REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-3405/2020-60

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Luciji Miše, u pravnoj stvari tužitelja ĐZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Mladen Sučević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Sučević i Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska radiotelevizija, [adresa], OIB: 68419124305, kojega zastupa punomoćnik Nevio Svilar, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 5. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Mladena Sučevića, odvjetnika i punomoćnika tuženika Nevia Svilara, odvjetnika, dana 9. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HRVATSKA RADIOTELEVIZIJA sa sjedištem u [adresa], OIB: 68419124305, da tužitelju ĐZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 18.447,99 eura bruto sa zakonskim zateznim kamatama, i to na iznos od:

- 1.630,22 eura tekućim od 16.02.2018. godine pa do isplate izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 2.535,34 eura tekućim od 16.03.2018. godine pa do isplate izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 2.805,36 eura tekućim od 16.04.2018. godine pa do isplate izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 2.012,58 eura tekućim od 16.05.2018. godine pa do isplate izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 1.439,43 eura tekućim od 16.06.2018. godine pa do isplate izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 1.297,07 eura tekućim od 16.07.2018. godine pa do isplate izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 1.276,75 eura tekućim od 16.08.2018. godine pa do isplate izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

-1.438,64 eura tekućim od 16.09.2018. godine pa do isplate izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 931,92 eura tekućim od 16.10.2018. godine pa do isplate izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 1.415,59 eura tekućim od 16.11.2018. godine pa do isplate izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 1.249,04 eura tekućim od 16.12.2018. godine pa do isplate izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 416,05 eura tekućim od 16.01.2019. godine pa do isplate izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku HRVATSKA RADIOTELEVIZIJA sa sjedištem u [adresa], OIB: 68419124305, da isplati tužitelju ĐZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 165,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. siječnja 2019. godine po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku HRVATSKA RADIOTELEVIZIJA sa sjedištem u [adresa], OIB: 68419124305, da isplati tužitelju ĐZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.475,36 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. lipnja 2018. godine po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku HRVATSKA RADIOTELEVIZIJA sa sjedištem u [adresa], OIB: 68419124305, da tužitelju ĐZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 9.940,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 9. lipnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog radnog suda od 16.11.2018. poslovni broj: Pr-2049/2019 utvrđeno da je nedopuštena odluka tuženika od 11.12.2017. kojom je redovito otkazan Ugovor o radu tužitelja od 13.5.2013. i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao te je tuženiku naloženo da vrati tužitelja na radno mjesto komentatora. Tužitelj navodi da mu tuženik nije isplaćivao plaću nakon 14.1.2018., te da je tužitelj od 18.4.2018. do 13.12.2018. bio zaposlen kod drugog poslodavca. Temeljem privremene mjere Općinskog radnog suda u Zagrebu od 16.11.2018. poslovni broj: Pr-2049/2018 tužitelj je počeo raditi kod tuženika 14.12.2018. U vremenu od 18.4.2018. do 13.12.2018. tužitelj je bio zaposlen u Centru za promicanje tolerancije u Zagrebu, Vojnovićeva 15, te mu je s tog osnova isplaćen bruto iznos od 98.640,52 kn. Prije toga, tužitelj je od 15.1.2018. do 17.4.2018. bio nezaposlen i prijavljen na Zavodu za zapošljavanje. Slijedom navedenog, tužitelj potražuje isplatu naknade plaće u iznosu od 18.447,99 eura sa zateznom kamatom koja teče od 16. u mjesecu za prethodni mjesec, isplatu regresa u iznosu od 165,00 eura sa zateznom kamatom koja teče od 1.1.2019. i isplatu naknade za neiskorišteni godišnji odmor u iznosu od 1.475,36 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 30.6.2018., kao i naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Čini nespornim da je presudom Općinskog radnog suda od 16.11.2018. poslovni broj: Pr-2049/2019 utvrđeno da je nedopuštena odluka tuženika od 11.12.2017. kojom je redovito otkazan Ugovor o radu tužitelja od 13.5.2013. pa da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao te da je naloženo tuženiku da vrati tužitelja na radno mjesto komentatora, da tuženik tužitelju nije isplaćivao plaću nakon 14.1.2018., da je tužitelj od 18.4.2018. do 13.12.2018. bio zaposlen kod drugog poslodavca, da je temeljem privremene mjere Općinskog radnog suda u Zagrebu od 16.11.2018. poslovni broj: Pr-2049/2018 tužitelj počeo raditi kod tuženika 14.12.2018. te da je tužitelj bio zaposlen u Centru za promicanje tolerancije u Zagrebu, Vojnovićeva 15, ali čini spornim razdoblje u kojem je tužitelj radio kod tog poslodavca, a posljedično i visinu naknade plaće za to razdoblje. Predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka tuženiku.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu te proveo dokaz financijskom vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz društva Ručević vještačenja d.o.o.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Člankom 95. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/2014, 127/2017, 98/2019, dalje: ZR) propisano je da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran.

6. Uvidom u Presudu i Rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-2049/2019 od 16.11.2018. utvrđeno je da je nedopuštena odluka tuženika od 11.12.2017. kojom je redovito otkazan Ugovor o radu tužitelja od 13.5.2013. pa da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao te je naloženo tuženiku da vrati tužitelja na radno mjesto komentatora. Osim toga, određena je i privremena mjera kojom se naložilo tuženika da vrati tužitelja na radno mjesto komentatora. Među strankama nije sporno da je presuda pravomoćna i ovršna.

7. Prema tome, u smislu čl. 95. st. 3. ZR-a tužitelj ima pravo na naknadu za izgubljenu plaću i sva materijalna prava iz radnog odnosa za razdoblje u kojem plaću i ostala materijalna prava nije ostvario zbog nedopuštenog otkaza odnosno zbog nezakonite Odluke o prestanku ugovora o radu.

8. Radi utvrđenja visine naknade plaće sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o.

9. U svom nalazu i mišljenju vještak je naveo da ukupna visina razlike plaće i ostalih potraživanja tužitelja iz Ugovora o radu od 17.5.2013. za razdoblje od 15.1.2018. do 13.12.2018. iznosi 122.707,65 kn bruto sa pojedinačno navedenim iznosima u priležećoj Tabeli, dok razlika za neplaćeni neiskorišteni odmor iznosi 1.475,36 kn bruto.

10. Nalazu i mišljenju vještaka prigovorio je tužitelj navodeći da je vještak od tuženika trebao uz ostalu dokumentaciju zatražiti i podatke o bruto plaći koju je tuženik isplaćivao za svaki mjesec za radno mjesto komentator u vremenu od siječnja 2018. do prosinca 2018. te da je vještak pogrešno temeljio pretpostavljenu bruto plaću tužitelja na temelju tromjesečnog prosjeka plaća iz 2017. Smatra da su plaće ostvarene kod tuženika različite svakog mjeseca jer ovise o broju radnih dana i blagdana, odnosno različitom fondu radnih sati svakog mjeseca pa je vještak svoj izračun trebao temeljiti na podacima o bruto plaći isplaćenoj u vremenu od siječnja 2018. do prosinca 2018. Osim toga, prigovara da je vještak pogrešno izračunao i naknadu za neiskorišteni i neplaćeni godišnji odmor za 2018. odnosno izračunao je samo iznos naknade koju je tuženik dužan tužitelju isplatiti za 2017. Kako je tužitelj u Centru za promicanje tolerancije koristio 12 radnih dana godišnjeg odmora u razdoblju od 30.7. do 14.8.2018., to od tuženika potražuje preostalih 18 dana neiskorištenog i neplaćenog godišnjeg odmora za 2018. koji iznos vještak nije izračunao. Konačno, ističe da vještak navodi da mu tuženik nije dostavio podatke o isplaćenim materijalnim pravima radnika tuženika pa predlaže da iste podatke sud zatraži od tuženika i da se vještak o tome očituje. U tom dijelu navodi da je u vrijeme kada je bio zaposlen u Centru za promicanje tolerancije na ime božićnice ostvario 1.250,00 kuna te na ime regresa za godišnji odmor iznos od 1.250,00 kuna.

11. Nalazu i mišljenju vještaka prigovorio je i tuženik u dijelu u kojem je utvrđen iznos naknade za godišnji odmor. Osporava i utvrđenje u odnosu na visinu naknade plaće temeljem tri prosječne mjesečne plaće ostvarene prije prestanka radnog odnosa jer bi u takvom izračunu valjalo računati samo redovan rad, a ne i druge dodatke odnosno namjenske dodatke koje je tužitelj ostvarivao dok je radio (topli obrok, naknada za prijevoz).

12. U svom pisanom očitovanju vještak navodi da je pravno pitanje što tužitelju pripada te da će o tome odlučiti sud. Ističe da je zaista omaškom došlo do pogreške u broju dana neiskorištenog godišnjeg odmora te u tome dijelu korigira iznos bruto naknade za neiskorišteni godišnji odmor tako da isti iznosi 13.278,24 kn (18 dana x 8 sati x bruto satnica 92,21 kn). U odnosu na prigovore tuženika, vještak je naveo da je ispravno iskazao razliku plaće ostvarene kod drugog poslodavca, a sve temeljem dva priležeća Obrasca IP, dok u odnosu na prigovor o izdvajanju dijela bruto plaće kako bi se dobio traženi prosjek, ističe da zakonska odredba o plaći ne govori išta o izdvajanju dijela bruto plaće, već o plaći isplaćenoj u prethodna tri mjeseca, odnosno u konkretnom slučaju, upravo o plaći koju je naveo u osnovnom nalazu i mišljenju. U iznosima isplaćenih bruto plaća, naravno, nije uključio isplaćene naknade za prijevoz, s obzirom da su iste isplaćene tužitelju u neto iznosima, i nisu dio isplaćene plaće. Konačno, vještak navodi da u cijelosti ostaje kod utvrđenja i izračuna iz osnovnog nalaza, kao i kod danog mišljenja, osim u dijelu visine naknade za neiskorišteni godišnji odmor, koja ispravno iznosi 13.278,24 kn (a ne 1.475,36 kn, kako je iskazano u osnovnom nalazu i mišljenju).

13. Tužitelj i tuženik su i dalje ostali kod svojih prigovora te je tužitelj preložio da tuženik dostavi dokumentaciju koja nedostaje radi dopune nalaza i mišljenja, dok je tuženik istaknuo da vještak nije uzeo u obzir da je tuženik izvršio djelomičnu isplatu naknade za godišnji odmor u iznosu od 7.376,55 kn.

14. U svom dodatnom pisanom očitovanju, vještak je naveo da je na sudu da utvrdi metodologiju izračuna, a ako smatra da ista nije primjerena, da pribavi od tuženika službenim putem obračunske liste plaća 2-3 usporedna radnika na radnom mjestu komentator za razdoblje od siječnja do prosinca 2018. nakon čega će se vještak očitovati. U pogledu izračuna naknade za neiskorišteni odmor, vještak navodi da je u izračunima propustio uzeti u obzir činjenicu da je tužitelju već djelomično obračunata naknada za neiskorišteni godišnji odmor, pa da preostaje neobračunatih 8 dana, tako da ispravan iznos bruto naknade za neiskorišteni godišnji odmor prema elementima detaljno opisanima u osnovnom nalazu iznosi 5.901,44 kn (8 dana x 8 sati x bruto satnica 92,21 kn).

15. Tužitelj je i dalje ostao kod prigovora metodologiji izračuna te istaknuo da tužitelj ima pravo na 18, a ne 8 dana godišnjeg odmora pa slijedom toga i naknade za neiskorišteni godišnji odmor, dok je tuženik ostao kod prigovora visini izračuna naknade za godišnji odmor te u dijelu koji se odnosi na uračunavanje toplog obroka i naknade za prijevoz.

16. U svom usmenom očitovanju vještak je naveo kako tužitelj prigovara primijenjenoj metodi izračuna pretpostavljene plaće tužitelja u predmetom razdoblju ističući kako bi trebalo poći od plaća usporedih radnika na istom radnom mjestu te da u tom pogledu može reći da je u mogućnosti sačiniti i takvu inačicu izračuna ako sud to utvrdi potrebnim te ako se u spis dostavi dokumentacija o plaći radnika koji su adekvatni usporedni radnici za tužitelja u smislu radnog mjesta, poslova koje je tužitelj obavlja kao i odgovarajućeg radnog staža. U pogledu prigovora tuženika da se u izračune ne treba uzeti naknade koje je tužitelj primio po osnovi toplog obroka odnosno po osnovi troškova prijevoza, vještak navodi da je uzeo u obzir sve ono što je činilo plaću tužitelja jer tako nalaže Zakon o radu, a to je sukladno odgovarajućim poreznim propisima. Objašnjava da svi elementi bruto plaće po svim osnovama na koje se obračunavaju obvezni doprinosi na plaću odnosno iz kojih se obračunavaju obvezni doprinosi iz plaće, porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sve zajedno čine bruto plaću i upravo je takav izračun i sačinio. U tom smislu, imajući u vidu da je naknada za prijevoz na posao isplaćivana tužitelju kao neoporeziva naknada, taj iznos nije niti ušao u izračun prosječne plaće tužitelja, dok je s druge strane naknada za topli obrok, kao sastavni dio bruto plaće tužitelja ušla u izračun zajedno sa svim ostalim elementima bruto plaće tužitelja u prethodnom razdoblju prema isplatnim listama tužitelja. Ukoliko sud odluči, navodi da može sačiniti nove izračune.

17. Nakon usmenog očitovanja vještaka, stranke su i dalje ostale kod svojih prigovora, a tužitelj je predložio provođenje dodatnog vještačenja, koji prijedlog je sud prihvatio.

18. U dopuni nalaza i mišljenja vještak je navodi da je vezano uz prijedlog tužitelja da se izvrši izračun naknada plaća tužitelja na bazi plaća koje bi tužitelj ostvarivao, tuženik podneskom od 9.11.2022. dostavio anonimizirane obračunske liste plaća radnika tuženika koji su u razdoblju od siječnja do prosinca 2018. radili na istom radnom mjestu na kojem bi radio tužitelj. Na bazi podataka s tih obračunskih lista, uvažavajući specifičnosti obračuna plaća povezanih s pojedinim radnikom (dodatak na staž, dodatak na staž u HRT-u), vještak je sačinio obračun naknada plaća tužitelja na bazi prosječnih plaća usporednih radnika. Vještak navodi da je pri tome koristio sljedeću metodologiju:

- prosječne bruto plaće usporednih radnika za redovni rad, kao i prosječne naknade za blagdan i godišnji odmor usporednih radnika (dakle, bez dodatka za staž u HRT-u i za ukupni staž), iskazuju se kao pretpostavljene naknade tužitelja po toj osnovi, za svaki mjesec predmetnog razdoblja,

- dodatak na staž tužitelja obračunava se po stopi koja bi bila obračunana tužitelju da je radio (18,50% za siječanj 2018. nakon toga 19,00%), na osnovicu koju čine iznosi iz prethodne alineje,

- dodatak na staž tužitelja u HRT-u obračunava se po stopi koja bi bila obračunana tužitelju da je radio (1,00% do kolovoza 2018., nakon toga 1,10%), na osnovicu na koju se taj dodatak obračunavao usporednim radnicima,

- sve navedeno uvećava se za prosjek ostalih dodataka koje su ostvarili usporedni radnici (rad noću, popodnevni rad i dr., topli obrok),

a zbroj svih tako dobivenih iznosa predstavlja pretpostavljenu bruto plaću koju bi tužitelj ostvario radom kod tuženika u svakom mjesecu spornog razdoblja, i na temelju tih iznosa je iskazana pretpostavljena bruto naknada plaća tužitelja, koje su onda uspoređene s bruto plaćama koje je tužitelj primio kod drugog poslodavca. Iz izračuna se isključuju mjeseci u kojima je neki od usporednih radnika bio na bolovanju. Vještak je izračun dao u Tabeli 2a koja prileži dopuni nalaza i mišljenja.

19. Iz mišljenja vještaka proizlazi da razlika naknada plaća tužitelja iz Ugovora o radu od 17.5.2013. za razdoblje od 15.1.2018. do 13.12.2018. iznosi ukupno 18.447,99 EUR bruto (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa), dok su pojedinačni iznosi dani u stupcu „I“ Tabele 2a dopunskog nalaza.

20. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 5.3.2026. punomoćnici stranaka su izjavili da nije potrebno da se vještak očituje na njihove prigovore na dopunu nalaza i mišljenja te povlače prigovore u tom dijelu. Punomoćnik tuženika je učinio nespornim matematički izračun iz nalaza i mišljenja vještaka te priznao pravo tužitelja na naknadu za regres u iznosu od 163,00 EUR-a.

21. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje te dopune stalnog sudskog vještaka, s obzirom da je dan po stručnoj osobi nakon izvršenog uvida u dokumentaciju te je valjano obrazložen, dok je sudski vještak argumentirano otklonio prigovore, a stranke su konačne prigovore povukle.

22. Sud je prihvatio izračun naknade plaća prema usporednim radnicima, a ne prema prosječnoj plaći isplaćenoj u posljednja tri mjeseca jer se radi o naknadi plaće koju bi tužitelj ostvario da nije bilo nezakonite Odluke o otkazu. Prema tome, tužitelju pripadaju naknade plaće u visini koju bi ostvario da nastavio raditi kod tuženika sa svim materijalnim dodatcima koje bi ostvario radeći kod tuženika da nije bilo nezakonite Odluke o otkazu, pa tako mu pripada i naknada za regres koja je nesporna među strankama, kao i naknada za neiskorišteni godišnji odmor u 2018. U suprotnom, tuženik bi ostvario nepripadajuću korist kao posljedicu svoje nezakonite Odluke, što je protivno svrsi zakonske odredbe. Smisao je da se položaj tužitelja vraća u ono stanje kao da nezakonite Odluke o otkazu nije ni bilo (ex tunc).

23. Tužitelju na svaki pojedini mjesečni iznos pripada i zatezna kamata koja teče od 16. u mjesecu za prethodni mjesec do isplate temeljem čl. 92. st. 3. ZR-a i čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, dalje: ZOO) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza na dohodak koji čine sastavni dio bruto plaće uz neto plaću i doprinose jer taj iznos dospijeva tek s isplatom u smislu odredbe čl. 45. st. 1. i st. 2. Zakona o porezu na dohodak (“Narodne novine” br. 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15. Tijek zatezne kamate na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor i regres određeni su kao u izreci jer se godišnji odmor mora iskoristiti do 30.6., a regres isplatiti do početka korištenja godišnjeg odmora.

24. Tužitelju je temeljem čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a priznat trošak parničnog postupka, a koji trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika, te je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

25. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe – 500,00 EUR (Tbr. 7/1), sastava podnesaka od 21.10.2020., 19.11.2020., 15.7.2021. i 22.12.2021. – svaki po 500,00 EUR (Tbr. 8/1), te pristupa na ročišta 2.11.2020., 17.2.2021., 5.10.2022., 29.5.2023., 19.10.2023., 22.11.2024., 17.7.2025. i 5.3.2026. – svako po 500,00 EUR (Tbr. 9/1), te sastav podnesaka od 29.7.2022., 30.9.2022., 7.10.2022., 14.12.2022. i 24.2.2026. – svaki po 200,00 EUR (Tbr. 8/3), što uz 25% PDV-a (1.875,00 EUR) iznosi 9.375,00 EUR, a uz trošak financijskog vještačenja u iznosu od 565,00 EUR, koje je bilo potrebno radi razjašnjenja spornih činjenica, ukupni trošak tužitelja iznosi 9.940,00 EUR.

26. Tužitelju je na dosuđeni parnični trošak priznata i kamata koja teče od presuđenja do isplate temeljem čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 93/14 i 73/17) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.

27. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 19.2.2021. i 29.7.2025. kojima dostavlja potvrdu o uplati za provođenje financijskog vještačenja jer je bilo dovoljno da dostavi potvrdu pa trošak sastava podnesaka nije bio potreban radi vođenja spora u smislu čl. 155. ZPP-a.

28. Zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška odbijen je jer je izgubio spor (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 9. lipnja 2026.

Sutkinja:

Lucija Miše

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku