REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Psp-57/2025-21

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda dr. sc. Ljiljani Matuško Antonić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Bukova gora d.o.o. za turizam i usluge, Zagreb, Bukovačka cesta 86, OIB: 77967506173, zastupanog po punomoćniku Vladimiru Vučkoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika EDASA- BAŠIĆ d.o.o. za usluge, Zagreb, Španovička ulica 1, OIB: 18083237524, zastupanog po punomoćnici Mirni Barbić, odvjetnici iz Zagreba, radi smetanje posjeda, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 04. svibnja 2026. godine u prisutnosti zakonskog zastupnika tužitelja RZ i punomoćnika tužitelja Vladimira Vučkovića, odvjetnika, zakonskog zastupnika tuženika ŠZ i punomoćnice tuženika Mirne Barbić, odvjetnika, 08. lipnja 2026. godine

r i j e š i o  j e

I/ Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Tuženik EDASA-BAŠIĆ d.o.o. za usluge, OIB 18083237524, Zagreb, Španovička 1 smetao je tužitelja BUKOVA GORA d.o.o. OIB 77967506173 Zagreb, Bukovačka cesta 86 u posljednjem mirnom posjedu vanjske jedinice klima uređaja marke Toshiba time što je neutvrđenog dana a što je tužitelj utvrdio 05.04.2025. sa sjevernog dijela vanjskog pročelja stubišta zgrade u [adresa] uklonio vanjsku jedinicu klima uređaja marke Toshiba te mu se nalaže uspostava ranijeg posjedovnog stanja na način da vrati vanjsku 2 jedinicu klima uređaja marke Toshiba na sjeverni dio vanjskog pročelja stubišta zgrade u [adresa] na mjesto na kome se nalazila prije opisanog smetanja te mu se ubuduće zabranjuje svako takvo ili slično smetanje posjeda.

Tuženiku se nalaže platiti troškove postupka tužitelju sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana."

II/ Nalaže se tužitelju Bukova gora d.o.o. za turizam i usluge, Zagreb, Bukovačka cesta 86, naknaditi tuženiku EDASA-BAŠIĆ d.o.o. za usluge, Zagreb, Španovička ulica 1, trošak parničnog postupka u iznosu od 641,67 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 08. lipnja 2026. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik i posjednik stana u prizemlju zgrade u [adresa], da je sastavni dio stana i vanjska jedinica klima uređaja marke Toshiba koja se nalazila na sjevernom dijelu vanjskog pročelja stubišta zgrade u [adresa] i da je dana 05. travnja 2025. godine tužitelj utvrdio da je tuženik uklonio vanjsku jedinicu klima uređaja tužitelja. Tuženik ne spori da je uklonio vanjsku jedinicu klima uređaja tužitelja pa tužitelj podnosi tužbu i predlaže da sud donese rješenje kojim će utvrditi da je tuženik smetao tužitelja u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu, naložiti tuženiku uspostavu prijašnjeg stanja, zabraniti buduće smetanje te tuženiku naložiti naknadu troškova postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, predlaže odbaciti tužbu, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Navodi da je po nalogu izmjestio vanjske jedinice klima uređaja suvlasnika koji su odlučili premjestiti vanjske jedinice svih klima uređaja u zgradi na adresi [adresa] na jedno mjesto u okviru radova obnove stambene zgrade, pri čemu su uređaji (pa tako i tužiteljev) po potrebi nakon premještanja servisirani i u cijelosti su funkcionalni te dostupni suvlasnicima radi budućeg servisiranja. Navodi da nije pasivno legitimiran u ovom postupku jer nije djelovao samovlasno niti protupravno već je djelovao sukladno nalogu suvlasnika radi obavljanja radova. Tuženik nadalje ističe da nije počinjeno smetanje posjeda tužitelja, jer nije uklonio vanjsku jedinicu klima uređaja već se ona i dalje nalazi na vanjskom pročelju stambene zgrade koje vanjsko pročelje predstavlja zajednički dio stambene zgrade, pa tužitelj i dalje ima faktičnu vlast na vanjskoj jedinici klima uređaja koje je i dalje posjednik jer mu je dostupna vanjska jedinica a unutarnja jedinica se nalazi u njegovom stanu pa prema tome faktična vlast postoji. Tuženik navodi da sama činjenica da se vanjska jedinica klima uređaja nalazi na drugom mjestu na vanjskom pročelju stambene zgrade samo po sebi ne znači da tužitelj ima pravo tražiti da se ona vrati na ranije mjesto jer tužitelj neosnovano tvrdi da mu je smetan posjed. Ističe kako tužitelj nije dokazao pravovremenost tužbe odnosno vrijeme navodnog uklanjanja klima uređaja (osim izjavom tuženika koji će iskazivati u svoju korist), niti posljednji mirni posjed vanjske klima jedinice (što je očekivano obzirom da se ona nalazi na zajedničkim dijelovima zgrade o kojima odlučuju suvlasnici), a ne dokazuje niti čin smetanja niti navodi u čemu se sastoji smetanje posjeda te kakva to ograničenja u posjedu vanjske jedinice klima uređaja uopće trpi. Tuženik navodi da tužitelju nije počinjeno smetanje posjeda vanjske jedinice klima uređaja jer mu je ona, kao i dosad, i dalje dostupna radi servisa i u funkcionalnom je stanju te ju tužitelj i dalje koristi zajedno sa unutarnjom jedinicom koja se nalazi u njegovom stanu. Tuženik predlaže odbaciti tužbu podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, zahtjeva naknadu parničnog troška.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u dopis Klima servis Horvat d.o.o. od 08. travnja 2025. (list 10 spisa), izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 18-19 spisa), saslušani su svjedoci BZ, LZ, HZ te zz tužitelja RZ i zz-tuženika ŠZ.

Ocjenom provedenih dokaza kako svakog zasebno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine broj " 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 153/23 i 146/25, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

4. Predmet tužbenog zahtjeva u ovoj parnici je posjedovna zaštita tužitelja zbog smetanja posjeda.

Među strankama je sporno postojanje eventualnog čina smetanja posjeda i pasivna legitimacija tuženika.

5. Na okolnost smetanja posjeda sud je saslušao zz-tužitelja , zz-tuženika i svjedoke.

Svjedokinja BZ u svom iskazu navodi da je predstavnica stambene zgrade u [adresa], da je stambena zgrada oštećena u potresu pa su suvlasnici trebali obnoviti zgradu. Navodi da su suvlasnici donijeli odluku da će se konstrukcijski i energetski obnoviti zgrada, za konstrukcijsku obnovu izvođač je bio MAR d.o.o. Zagreb, a u odnosu na energetsku obnovu i premještanje klima uređaja izvođač je bio tuženik. Ističe da su u svezi donošenja valjanih odluka suvlasnici dolazili na sastanke i to od 2020. godine, da su se suglasili da se urede i klima uređaji te da se isti premjeste i to ove vanjske jedinice na stražnji dio zgrade tj. na dvorišni dio, jer pri tome na tom dijelu klima uređaji stvaraju najmanju buku, a osim toga su postavili i vodilice kako bi otjecala voda na dvorišnoj strani. Ističe da je ujedno suvlasnica zgrade koja ima stan iznad poslovnog prostora tuženika molila da se izmjesti klima uređaj tužitelja jer se isti nalazi ispod njezine spavaće sobe pa joj stvara buku. Svjedokinja nadalje navodi da je trebalo ukloniti klima uređaje zbog konstrukcijske obnove pa kada je došao na red da se izvode radovi radi energetske obnove oni su kao suvlasnici dali nalog tuženiku da izmjesti klima uređaje na vanjski zid zgrade prema dvorištu što je on i napravio. Nadalje navodi da su se suvlasnici suglasili sa izmještanjem klima uređaja i to njih 96% dakle svi osim tužitelja jer je to najfunkcionalnije rješenje, da se vanjskoj jedinci klima uređaja tužitelja na dvorišnoj strani gdje se sada nalazi može pristupiti radi servisa. Navodi da nije sporno da se vanjska jedinica klima uređaja premjestila. Svjedokinja ističe da se vanjska jedinica za stan tužitelja nalazila na stražnjoj strani zgrade prema dvorištu ispod prozora spavaće sobe jedne od suvlasnica i ona je samo pomaknuta na stražnjoj strani na nekih pola metra. Svjedokinja ističe da tužitelj protivio konstrukcijskoj i energetskoj obnovi stambene zgrade, da suvlasnici nisu donijeli i izradili neku posebnu odluku da se izmjeste klima uređaji već je takva odluka donesena na sastanku suvlasnika i odluka je upisana u zapisnik time da su formalne odluke donosili posebno napisane kada se to zahtijevalo u postupku obnove. Nadalje navodi da tijekom 2 godine koliko je trajala obnova suvlasnici su donosili odluke pa tako i odluku za klima uređaj, a za odluku je tuženik znao jer je dolazio na sastanke ponekad, a ona je i slala zapisnike svim suvlasnicima, time da su zz tužitelju slali sve dopise i zapisnike sa sastanka suvlasnika i dokumentaciju kao i svima drugima. Svjedok LZ navodi da je radio na izmještanju klima uređaja, angažirao ga je za radove tuženik, pa kada su došli do ove zgrade rekli su im točno koje će klime izmjestiti i postaviti instalaciju i tako su i postupili. Navodi da su izmjestili instalacije koje se nalaze uz vanjski dio stubišta ove zgrade, a klima uređaji postavljani su na vanjskom zidu zgrade na dvorišnoj strani jedna ispod druge. Bilo mu je poznato da se neki suvlasnik protivi izmještanju ovih vanjskih jedinica, ali je on postupio kako mu je rekao izvođač tj. tuženik. Navodi da cijevi instalacije koje su postavili dovoljno su dugačke, a gdje je trebalo cijevi produžiti oni su to učinili. Svjedok navodi da mu je poznato kada je dolazio nakon izmještanja klima uređaja tj. vanjskih jedinica da ne radi klima uređaje tužitelja i kada je došao vidio je da je ona prljava jer su bili radovi na fasadi, a klima uređaj se koristio za to vrijeme što se nije smjelo pa je došlo do kvara, da je besplatno očistio vanjsku i unutarnju jedinicu klima uređaja tužitelja, a nakon što je servisirao klima uređaj tužitelja isti je radio. Svjedok ističe da nije bilo drugih vanjskih jedinica klima uređaja dok su se izvodili radovi na fasadi, već je bila samo od tužitelja, dakle klime uređaji nisu radili za vrijeme izvođenja radova osim njegove. Navodi da se može pristupiti vanjskoj jedinici klima uređaja od tužitelja na mjestu gdje je sada postavljena vanjska jedinica.

Svjedok HZ, suprug predstavnice zgrade, u svom iskazu navodi da je tužitelj prvo instalirao klima uređaj odnosno vanjsku jedinicu bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ali oni kao suvlasnici nisu se obraćali tužitelju u svezi postavljanja tog njegovog klima uređaja. Navodi da u postupku konstrukcijske i energetske obnove svi suvlasnici, osim tužitelja, suglasili su se da se izmjeste vanjske jedinice klima uređaja na vanjski zid stubišta prema dvorištu gdje najmanje smetaju suvlasnicima. U odnosu na vanjsku jedinicu tužitelja ističe da je probleme imala suvlasnica MZ kojoj je klima uređaj tužitelja stvarao joj buku, jer se ta vanjska jedinica tužitelja nalazila ispod njezinog prozora, ne sjeća se da li su klima uređaji tužitelja postavljeni prije nego što je MZ kupila stan. Svjedok navodi da se vanjskoj jedinici klima uređaja tužitelja može pristupiti sada bez ikakvih problema.

Zz-tužitelja u svom iskazu navodi da je vlasnik stana u stambenoj zgradi koja je predmet spora, da taj stan daje u najam i tada stan nije bio u najmu, zahtijevao je kategorizaciju za najam prije obnove, ali se taj postupak oduljio jer su se izvodili radovi na zgradi. Navodi da bi davao stan u najam njemu je trebao klima uređaj koji je skinut tj. vanjska jedinica, a u stanu nije bilo hlađenja i stan nije mogao davati u najam. Podržava obnovu, ali smatra da se moraju poštivati njegova vlasnička prava, ističe da je dva puta skinut klima uređaj za vrijeme obnove, pa mu je u to vrijeme prekinut povremeno dovod vode i struje, a on smatra da nije bilo za tim potrebe odnosno da mu se onemogući korištenje stana za vrijeme obnove, a jednom je skinut i termostat unutar njegovog stana, a što je sve bila namjera da ne koristi stan. Navodi da se protivio izmještanju klima uređaja jer za tim nije bilo nikakve potrebe iako priznaje da se instalacije mogu produljiti ali se time skraćuje vrijeme trajanja klima uređaja. Zz- tužitelja iskazuje da je mogao pristupiti klima uređaju nakon što je izmještena, a nakon izmještanja on je promijenio klima uređaj, ali i danas može pristupiti vanjskoj jedinici bez problema.

Zz-tuženika u svom iskazu navodi da je sklopio Ugovor sa suvlasnicima i imali su projekt za izmještanje klima uređaja, da je on na listi izvođača radova GSKG-a i njega je predstavnica suvlasnika kontaktirala radi izmještanja klima uređaja, odnosno radi izvođenja radova energetske obnove, u sklopu koje obnove su se morale maknuti sve vanjske jedinice klima uređaja, svi klime uređaji su se micali. Navodi da se tužitelj protivio skidanju klima uređaja i izmještanju vanjske jedinice. Zz-tuženika ističe kako njemu nisu predočili odluku suvlasnika za izvođenje radova, jer je sklopio ugovor i imao projekt, pa je pristupio izvođenju radova. Navodi da su mu svi suvlasnici dali potpis da skine klima uređaje osim tužitelja, a u projektu nije bilo navedeno gdje se moraju nalaziti klima uređaji, ali su mu suvlasnici rekli gdje treba postavljati klima uređaje. Sada su klima uređaji postavljeni tako da se može pristupiti njima a i postavljeni su funkcionalno na vanjski zid. Navodi da su se klima uređaji morali micati zbog obnove.

Sud je iskaze svjedoka i zz-tuženika prihvatio kao vjerodostojne, životne i logične te je prihvaćen i iskaz zz-tužitelja osim u dijelu da nije bilo potrebe da se skine vanjska jedinica klima uređaja i da je to učinjeno s namjerom da ne koristi stan. Iz iskaza saslušanih svjedoka i zz-tuženika utvrđeno je da za potrebe izvođenja radova na zgradi bilo je potrebno skinuti vanjske jedinice klima uređaja.

6. Sukladno odredbi članka 441. ZPP-a raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete. Odredbom članka 10. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17. dalje u tekstu

- ZVSP) osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik, dok sukladno članku 21. ZVSP-a koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda.

7. Na temelju svih provedenih dokaza, uvidom u dokumentaciju koja prileži u spisu, te iskaza saslušanih svjedoka, zz-tužitelja i zz-tuženika utvrđeno je u bitnom:

- da su saslušani svjedoci R HZ, JZ i tužitelj upisani kao suvlasnici nekretnine oznake k.čbr. Kuća br.18, kuća br. 18/1, spremište i dvorište, Donji Prečac, površine 395 m2 (izvadak iz zemljišnih knjiga za z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – list 18-19 spisa, nesporno između stranaka),

- da su suvlasnici donijeli odluku za konstrukcijsku i energetsku obnovu stambene zgrade koja je oštećena u potresu, te da se tužitelj protivio konstrukcijskoj obnovi i energetskoj obnovi zgrade (nesporno između stranaka, iskaz saslušanih svjedoka i zz- tužitelja),

- da tužitelj daje u najam stan kojeg je vlasnik i da za potrebe najma treba imati klima uređaj koji nije bio u funkciji kada su se izvodili radovi radi konstrukcijske i energetske obnove zgrade, a u stanu nije bilo hlađenja kada su se izmiještale vanjske jedinice klima uređaja, pa stan nije mogao davati u najam (iskaz zz-tužitelja).

8. Odredbom čl. 22. stavak 1. Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko- moslavačke županije i Karlovačke županije ("Narodne novine" broj 102/20 i 10/21, dalje: Zakon o obnovi) propisano je da popravak nekonstrukcijskih elemenata, uklanjanje zgrade, popravak konstrukcije, pojačanje konstrukcije, cjelovita obnova konstrukcije, cjelovita obnova zgrade, obnova građevinske konstrukcije, gradnja zamjenske obiteljske kuće, gradnja višestambenih i stambeno-poslovnih zgrada na temelju ovoga Zakona, u smislu propisa o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, smatraju se poslovima redovite uprave dočim je stavkom 2. propisano da poslovima redovite uprave iz stavka 1. ovoga članka smatra se odluka suvlasnika o obnovi za popravak nekonstrukcijskih elemenata, uklanjanju zgrade, popravku konstrukcije, pojačanju konstrukcije, cjelovitoj obnovi konstrukcije, cjelovitoj obnovi zgrade, obnovi građevinske konstrukcije, gradnji zamjenske obiteljske kuće, gradnji višestambenih i stambeno-poslovnih zgrada te isplati novčane pomoći. Stavak 3. članak 22. Zakona o obnovi propisuje da o poslovima redovite uprave odlučuju suvlasnici većinom glasova, koji se računaju po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika.

Iz iskaza saslušane svjedokinje BZ, TZ te zz-tužitelja utvrđeno je da je 99% suvlasnika ( tužitelj ne dokazuje suprotno tj. da je manje od 99% suvlasnika) suglasilo se za izmještanjem vanjskih jedinica za vrijeme radova radi konstrukcijske obnove i energetske obnove zgrade, a kako bi se radovi mogli izvoditi na fasadi zgrade, te je tužitelj jedini uskratio suglasnost za izmještanjem vanjskih jedinica klima uređaja i pomicanjem istih na drugo mjesto tj. za cca pola metra na vanjskom dvorišnom zidu zgrade, kako bi vanjske jedinice nalazile se jedan ispod druge i kako bi se postavile vodilice za odvod vode u dvorište.

9. ZZ-tužitelja tvrdi da ga je tuženik smetao u posljednjem mirnom posjedu vanjske jedince klima uređaja time što je neutvrđenog dana a što je tužitelj utvrdio dana 05. travnja 2025. godine sa sjevernog dijela vanjskog pročelja stubišta zgrade u [adresa] uklonio vanjsku jedinicu klima uređaja te zahtjeva uspostavu ranijeg posjedovnog stanja na način da vrati vanjsku jedinicu klima uređaja tužitelja na sjeverni dio vanjskog pročelja stubišta zgrade u [adresa] na mjesto na kome se nalazila prije opisanog smetanja.

Tuženik tvrdi da tužitelj nije dokazao kada je nastalo po tužitelju smetanje posjeda. Sud je ocijenio navode tuženika kao neosnovane budući da tužitelj tvrdi da je smetanje nastalo dana 05. travnja 2025. godine, podnio je tužitelj tužbu dana 25. travnja 2025. godine, dakle unutar prekluzivnog roka( tuženik suprotno ne dokazuje).

10. Sud je ocijenio navode tužitelja da bi ga tuženik smetao u posljednjom mirnom posjedu jedinice klima uređaja kao neosnovane.

Sukladno odredbi čl. 22. Zakona o obnovi suvlasnici stambene zgrade u [adresa], donijeli su valjanu odlukom koja je usvojena od strane 99% suvlasnika, svi osim tužitelja, o konstrukcijskoj obnovi i energetskoj obnovi stambene zgrade (tužitelj takve tvrdnje tuženika ne osporava niti dokazuje suprotno). Da su se svi suvlasnici suglasili da će obnoviti zgradu tj. izvesti radove na konstrukcijskoj obnovi tako i energetskoj obnovi zgrade koja je oštećena u potresu proizlazi i iz iskaza saslušanih svjedoka BZ, predstavnice suvlasnika i HZ. Nadalje jasno i nedvosmisleno iz iskaza zz-tužitelja koji se protivio obnovi jer iznajmljuje stan koji se nalazi u zgradi na kojoj su se i izvodili radovi radi konstrukcijske i energetske obnove, proizlazi da se protivio skidanju vanjskih jedinica klima uređaja s vanjskog zida zgrade jer mu se time onemogućuje grijanje i hlađenje stana kojeg iznajmljuje a koji stan nije mogao za to vrijeme iznajmljivati dakle u vrijeme kada su bile skinute vanjske jedinice klima uređaja i dok su se izvodili radovi na obnovi zgrade sve dok vanjske jedinice nisu vraćene na vanjski zid dvorišnog dijela zgrade.

11. Člankom 21. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV) propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Iz članka 22. stavak 1. ZV-a proizlazi kako je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kako je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Iz stavka 2. i 3. tog članka proizlazi kako sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu, a pravo na poduzimanje posjedovnih čina smije se isticati i o njemu se smije raspravljati jedino u vezi s prigovorom da oduzimanje, odnosno smetanje posjeda nije bilo samovlasno.

Člankom 24. stavak 1. ZV-a propisano je svaki je suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

12. Dakle, čin smetanja posjeda je takav čin kojim se samovlasno mijenja postojeće posjedovno stanje, faktična vlast na stvari i to uznemiravanjem posjednika u posjedu ili oduzimanjem posjeda i samo u slučaju takvog smetanja posjednik ima pravo na posjedovnu zaštitu, a raspravljanje po tužbi zbog smetanja posjeda ograničeno je na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Osim toga, svaki suposjednik je ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugog suposjednika jedino ako ga je on potpuno isključio od dotadašnjega suposjeda ili mu je bitno ograničio dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

13. U ovoj pravnoj stvari kako je prethodno navedeno tuženik, a tužitelj suprotno ne dokazuje, izvodio je radove po nalogu suvlasnika koji su donijeli valjanu odluku u okviru poslova redovite uprave zgradom (tužitelj suprotno ne dokazuje) to proizlazi da tuženik nije samovlasno mijenjao postojeće posjedovno stanje tužitelja niti da je tuženik počinio čin smetanja. To iz razloga jer je tuženik postupao prema projektu energetske obnove zgrade u odnosu na koju su suvlasnici za obnovu donijeli valjanu odluku pa sud ne nalazi protupravnosti u postupanju tuženika. Nadalje kako je u postupku izvođenja radova na energetskoj obnovi stambene zgrade bilo nužno skinuti vanjske jedinice klima uređaja koje su postavili suvlasnici prije izvođenja radova to tužitelj neosnovano tvrdi da bi ga tuženik smetao u posljednjem mirnom posjedu vanjske jedinice klima uređaja.

Tužitelj ne osporava niti tvrdi da bi se radovi na fasadi zgrade mogli izvoditi bez skidanja vanjskih jedinica s vanjskog zida zgrade, tvrdi da je skidanje vanjskih jedinica klima uređaja onemogućilo mu sustav hlađenja i grijanja u stanu što je dalje onemogućilo tužitelju najam stana za vrijeme dok su se izvodili radovi na vanjskim zidovima.

14. Nije sporno da su pomaknuti položaji vanjskih jedinica na vanjskom zidu prema dvorištu za cca pola metra, što je utvrđeno iz iskaza svjedokinje BZ koji tužitelj u tom dijelu ne osporava. Sama činjenica da su postavljene vanjske jedinice na udaljenosti od cca pola metra računajući od mjesta gdje su bile postavljene na vanjskom zidu zgrade prije obnove samo po sebi ne predstavlja čin smetanja posjeda budući su suvlasnici donijeli odluku o načinu postavljanja vanjskih jedinica klima uređaja u odnosu na sve suvlasnike koji imaju vanjske jedinice na vanjskom zidu zgrade prema dvorištu, a po čijem nalogu je tuženik i postupio. Suvlasnici su na redovnom sastanku svih suvlasnika suglasili se da se pomaknu vanjske jedinice kako bi bile postavljene jedna ispod druge na vanjskom zidu te kako bi se postavile vodilice da bi voda otjecala u dvorište iz vanjskih jedinica, što je zasigurno osiguralo i da se ne vlaži vanjski zid otjecanjem vode koje nastaje za vrijeme dok klima uređaji su uključeni. Budući je tužitelju dostupna vanjska jedinica klima uređaja te samim mijenjanjem položaja vanjske jedinice klima uređaja tužitelj nije onemogućen u korištenju klima uređaja niti je onemogućen servis istoga, to sud ne nalazi smetanja posjeda vanjske jedinice klima uređaja tužitelja kako to tvrdi u tužbu niti sud nalazi protupravnosti u postupanju tuženika.

Slijedom navedenog imajući u vidu da skidanje vanjskih jedinica sukladno projektu izvođenja radova na konstrukcijskoj i energetskoj obnovi bilo je nužno da bi se mogli izvesti građevinski radove to po stajalištu ovog suda tuženik nije smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu vanjske jedinice.

15. U odnosu na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije sud je ocijenio da je tuženikov prigovor osnovan. U ovoj pravnoj stvari kako je prethodno navedeno i utvrđeno tuženik je postupao po nalogu suvlasnika i prema projektu za energetsku obnovu zgrade, a da bi se izveli radovi na fasadi zgrade to je bilo nužno skinuti vanjske jedinice klima uređaja radi izvođenja radova, te je potom tuženik vratio vanjske jedinice na vanjski zid zgrade prema nalogu suvlasnika zgrade na način da je iste postavio jedne ispod drugih te je postavio vodilice radi otjecanja vode iz vanjskih jedinica u dvorište. Budući da tuženik nije postupao samovlasno niti u njegovom postupanju ima protupravnosti te je postupao po nalogu suvlasnika koji su donijeli valjanu odluku o izmještanju vanjskih jedinica to je sud ocijenio prigovor promašene pasivne legitimacije kao osnovan.

Slijedom navedenog sud je usvojio tužbeni zahtjev kao pod točkom I. izreke presude.

16. Sud je o troškovima postupka odlučivao temeljem čl. 154. stavak 1. ZPP-a. Tuženiku je priznata jednokratna nagrada u iznosu od 500,00 EUR (Tbr.7. točka 2. OT-a), te je priznat opravdan trošak PDV-a u iznosu od 125, EUR, ukupno 625,00 EUR, te je priznat trošak dostave svjedoku po sudskom dostavljaču u iznosu od 16,67 EUR, ukupno 641,67 EUR. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu jer istu nije platio.

Sud je dosudio zatezne kamate na priznati trošak sukladno čl. 151. stavak 3. ZPP-a.

Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja.

U Zagrebu, 08. lipnja 2026. godine

Sudac:

dr. sc. Ljiljana Matuško Antonić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa istog. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni drugostupanjski sud.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika