Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-1716/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužiteljice AO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Tomislavu Bogdanu, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po punomoćniku Zlatku Knezoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Knezović i Partneri, u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti/stjecanja bez osnove/naknade štete/isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 11. svibnja 2026., u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice i u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, uz javnu objavu od 9. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 5140030250 - 60010469484/2007., zaključenog dana 20.04.2007. god. između tužiteljice AO Gavran i Slavonske Banke d.d. Osijek kao pravnog prednika tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, a koja u čl. 7. st. 1. glasi : „Korisnik kredita obvezuje se platiti naknadu, a prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 1,20% jednokratno, unaprijed.“.

II. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 357,24 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 01.05.2007. god. do 31. srpnja 2008. god. po stopi od 15%, od 01. kolovoza 2008. god. do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31.12.2022. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 01.01.2023. god. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. god. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.253,86 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude, odnosno od 9. lipnja 2026., pa sve do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi podnesenoj po punomoćniku navodi da je dana 20. travnja 2007. godine s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu broj 5140030250-60010469484/2007, a prema kojem je tuženik kao kreditor tužiteljici kao korisnici kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 50.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Navedenim Ugovorom tipa " uzmi ili ostavi " u čl. 7. stavak 1. ugovorena je i naknada za korištenje kredita i to u iznosu od 1,20 % jednokratno, unaprijed od ukupnog iznosa kredita. Tužiteljica drži da su predmetne naknade ništetne jer tuženik u vrijeme isplate kredita nije imao zakonski osnov za naplatiti predmetne naknade, osim toga, sporne naknade su neodređene i neodredive, te se radilo o tipskom (adhezijskom) potrošačkom ugovoru jer su naknade kao takve proizvoljno nametnute tužiteljici ponudom ugovora, te ona na njih nije mogla utjecati niti pregovarati o istima, a osim toga osporavane naknade ne odgovaraju nikakvim pruženim uslugama od strane tuženika, niti bilo kakvim troškovima koje je imao tuženik pa su iste na strani tužiteljice izazvale samo dodatne nepotrebne troškove. Tužiteljica predlaže slijedom izloženog donijeti presudu kao u izreci uz nadoknadu prouzročenog joj parničnog troška.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu istoj u cijelosti usprotivio navodeći da su visine naknada a koje se odnose na odobrenje kredita i prijevremeno zatvaranje kredita bile propisane ugovorom o kreditu, ističe prigovor zastare pa predlaže stoga odbiti tužiteljicu s tužbom i tužbenim zahtjevom uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u kompletnu priloženu dokumentaciju u ovome spisu, te je saslušao tužiteljicu.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan je u cijelosti.

5. Uvidom u dokumentaciju koja prileži ovome spisu, a to među strankama nije niti sporno, sud utvrđuje da su parnične stranke dana 20. travnja 2007. godine sklopile ugovor o kreditu broj 5140030250-60010469484/2007, te da je tužiteljica po sklopljenom ugovoru dana 30. travnja 2007. platila tuženiku na ime naknade za korištenje kredita iznos od 600,00 CHF / 640,68 eur.

6. Člankom 270. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.), propisano je da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

7. Člankom 322. spomenutog zakona propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske prisilnim propisima ili moralima društva ništetan, osim ako je cilj povrijeđenog prava ne upućuju na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje nešto drugo.

8. Člankom 323. st. 1. istog zakona propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.

9. Člankom 96. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 19/22., 59/23.), propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

10. Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo dužan je to dokazati.

11. Člankom 102. istog zakona propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

12. Saslušanjem tužiteljice, ovaj sud utvrđuje da je kod tuženika realizirala kredit za adaptaciju stana 2007. godine, da je ugovor o kreditu pročitala i zamijetila odredbu koja se odnosi na plaćanje naknade za obradu kredita te je na tu odredbu prigovorila osobnom bankaru koji joj je na to odgovorio kako je to tako u svim bankama i ako želi kredit naknadu mora platiti pa je tužiteljica na to pristala kako bi dobila kredit. Tužiteljica nadalje iskazuje kako joj javni bilježnik nije ništa posebno upozoravao ili upoznavao s ugovornim odredbama a na same ugovorne odredbe tužiteljica nije mogla utjecati jer je na potpis dobila gotovi ugovor o kreditu sastavljen od strane tuženika da isti potpiše. Tužiteljica iskazuje i to da joj iznos sporne naknade nije predočen u nominalnom iznosu već samo u postotku od iznosa kredita.

13. Ocjenom provedenih dokaza, sud utvrđuje da tužiteljica kao korisnica kredita s tuženikom kao kreditorom nije posebno pojedinačno pregovarala o ugovornoj odredbi iz čl. 7. stavak 1. Ugovora o kreditu broj 5140030250-60010469484/2007, sklopljenog dana 20. travnja 2007. godine, te je navedena odredba bila unaprijed formulirana od strane tuženika a tužiteljica kao korisnica kredita nije imala utjecaja na njezin sadržaj što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice. Naknada koju je banka ovlaštena zaračunati korisniku kredita sukladno Odluci o naknadama za usluge tuženika u slučaju prijevremene, konačne ili djelomične otplate kredita nije bila određena te je po navedenim ugovornim odredbama tuženik bio ovlašten sam donijeti odluku o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, pa je ista nepoštena jer se o istoj nije posebno unaprijed pregovaralo, a tužiteljica kao korisnica kredita nije mogla utjecati na sadržaj navedene ugovorne odredbe što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pa su kao takve ništetne u smislu odredbi čl. 102. u svezi s čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača, stoga odluka kao pod I/ izreke presude.

14. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa stoga ovaj prigovor tuženika iz gore obrazloženih razloga sud odbija kao neosnovan.

15. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, a čine ju izdaci koje je tužiteljica imala za sastav tužbe 200,00 eura (Tbr. 7. t. 1. OT-a), sastav obrazloženog podneska od 26. siječnja 2026. 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. OT -a), sastav podneska od 11. prosinca 2025. 50,00 eura (Tbr. 8. t. 3. OT-a), zastupanje na ročištima od 17. ožujka 2026. i 11. svibnja 2026. svako po 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. OT -a), pristup ročištu za objavu presude 100,00 eura (Tbr. 9. t. 3. OT-a), što uz PDV na odvjetničke usluge od 25% te trošak sudske pristojbe na tužbu 33,18 eura i sudske pristojbe na presudu 33,18 eura daje konačni iznos troška od 1.253,86 eura.

Osijek, 9. lipnja 2026.

Sudac

Davor Liščić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dostaviti

1. punomoćniku tužiteljice

2. punomoćniku tuženika