REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj spisa: P-125/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A Z B O G  O G L U H E

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Violeti Veselić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ŠS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marija Maričević, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, radi utvrđenja, dana 9. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka čl. 10. Ugovora o kreditu broj 5105549052 zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je ugovoreno da je za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan prije korištenja kredita platiti 2,000 % naknade na iznos kredita, odnosno maksimalno 250,00 kn te da je korisnik kredita suglasan da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate kredita.

II. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische Bank d.d., OIB: 23057039320, isplatiti tužitelju ŠS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 186,86 EUR uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 02.02.2011. do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Određuje se vrijednost predmeta spora u iznosu od 186,86 EUR.

II. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische Bank d.d., OIB: 23057039320, naknaditi tužitelju ŠS, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 132,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 09.06.2026. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik kredita s tuženikom - poslovnica Bjelovar, kao kreditorom, sklopio u Bjelovaru 01.02.2011. Ugovor o kreditu broj 5105549052, na iznos od 9.500,00 EUR. Navedenim Ugovorom o kreditu ugovorena je naknada za obradu i odobravanje kredita, u visini 2,000% od iznosa kredita, temeljem čega je 02.02.2011. godine ta naknada naplaćena tužitelju u iznosu od 1.407,90 kn / 186,86 EUR (tzv. ulazna naknada). Tužitelj smatra da su nepoštene i ništetne odredbe o „ulaznoj naknadi“ jer su ugovorene prema unaprijed formuliranom tipskom ugovoru, bez posebnih pregovora o tim odredbama, a na temelju sklopljenog ugovora niti na temelju dobivenih informacija od banke tužitelj, kao potrošač, nije mogao predvidjeti ekonomske posljedice odredbi o ulaznoj naknadi odnosno kako iste utječu na ukupan trošak kredita, a koje odredbe su uzrokovale, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama na štetu tužitelja, budući da je učinkom tih odredaba kreditna obveza za tužitelja narasla, osobito kraj činjenice da je iznos kredita umanjen za ulaznu naknadu, a kamate su naplaćivane na puni iznos kredita. Slijedom navedenog, tužitelj smatra da je sporna odredba o tzv. ulaznoj naknadi (koja je sadržana u čl. 10. predmetnog Ugovora o kreditu) nepoštena i ništetna u smislu čl. 81 i 87. Zakona o zaštiti potrošača te čl. 270. i 296. Zakona o obveznim odnosima, pri čemu ističe da ništetnost sporne ugovorne odredaba ima potvrdu i u presudama Suda EU C-224/19 i C-84/19, vezano uz tzv. ulaznu naknadu.

2. Slijedom prethodno navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži:

- da sud utvrdi da je ništetan i bez pravnog učinka čl. 10. Ugovora o kreditu broj 5105549052, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je ugovoreno da je za obradu zahtjeva i odobravanje kredita korisnik kredita dužan prije korištenja kredita platiti 2,000 % naknade na iznos kredita, odnosno maksimalno 250,00 kn, te da je korisnik kredita suglasan da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate kredita,

- da sud naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos 186,86 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 02.02.2011. do isplate, sve uz naknadu troškova parničnog postupka tužitelju sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

3. Tuženiku su tužba od 12.01.2026. godine s prilozima, kao i rješenje od 02.03.2026. godine kojim se poziva na podnošenje odgovora na tužbu u roku 30 dana, uredno dostavljeni dana 06.03.2026. godine, što je sud utvrdio uvidom u potvrdu o preuzimanju elektroničkog sudskog pismena koja prileži na poleđini lista 31 spisa te uvidom u e-spis.

4. Tuženik, iako je uredno zaprimio tužbu i rješenje kojim se poziva na podnošenje odgovora na tužbu, nije u roku od 30 dana, podnio odgovor na tužbu.

5. Budući da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a iste činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili općepoznatim činjenicama te kako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da je tuženik bio spriječen opravdanim razlozima podnijeti odgovor na tužbu koju je uredno zaprimio, ovaj sud je na temelju čl. 331.b. (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 155/23 i 146/25, dalje ZPP) donio presudu zbog ogluhe kojom je prihvatio tužbeni zahtjev te presudio kao u točki I. - II. Izreke ove presude.

6. Odluka o parničnom trošku u ovoj pravnoj stvari temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 155. st.1 ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužiteljice po odvjetniku, odmjeren sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) te na trošak sudskih pristojbi tužiteljice odmjeren sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23, dalje: ZSP) i Tarifi sudskih pristojbi (NN 50/26).

7. Vezano za vrijednost predmeta spora (dalje VPS) koju je tužitelj u tužbi označio u iznosu od 1.400,00 EUR, ovaj sud ističe kako smatra da je tužitelj previsoko označio vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari. Naime, tužitelj je u ovoj pravnoj stvari uz deklaratorni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita, postavio i kondemnatorni zahtjev na isplatu iznosa od 186,86 EUR. Međutim, stav je ovog suda da se ne radi o samostalnom deklaratornom zahtjevu, već o vrsti deklaratornog zahtjeva koji služi samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva za činidbu, odnosno za isplatu, jer je isplata neosnovano naplaćene naknade za obradu kredita zapravo jedino što je tužitelju životno i realno bitno, a ne to da li se radi o ništavoj odredbi. Osim toga sud je o ništavosti ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita, temeljem čl. 12. st. 1. ZPP-a, mogao odlučivati i kao prethodnom pitanju, bez postavljanja tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništavosti, osobito imajući u vidu odredbu čl. 327. st.1. Zakona o obveznim odnosima kojom je određeno da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i da se na nju može pozivati svaka zainteresirana osoba. Stoga se u ovakvom slučaju VPS ima računati samo prema vrijednosti zahtjeva za činidbu odnosno isplatu (tako i VSRH Revr-774/05 od 13.12.2005. i Revr-475/08 od 27.10.2008.).

8. Slijedom navedenog, u konkretnom predmetu, primjenom odredbe čl. 40. st. 3. ZPP-a ovaj sud je po službenoj dužnosti odredio VPS u iznosu od 186,86 EUR, kao u točki I. izreke ovog rješenja, budući da suviše visoko naznačena vrijednost predmeta spora postavlja pitanje prava na naknadu troškova postupka jer za VPS od 1.400,00 EUR (kako je tužitelj naznačio u tužbi), naknada troška četverostruko viša nego kod naknade troška prema vrijednosti predmeta spora od 186,86 EUR, obzirom da jedna odvjetnička radnja (tužba) prema Odvjetničkoj tarifi za VPS od 186,86 EUR iznosi, bez PDV-a, 50,00 EUR, a prema VPS od 1.400,00 EUR iznosi 200,00 EUR.

9. Trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku sastoji se od: sastava dopisa tužitelja od 29.5.2024. (list 8 spisa) upućenog tuženiku prije pokretanja ovog parničnog postupka radi dostave podataka (između ostalog, Ugovora o kreditu te iznosa i datuma naplate tzv. ulazne naknade) koje ovaj sud smatra potrebnim za podnošenje ove tužbe i postavljanja određenog tužbenog zahtjeva – 25 bodova po Tbr. 37. st.1.točka 1. te sastava tužbe - 25 bodova po Tbr. 7. toč. 1., što ukupno iznosi 50 bodova. Kada se utvrđeni broj bodova pomnoži sa vrijednosti boda od 2,00 EUR dobiva se iznos od 100,00 EUR, što sa PDV-om (25%) po Tbr. 46., u iznosu od 25,00 EUR, daje iznos od 125,00 EUR, što čini priznati trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku.

10. Trošak sudskih pristojbi tužitelja sastoji se od troška sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe u iznosu od 7,50 EUR (uz primjenu čl. 7. st. 3. ZSP-a).

11. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u zatraženom iznosu od 53,09 EUR obzirom da tužitelj nije dostavio dokaz o plaćanju sudske pristojbe na tužbu u sudski spis, niti je plaćanje sudske pristojbe na tužbu vidljivo u eSpisu, pri čemu sud ističe kako obveza plaćanja sudske pristojbe na tužbu, prema čl. 4. st. 1. toč. 1. ZSP- a nastaje u trenutku podnošenja tužbe sudu pa ovaj sud smatra da je tužitelj dokaz o plaćanju sudske pristojbe na tužbu trebao dostaviti već u prilogu tužbe, što isti nije učinio.

12. Slijedom navedenog, kako je tužitelj u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom, to mu sud dosuđuje cjelokupni naprijed priznati trošak zastupanja po odvjetniku i priznati trošak sudskih pristojbi, što čini dosuđeni parnični trošak tužitelja u iznosu od 132,50 EUR, kao u točki II. izreke ovog rješenja.

13. Zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos parničnog troška od 132,50 EUR tekuća od 9. lipnja 2026. godine, kao dana donošenja ovog rješenja, kojim je tuženiku naloženo plaćanje troškova postupka tužitelju, do isplate, dosuđena je tužitelju temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu 9. lipnja 2026. godine

Sudac

Violeta Veselić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja stranke imaju pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka istih. Žalba se podnosi putem ovog suda, županijskom sudu. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. (čl. 353. st. 2. ZPP-a).

DNA:

1. pun. tužitelja, uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu zbog ogluhe u iznosu 7,50 EUR

2. tuženiku