgradom suvlasnici su ovlastili upravitelja zgrade među inim i da organizira redovno održavanje zajedničkih i dijelova i uređaja zgrade u graditeljskom i funkcionalnom stanju, te uzima kredite radi osiguranja dodatnih sredstava za pokriće troškova održavanja, a na osnovi odluke suvlasnika.

Prema odredbi čl. 89. st. 1. ZV troškove za održavanje i za poboljšavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno, a prema st. 2. doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno dok st. 3. istog članka propisano da suvlasnici mogu odrediti i drukčiji ključ raspodjele troškova i doprinosa zajedničkoj pričuvi nego što je to prethodno navedeno, što je u konkretnom slučaju i učinjeno u odnosu na površinu stanova kao posebnih dijelova.

Čl. 90. st. 1. ZV je propisano da je zajednička pričuva namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova, a st. 2. istog čl. da zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekoga suvlasnika donio sud s obzirom na predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika dok prema st. 3. čl. 96. zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj nekretnine kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojega suvlasnika, uloženom na način da donosi plodove s time da su prema st.4. čl. 96. dopuštena samo ona plaćanja iz pričuve koja su učinjena radi plaćanja troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine ili otplatu zajma uzetoga za pokriće tih troškova, a ovrhu je dopušteno provoditi na zajedničkoj pričuvi samo radi podmirenja tih tražbina.

19. Tužitelj tijekom postupka dostavljaju Izvješće o obavljenom uviđanju na stambenoj zgradi suvlasnika stambene zgrade od 19.04.2018. godine (list 231-233 spisa) u kojem se navodi da su utvrđene pukotini na fasadi zgrade, te u kojem se predlaže izvođenje radova radi sanacije fasade.

20. Nije sporno da tuženica nije potpisala odluku za izvođenje građevinskih radova sanacije pročelja, terase i limarije stambene zgrade niti se suglasila se za otplaćivanje ugovorenih radova koristi zajam za pokriće tih troškova, jer sredstva zajedničke pričuve nisu bila dostatna za pokriće tih troškova.

Tuženica opravdano navodi da je potrebna suglasnost svih suvlasnika radi uzimanja kredita te da sklapanje ugovora o kreditu je posao izvanredne uprave.

21. U ovoj pravnoj stvari sud je u odnosu na izvođenje građevinskih radova sanacije pročelja, terase i limarije stambne zgrade primijenio odredbu članka 39. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 88/15 i 94/17; dalje ZV) kojom je propisano da u slučaju da je suvlasnik poduzeo posao glede suvlasničke stvari, bez suglasnosti drugog suvlasnika, primjenjuju se pravila poslovodstva bez naloga, te je primjenio i odredbu članka i članka 1121. – 1128. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 112/11, 78/15, 28/18, 126/21, 156/22, 153/23, dalje: ZOO) kojom je propisano da se obavljanju tuđeg posla bez naloga i ovlaštenja može pristupiti samo ako posao ne trpi odgađanje te predstoji šteta ili propuštanje očite koristi.

Prema stajalištu ovog suda pored utvrđene činjenice da tuženica se nije suglasila sa izvođenjem građevinskih radova niti kreditnim zaduženjem a što ima za posljedicu povećanje iznosa sredstava pričuve sud je imao u vidu da su suvlasnici nekretnine, bez suglasnosti tuženice, poduzeli nužne i korisne poslove, koji su bili potrebni kako bi ostvarili normalne uvjete za život i da je time između suvlasnika stambene zgrade i tuženice koja je suvlasnica stambene zgrade nastao obvezni odnos koji se prosuđuje po pravilima o poslovodstvu bez naloga iz članka 39. stavka 2. ZV-a te da se u konkretnom slučaju radi o pravom poslovodstvu bez naloga jer iz izvedenih dokaza proizlazi da su suvlasnici obavljali posao kako u svom interesu tako i u interesu tuženice pa tuženica neosnovano osporava plaćanje sredstava zajedničke pričuve s osnova kreditnog zaduženja u iznosu od 618,74 kn /82,12 EUR budući da su izvedeni u biti poboljšice koje su poduzete na zajedničkoj nekretnini, razmjerno suvlasničkim omjerima.

Kako su suvlasnici stambene zgrade posao obavljali u interesu svih suvlasnika te su postupali kao pravi poslovođa, te izvedeni radovi predstavljaju poboljšicu stambene zgrade koji posao je dakle obavljen bez namjere da suvlasnici za sebe zadrže postignute koristi, već su poduzeti za korist svih suvlasnika, pa tako i tuženice, to je sud ocijenio kao osnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj zahtjeva isplatu sredstava zajedničke pričuve koji se odnose na otplatu kredita.

22. Pri tome je sud imao u vidu da su radovi bili kako nužni u odnosu na pročelje jer je utvrđeno iz Izvješća o obavljenom uviđanju na stambenoj zgradi suvlasnika stambene zgrade od 19.04.2018. godine (list 231-233 spisa) u kojem se navodi da su utvrđene pukotine na fasadi zgrade, te je stoga bila opravdana odluka suvlasnika da se izvode radovi radi sanacije fasade. Nadalje iz iskaza saslušane svjedokinje PU, predstavnice stambene zgrade, i svjedoka EU jasno je da su suvlasnici obnavljali fasadu jer je ista ispucala, te su obnovili i terasu i limariju stambene zgrade. Nadalje jasno je da i tuženica je imala problema sa curenjem vode s terase koja pripada stanu na II-katu o kojim činjenicama je iskazivao svjedok EU. Nadalje sanaciju pročelja, terase i limarije stambene zgrade sud smatra korisnim troškovima jer su takvi radovi pridonijeli povećanju vrijednosti stambene zgrade tj. povećana je i vrijednost posebnog dijela nekretnine - stana kojeg je vlasnica tuženica (tuženica suprotno ne dokazuje).

23. Kako su suvlasnici poduzeli radnje (prihvat ponude za izvođenje građevinskih radova, kreditno zaduženje za pokriće troškova za sanaciju pročelja, terase i limarije) to je jasno da su radnje poduzete radi redovnog održavanja zajedničkih dijelova i uređaja zgrade (čl.2. Ugovora o upravljanju stambenom zgradom u svezi s čl. 3. Međuvlasničkog ugovora).

Slijedom navedenog tuženica je u obvezi plaćati dodatni iznos na ime pričuve radi vraćanje kredita za izvođenje građevinskih radova sanacije pročelja, terasa i limarije stambene zgrade u mjesečnom iznosu od 618,74 kn /82,12 EUR.

24. Nije sporno između stranaka da su suvlasnici pokrenuli postupak radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju a koje rješenje o izvedenom stanju je doneseno dana 20.02.2019.g. (list 41-44 spisa). Nije niti sporno da su suvlasnici zatražili ponudu radi izrade etažnog elaborata kako bi legalizirali nadograđeno dijelove posebnih dijelova tj. stanova, te kako bi se upisale garaže u zemljišne knjige. Iz iskaza saslušane svjedokinje PU, predstavnice suvlasnika, te iskaza saslušanog svjedoka EU jasno i nedvosmisleno proizlazi da su suvlasnici nadograđivali stanove, pa su time povećali površinu stambenog prostora (ponuda - list 26 spisa i elaborat prijedloga etažiranja - diobe- list 45-79 spisa). Nije niti sporno da je doneseno rješenje o naknadi sukladno čl. 25. stavak 3. Zakona o postupanju s nezakonito izrađenim zgradama dana 30.07.2018.g. (list 47-48 spisa) u kojem je utvrđena obveza plaćanja naknade u visini iznosa od 18.963,08 kn koju je platio upravitelj stambene zgrade ovdje tužitelj u ime suvlasnika i da je utvrđena obveza plaćanje naknade i za tuženicu u iznosu od 2.522,09 kn.

25. Tužitelj tvrdi da je tuženica potpisala Izjavu o podnošenju zahtjeva za legalizacijom nelegalnih dijelova građevine (list 101 spisa) kao i Izjavu da će uplatiti na račun sredstava zajedničke pričuve iznos s osnova naknade za legalizaciju (list 102 spisa). Nije sporno da je BU, suvlasnik stambene zgrade, podmirio dio troškova izrade etažnog elaborata i troškova naknade za legalizaciju i za tuženicu.

Tuženica osporava vjerodostojnost potpisa nakon što su joj predočene Izjave koje prileže na listu 101-102 spisa. Tužitelj na pripremnom ročištu predlaže provođenje grafološkog vještačenja na okolnost utvrđivanja vjerodostojnosti potpisa tuženice. Tužitelj povlači prijedlog za provođenje grafološkog vještačenja na okolnost utvrđivanja vjerodostojnosti potpisa tuženice.

26. Sud na temelju utvrđenih činjenica imajući u vidu da tuženica osporava vjerodostojnost potpisa na Izjavama kojim se odobrava podnošenje zahtjeva za legalizaciju objekta i Izjave kojim se utvrđuju novi suvlasnički omjeri, a tužitelj ne predlaže provođenje dokaza na okolnost utvrđivanja vjerodostojnost potpisa tuženice (prijedlog za provođenje grafološkog vještačenja povučen) to sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi da bi tuženica suglasila se da se podnese zahtjev za legalizacija i da se suglasila s odlukom da se troškovi legalizacije i naknada Gradu Zagrebu isplate iz sredstava zajedničke pričuve.

Nadalje prema stajalištu ovog suda odluka o legalizaciji nedograđenih dijelova stambene zgrade koju nadogradnju su izvršili suvlasnici u odnosu na svoje posebne dijelove kao i odluka da se troškovi vezani uz legalizaciju nadograđenih dijelova stambene zgrade i naknada za nadograđene dijelove premašuje okvir redovnog upravljanja.

Slijedom navedenog tužitelj neosnovano tvrdi da je tuženica u obvezi platiti troškove legalizacije nadograđenih dijelova stambene zgrade koje su nadograđivali drugi suvlasnici i na taj način povećali korisnu površinu svojih stanova kao i da bi tuženica bila u obvezi sudjelovati u plaćanju naknada za legalizaciju prema suvlasničkom omjeru.

Slijedom navedenog sud je odbio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj zahtjeva isplatu iznosa u visini 2.201,61 kn/292,20 EUR tj. za iznos od 301,48 EUR/2.271,65 sa zateznom kamatom tekućom od 22. studenog 2018. godine do isplate koji iznos tužitelj specificira konačnim tužbenim zahtjevom u podnesku od 22.12.2025.g. (točka II. izreke presude).

27. Tužitelj tvrdi da je utvrđena korisna površina stana tuženice i da je pripadak stanu garaža. Tužitelj navodi da je nova utvrđena površina posebnog dijela nekretnine u vlasništvu tuženice od 93,25 m2 (stan korisne vrijednosti površine 69,51 m2 te garaža površine 23,74 m2, ukupno 93,25 m2), pa je tuženica u obvezi doprinositi u sredstva zajedničke pričuve iznos u visini od 233,13 kn.

Kako je prethodno navedeno i obrazloženo sud je utvrdio iz iskaza saslušanih svjedokinja ČU i ZU da tuženica ne koristi garažu niti je u posjedu iste. Iz iskaza svjedoka EU proizlazi da se tuženica dogovorila s EU da se garaža prikaže kao pripadak njezinom stanu kako bi se ista mogla upisati u zemljišne knjige, dakle da bi tuženica pristala da garaža bude pripadak njezinom stanu. Tuženica osporava da bi bila vlasnica garaže i da je u obvezi plaćati pričuvu za garažu. Kada bi bila i istinita tvrdnja svjedoka EU da se tuženica suglasila da se poveže garaža s njezinim stanom kako bi se garaža upisala u zemljišne knjige, a koju koristi EU to opet samo po sebi nije dokaz da je tuženica u obvezi plaćati sredstva zajedničke pričuve za garažu budući da suvlasnici stambene zgrade nisu sklopili ugovor kojim razvrgavaju svoju suvlasničku zajednicu na način da se upiše garaža kao pripadak stanu tuženice niti je tuženica s drugim suvlasnicima potpisala ugovor radi izmjene suvlasničkih dijelova nekretnine u zemljišnoj knjizi. Slijedom navedenog po stajalištu ovog suda tužitelj neosnovano navodi da je tuženica u obvezi plaćati sredstava zajedničke pričuve u odnosu na utvrđenu površinu garaže koja nije u vlasništvu tuženice niti u posjedu iste.

28. Pri tome tužitelj na kojem je teret dokaza nije dostavio dokaz niti predlaže provođenje dokaznog postupka na okolnost utvrđivanja sporne činjenice u odnosu na povećanje visine pričuve u odnosu na novoutvrđenu korisnu površinu stana od 93,25 m2 tj. da bi tuženica potpisala odluku ili se suglasila s utvrđenom korisnom površinom stambenog prostora od 93,25 m2. Kako suvlasnici nisu potpisali ugovor za upis novih korisnih površina u zemljišne knjige u odnosu na posebne dijelove nekretnine - stanove niti za upis garaža to po stajalištu ovog suda odluke o povećanju korisnih površina i iznosa pričuve premašuje okvir redovnog upravljanja.

Uvidom u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 80-81 spisa) utvrđeno je da je tuženica upisana kao suvlasnica kuće u [adresa], dvorište i vrt površine 223 čhv, 802 m2, a koji suvlasnički dio 133/1000 (etažno vlasništvo E-4) je povezano sa stanom na I (prvom) katu površine 72,48 čm, oznake St-4.

29. Tužitelj i tuženica čine nespornim da je fiksni iznos sredstava pričuve koji je tuženica u obvezi plaćati u odnosu na površinu stana od 72,48 m2 ukupno u iznosu od 181,20 kn/24,05 EUR.

Kako dakle suvlasnici nisu potpisali ugovor kojim su prihvatili izmjenu upisane površine posebnih dijelova nekretnine kako su prikazani u Elaboratu prijedloga etažiranja - diobe, a samim time niti tuženica nije prihvatila prijedlog u odnosu na svoj posebni dio nekretnine da bi isti bio sa pripadajućom garažom u površini od ukupno 93,25 m2, to tužitelj neosnovano zahtjeva od tuženice da podmiruje svoju obvezu kao suvlasnica i to mjesečni fiksni dio pričuve u iznosu od 233,13 kn/30,94 EUR (podnesak tužitelja od 07.05.220.g. i podnesak tužitelja od 22.12.2025.g. - list 218-222 spisa). Pri tome tužitelj na kojem je teret dokaza u tijeku ovog postupka ne dostavlja odluku kojom su se suvlasnici suglasili da se izvrši obračun s osnova plaćanja sredstava pričuve prema suvlasničkim omjerima utvrđenim u Elaboratu prijedloga etažiranja kako to tvrdi tijekom ovog postupka.

30. Tužitelj u tijeku ovog postupka predlaže provođenje dokaza financijskim vještačenjem, budući je tuženica osporila visinu tužbenog zahtjev, a koji dokazni prijedlog povlači na ročištu održanom dana 28. listopada 2021. godine. Tuženica ne osporava tijekom postupku izračun pričuve koji je plaćala do 2018. godine tj. u iznosu od 181,20 kn/24,05 EUR. Iz iskaza tuženice jasno i nedvosmisleno proizlazi da je do 2018. godine plaćala pričuvu a potom je prestala plaćati pričuvu jer je ista uvećana bez njezine suglasnosti za iznos kredita i za uvećanu površinu posebnog dijela nekretnine kojeg je vlasnica s napomenom da nije vlasnica garaže za koju je zahtjeva naplata sredstava zajedničke pričuve. Slijedom utvrđenih činjenica sud je stajališta da tuženica je u obvezi plaćati sredstva zajedničke pričuve u iznosu od 24,05 EUR (181,20 kn).

31. Tuženica navodi kako tužitelj nije ovlašten naplaćivati trošak električne energije za zajedničko stubište. Sud je navode tuženice ocijenio kao neosnovane, budući da troškovi potrošnje električne energije za zajedničke dijelove i uređaje u obvezi su snositi svi suvlasnici sukladno čl.1. Međuvlasničkog ugovora.

32. Tužitelj je djelomično povukao tužbu podneskom od 22.12.2025.g. budući je suvlasnik IU djelomično podmirio dugovanje tuženice. Tuženica se ne protivi djelomičnom povlačenju tužbe traži trošak.

33. Sud nakon utvrđenih činjenica imajuću u vidu da je utvrđeno da je tuženica u obvezi otplaćivati kredit koji je korišten za pokriće građevinskih radova sanacije pročelja, terase i limarije u iznosu od 618,74 kn /82,12 EUR te iznos sredstava zajedničke pričuve koji je fiksni iznos u visini od 24,05 EUR (181,20 kn), te je u obvezi i podmiriti troškove potrošnje električne energije za zajedničke dijelove zgrade to je sud održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv-368/2019 kao pod točkom I. izreke presude. U odnosu na iznose koje je u obvezi plaćat tuženica (dio sredstava za otplatu kredita i fiksni iznos pričuve te trošak za korištenje zajedničkih dijelova zgrade i uređaja - električne energije) a koji bi bili 106,17 EUR (82,12 EUR - kredit + 24,05 EUR = 106,17 EUR) tužitelj je djelomično povukao tužbu kako je prethodno navedeno i obrazloženo jer je IU platio dio utuženog iznosa u sredstva zajedničke pričuve (Izjava - list 229 spisa). Kako su iznosi koje tužitelj zahtjeva konačno specificiranim tužbenim zahtjevom niži od iznosa koje bi bila u obvezi plaćati tuženica to je sud usvojio tužbeni zahtjev kao pod točkom I. izreke presude.

34. Tuženica u tijeku postupka ističe prigovor prijeboja za tražbinu u iznosu od 8.000,00 EUR. Navodi da je legalizacijom nestao prostor parkirališnog mjesta (parkinga) koji pripada tuženici temeljem Ugovora o kupoprodaji stana od 02.12.2004.g. pa kako vrijednost parkirališnog mjesta iznosi cca 8.000,00 EUR to u odnosu na tražbinu tužitelja ističe radi prigovor prijeboja.

Tuženica na kojoj je teret dokaza (čl.221a. ZPP-a) ne predlaže provođenje dokaznog postupka niti dostavlja dokaz da nema parkirališno mjesto (parking) a koje parkirališno mjesto nije prikazano u etažnom elaboratu tj. prijedlogu etažnog elaborata. Kako suvlasnici nisu sklopili Ugovor o diobi prema prijedlogu etažnog elaborata niti je tuženica pristala na prijedlog etažnog elaborata koji je izrađen u postupku legalizacije, a nije niti dostavila dokaz u odnosu na vrijednost parkirališnog mjesta niti da isto ne koristi to je sud utvrdio da ne postoji tražbina tuženice.

35. Kako se u ovoj pravnoj stvari radi o nastavljenom postupku u smislu odredbe čl. 54. stavak 2. Ovršnog zakona to je temeljem odredbe čl. 451. ZPP valjalo presuditi kao u izreci.

36. Sud je odlučivao o troškovima postupka sukladno čl. 154. stavak 2. ZPP-a. Tužitelj je uspio u parnici u omjeru od 49,85%, a tuženica u omjeru od 50,15%, te tuženica nije uspjela u parnici u odnosu na tražbinu koju stavlja u prijeboj.

Sud je tužitelju priznao trošak sastava podneska od 07.05.2020.g. u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT-a), sastav podneska od 07.07.2020.g. u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 07.09.2020.g. u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), ), pristup na ročište dana 15.03.2021.g. u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), ), pristup na ročište dana 28.10.2021.g. u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), ), pristup na ročište dana 21.10.2025.g. u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), ), pristup na ročište dana 22.12.2025.g. u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), ), pristup na ročište dana 06.02.2026.g. u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), ), pristup na ročište dana 07.05.2026.g. u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), pristup na ročište za objavu presude dana 09.06.2026.g. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr.9. točka 3. OT-a), ukupno 1.450,00 EUR, priznat je trošak PDV-a u iznosu od 362,50 EUR i trošak sudske pristojbe u iznosu od 26,54 EUR, ukupno 1.839,04 EUR, a razmjerno uspjehu u parnici (49,85%), tužitelju je priznat trošak u iznosu od 916,76 EUR.

Tužitelj zahtjeva nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 175,86 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 09.07.2019. godine. Sud je dosudio tužitelju trošak ovršnog postupka sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do dana isplate, dočim je odbijen u dijelu tužbenog zahtjeva kojim zahtjeva isplatu zatezne kamate tekuće od 09.07.2019.g. do 09. lipnja 2026. godine, sve kao pod točkom II. izreke presude. To iz razloga jer sud odlučuje o troškovima postupka u času presuđenja.

Odluka o zateznim kamatama na parnične troškove od presuđenja do isplate dosuđena je prema čl.151. ZID Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/22).

Tuženici nije priznat trošak za povučeni dio tužbenog zahtjeva koji zahtjeva podneskom od 14.01.2026.g. u ukupnom iznosu od 720,26 EUR. Sud je prilikom odlučivanja o troškovima postupka imao u vidu pravna shvaćanje Vrhovnog suda zauzeto u rješenju poslovni broj Rev 2603/2011 od 19. veljače 2013.g.:

"…Prema pravnom shvaćanju ovoga suda zauzetom u pojedinim revizijskim odlukama kod odlučivanja o troškovima postupka prema uspjehu stranaka u sporu u kojem je tužitelj tijekom postupka smanjivao tužbeni zahtjev, o troškovima se odlučuje prema uspjehu u sporu u odnosu na vrijednost predmeta spora smanjenog tužbenog zahtjeva, s tim da tuženiku pripada pravo na naknadu troškova koje je imao u vezi dijela tužbenog zahtjeva za koji je zahtjev smanjen neovisno o uspjehu u sporu, jer smanjenje tužbenog zahtjeva u biti predstavlja povlačenje tužbe u odnosu na smanjeni dio tužbenog zahtjeva, ali to samo u slučaju ako bi troškovi izračunati prema vrijednosti predmeta spora ranijeg zahtjeva bili veći od troškova izračunatih prema vrijednosti smanjenog tužbenog zahtjeva (Revr-1428/2009- 2 od 27. listopada 2010. i Rev-402/04-2 od 21. rujna 2005.)…" Takvo pravo shvaćanje zauzeo je primjerice i u novijim odlukama Vrhovni sud u rješenju poslovni broj Rev 516/2022-2 od 24. siječnja 2023. godine).

Slijedom svega naprijed navedenoga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 09. lipnja 2026. godine

Sudac:

dr.sc. Ljiljana Matuško Antonić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi ovom sudu, u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženici po punomoćniku