Posl. broj Pl-236/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Stalna služba u Trogiru
Obala bana Berislavića 1
21220 Trogir
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Općinski sud u Splitu- Stalna služba u Trogiru, po sucu ovog suda Ivanki Karadža u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska radio televizija OIB: 68419124305, Zagreb, Prisavlje 3, zastupana po punomoćniku Maji Čuljak odvj. u Zagrebu, protiv tuženika DI OIB: [osobni identifikacijski broj], radi Platni nalog , dana 9. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se tužba za izdavanje platnog naloga, prethodno prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, pod gornjim poslovnim brojem.
Obrazloženje
1.Kod ovog suda je zaprimljen prijedlog za ovrhu broj Ovrv-4417/2026 na temelju vjerodostojne isprave, sada tužba kojom se predlaže izdavanje platnog naloga.
2. Iz prijedloga za ovrhu proizlazi da je tuženik imao prebivalište u [adresa], međutim, iz podataka MUP RH o prebivalištu/boravištu građana (JRO pretraga) razvidno je da tuženik nema domicil u Republici Hrvatskoj, odnosno da prema zadanom OIB- u: [osobni identifikacijski broj], nije pronađena osoba.
2.1. U JRO MUP RH pretrazi nije dostupan podatak o njegovom prebivalištu izvan granica [adresa].
3. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika koji je osoba s prebivalištem izvan [adresa], te je javni bilježnik proslijedio predmet nadležnom sudu prema odredbama čl. 281. st. 6. i 287. OZ, pa se smatra da je sudu zaprimljen zahtjev za izdavanje platnog naloga.
4. Naime, prema članku 281. stavku 6. OZ, ako javni bilježnik zaprimi prijedlog za ovrhu protiv osobe ovršenika s prebivalištem ili sjedištem izvan [adresa], smatrat će se da je zaprimio zahtjev za izdavanje platnog naloga sukladno odredbama zakona kojim se uređuje parnični postupak te neće donijeti rješenje o ovrsi već će proslijediti predmet nadležnom sudu u skladu sa člankom 287. toga Zakona radi donošenja odluke.
5. Odredbom čl. 27. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 47/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP-a) propisano je da je sud u Republici Hrvatskoj nadležan za suđenje kad je njegova nadležnost u sporu s međunarodnim elementom izričito određena zakonom ili međunarodnim ugovorom, a ako u zakonu ili međunarodnom ugovoru nema izričite odredbe o nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj za određenu vrstu sporova, da je nadležan za suđenje u toj vrsti sporova i kad njegova nadležnost proizlazi iz odredaba zakona o mjesnoj nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj.
6. Nadalje, za istaknuti je da je 29. siječnja 2019. na snagu stupio Zakon o međunarodnom privatnom pravu („Narodne novine“, broj 101/17, dalje u tekstu: ZMPP), kojim je regulirano pitanje mjerodavnog prava za privatnopravne odnose s međunarodnim obilježjem, nadležnost sudova i drugih tijela Republike Hrvatske upravnim stvarima. Člankom 46. stavkom 1. navedenog zakona propisano je da se u građanskim i trgovačkim stvarima, nadležnost suda Republike Hrvatske određuje se primjenom Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena) (SL L 351, 20. 12. 2012.). Uredbom (EU) br. 1215/2012, između ostalog uređena je nadležnost sudova (poglavlje II/članak 5.) na način da osobe koje imaju domicil u državi članici mogu biti tužene pred sudovima druge države članice samo na temelju pravila iz odjeljka 2. - 7. ovog poglavlja (članak 7.9.).
7. Dakle, u odredbi čl. 46., st. 1. ZMPP-a stoji da se u građanskim i trgovačkim stvarima nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom Uredbe Bruxelles I bis. ZMPP ne sadržava odredbe o međunarodnoj nadležnosti za građanske i trgovačke stvari za predmete koji izlaze iz okvira polja primjene Uredbe Bruxelles I bis, već se hrvatski zakonodavac opredijelio za proširenje primjene odredaba Uredbe Bruxelles I bis i na slučajeve koji ne bi bili pokriveni samom Uredbom zbog toga što tuženik ima domicil izvan EU-a. Odredba čl. 46., st. 2. ZMPP-a tako navodi da se nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom odredbi odjeljaka 2. i 3. poglavlja II. Uredbe Bruxelles I bis i kada tuženik ima u smislu te uredbe prebivalište u državi koja nije članica Europske unije. Odjeljak 2. poglavlja II., spomenut u čl. 46., st. 2. ZMPP-a, odnosi se na odredbe o posebnoj nadležnosti, dok se odjeljak 3. poglavlja II. odnosi na ugovore o osiguranju. Odjeljak 4. Uredbe Bruxelles I bis, koji se odnosi na potrošačke ugovore, izostavljen je iz čl. 46., st. 2. ZMPP-a jer je samom Uredbom Bruxelles I bis omogućeno potrošačima, oslanjajući se na odredbe Uredbe, tužiti trgovca s domicilom izvan EU-a u državi članici potrošačeva domicila. Jedina situacija koja ostaje nepokrivena zbog neuključivanja odjeljka 4. Uredbe u članak 46., stavak 2. ZMPP-a situacija je u kojoj trgovac s domicilom u EU-u pokreće postupak protiv potrošača s domicilom izvan EU-a. No, u tom slučaju ionako, prema odredbama Uredbe, trgovac ne može takva potrošača tužiti na sudu svog domicila pa je izostavljanje odjeljka 4. iz čl. 46., st. 2. ZMPP-a logično.
8. Odredbom čl. 1. st. 1. Uredbe propisano je da se ova Uredba primjenjuje u građanskim i trgovačkim stvarima, bez obzira na vrstu suda. Odredbom čl. 6. st. 1. Uredbe propisano je da ako tuženik nema domicil u državi članici, nadležnost sudova države članice se, u skladu s člankom 18. stavkom 1.,člankom 21. stavkom 2. i člancima 24. i 25., utvrđuje pravom te države članice.
9. Odredbom čl. 27. ZPP-a propisano je da je sud u Republici Hrvatskoj nadležan za suđenje kad je njegova nadležnost u sporu s međunarodnim elementom izričito određena zakonom ili međunarodnim ugovorom. Ako u zakonu ili međunarodnom ugovoru nema izričite odredbe o nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj za određenu vrstu sporova, sud u Republici Hrvatskoj nadležan je za suđenje u toj vrsti sporova i kad njegova nadležnost proizlazi iz odredaba zakona o mjesnoj nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj. Nadalje, odredbom čl. 47. ZPP-a propisano je da je za suđenje općemjesno nadležan sud na čijem području tuženik ima prebivalište. Ako tuženik nema prebivalište u [adresa] opće mjesno nadležan je sud na čijem području tuženik ima boravište. Ako tuženik pored prebivališta ima i boravište u kojem drugom mjestu, a prema okolnostima može se pretpostaviti da će tu dulje vrijeme boraviti, općemjesno je nadležan i sud boravišta tuženika.
10. Iz citiranih odredbi čl. 46. st. 1. ZMPP-a u čl. 1. i 6. st. 1. Uredbe te čl. 27. i 47. ZPP-a proizlazi da za predmetni spor nije nadležan sud Republike Hrvatske. Dakle, kako u konkretnom slučaju tuženik nema domicil u Republici Hrvatskoj, tužitelj prema Uredbi i čl. 46. st. 1. ZMPP-a te čl. 27. i 47. ZPP-a radi naplate svoje tražbine nije mogao pokrenuti postupak pred sudom Republike Hrvatske, već u onoj državi u kojoj tuženik ima domicil, a to očito nije Republika Hrvatska. Uredba EU broj 1215/2012 predstavlja lex specijalis.
11. Obzirom na iznijeto, valjalo je , temeljem citiranih zakonskih odredbi, a u vezi s odredbom članka 16. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 47/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP), odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Trogiru, 9. lipnja 2026.
Sudac:
Ivanka Karadža
Uputa o pravnom lijeku:Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u pisanom obliku u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
- pun. tužitelja
-u spis
