REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

Posl. broj: P-2093/2025-9

U I M E R E PU B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, u ime Republike Hrvatske, po sutkinji tog suda Irmi Dujić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja – protutuženika RK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici odvjetnici Ani Lovrinčević- Šelamov protiv tuženika protutužitelja [adresa], OIB: 78755598868, sa sjedištem u [adresa], nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 27. travnja 2026. godine u prisutnosti punomoćnice tužitelja odvjetnice Ane Lovrinčević- Šelamov i punomoćnika tuženika ŽK, na ročištu za objavu i uručenje presude 09. lipnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj ŠK, OIB: [osobni identifikacijski broj] u odnosu na tuženika, vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. zem. [katastarska čestica] ) Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] za cijelo, pa se ovlašćuje tužitelj da temeljem ove presude u zemljišnoj knjizi za K. O. [katastarska općina] Z. U. [broj ZK uloška] izvrši upis prava vlasništva prednje navedene nekretnine na svoje ime za cijelo, uz istodoban izbris toga prava sa imena tuženika za cijelo, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.470,07 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 09. lipnja 2026. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev koji glasi:

„ I. Nalaže se tužitelju – protutuženiku da nekretninu u vlasništvu tuženika – protutužitelja, označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], ukupne površine 803 m2, ukloni zgradu, pomoćnu prizemnu građevinu, koja je u vještvu stalnog sudskog vještaka Zvonimira Rubića, ovl. inž. geod. od 21.11.2019. godine označena slovima A,B,L,K,J,I,A, površine 40 m2 i dio metalne konstrukcije od plastenika koja je u vještvu stalnog sudskog vještaka Zvonimira Rubića, ovl. inž. geod. od 21.11.2019. godine označena slovima H,M,N,E,F,G,H te da predmetnu nekretninu oslobođenu od osoba i stvari preda u isključivi i nesmetan posjed tuženiku - protutužitelju te mu se zabranjuje svako daljnje pačanje u nekretninu tuženika – protutužitelja, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Dužan je tužitelj – protutuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknaditi tuženiku – protutužitelju trošak ovog postupka.“

Obrazloženje

1. Kod Općinskog suda u Splitu dana 29. prosinca 2017. godine zaprimljena je tužba tužitelja RK protiv tuženika Grada Splita, a radi utvrđenja prava vlasništva. U tužbi tužitelj navodi kako je u zemljišnoj knjizi za K. O. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška], kao vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]) izgrađeno zemljište i vrt površine 803 m2, upisan Grad Split za cijelo. Tužitelj navodi kako ovaj upis ne odgovara stvarnom stanju jer je tužitelj vlasnik i posjednik navedene nekretnine budući se radi o izgrađenom zemljištu, rasadniku za uzgoj ukrasnog i začinskog bilja te navodi kako je upravo on upisan u katastarskom operatu kao posjednik kat. čest. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] ( zgrada i vrt 803 m2 za cijelo). Tužitelj navodi kako se nalazi u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine osobno i preko svoga prednika, oca ČK 1978. godine, a da njemu i njegovom predniku nitko nije osporavao vlasništvo predmetne nekretnine niti ih ometao u posjedu. Nadalje, navodi kako se na predmetnoj nekretnini nalazi rasadnik za uzgoj ukrasnog i začinskog bilja od 1970- ih godina prošlog stoljeća te da tužitelj zadnjih 30 godina obavlja profesionalnu djelatnost uzgoja usjeva vrtnog i ukrasnog bilja, a što da je prije radio njegov otac. Stoga tužitelj predlaže sudu donijeti presudu sadržaja kako je to navedeno u izreci pod točkama I. i II. izreke.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako tužbeni zahtjev nije zasnovan na Zakonu te navodi kako se pravo vlasništva određene nekretnine dokazuje valjanim upisom u zemljišne knjige pa samim time da izvadak iz zemljišne knjige potvrđuje kako je tuženik jedini i isključivi vlasnik nekretnine. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz osudu tužitelja na plaćanje troškova postupka.

3. U podnesku od 25. siječnja 2019. godine tuženik se dodatno očitovao na tužbu te istaknuo protutužbeni zahtjev kojim je tražio predaju u posjed predmetne nekretnine te zabranu svakog daljnjeg pačanja u nekretninu od strane tuženika - protutužitelja. Tuženik – protutužitelj navodi kako tužitelj – protutuženik potpuno proizvoljno navodi da je stvarni vlasnik predmetne nekretnine, a da pri tom ne dostavlja nikakvu dokumentaciju koja bi potkrijepila njegove navode. Navodi kako je Grad Split jedini i isključivi vlasnik koji je vlasništvo stekao temeljem Ugovora između Poduzeća za izgradnju Splita ( prednik tuženika) i PK „Jadro“ od 04. prosinca 1970. godine. Nadalje navodi kako je iz ovoga jasno da tužitelju – protutuženiku ne pripada posjed nekretnine, da istu koristi bez valjanog pravnog osnova pa da mu posjed ne može biti ni zakonit ni pošten, odnosno da ne ispunjava uvjete za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

4. Tužitelj – protutuženik se u cijelosti usprotivio protutužbenom zahtjevu i navodima tuženika iz podneska od 25. siječnja 2019. godine. Naveo je kako upis u zemljišnoj knjizi za K. O. [katastarska općina] ne odgovara stvarnom stanju jer je upravo tužitelj - protutuženik vlasnik i posjednik čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. br. [katastarska čestica]) K. O. [katastarska općina] za cijelo, a što da predstavlja u naravi izgrađeno zemljište, rasadnik za uzgoj ukrasnog i začinskog bilja. Objasnio je da je rješenjem Komisije za imovinsko pravne poslove Skupštine Split broj: 07/Up-I-597/2-1978 od **.**.1978., KK pok. ŠK (ocu tužitelja- protutuženika) oduzeto zemljište oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] na predjelu “Mertojak” u Splitu, radi formiranja novih građevinskih parcela i izgradnje objekata kolektivne stambene izgradnje (stambeni objekti 2, 4, 6, 8 Mertojak). Otac tužitelja- protutuženika da je bio vlasnik navedenog zemljišta površini od 1200 m2 i na istom uzgajao razne poljoprivredne kulture te da se tu nalazila i obiteljska stambena prizemnica anagrafske oznake [adresa] u kojoj je stanovala obitelj KK (supruga i 3 djece) i FK (supruga i 4 djece). Kao zamjenski stan ocu tužitelja- protutuženika da je osiguran stan na adresi H. Žnidaršića u Splitu br. 27/XII, stan br. 48, površine 34,97 m2, ali da on nije bio zadovoljan ovakvim rješenjem jer zamjenski stan u površini od 34,97 m2 nije bio adekvatan za potrebe peteročlane obitelji, a i stoga što mu je onemogućen uzgoj raznih kultura. U dogovoru sa prednikom tuženika Općinom Split, 1978. godine ocu tužitelja – protutuženika da je u zamjenu dana predmetna nekretnina na Žnjanu (zajedno sa okolnim česticama na kojima je položen rasadnik tužitelja- protutuženika), sa obećanjem da će mu se riješiti novi zamjenski stan prikladniji za potrebe njegove obitelji, dakle veći stan. Otac tužitelja- protutuženika da je živio u ovom manjem stanu do 1982. godine kada je kao zaposlenik Zanatsko građevinske radne organizacije “Rad” vlastitim kreditom participirao u stvarnoj razlici cijene dotadašnjeg manjeg stana (34,97 m2) i trosobnog stana na “Mertojaku” objekt 4/3 u prizemlju površine 78,64 m2. Tužitelj – protutuženik je naveo i kako je njegov otac sudjelovao kao stranka vlasnik predmetne nekretnine u upravom postupku koji je vođen pred Odsjekom za imovinsko-pravne poslove Općine Split klasa: 11/UP-l-191/88-TJ, u kojem je konstatirano da je “otac tužitelja dobio predmetno zemljište na obrađivanje od strane Općine Split 1978. godine jer mu je na predjelu [adresa] oduzeto zemljište”. Tužitelj – protutuženik je i pojasnio da su čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] nastale cijepanjem od osnovne čest. zem. [katastarska čestica] od koje je nastala i sporna čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] na kojima se nalazi rasadnik tužitelja kako to i proizlazi iz upisa u zemljišnoj knjizi (upisi pod br. Z-597/86, Z1511/87, 2-3264/90 i Z- 8706/09). Dalje je naveo kako je usmenim ugovorom o darovanju, koji je u cijelosti realiziran, otac tužitelja – protutuženika darovao tužitelju- protutuženiku predmetnu nekretninu, a tužitelj je rješenjem Ureda za katastarsko-geodetske poslove Splitsko – dalmatinske županije klasa: UP-I 932-06/96-01/1070 od 01.12.1997. godine upisan kao posjednik kat. čest. br. [katastarska čestica] za cijelo i brisan je dotadašnji posjednik “ R (od kat. čest. br [katastarska čestica] cijepanjem je nastala predmetna kat. čest. br. [katastarska čestica]). Tužitelj – protutuženik je naveo kako se nalazi u istinitom, zakonitom i poštenom posjedu predmetne čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. br. [katastarska čestica]) K. O. [katastarska općina] osobno i preko svog prednika KK više od 40 godina, u čemu ga nitko nikada (pa ni sam tuženik) nije smetao, niti mu osporavao pravo vlasništva predmetne nekretnine. Kao isključivi, samostalni, pošteni, istiniti i zakoniti posjednik predmetne nekretnine, koji je ujedno u posjedovnom listu br. 15386 za K. O. [katastarska općina] upisan kao posjednik predmetne nekretnine (kat. čest. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]) za cijelo, tužitelj da je na ovoj nekretnini nastavio obavljati poljoprivrednu djelatnost, u koju svrhu je na istoj sagrađeno i nekoliko objekata. Naveo je kako se na predmetnoj nekretnini nalazi rasadnik sa pomoćnim objektima za uzgoj ukrasnog i začinskog bilja od 70-tih godina prošlog stoljeća, a on da zadnjih 30 godina obavlja profesionalnu djelatnost uzgoja usjeva, vrtnog i ukrasnog bilja na predmetnoj nekretnini, što je prije njega radio njegov otac. Zbog navedenoga drži da su na njegovoj strani ispunjene sve zakonom propisane postavke za stjecanje prava vlasništva te da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan, a da je protutužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan budući smatra da na strani tuženika nisu ostvarene pretpostavke koje zakon propisuje za pružanje petitorne zaštite.

5. Tuženik – protutužitelj je naveo kako predmetna nekretnina nema nikakve veze sa postupkom deposesije koji je proveden na predjelu „Mertojak“ u Splitu, a na koji se poziva tužitelj – protutuženik. Tuženik - protutužitelj je naveo kako se u dostavljenim ispravama po tužitelju – protutuženiku ne spominje predmetna nekretnina, a da zapisnik o saslušanju iz 1988. godine sadrži samo tvrdnju stranke u postupku, a ne službenu konstataciju ili sporazum. Naveo je kako tužitelj – protutuženik ne ispunjava uvjete koji su temelj za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, u skladu sa odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te da nije mogao dosjelošću ni po kojem drugom pravnom osnovu steći vlasništvo predmetne nekretnine, a sve iz razloga što je ista temeljem valjanog pravnog posla isključivo vlasništvo Grada Splita, a koje je upisano u zemljišne knjige.

6. U podnesku od 23. prosinca 2019. godine, a nakon izvedenog dokaza uviđajem i vještačenjem, tuženik – protutužitelj je uredio protutužbeni zahtjev tako da glasi kako je navedeno u izreci pod točkom III.

7. Presudom Općinskog suda u Splitu, posl. broj P-6306/2017-33, od 10. prosinca 2020. prihvaćen je tužbeni zahtjev ( točka I. izreke), tuženik- protutužitelj je obvezan na plaćanje troškova postupka ( točka II. izreke) te je odbijen protutužbeni zahtjev ( točka III. izreke), ali je rješenjem Županijskog suda u Rijeci posl. broj Gž- 1307/2021-3, od 24. travnja 2025. ukinuta navedena presuda ovoga suda. U obrazloženju odluke višeg suda dana je uputa ovome sudu da u ponovljenom postupku na nedvojben i jasan način utvrdi je li predmetna nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] ustupljena predniku tužitelja kao zamjena za oduzetu mu nekretninu kč. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] te posljedično tome kvalitetu i potrebno razdoblje posjedovanja imajući u vidu prednje navedeno materijalno pravo te da ispita primjenjivost sudske prakse na koju se poziva viši sud u obrazloženju glede uračunavanja vremena dosijedanja i prije 8.10.1991. obzirom na upis društvenog vlasništva u korist tadašnje Općine Split. Potom da, isključivo u okviru dokaznih prijedloga stranaka, donese novu, zakonitu odluku o osnovanosti tužbenog i protutužbenog zahtjeva te istom odluči i o troškovima postupka.

8. U podnesku od 03. listopada 2025. tuženik – protutužitelj ustrajao je u navodima kako tužitelj – protutuženik nije u spis dostavio ni jedan dokaz da je predmetnu nekretninu dobio na korištenje te da predmetnu nekretninu isti koristi bez valjanog pravnog osnova radi čega njegov posjed ne može biti pošten, odnosno da isti ne ispunjava uvjete za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti.

9. Tužitelj je dalje, a u skladu sa uputom iz točke 12. ukidnog rješenja, istaknuo kako je iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige razvidno kako su čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nastale cijepanjem od osnovne čest. zem. [katastarska čestica], kao i činjenica da je sporna čest. zem. [katastarska čestica] također nastala cijepanjem od osnovne čest. zem. [katastarska čestica], dakle da su sve nastale od iste osnovne čestice. Upravni postupak br. 11/UP-I-191/88- TJ da je vođen pred Odsjekom za imovinsko-pravne poslove Općine Split (prednik tuženika) i u tom postupku da je otac tužitelja sudjelovao kao stranka – osoba koju je upravo Općina Split uvela u posjed predmetnih nekretnina, na kojima je bio njegov maslinik i koje je ujedno obrađivao, a službena osoba – voditelj postupka mu je predočio na uvid parcelacijski elaborat na koji otac tužitelja kao stranka nije imao primjedbi. Ovo sve da dokazuje činjenicu da je otac tužitelja već tada 1988. bio kvalificirani posjednik sporne nekretnine, odnosno da se njegov posjed temeljio na valjanoj pravnoj osnovi, da je stečen na dopušten način i da je bio pošten, koju činjenicu sami djelatnici Općine Split 1988. u tom upravnom postupku nisu dovodili u sumnju. Da je prednik tužitelja bio nekakav uzurpator, kako to neosnovano tvrdi tuženik, sigurno ne bi 1988. u ovom postupku sudjelovao kao stranka i prednik tuženika Općina Split bi poduzeo određene radnje radi predaje u posjed tog zemljišta. Međutim, to se nije dogodilo sve do podnošenja protutužbe tuženika u ovom postupku u siječnju 2019. godine. Sve do tada nitko nije dovodio u pitanje zakonitost posjeda tužitelja i njegovog prednika. Posebno se ukazuje da Općina Split nije pokazala interes niti na upis tužitelja u katastarski operat 1997., a niti Grad Split 2009. kada je vršena parcelacija predmetne nekretnine. Dodatno se tužitelj i u podnesku od 30. veljače 2026. osvrnuo na naknadno izvedene dokaze te naveo kako iz istih proizlazi da je otac tužitelja u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu sporne nekretnine još od 70-ih godina prošlog stoljeća, još od prije Mediteranskih igara koje su održane u Splitu 1979. o da je isti predmetnu nekretninu smatrao za svoju, ne priznavajući vlast (vlasništvo) nekog drugog, a tim više što mu Grad Split i njegov prednik Općina Split nikada nisu osporavali pravo na posjed niti ga smetali u posjedu ove nekretnine.

10. U dokazne svrhe izvedeni su slijedeći dokazi: čitanjem izvatka iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], identifikacije čestica, posjedovnog lista broj 15386, izvoda iz katastarskog plana, ugovora broj U-04-508/70-LP, od 4. prosinca 1970. godine, rješenja Komisije za imovinsko pravne poslove Skupštine Split broj: 07/Up-I-597/2-1978 od 17.02.1978., rješenja o eksproprijaciji Sekretarijata za opću upravu Općine Split, broj: 07/Up-I-1951/78 od 22.05.1978.,rješenja Sekretarijata za opću upravu Općine Split, broj: 07/Up-1-3216/78 od 25.09.1978., rješenja Sekretarijata za opću upravu Zajednice općine Split, broj: UP-Il-05/2-3758/1-1978 od 23.11.1978., rješenja Komisije za imovinsko pravne poslove Skupštine Split broj: 07/Up-I-597/2-1978 od 17. veljače 1978., dopisa br. 02-36/70/ŠF/ZT od 11.10.1982., Ugovora o vlastitom učešću radnika u rješavanju stambenih potreba od 05.11.1982., Ugovora br. 02-36/70-ŠF/ZT od 13.12.1982., Aneksa br. 1 od 04.02.1983., zapisnika Klasa: 11/UP-I-191/88-TJ od 04.10.1988., rješenja Ureda za katastarsko-geodetske poslove Splitsko-dalmatinske županije klasa: UP-I 932-06/96-01/1070 od 01.12.1997., rješenja Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split, klasa: UP/I- 932-07/09-02/158 od 15.07.2009., zapisnika od 24. listopada 1977. godine, zapisnika od 28. ožujka 1979. godine, dopisa financijskoj službi ( broj 03-1-96/77-MA/J), uviđajem na licu mjesta uz prisustvo vještaka za geodeziju, vještačenjem po sudskom vještaku Zvonimiru Rubiću, saslušanjem tužitelja i svjedoka MK, TK, VK, CK. Nakon zaključenja predmetnog postupka tuženik je u spis predmeta predao presudu i rješenje Općinskog suda u Splitu, posl. broj IIP-226/03, od 4. svibnja 2009. godine, presudu i rješenje Općinskog suda u Splitu, posl. broj Pst-36/2015-38, od 10. siječnja 2020. godine. U ponovljenom postupku tužitelj je priložio potvrdu HEP-a, a saslušani su dopunski i tužitelj te svjedoci AK, NK, JK, ĆK i EK. Drugih dokaza stranke nisu imale.

11. Tužbeni zahtjev je osnovan.

12. Protutužbeni zahtjev nije osnovan.

13. Među parničnim strankama nije sporno da se tužitelj nalazi u posjedu nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. zem. [katastarska čestica] ) Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], međutim sporno je vlasništvo predmetne nekretnine.

14. U zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetne nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] upisan je Grad Split, a radi se o nekretnini površine 803 m2, od čega 40 m2 predstavlja izgrađeno zemljište, a 763 m2 vrt. Iz lista B povijesnog izvatka za Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] je razvidno da je 10. siječnja 1974. godine pod brojem Z-48/74 nekretnina iz prvog tijela upisana kao društveno vlasništvo, a kao organ upravljanja sa pravom korištenja Općina Split. Naknadno je 1997. godine kao vlasnik upisan Grad Split. Iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige također proizlazi da je dana 15. rujna 2009. godine na temelju prijavnog lista katastra Split br. 932-06/09-02/59 i rješenja istog katastra od 15. rujna 2009. godine Klasa: UP/I-932-07/09-02/158 evidentirana dioba čest. zem. [katastarska čestica] na čest. zem. [katastarska čestica] odnosno da je predmetna nekretnina nastala cijepanjem od čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

15. Predmetna nekretnina je u katastarskom operatu označena kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a u načinu uporabe navodi se zgrada 40 m2 i vrt 763 m2 te je kao posjednik upisan tužitelj.

16. Iz rješenja Ureda za katastarsko-geodetske poslove Splitsko-dalmatinske županije Klasa: UP-I 932-06/96-01/1070 od 01.12.1997. godine proizlazi da je do tada kao korisnik u katastarskom operatu u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao korisnik bilo upisano „Jadro“ za površinu od 2105 m2, a da bi novo stanje glede ove nekretnine bilo izmijenjeno na način da su upisana dva korisnika od kojih je jedan RK, Ivanov, za dio 885m2 vrt i 40 m2 zgrada. Dakle, tužitelj je od 1. prosinca 1997. godine upisan u katastarskom operatu kao posjednik predmetne nekretnine.

17. Iz rješenja Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split, klasa: UP/I-932-07/09-02/158 od 15.07.2009. godine proizlazi da se stanje upisa čest. zem. [katastarska čestica] promijenilo na način da je umanjena površina nekretnine upisane na ime RK tako da ista iznosi 763 m2 vrt i 40 m2 zgrada. Rješenje je donijeto po zahtjevu Grada Splita tako da je jasno da je Grad Split bio upoznat sa činjenicom posjedovanja nekretnine od strane tužitelja kao i činjenicom upisanog posjeda tužitelja u katastarskom operatu.

18. Prilikom održanog uviđaja na licu mjesta dana 9. srpnja 2019. godine utvrđeno je da se u naravi radi o zemljištu na kojem je sagrađen plastenik i na kojem su se mogli vidjeti tragovi konstrukcija za navodnjavanje. Sudski vještak Zvonimir Rubić, ovl. inž. geod. u vještačenju od 26. studenoga 2019. godine je na skici lica mjesta nekretninu koja je predmet postupka prikazao slovima A,B,C,D,E,F,G,H,I,A, te naveo da predmetna nekretnina odgovara katastarskoj čestici zemlje [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], upisanoj u posjedovni list broj 15386 te odgovara zemljišnoknjižnoj čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], upisanoj u Z. U. [broj ZK uloška], ukupne površine 803 m2. Vještak je naveo kako nekretnina u naravi predstavlja zgradu, pomoćnu prizemnu građevinu lik označen slovima A,B,L,K,J,I,A površine 40 m2 i vrt površine 763 m2 koji dio je na skici lica mjesta obojan žutom bojom na kojem dijelu je dio metalne konstrukcije od plastenika označeno slovnim oznakama H,M,N,E,F,G,H. Vještak je predmetnu nekretninu i prikazao na fotografijama koje se nalaze na listu 89 spisa.

19. Tijekom postupka je tuženik tvrdio kako je predmetnu nekretninu stekao temeljem pravnog posla, ugovora broj U-04-508/70-LP, od 4. prosinca 1970. godine, a koji je i priložio u spis i iz kojega proizlazi da su istog zaključili Poduzeće za izgradnju Splita i Poljoprivredni kombinat „Jadro“. U članku I.1.a. ugovora navodi se čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u točki 2. se navodi kako je urbanističkom regulacijom Splita III zemljište iz točke I.1.a predviđeno za izgradnju raznih gradskih sadržaja te je točkom 3. ugovoreno da će Poduzeće za izgradnju Splita zatražiti administrativni prijenos gornjeg zemljišta, dok točkom 4. se predviđa naknada „ R“ za zemljište, kulture i poboljšice. Člankom II. je ugovorena cijena, a točkom 10. ovog članka je ugovoreno da će „Jadro“ nekretnine nastaviti koristiti na isti način sve dok ga Poduzeće za izgradnju Splita ne pozove dopisom na predaju određenih kompleksa zemljišta.

20. Nasuprot ovome tužitelj tijekom postupka tvrdi kako je njegovom predniku, ocu, upravo tuženik dao predmetnu nekretninu kao naknadu za oduzetu kuću i zemljište na predjelu današnjeg kotara „Mertojak“, a nakon što prvotno dao samo jednosoban stan što nije zadovoljavalo njihove životne potrebe niti predstavljalo adekvatnu naknadu s obzirom da se prednik tužitelja na oduzetoj nekretnini bavio i poljoprivredom.

21. Tako iz zapisnika u predmetu osiguranja dokaza od 24. listopada 1977. godine proizlazi da je čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] imala površinu od 950 m2, da su na istoj i na čest. zem. [katastarska čestica]. K. O [katastarska općina] suvlasnici bili ČK i SK, da je vrt bio zasađena brojnim kulturama ( 80 višanja, 10 bresaka, 300m2 mrkve, 150 m2 blitve, 150 m2 špinata), a da je na ovoj nekretnini bila sagrađena i prizemnica. Iz zapisnika je razvidno da su ČK i SK zemljište u površini od 1200 m2 stekli temeljem kupoprodajne pogodbe od 15. kolovoza 1967. godine zaključene sa BK te da su svaki korisnici u površini od 600 m2.

22. Iz rješenja o oduzimanju i predaji posjeda zemljišta Komisije za imovinsko pravne poslove Skupštine Split broj: 07/Up-I-597/2-1978 od 17.02.1978., proizlazi da su povodom prijedloga Poduzeća za izgradnju Splita od 13. srpnja 1978. godine od ranijih vlasnika, odnosno korisnika, deposedirana zemljišta navedena u točki I. tog rješenja te su dodijeljena na trajno korištenje Općini Split, a radi pripreme uređenja istih i izgradnje objekata kolektivne stambene izgradnje, uređenja terena oko tih objekata i izgradnje obodnih saobraćajnica nove stambene jedinice S-4 na predjelu „Mertojak“ u Splitu. U rješenju se navodi kako se na čest. zem. [katastarska čestica] ( u točki V.) nalazi sagrađen stambeni objekt te da novi korisnik Općina Split ne može stupiti u posjed tog zemljišta ukoliko u roku od 6 mjeseci od pravomoćnosti tog rješenja ne pokrene postupak eksproprijacije ili na drugi način sporazumno uredi imovinske odnose s vlasnicima i korisnicima tog objekta.

23. Iz rješenja o eksproprijaciji Sekretarijata za opću upravu Općine Split, broj: 07/Up-I-1951/78 od 22.05.1978. godine proizlazi da su predmet eksproprijacije u korist Poduzeća za izgradnju Splita bile nekretnine, obiteljske stambene zgrade sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], zemljišno knjižno i stvarnog vlasništva, među ostalim, i ČK. Točkom VIII. korisnik eksproprijacije je obvezan prije rušenja zgrade ili stana kao posebnog dijela zgrade, prijašnjem vlasniku, ako u toj zgradi stanuje, ili nosiocima stanarskog prava u toj zgradi osigurati korištenje drugog stana, koji im ne pogoršava uvjete stanovanja. Točkom X. je određeno kako će se nakon pravomoćnosti tog rješenja pokrenuti postupak sporazumnog određivanja naknade za ekspropriranu nekretninu.

24. Rješenjem Sekretarijata za opću upravu Općine Split, broj: 07/Up-1-3216/78 od **.**.1978.godine, UK i FK su obvezani napustiti obiteljsku stambenu prizemnicu na adresi u [adresa] te je predati Poduzeću za izgradnju Splita, a istima su osigurani zamjenski stanovi i to ČK stan površine 34,97 m2, za njega i suprugu sa troje djece. Predloženici nisu bili zadovoljni sa ponuđenim stanovima, a što proizlazi iz obrazloženja. Protiv ovog rješenja predloženici su izjavili i žalbu, ali je ista odbijena rješenjem Sekretarijata za opću upravu Zajednice općine Split, broj: UP-Il-05/2-3758/1-1978 od 23.11.1978. godine.

25. Tužitelj – protutuženik je u spis dostavio i dopis br. 02-36/70/ŠF/ZT od 11.10.1982. godine, Ugovor o vlastitom učešću radnika u rješavanju stambenih potreba od 05.11.1982.godine, Ugovora br. 02-36/70-ŠF/ZT od 13.12.1982., Aneksa br. 1 od 04.02.1983.godine, a kojim ispravama je dokazao da je njegov otac ČK participirao u kupnji većeg stana od onoga koji mu je dodijeljen, a kako bi se riješio njegov stambeni problem.

26. Tuženik - protutužitelj je u spis dostavio isprave kao dokaz da je predniku tužitelja isplaćena i naknada za oduzeto zemljište. Tako u spis dostavlja zapisnik o usmenoj raspravi od 28. ožujka 1979. godine iz kojega proizlazi da se između Općine Split i dotadašnjih vlasnika zemljišta, a među kojima je i ČK, pokušalo sporazumno odrediti naknadu za oduzete nekretnine te je zaključen sporazum o naknadi temeljem kojeg je ČK pripalo za 600 m2, za kulture i poboljšice iznos od 101.575,15 Din. Predani primjerak zapisnika nije potpisan od strane svih prisutnih već od predstavnika Općine Split prezimena Ž i Š te su vidljiva još dva potpisa ( nečitko, ni jedan nije ČK, moguće Č i Ž), a iza imena stranaka, u tipkanom tekstu, stavljena je oznaka v.r. Spisu prileži i interni dopis broj: 03-1-96/77- MA/JJe od 5. travnja 1979. godine kojim se nalaže prijenos sredstava sa računa po nagodbi od 28. ožujka 1979. godine, ali nema dokaza da su ova sredstva i prenesena i ako jesu kada su prenesena.

27. Da je upravo tuženik, tada Općina Split, uveo prednika tužitelja ČK, 1978. godine u posjed predmetne nekretnine proizlazi i iz zapisnika o saslušanju sastavljenog dana 4. listopada 1988. godine pred Odsjekom za imovinsko-pravne poslove Općine Split klasa: 11/UP-l-191/88-TJ, jer je tada ČK saslušan kao stranka u postupku radi oduzimanja iz posjeda i davanja na korištenje građevinskog zemljišta Općini Split, i to čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je tada ČK izjavio: “ Čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 222m2 i čest. zem. [katastarska čestica] u povr. Od 270 m2 su društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine Split a koje sam ja dobio od strane Općine Split dobio sam cca 1978.g. na obrađivanje. Predmetno zemljište mi je dato na obrađivanje s obzirom da mi je na predjelu [adresa] oduzeto zemljište“. Iz ovoga zapisnika je jasno da je tadašnja Općina Split zastupana po Javnom pravobranilaštvu u postupku oduzimanja iz posjeda pozvala upravo prednika tužitelja ČK kao posjednika zemljišta koje se ima oduzeti iz posjeda, odnosno da mu je u tom postupku priznat status stranke, a što ne bi bio slučaj da se prednik tužitelja nalazio na nekretnini bez ikakve pravne osnove, odnosno da prednik tuženika – protutužitelja nije bio upoznat sa činjenicom da nekretninu posjeduje prednik tužitelja – protutuženika.

28. U iskazu danom ovome sudu dana 9. ožujka 2020. godine tužitelj – protutuženik RK ostao je kod navoda iznijetih u tužbi, naveo da se na predmetnoj čestici danas nalazi plastenik i da za potrebe istog plaća vodu i struju te da mu nikada nitko nije branio korištenje predmetne nekretnine. Naveo je kako je ovu nekretninu njegov otac dobio 1978. godine nakon što su mu oduzeli kuću i zemlju koja se nalazi na području današnje [adresa] u [adresa], odnosno da prvotno nije dobio ništa za nekretnine koje su mu oduzete, a tek po njegovoj žalbi da mu je od strane Grada Splita ponuđena ova zemlja. Detalje tužitelj, a s obzirom da je tada bio dijete, nije znao već je naveo kako je njegovom ocu bilo govoreno da će se sve riješiti, a da se do današnjeg dana nije riješilo radi čega on vodi ovaj postupak. Naveo je kako je i njegov otac također obrađivao ovu zemlju, sadio karanfile, povrće i dr., a da je na nekretnini prije Domovinskog rata bila postavljena metalna konstrukcija koja i danas postoji, dok se također i prije tu nalazila konstrukcija miješano od drva i cijevi. Od strane Grada Splita da mu nitko nikada nije branio korištenje predmetne nekretnine, niti da je ikada bila kakva inspekcija niti da se išta tražilo od njega. Također je naveo kako se jedno vrijeme na predmetnoj nekretnini obavljala djelatnost firme Florifer d.o.o. koju da je morao navesti radi ar koda.

Dopunski saslušan na ročištu od 22. siječnja 2026. tužitelj – protutuženik RK je pored ranije iskazanog naveo kako je njemu kao djetetu bilo poznato da kada su im srušili kuću i oduzeli zemlju da su došli neki ljudi i obećali njegovom ocu da će mu dati drugo zemljište za zamjenu i srediti papire, a sada da je došlo do toga da mora voditi sudske postupke, iako je to bilo dogovoreno. Na upit punom. tužitelja, s obzirom da je tužitelj - protutuženik osobno, a i njegov otac, bio u poslu s plastenikom, je li im netko tada dolazio u kontrolu i tražio kakve papire, isti je naveo da se u to doba nisu tražili papiri, jedino u slučaju kada bi se kupovalo sadnice i da je tada trebalo otići u Općinu Split i ishodovati dozvolu da se može uvesti sadnica, što da bi odradio uvijek njegov otac, a potom da bi osoba iz općine dolazila u kontrolu da vidi koje su sadnice uvezene. Dodatno je naveo kako je prilikom osnivanja firme Flori ferm d.o.o. prije 10- 15 godina, koja je djelovala 7-8 godina, morao donijeti posjedovni list prilikom registracije. S obzirom da ta firma nije ostvarivala značajne prihode da je osnovao OPG koji je registrirao na svoju suprugu ĐK tako da mogu živjeti. Isti se izjasnio da je njegov otac bio pozvan u Općinu Split 1980. -ih radi izvlaštenja radi Bračke ulice, ali detalje nije znao, osim da je otac tamo odlazio. Naveo je i kako je njegov otac već 19 godina teško bolestan, nepokretan i da se on brine za njega. Također je dodao kako on nije mogao dobiti dječji doplatak za svoju djecu jer je u katastru bio upisan kao posjednik ove nekretnine.

29. Svjedok MK je kazivao da je početkom 1980-ih dolazio pomagati ŠK i njegovom ocu na radovima na plasteniku koji se nalazi na predjelu Žnjan, na jednom brdu. Taj plastenik da je tada već bio postojeći te se redovito popravljao jer na tom dijelu jako puše jugo. Svjedok je naveo kako je čuo da je UK imao kuću na predjelu Mertojaka koja mu je srušena i oduzeta, a da je umjesto ovoga dobio zemlju da je obrađuje. Svjedok nije znao detalje od koga je zemlju dobio na obradu. Svjedok je naveo da dok je boravio na predmetnoj nekretnini da nije ikada čuo da bi netko tužitelja osporavao u posjedu ili mu branio korištenje zemljišta.

30. Svjedok TK je naveo kako je radio sa ocem tužitelja te je istom poznato da je imao kuću na području gdje je sada Mertojak, a koje područje je tada bilo pod oranicama i nekoliko obiteljskih kuća, periferija grada. UK da je jako teško živio, borio se da prehrani svoju djecu, a kuća u kojoj je živio sa obitelji da je imala dosta okućnice te su čak držali i kokoši. Ovu kuću da su UK oduzeli kako bi mogli graditi te su ga iselili, dodijelili mu stan na predjelu Split 3, a malo dalje od mjesta gdje je bila njegova kuća da mu je dodijeljena zemlja gdje je napravio plastenik, a na kojoj je u početku držao krave, kokoši i svinje. Ovaj plastenik kasnije da je darovao sinu. Svjedok je naveo kako je on invalid te da na ovu nekretninu zbog toga više nije mogao ići, a što je bilo očito i sudu jer je jedva pristupio u sudnicu, da su mu zadnji put 1989. godine prilikom posjeta u bolnici Ivan i ŠK rekli da i dalje obrađuju plastenik, a naveo je i da nije nikada čuo da bi im netko branio da obrađuju plastenik. Svjedok je naveo kako je UK htio „pošto poto“ zadržati tu svoju kuću i vrt, ali da su mu ovo oduzeli.

31. Svjedok VK je naveo kako je njemu poznato da su RK, a ranije i njegov otac držali plastenik na Žnjanu jer su i oni imali zemlju u neposrednoj blizini, sa sjeverne strane. U posjed ove nekretnine da su došli negdje 1978. -1979. Svjedok je naveo kako mu je poznato da su ranije imali kuću na predjelu [adresa], da je izvršena eksproprijacija zemljišta te da naknada nije bila adekvatna radi čega da im je dano još jedno zemljište tj. da je Općina to dala RK kao naknadu. Svjedok je naveo kako nije nikada vidio da bi na predmetnom zemljištu netko branio posjed RK i njegovom ocu. Svjedok je naveo kako je u prijateljskim odnosima sa tužiteljem i njegovim ocem, da je on imao kuću na Visokoj gdje je pao zid ( početkom 1980-ih što je poznato u Splitu) te je zbog ovoga imao probleme i odlazio u Grad Split te je tada tamo viđao i tužitelje koji su mu rekli zašto su tamo tako da mu je sve poznato.

32. Svjedok CK, stric tužitelja, je naveo kako je njegov brat ranije imao zemljište i kuću na području današnjeg Mertojaka jer je u toj kući stanovao dok je bio student, a kuća da je bila u suvlasništvu sa SK koji je njihov zet. Kada se izgrađivalo ovo područje 1978. godine ČK da je oduzeto zemljište i kuća te mu je kao naknada dan stan. S obzirom da je njegova obitelj bila velika i da nije mogao živjeti da je zatražio od Općine da mu se da određeno zemljište te mu je dodijeljena zemlja zbog koje se vodi predmetni postupak. UK da je ovo obrađivao, a pred rat negdje 1988. godine, da je prepustio zemljište sinu ŠK koji je to nastavio raditi. Njih dvojica da su tu sadili cvijeće, povrće, a čitavu zemlju da su stavili pod plastenik još sredinom 1980-ih. Svjedok je naveo kako je i on radio ovaj plastenik te da ih nitko u ovome nije ometao, a da je u trenutku dodjele zemljišta sve bilo zapušteno. Tada na ovom području da nije bilo nikakvih zgrada, možda koja kućica na divlje, a ostalo da su bili vinogradi i poljoprivredna zemljišta. Tužitelja da nije nitko osporavao u posjedu nekretnine, a on da je bio tamo svaki dan i tužitelju pomagao.

33. Svjedok NK, rođen 1953., je naveo kako gotovo čitav život poznaje tužitelja i njegovu cijelu obitelj te da mu je poznato da tužitelj obrađuje zemlju na Žnjanu koja je predmet postupka, a istu da je obrađivao još i njegov otac, od prije Mediteranskih igara u Splitu, održanih 1979. godine jer je otac tužitelja dolazio kod njih i pilao puntižele - mezomurale za plastenik baš na ovoj nekretnini, a tada je i držao svinje na toj nekretnini. Svjedok je naveo kako zna da su ranije obitelj ČK imali kuću malo poviše, negdje oko crkve Sv. Lovre i da im je ovo oduzeto za gradnju infrastrukture, ne zna točno što, te da su oni zatražili i dobili ovu zemlju koju i danas rade. Navodi kako on živi u blizini na udaljenosti od cca 250-300 metara od predmetne nekretnine , gotovo ¾ života, odavno, te da je uvijek smatrao kako je ova nekretnina u vlasništvu obitelji ČK. Naveo je da ranije ovaj predio Splita nije ovako izgledao, nije bio gusto naseljen, već da su postojale njegova kuća i još možda 2-3 kuće, tako da su se oni svi jako dobro poznavali. Svjedok je kazao da nije nikada čuo da bi tužitelj imao kakvih problema vezano za vlasništvo predmetne nekretnine. Svjedok je objasnio da se ranije priključak za struju za plastenik ishodovao na način da bi se priložio dokaz da se obrađuje zemljište i drži plastenik, a zatim da bi izašla komisija iz HEP-a, uglavnom tri osobe, te bi odlučili o tome.

34. Svjedok AK je naveo kako poznaje tužitelja i njegovu čitavu obitelj od kada zna za sebe, a da je od svoje 12. godine sa svojim didom počeo obrađivati zemljište na Žnjanu koje se nalazi odmah ispod Leline zemlje koja je predmet ovog postupka, nekih 50 metara zapadno. Svjedok je naveo kako je on oduvijek smatrao da je to njihova zemlja. Naveo je da je tužiteljev otac na ovoj zemlji imao plastenik te da su njegov djed i otac, a kasnije i on, od njega kupovali sadnice. Svjedok je naveo kako RK i danas drži plastenik na toj nekretnini te da je baš neki dan bio tu u blizini i vidio ga da s kamionom radi nešto na svojoj zemlji. Svjedok je kazao da tužitelju ili njegovom ocu nitko nikada nije zabranjivao obrađivanje, da jest da bi se da je to tako bilo odmah pročulo, ma čak i da se samo o ovome raspravljalo. Naveo je da su zemljišta oko Leline zemlje bila od članova njegove obitelji JK

– AK te da je netko došao da bi se to odmah pročulo. Svjedok nije znao kako je obitelj RK stekla ovu zemlju, samo je imao saznanja da je oni obrađuju te nije imao saznanja da bi istima bila dodijeljena kao zamjensko zemljište. Naveo je kako je kućica na njegovom zemljištu na Žnjanu imala kućni broj, vodu i struju, te su uredno plaćali račune, a pretpostavlja da je i tužitelj imao isto jer je imao plastenik.

35. Svjedok JK je naveo kako tužitelja- protutuženika RK zna iz viđenja, jer je njegova obitelj imala zemljište na Žnjanu, zapadno od Leline parcele, te je tu dolazio čitav život još od kada je bio dijete. Naveo je kako mu je otac uvijek govorio što je čije glede parcela okolo njih te da tako točno zna da je Lelina zemlja bila ona na kojoj se nalazio plastenik i da su se oni uvijek bavili uzgajanjem cvijeća i plodova iz tog plastenika. Naveo je kako on ne zna vlasničke odnose već samo ono kako mu je kazano.

36. Svjedok IK je naveo kako je njemu RK poznat jer su on i svi u njegovoj obitelji poljoprivrednici te su obrađivali zemlju na Žnjanu te je on svakodnevno tamo odlazio. Naveo je da poznaje oca RK. Svjedok je naveo da ne zna kako su dobili ovu zemlju, ali da zna da je čitav njegov život obrađuju. Nije nikada vidio da bi netko dolazio i osporavao im pravo na posjed i vlasništvo, te nikada nije vidio da bi došla kakva službena komisija i zabranila im obradu. Navodi da su se tamo poznavali svi koji su se bavili poljoprivredom t da zna da su oni sadili cvijeće, a misli i da su imali vodu i struju u plasteniku jer je to bilo potrebno za poljoprivredu.

37. Svjedok ĆK je naveo kako poznaje obitelj tužitelja, oca mu UK, još od 1968. godine jer su se isti dan zaposlili u Brodogradilištu i tako se upoznali. Svjedok je naveo kako mu je poznato da su na predjelu kojeg su zvali Visoka, što bi danas bio predio gdje se nalazi pošta na Mertojaku, imali kuću i to pola imali UK, a pola njegova sestra DK, te da su imali uz nju i njivu koju su radili. Svjedoku je poznato da su im oduzeli tu kuću i njivu te su im dali svakom po jednosoban stan i zamjensku zemlju. Ova nova zamjenska zemlja da se nalazila svega 300-400 metara udaljeno od nekretnine koja im je oduzeta i zna da su se UK i obitelj prebacili tamo raditi zemlju. Na toj zemlji da je napravljen plastenik. Naveo je kako je njemu UK pričao u vrijeme kada se to sve događalo da će mu dati zamjensku zemlju za ovu koja mu je oduzeta i ima jedno otprilike 30 godina mu je konačno kazao: "Sve sam napokon riješio i nemam ništa više s tim, sada je zemlja moja". Svjedok je naveo kako on svake godine dolazi jednom do dva puta u plastenik i da se ta zemlja još uvijek obrađuje od strane obitelji RK.

38. Svjedokinja EK je navela da joj je poznato da tužitelj obrađuje zemljište na Žnjanu, a s obzirom da ima u vlasništvu susjedno zemljište, položeno zapadno od nekretnine tužitelja. Navela je da su prije tužitelja ŠK ovu zemlju obrađivali njegovi roditelji, a da je sada obrađuje gospodin RK. Ona i njena obitelj da su uvijek smatrali da su RK vlasnici tog zemljišta. Navela je da su se njezini roditelji također bavili poljoprivredom te da su oni 1970. -tih godina odrastali na toj zemlji i svakodnevno viđali tužitelja i njegovu obitelj te im nitko nije branio posjed.

39. Iz potvrde HEP-a od 25. studenog 2025. proizlazi da se priključak električne energije na navedenoj lokaciji (poljska kućica) vodi na ime UK najmanje od 30. rujna 1995. godine, od kada imaju najstariji zapis u informatičkoj arhivi.

40. Iz iskaza tužitelja- protutuženika i svjedoka proizlazi da se tužitelj, a ranije i njegov pravni prednik, nalaze u posjedu predmetne nekretnine preko 40 godina prije podnošenja predmetne tužbe, da u posjedovanju nisu bili uznemiravani niti im je itko osporavao pravo vlasništva, barem ne do ovoga postupka i podnošenja protutužbe. Naročito iskazi svjedoka NK i ĆK potvrđuju tvrdnje tužitelja – protutužitelja da je njegovom ocu predmetna neretnina dana kao zamjensko zemljište za nekretninu koja mu je ranije oduzeta i koja mu je dana na obradu. Svi ostali svjedoci potvrđuju da nikada nitko tužiteljevoj obitelji pa ni njemu nije nitko osporavao posjedovanje ove nekrentine, na kojoj su imali plastenik, struju i sve potrebno, a o ovome su morale biti upoznate službe tuženika jer je isti da bi ovo obavljao morao ishodovati dozvole, a prema iskazu tužitelja – protutuženika dolazile su im i kontrole prednika tuženika – protutužitelja, s obzirom da su se bavili uvozom sadnica.

41. Analizom svih naprijed navedenih i izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti, sud zaključuje da je tužitelj- protutuženik dokazao da je zakonit, istinit i pošten posjednik predmetne nekretnine, da istu samostalno, a i preko svoga prednika drži u posjedu preko 40 godina, a da je ista dodijeljena njegovom ocu kao naknada za ranije oduzeto zemljište na predjelu „Mertojaka“ koje je obrađivao. Unatoč činjenici što se tuženik- protutužitelj poziva na pravni posao temeljem kojega je stekao predmetnu nekretninu upravo činjenica postojanja zapisnika od dana 4. listopada 1988. godine ukazuje da je međuvremenu tuženik- protutužitelj prepustio na korištenje predmetnu nekretninu predniku tužitelja- protutuženika jer se istog u protivnom ne bi zvalo kao stranku u postupku radi oduzimanja iz posjeda i davanja na korištenje građevinskog zemljišta Općini Split. Nadalje, a s obzirom da je tuženik- protutužitelj podnosio prijedloge katastru, a na što ukazuje rješenje od 15.07.2009. to istomu nije mogla biti nepoznata činjenica da je upravo tužitelj – protutuženik upisan kao posjednik predmetne nekretnine od 01.12.1997. godine tj. više od 20 godina prije podnošenja predmetne tužbe.

42. S obzirom da je prema priloženom povijesnom zemljišnoknjižnom izvatku predmetna nekretnina na dan 8. listopada 1991. godine bila upisana kao društveno vlasništvo, a kao organ upravljanja sa pravom korištenja Općina Split prema odredbi članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje ZV) kojom je propisano da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Budući da je utvrđeno da je tužitelj po svojem predniku u kontinuiranom i nesmetanom posjedu predmetne nekretnine od 1978. to bi se pretpostavke za dosijedanje procjenjivale sukladno pravnim pravilima austrijskoga Općeg građanskog zakonika (OGZ) koja su se primjenjivala na temelju članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list FNRJ" broj 86/46 - pročišćeni tekst) do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92 - dalje: ZOVO) koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. i bio u primjeni do stupanja na snagu ZV-a 1. siječnja 1997.

43. Iz rezultata dokaznog postupka nesporno proizlazi da je prednik tužitelja u posjedu predmeta spora od 70-tih godina prošlog stoljeća, prema iskazima svjedoka prije Mediteranskih igara koje su održane u Splitu 1979. godine, što je u skladu sa vremenom oduzimanja čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

44. Prema Načelnom mišljenju Proširene opće sjednice Saveznog vrhovnog suda, broj 3/60 od 04.04.1960. godine, umjesto propisanog roka iz paragrafa 1468. OGZ-a u trajanju od 30 godina, odnosno roka iz paragrafa 1472. OGZ-a od 40 godina najdulji rok za dosjedanje ograničen je na 20 godina i to bez potrebe dokazivanja zakonitosti posjeda (odluka Županijskog suda u Varaždinu br. Gž-748/2023-2). Ovaj rok od 20 godina nije protekao do dana stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima (dalje: ZOVO; stupio na snagu 01.09.1980. godine), pa je nastavio teći u režimu ZOVO čija odredba članka 28. stavak 2. propisuje da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina. ZOVO se od stupanja na snagu primjenjuje na rokove dosjelosti koji su počeli teći prije njegova stupanja na snagu ako do tog trenutka nisu istekli. Kada je ZOVO propisivao kraći rok, a nakon stupanja na snagu Zakona preostalo je vrijeme kraće od zakonom propisanog, rok istječe nakon proteka vremena određenog prethodnim zakonom. Ako je od toga roka određenoga prethodnim Zakonom preostalo vrijeme duže od onoga predviđenoga u novom zakonu, rok istječe istekom vremena propisanoga u novom zakonu (Načelni stav broj 6/83 zauzetom na XXIII Zajedničkoj Sjednici VVS i VS Republika i pokrajina održanoj 14. i 15.12.1983. godine; odluka Županijskog suda u Osijeku posl. broj: Gž-1043/2023-6, odluka Županijskog suda u Dubrovniku spol. broj: Gž-1195/2021-2). U ovom konkretnom slučaju, prema ranijem zakonu (OGZ) preostalo je duže vrijeme dosjedanja (18 godina, 2 godine od 1978.-1980.) od onog predviđenog u novom zakonu (ZOVO 10 godina), što znači da rok istječe protekom vremena od 10 godina računajući od dana stupanja na snagu ZOVO-a, dakle 1990. godine.

Zakonom o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ br. 53/1991) koji je stupio na snagu 08.10.1991. godine, člankom 3. stavljena je izvan snage odredbe članka 29. ZOVO koja je propisivala da se na stvari u društvenom vlasništvu pravo vlasništva ne može se steći dosjelošću.

Odredba članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96; dalje u tekstu: ZV) koji je stupio na snagu 01.01.1997. godine, propisuje da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

Sukladno članku 388. stavku 2. i stavku 3. ZV-a, pravila o stjecanju prava dosjelošću koja su počela teći prije stupanja na snagu ZV-a nastavljaju se primjenjivati prema ranijim propisima, a pravni učinci stjecanja vlasništva prosuđuju se prema ZV- u, koji je bio na snazi u trenutku stjecanja.

45. Iz činjenica koje su utvrđene u postupku nesporno proizlazi da je posjed oca tužitelja (od kojeg počinje teći rok dosijedanja) bio ne samo zakonit i istinit, već i pošten, jer od trenutka kada je ušao u posjed predmetne nekretnine 1978. godine nije imao razloga sumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, budući ga u izvršavanju tih ovlasti nije nitko, a pogotovo ne prednik tuženika, ometao ili ograničavao.

Budući da je dosjelost počela teći 1978. godine, a rok za dosjelost nekretnina prema tada važećim pravilima bio je 20 godina, stjecanje vlasništva dosjelošću nastupilo je nakon isteka tog roka, dakle 1998. godine.

46. S obzirom da je tužitelj – protutuženik dokazao da je kroz sve vrijeme dosjelosti obrađivao predmetnu nekretninu i smatrao da je nekretnina njegova, da mu nitko, pa ni tuženik, nije nikada branio posjedovanje nekretnine na kojoj je pored ostalog i obavljao gospodarsku djelatnost, odnosno da je dokazao da je osobno, a i preko svoga prednika dugogodišnji kvalificirani posjednik predmetne nekretnine preko 40 godina, prihvaćen je tužbeni zahtjev pozivom na naprijed navedene zakonske odredbe, a odbijen je protutužbeni zahtjev pozivom na odredbu članka 162. stavka 1. ZV jer iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da nekretnina nije vlasništvo tuženika.

47. Odluka o trošku iz točke II. izreke presude temelji se na članku 154. stavku 1. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 dalje ZPP) te odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ( " Narodne novine" broj: 138/2023, dalje Tarifa).

Tužitelju – protutuženiku priznat je trošak sastava tužbe, 4 obrazložena podneska ( od 11.02.2019., 17.04.2019., 15.01.2020., 15.06.2020.) zastupanja na 10 ročišta ( 13.02.2019., 09.07.2019., 09.03.2020., 22.05.2020., 23.06.2020., 04.11.2020., 04.12.2025., 22.01.2026., 11.03.2026., 27.04.2026.), sastava odgovora na žalbu, po 250,00 eura za svaku radnju sukladno Tbr.7.t.1., 8.t.1.,9.t.1.,10.t.6., 46. i 54. Tarife te trošak zastupanja na procesnom ročištu od 11.04.2019. u iznosu od po 125,00 eura kao i trošak sastava obrazloženog podneska 03.02.2026. i sukladno Tbr.9.t.1. i 6. Tarife u iznosu od 250,00 eura. Pored ovoga tužitelju je priznat i trošak koji je imao i to trošak uviđaja i vještačenja u iznosu od 165,90 eura ( ranije 1.250,00 kuna), trošak sudske pristojbe tužbe u iznosu od 79,63 eura ( ranije 600,00 kuna), trošak pristojbe presude u iznosu od 79,63 eura ( ranije 600,00 kuna), sudska pristojba odgovora na žalbu u iznosu od 19,91 euro ( ranije 150,00 kuna), a što sveukupno iznosi 4.470,07 eura.

U Splitu, 09. lipnja 2026. godine.

S u t k i n j a

Irma Dujić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude ( članak 348. ZPP-a).

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena ( članak 335. ZPP-a).

DNA:

- punom. parničnih stranaka

- spis